Ne perite nam više mozak jer se materijal pokidao tokom višedecenijskog ispiranja. Bolje je da se latite četke i okrečite ove šporke zidove na kojima su mrlje ubistava, deportacija, gaženja ljudskog dostojanstva…
izvor: vijesti.me, piše: Nemanja Tepavčević
Pet godina je prošlo otkad se Crna Gora vratila na svjetsku mapu. Umjesto patetičnih hvalospjeva o nespornoj istorijskoj važnosti 21. maja 2006. godine, u našem je interesu osvrnuti se na rupe koje treba zakrpiti i flekave zidove koje treba okrečiti.
Iako smo mi kao stanovnici ove zemlje odgovorni za zapušteno stanje države u kojoj kontinuirano niču korovi i što smo dozvolili da otrovna voda iz cijevi kriminala i netolerantnog diskursa zagadi boravišne prostorije, vlast je prevashodno kriva jer je dopustila da se vlaga nezdravog smrada uvuče u kosti svih nas, dok je opozicija prati u krivici za nepružanje alternative i kvalitetnog “jupola”.
Za ambiciozan plan renoviranja oronule političke scene u Crnoj Gori, osim kvalitetnih majstora nove generacije, neophodna je i upečatljiva i osvježavajuća boja drugačijeg materijala, otpornog na trulu ideologiju ovdašnje političke elite. Da li smo kao društvo dovoljno sazreli da se otarasimo vještački naglašenog tereta vjersko-etničkih razlika i okrenemo budućnosti? Imamo li dovoljno kapaciteta da uvidimo isplativost borbe za ljudska prava, jednakost i pravdu za svakog građanina?
Možemo li izbaciti iz sebe ideju o zdravom patrijarhatu, jer je takvo nešto sâmo po sebi oksimoron? Posmatrajući mutaciju crnogorske društveno-političke scene sa prozora Zapadne Evrope, te udišući vazduh promjena pri svakom povratku u domovinu u posljednjih pet godina, moram priznati da su amaterski radovi počeli, iako se odvijaju sporo i uz uobičajeno probijanje rokova.
Simbolična kulminacija skromnih pomaka u rukovođenju zemljom obilježena je Rodnijem, kako novog premijera šaljivo nazvaše, a čiji se dolazak poredi sa prelaskom sa namrgođenog kancelarijskog službenika na kulturološki urbanog Facebook lika. Jednako važan je i fenomen primjetnog smekšavanja prilično konzervativne i ranije percepirane kao antidržavne retorike većinskog dijela opozicije. Što je najznačajnije, evolucija crnogorskog društvenog mentaliteta je, iako spora, vidljiva i jasnije ispoljena. Kritična javnost polako izranja iz tamnih odaja straha, artikulišući time nezadovoljstvo građanstva.
Naravno, prethodna slika petogodišnjice crnogorske nezavisnosti obojena je relativizacijom. U poređenju sa trenutnim perturbacijama hrvatske javnosti koja osudu ratnog zločina individualnih počinioca poistovjećuje sa presudom cijeloj naciji, u odnosu na neizvjesnost srpske orijentacije na kompasu Brisel-Moskva i nejenjavajuću kampanju radikalnih struja, te za razliku od ranjive bosansko-hercegovačke stabilnosti, Crna Gora se može nazvati – iako već otrcanom floskulom – pozitivnom evropskom pričom. Ipak, problema iz kategorije “repovi”, kako ih je Vanja Ćalović pitoreskno okarakterisala, je mnogo i oni zahtijevaju znojni rad prvenstveno vlasti, a zatim i svake druge pore našeg društva.
Treba međutim istaći da za funkcionalnu demokratiju, gospoda iz političkog miljea zajedno sa cjelokupnim crnogorskim demosom moraju objeručke prigrliti i ozbiljno shvatiti politiku ljudskih prava jer ona predstavljaju najvitalniji organ demokratskog bića. Akademici poput R. Dworkina smatraju da je za takav razvoj okolnosti neophodno razumjeti dvije ideje kao sine qua non uslov mentalitetskog prosvjetljenja na putu ka zdravom društvu.
