piše: Đuro Radosavović
Treba preimenovati pozorište (CNP) u Crnogorsko Nogometno Pozorište i uvesti pravilo koje nalaže da svaku predstavu čini ekipa od 11 glumaca. Kad već nisu profesionalni glumci, možda će biti bolji fudaleri-glumci, jer je kod njih ljubav prema fudbalu jača. Gluma je najveći zanat i najjača ljubav od svih, ali izgleda da su naši glumci izuzetak.
Svakom glumcu je primarna stvar u životu pozorište, a naši su dokazali suprotno. Pozorište je zamijenila najvažnija SPOREDNA stvar na svijetu, fudbal!U istoriji pozorišta čak i dok su bombe padale predstave su se igrale, i to komedije, a glumci su igrali vođeni nepisanim zakonom Show Must Go On. Naše pozorište je napravilo presedan, skratila se predstava, odnosno zbrzili su je zbog fudbala!
Subota veče, predstava počinje u 20:00h, a finale Lige šampiona u 20:45h. Kako su samo nemarni ljudi iz svjetske fudbalske federacije. Kao da su namjerno tempirali finale Barselona – Mančester baš kad se u Podgorici igra predstava Rasprava po tekstu Pjera de Marivoa. Ali ipak, snalažljivi glumci su skoro uspjeli da predstavu spakuju u jedno poluvrijeme. Dovoljno im je bilo 45 minuta da OTRSE tekst Pjer de Marivoa. Zahvaljujući brzini izgovaranja, tekst je bio prilično nerazumljiv publici koju je činilo tridesetak osoba. Možda bi bilo neprimijetno, ali su ubrzali predstavu u kojoj glumci inače izgovaraju brzo tekst, ubrzati brzalice je teško. Glumci su preskačući pojedine djelove predstave dali sve od sebe da stignu pred TV ekrane prije nego igrači izađu na teren i tako pokazali koliko poštovanja imaju prema publici. Postavlja se pitanje ko je zbog koga tu, daske zbog glumaca, ili publika zbog pozorišta. Izgleda da naši glumci više vjeruju u magiju fudbala, nego u magiju teatra. Ako ih već nije sramota od publike, trebalo bi da jeste od Marivoa, jer izgovaraju njegove riječi. Možda su glumci bili primorani „odozgo“ da ubrzaju predstavu, ali je valjda trebalo da proradi dostojanstvo, koje pravim glumcima nikad nije nedostajalo. Naši su se poigrali sami sa sobom.
Kao dio predstave, postavili su panoe na binu i stali iza formiranog zida. Ugasilo se svijetlo i publika je dala aplauz poštovanja, i bio je prejak u odnosu na viđeno. Odmah zatim, naglo, bez postepenog pojačavanja, upalilo se svijetlo u sali. Kao da su iz uprave poručili „odlazite što brže“. Hostesa je otvorila vrata i vjerovatno pod prijetnjom šefova navukla plastični osmijeh, iako se po njenom crvenom licu vidjelo da joj se plače od sramote.
Predstave i pozorište su ogledalo jednog društva, a ako važi i obratno, onda se našem društvu ne piše dobro! Naše pozorište može biti na dobrom glasu isključivo jer je jedino (surovo pretenduje to da postane), ali izgleda treba da se tješimo tim da postoje države koje čak i nemaju pozorište. Pri izlasku iz sale, jedna gospođa je ironično komentarisala: „ Koliko su dobri, bolje što su je skratili“.
Kritika i hejtovanje doprinose pozorištu, ali ako ipak ova kritika zvuči grubo, zamislite kakva bi tek bila da sam platio kartu.
Kad već toliko vole fudbal, u CNP treba ići sa sudijskom pištaljkom, jer u većini slučajeva umjesto aplauza su zaslužili samo zvižduke za KRAJ!
javniservis.me 
Ma to je humoreska od pozorišta…
Skoro sam u CNP-u gledao predstavu “Beauty Queen”, sa Dragicom Tomas i Anom Vujošević (moram odmah reći da su odlično odigrale i jedna i druga!)… To je relativno stara predstava, nekoliko godina se već igra.. Meni je pak ovo bilo priv put da je gledam i to na dan početka popisa, ovog potonjeg.
Predstava, tj igranje koje sam ja gledao je počelo dijalogom, kojim do sada nijednom nije počinjala, a igrala se ponavljam nekoliko godina i ko zna koliko puta. (Ovo sam provjerio sa prijateljima koji su već ranije gledali predstavu, a ako neko zna drugačije nek napiše).
Uglavnom, početak, ćerka (Ana V.) ulazi u kuću, sva happy, nešto pjevuši, dok mrzovoljna keva (Dragica T.) sjedi u fotelji i bulji u TV. I počinje, po meni sprdnja! Ćerka nešto zapitkuje majku, a ova nagluva odgovara “Što to pričaš jadna, zbori srpski da te razumijem”. Ćerka “Crnogorski majko, crnogorski, u Crnu Goru se priča crnogorski!”
Da izvinete, prikenjalo mi se od pokušaja kvazi kulturne indoktrinacije. A tekst je engleskog pisca Martin McDonagh-a, kojem bi se trebali žaliti za korišćenje teksta u političke rabote…
Meni je Vickovicka postala jos simpaticnija otkad je dala svoje vidjenje stanja u nasoj kulturi:
http://javniservis.me/2011/05/02/crnogorski-nekulturni-projekti/
Ovo je duboka patologija. Da imamo iole pristojnog ministra kulture, slijedile bi kolektivne ostavke, mediji bi brujali… ALI… nista.
O cemu pricamo dok sijevaju pistolji i kokainski milioni?
Znao sam da je CNP dio opšteg ludila, ali ovoliko…ne baš.
“Kad već toliko vole fudbal, u CNP treba ići sa sudijskom pištaljkom, jer u većini slučajeva umjesto aplauza su zaslužili samo zvižduke za KRAJ!”