Trojka!

piše: Njac Ke

Vlade bivšem predjsednikuku,

Dali smo jedan drugom riječ da više po parkovima nećemo piti, niti duva(ni)ti. Stara smo magarad, dogovorili se da smo „parkiranje“ prerasli i da je vakat da se konačno dozovemo u ovo malo pameti što nam je ostalo. I junački smo se držali. Sve dok one mrzne kiše nisu sjahale s naših, na kišu nenaviknutih grbača. Čim je malo otoplilo, curice se poskidale, tako smo i mi, kao zadnjih dana zmije po podgoričkim avlijama, izmigoljili iz svojih jazbina. Pošto nam je motore policija trenirajući strogoću već oduzela, Cayen-u mi nešto šteka klima, a Manku sam već spremio tužbu zbog nepoštovanja rokova čišćenja moje jahte; teške volje se odazvah Pišonji da popijemo pivo, jer s obzirom na njegov status stogodišnjeg studenta, znao sam da ćemo to pivo dijeliti u parkiću kod đedo Njegoša i time prekršiti datu riječ.

Njegošev park je jedno od rijetkih slobodarskih mjesta u Podgorici, đe čim mrkne možete da naletite na predstavnike sada već ugrožene vrste – podgoričkih filozofa, mislilaca, znalaca, govornika, buntovnika – sve u jednom. Svake večeri, tamo se već godinama okuplja buntovna mladež, koja uz pivo, vino, rakiju i poneku gitaru ruši kavez u kojem je, a nerijetko se ponese i krilaticom Darkwood dub-a: „Bacam kamenje na sistem!“. Omladinci, koji neshvaćeni, neprihvaćeni, ne posustaju u svojoj već unaprijed izgubljenoj borbi, uporno prkose sistemu. Ipak, problem nastaje kad sistem dođe tebi, ako ti već nećeš njemu.

Tako smo to veče, s namjerom da iskuliramo TV izvještaje o uspješnim sastancima na marginama i još jednom se vratimo u mladost, kročivši u park nalećeli na bulumentu od pandurije, što specijalca, plavaca, pa do civilaca. Pomislili smo da je pukla racija na bratiju koja rock&roll-om ruši vlast, kad ono trt! Prišli smo im s leđa i vidjeli da oni čuvaju vas, presvijetli gospodaru Crne Gore i brdah, najsjajnija zvijezdo istoka i zapada, najmudriji od mudrih; dok vi lagano, u plavetnom dresu pikate na koš sa drugarima, na košarkaškim terenima KK Budućnost. I neka to, nego su vaši vjerni čuvari autima uprcali u park, preko trave, staza i dječjih igrališta. Alal im vjera, ona jedna pravoslavna, ujedinjena!

Ja i Pišonja, obradovani činjenicom, da nismo najstariji u parku, htjedosmo vam se tadE i pridružiti, da opalimo jednu skupa, da vam pokažem kako šutiram trojku, kad ono Jopet trt! Što bi rekao Davorin Popović „Dušmani nam ne dadoše…“ Vjerni čuvari nas lagano od nauma odvratiše.

Nema veze, sjeli smo na klupu preko puta terena i odigrali „fudbala“.

Predsjedniče k(l)ošarkaškog saveza,

Ako smo mi stara magarad za park i ako nas je stid toga, ada ni vi ništa mlađi i praviji nijeste… Lijepo je to što održavate zdravo tijelo dvometrice, ali one automobile i panduriju mičite iz parka, e i ovako jedva dišemo. Evo vi i jedna pjesma, pa kad nas vidite sledeći put, pridružite se vi nama, nećemo ve odbit’, e se mi vama ne možemo primać. A ja protjeran, sad ojdoK tamo đe i vi idete pješke.

Sincerely not yours,

Njac Ke