Prije svega, naši političari bi trebalo da se zapitaju koliko su privrženi načelu sociopolitičke jednakosti, ostvarljive jedino u slučaju pružanja zaštite svih prava slabijim članovima jedne zajednice koja su već zagarantovana jačim i brojnijim jedinkama. Kompleksna vjersko-etnička struktura Crne Gore, uklještena između krhkosti balkanskog mira i svemoćnih ideoloških suzavaca kojima se nastoje rastjerati zdrav razum i tolerancija, morala bi biti dovoljan stimulans gospodi iz vlasti i opozicije da pokrenu ozbiljne debate, a akademicima i istraživačima da se posvete izradi realnog presjeka stanja koje bi dijagnoziralo vrstu kancera koji izjeda naše društvo.
Takođe, pitanje koje sebi moraju postaviti svi građani ove države glasi: da li je nepravedno tretirati jednog čovjeka na način nekonzistentan sa njegovom ili njenom pripadnošću ljudskom rodu? Ovo je posebno bitno onima koji manifestuju razne mrzilačke porive, a sve iz straha od nepoznatog, zbog sopstvene slabosti i umišljene ugroženosti. Da, mnogo nas je gladnih i promrzlih od silovateljske tranzicije. Ali ne smijemo čekati da nas nahrane i da nas ugriju, da bismo svi kao jedan mogli bez straha i sumnje vjerovati u sudstvo i policiju. Vrijeme je da se svi javni djelatnici zapitaju koliko zaista vrednuju čovjeka kao člana ljudske zajednice kojoj i sâmi pripadaju.
Stoga su promjene iz korijena preduslov napretka. Siguran sam i da je premijer svjestan toplog zagrljaja koji mu nudi EU. Ali, on takođe zna da se na neformalnim koktel prijemima nakon gala večera, isti ti dobronamjerni EU-ovci doslovno sprdaju s određenim kadrovskim rješenjima u institucijama Crne Gore. Ljude koji stvaraju negativan imidž kriminalnog legla, ili one koji svojim neumjesnim izjavama i postupcima kreiraju sliku plemenske postojbine zaostale u nekim davno odbjeglim epohama, nije potrebno identifikovati. Oni znaju vrlo dobro da za njih mjesta nema u demokratskom univerzumu.
Pet godina smo radili na konsolidaciji nezavisnosti i povremeno čačkali PG-BG odnose. Umorni smo. Ne perite nam više mozak jer se materijal pokidao tokom višedecenijskog ispiranja. Bolje je da se latite četke i okrečite ove šporke zidove na kojima su mrlje ubistava, deportacija, gaženja ljudskog dostojanstva, zalutale omladine, izmučenih penzionera, zašivenih usta novinara, nonšalantnog guranja u mrak svih “nepodobnih”, bilo rodne ili seksualne prirode, ili fizičko-psihičke, akademske ili profesionalne… Narednih pet godina, gospodo (o)pozicionari, iz poštovanja prema svima nama i iz dužnosti da se Crna Gora izvede na europut, posvetite se procesu euromorfoze našeg društva. Kritički glas slobodne Crne Gore jednak je bateriji koja nam u mraku pomaže u rasvjetljavanju tih naizgled neprohodnih staza. A za početak, svi na krečenje.
javniservis.me 
Krečenje jupolom?
Samo krečenje starozagašenim krečom može donijeti svježinu u prostoru, ubiti sve bakterije u zidovima, zamirisati prirodno. A da bi se zidovi okrečili krečom, poslije godina brzinskog farbanja jupolom, treba skinuti sve dosadašnje naslage nezdravog jupola, dobro ostrugati zidove, pokupiti smeće i baciti ga na smetlište.
