Mali poslovni promašaj

Ruski biznismen Sergej Polonski, suvlasnik nezavršenog kompleksa na rtu Zavala kod Budve, pojeo je svoju kravatu u uživo emitovanoj televizijskoj emisiji, čime je održao obećanje da će javno pojesti kravatu ukoliko vrijednost luksuznih Miraxovih nekretnina ne poraste za četvrtinu.

Comments

  1. Vrlo inteligentan potez kao rezultat josh uspjesnije poslovne politike! Predlazem mu da sljedi put proguta nesto metalno!

  2. Milovan Vukov Jankovic kaže:

    Shto ce BUDVANI da pojedu, kad stignu FAKTURE I PRESUDE JEVROPSKIH SUDOVA za prodaju IMOVINE I NAPLATU POREZA KOJA NIJE LEGALNA NA ZAVALI, oce li tu shtetu placat PORESKI OBAVEZNICI BUDVE, ili CIPANCIJE CGe ?????

    A kupci nekretnina na ZAVALI, vec prze svoja jajca na OKO, i plachu za svojim KAPITALOM, jer nijesu znali da trguju u DZAMAHIRIJI DHJE ZAKONI NE VAZE ZA NISHTE, NEGO SE PISHU ZA MOCNE I VLASNIKE VAUCHERSKIH FONDOVA, DA LAKSHE PLJACHKAJU MANJINSKE AKCIONARE.

  3. Djakomo Galanda kaže:

    STRATESKI INVESTITOR !!!

  4. …a moze i da zasladi obrok sa par dugmica sa kosulje.

  5. Cim ovo zaliva? V O D K A – nesto se cudno pise ova “voda”? :)

  6. 8. Ograničena uloga vlade
    Kenedijeva „Ne pitajte šta vaša zemlja može da uradi za vas – upitajte se šta vi možete da uradite za svoju zemlju“ je argumentovano napao. Tu se nagoveštava da je država pokrovitelj, a građanin štićenik, što je protivno verovanju slobodnog čoveka u vlastitu odgovornost za svoju sudbinu. Ono „šta vi možete da uradite za svoju zemlju“ podrazumeva da je vlada gospodar, a građanin sluga ili glasač. Za slobodnog čoveka njegova zemlja je zbir pojedinaca od kojih je sastavljena, a ne nešto iznad njih. On ne priznaje nikakav nacionalni cilj, osim ako nije opšta svrha kojoj građani pojedinačno teže. Slobodan čovek neće pitati ni šta njegova zemlja može da uradi za njega ni šta on može da uradi za nju. On će se pre upitati „šta možemo moji sunarodnici i ja da učinimo preko vlade“ da skinemo našu ličnu odgovornost, da postignemo mnoge naše ciljeve i nadasve da zaštitimo našu slobodu? Kako da sprečimo da država koju stvaramo ne postane kao Frankenštajn koji će uništiti samu slobodu koju treba da štiti? Milton Fridman je definisao slobodu kao krhku i osetljivu biljku. Istorija nam potvrđuje da je koncentrisanje moći velika pretnja slobodi. Vlada je neophodna da sačuva našu slobodu, ona je instrument preko kojeg upražnjavamo našu slobodu; ipak, koncentrisanjem moći u političkim rukama ona postaje pretnja slobodi. Koja to ovlašćenja jedna vlada mora imati? Prvo, ta ovlašćenja moraju da se ograniče da bi njena glavna funkcija bila zaštita naše slobode od neprijatelja spolja i od naših sunarodnika: da sačuva zakon i poredak, da osnažuje privatne ugovore, da podstiče konkurentska tržišta. Ali, pre toga treba da postoji jasna ravnoteža prednosti. Oslanjanjem prvenstveno na dobrovoljnu saradnju i privatno preduzetništvo u ekonomskim i drugim aktivnostima, možemo osigurati da privatni sektor koči moći vladinog sektora i da bude efikasna zaštita slobode govora, religije i misli. Pošto Fridman govori o smanjenju državne intervencije; koje su zapravo onda osnovne uloge vlade u slobodnom društvu? Pre svega, da obezbedi sredstva kojima možemo da modifikujemo pravila, da posreduje u našim razmimoilaženjima o značenju pravila i da nametne pristanje na pravila onima malobrojnim koji inače ne bi ni igrali. Potreba za vladom u ovom pogledu nastaje stoga što nije moguća apsolutna sloboda. Koliko god anarhija bila privlačna kao filozofija, ona nije izvodiva u svetu nesavršenih ljudi. Sloboda ljudi može da se sukobljava, a kad se to desi, sloboda jednog čoveka mora da se ograniči da bi se sačuvala sloboda neko drugog; kao što je jedan sudija Vrhovnog suda jednom rekao “moja sloboda da pomerim pesnicu mora biti ograničena blizinom tvoje brade.”

  7. Sto ce Sveto da proguta?

    I ovi drugi ‘poslovni ljudi’ iz uspjesne evropske price?

Odgovorite na Luminosa Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.