Dje neći kreč da unese svježinu kad je sve tako memljivo?
zid treba strugat i strugat, ovo što proxy lukša radi je krečenje jupolom, a ako se stvarno želi srediti zid, na neka mjesta treba i “kobru” koristiti, a to se može uraditi jedino novom i jakom inicijativom, koja je jasno i protiv pozicije i ovakve opozicije.
“Za ambiciozan plan renoviranja oronule političke scene u Crnoj Gori, osim kvalitetnih majstora nove generacije, neophodna je i upečatljiva i osvježavajuća boja drugačijeg materijala, otpornog na trulu ideologiju ovdašnje političke elite. Da li smo kao društvo dovoljno sazreli da se otarasimo vještački naglašenog tereta vjersko-etničkih razlika i okrenemo budućnosti? Imamo li dovoljno kapaciteta da uvidimo isplativost borbe za ljudska prava, jednakost i pravdu za svakog građanina?”
ovo mi se svidja, ma takvih ideja i materijala ne prepoznajem i ne vidim.
“Možemo li izbaciti iz sebe ideju o zdravom patrijarhatu, jer je takvo nešto sâmo po sebi oksimoron?”
sa ovim se ne slažem.
Ovi se textovi pišu samo da bi se popunili stupci Vijesti… Petparačko poziranje i uobičajeno ”možemo li-hoćemo li-kako ćemo” naglabanje. Dosadan, prazan text…
tekstovi ovog momka su odlični. Naravno, neki je bolji, a neki lošiji. Ali daleko od toga da je ovo dosadan i prazan tekst.
Maestro, slažem se da Vijesti, kao obično glasilo druge familije, samo popunjavaju svoj prostor ali ne znaci da ljudi ciji se tekstovi objavljuju, takodje samo “poziraju” i ne rade ništa kvalitetno.
Svakom svoje, al’ ništa od napisanog nije odmaklo dalje od sto puta prežvakanih fraza, uz sad već neizbježno ”namigivanje” put proxija, kojem se, evo, sad i tepa Rodni.. Ne znam, meni je sve to dosadno.
Na ”Vijesti” ,naravno, ne treba trošit’ puno riječi…
Slažem se sa Maestrom. Trebamo ovo ili ono…isja priča…palamuđenje…
Kritičare režima koji ne osnuju političku organizaciju koja će se suprotstaviti ovima koje besumučno kritikuju smatraću provokatorima i manipulatorima.
Ok, here we go – mnogo naivan tekst, prepun neopravdanog optimizma.
Posto znam da se Nemanja povremeno javlja na ovom portalu, sacekacu da navrati, pa bih mu onda uputio par pitanja. Ukratko – NE, nismo sazreli ni kao drustvo ni kao sistem, te stoga nema razloga za optimizam.
Hvala svima na komentarima, pozitivnim i negativnim. Razumijem da ce bilo sto sto iznesem u javnost cesto biti predmet komentarisanja, narocito u virtuelnom svijetu. Zao mi je sto nekima dajem utisak manipulatora, provokatora, palamudatora ili sto vec.
Iza mene ne stoji nijedna organizacija, nijedna partija i nijedan clan familije koji je ukljucen u visi sloj crnogorske bilo politicke ili drustvene ili ekonomske scene. Ja iznosim svoje licne stavove, a poenta moje kolumne je osvrt na odredjene teme koje meni u tom trenutku izgledaju interesantne.
Cilj mi nije ni poziranje niti bilo sto tome slicno, jer nemam kome da poziram buduci da su moji stavovi uglavnom manjinski i neprihvatljivi za veliku vecinu gradjana Crne Gore. Cak sta vise, zbog nekih tekstova su mi indirektno stizale poruke tipa: prekini sa ovakvim pisanjem.
Cilj mi je bio da, buduci da su mi “Vijesti” ustupile prostor, da navedem ljude na razmisljanje, da probudim neku vrstu mentalne reakcije.
Ukoliko neko smatra da su moji tekstovi prazni i niposto vrijedni objavljivanja – onda bi trebao kontaktirati redakciju “Vijesti” i sugerisati im da se ovakve kolumne ukinu jer su bezvrijedne, obicno trosenje papira. A ukoliko neko pak vec smatra cjelokupno izdanje “Vijesti” kao bezvrijedno, onda jednostavno treba da ih prestane citati. Ako pak ne postoji nijedno kvalitetno glasilo po necijem misljenju, onda slijedeci sugestije meni upucene (da osnujem partiju itd), taj neko bi trebao osnovati sopstveni kvalitetan list sa tekstovima ljudi koji imaju kvalitet, znanje, jacinu koje ja nemam.
Ako razloga za optimizam nema, onda bismo svi trebali zacepiti usta i pomiriti se sa statusom quo.
U svakom slucaju, hvala na vremenu posvecenom citanju mojih tekstova, i nadam se da cete ih izbjegavati ubuduce posto su toliko losi.
Sve najbolje i nadam se da necu biti pogresno protumacen.
Nemanja Tepavcevic
Nemanja, razloga za optimizam nema, ali to ne znači da treba da prihatimo maksimu “koga nemožeš da pobijediš pridruži mu se”. Ukoliko imaš ideal za koji vjeruješ da je vrijedno boriti se, čini to iako ti se čini da je tvoja borba utopija.
Sjetih se, dok kucam ovaj komentar, fenomenalne reklame za Džoni Voker, okačene u osvit burne 2003. godine preko frontalne fasade hotela Slavija u Beogradu: “Sanjaj velike snove i kada ti se ne ostvaruju”.
Pozdrav!
Nemanja,
tvoji raniji tekstovi su bili puno bolji, čini mi se, i to je sasvim normalno da se dešava. Niko nije raspoložen uvijek i skoncentriran da baš svaki put bude konkretan i autentičan. Svi smo skloni tome, manje više.
Nastavi sa pisanjem, a predlažem da pisanje bude praćeno konkretnim predlozima i akcijama, jer onda dobija pun smisao. Mislim da je u zadnjem tekstu sve vrvjelo od opštih mjesta, već prežvakanih i svima dobro poznatih.
pozdrav
Dragi Kozace,
Mnogo puta mi je upucen komentar tipa: aktiviraj se…Tuzno je da ljudi ne shvataju da je meni 23 godine i da sam jos uvijek na skolovanju. Niti sam umrezen dovoljno sa ljudima u Crnoj Gori, niti mi ko “drzi ledja”, niti sam vremenski u mogucnosti da se “aktiviram” kako mi se sugerise. Ne zelim zvucati pateticno i prepotentno, ali na koji nacin je aktivirano 99% mojih vrsnjaka u nasoj zemlji? Na kraju krajeva, nijesam siguran da li gajim takve ambicije uopste.
Neki su me kritikovali i govoreci da su moji pokusaji da budem “analiticar” jedna opsta propast. Ja nijesam analiticar. Podvlacim opet, jos uvijek sam student, jos uvijek ucim i ucicu do kraja zivota, i zao mi je sto ljudi nekada ocekuju i nemoguce.
Na koncu, mozda je i krajnje neumjesno sto se moji tekstovi uopste nalaze u grupi ljudi koji su univerzitetski profesori, akademici, istrazivaci, NVO ostvareni aktivisti…ja sam vrlo mala riba za njih, nesto poput malog shparica u odnosu na povece cipole…
Jos jednom, zao mi je na razocaravajucem tekstu. Ipak je mozda bolje razmisliti jos jednom prije nego se procitaju ubuduce, ako budu izlazili. U svakom slucaju, ponavljam se pa sam i dosadan, najiskrenije hvala na komentarima, oni su ipak odraz reakcije nekog kvalitetnog citalastva (nadam se da je takva grupa ljudi vecinska na ovom sajtu) – tako da mogu i posluziti da se razmisli o buducim koracima, sto se pisanja tice.
pozdrav.
N.T.
Čoeče,
samo naprijed, to je poruka tebi, a ostalima da se late pisanja, pa ćemo polemisati.
I ja kazem samo naprijed.
Sve dok “analiticar’, student ili bilo ko treci
nije kupljen od strane vlasti,
njegovi tekstovi su odlicni i usmjereni su boljitku,
zato samo naprijed,
Što bi rekli starocrnogorci- nothing personal. Nema potrebe da se pravdaš ili savjetuješ da ”promijenimo kanal” ako nam se ne sviđa napisano. Tako ti je sa javnim textovima- kad pogodiš, dobiješ aplauz, kad promašiš, dobiješ ”po prstima”. Niko ti nije ukrao svesku iz sobe, pa sad po net-u secira ono što si pisao ”za svoju dušu”. Text je javan, pa sad…
Da ne dužim previše komentarišući ”korisne” predloge (tipa-pisanje redakciji Vijesti i pokretanje sopstvenih novina) samo par stvari- ako nisi ”umrezen dovoljno sa ljudima u Crnoj Gori” i ,uopšte, nisi često u prilici da,iz prve ruke, vidiš ono o čemu pišeš, neko zluradiji od mene bi ti rekao da onda ”ne pišeš o onome što ne znaš”.I naročito – nipošto nemoj biti impresioniran ”univerzitetskim profesorima, akademicima, istrazivačima, NVO ostvarenim (?!) aktivistima”. Što si u većoj poziciji outsider-a u odnosu na pomenute, to bolje po tebe i tvoje textove.
Djeluješ iskreno, ne bih volio da sve ovo shvatiš previše lično. Ako tako i shvatiš, ni meni ni tebi ‘’ni iz džepa ni u džep’’. Pozdrav.
Nemanja samo piši. Nekada dobra kritika, bez obzira slažeš li se sa njom ili ne, daje podsticaj da budeš i bolji i sadržajniji, dok loša kritika, ako se budeš obazirao na nju može kao u onoj ‘budale te uvijek svedu na njihov nivo pa te dobiju na iskustvu’. Zato ne primaj to previše k srcu. Samo naprijed.
E,Lado,Lado…natjera ti jutros moj truli mozak na razmisljanje!Da li je tvoja podrska Nemanji iz inata Ziip-u ili oprave.Pa,ondak ona sjajna pjesma za Olju?!Nikako da te “prokljuvim”(ovo “prokljuvim” su izmislili liberali-disidenti)?!
He-he…
Nemanja kaze :
……Na koncu, mozda je i krajnje neumjesno sto se moji tekstovi uopste nalaze u grupi ljudi koji su univerzitetski profesori, akademici, istrazivaci, NVO ostvareni aktivisti…ja sam vrlo mala riba za njih, nesto poput malog shparica u odnosu na povece cipole…
ma nemanja ne respektuj to sto je on akademik ili univerzitetski profesor
nekima je” ispod casti” da polemisu snama a znas li zasto ?
-zato sto bi ih rasturili- nekad se zborilo,
“ka bugarsku skupstinu”
naravno ako su oni karaterni ljudi svoje profesije bez obzira na njihovo misljenje i stav
ja ih postujem
oni moraju biti svjesnida : ako nema nas ovakvih na ovakvim portalima, da vide nasa misljenja nase teznje poglede,nase zablude ,stavive ,nas.bijes
ili ravnodusnost, nasu sramotu , bezocnost iliti bezobrazluk ……
oni nemaju sto ISTRAZIVATI !!
zato nastavi i bucaj 100 na sat.
Nemanja,
prije svega, posto cesto pisem u brzini, moji komentari ispadaju dosta grubi, pa je i ovaj gore sigurno zazvucao tako. Ali kako sam citao i vase ranije tekstove i dao vam podrsku, sigurno nisam neko ko ce vas docekati na noz. Ili siriti defetizam.
Jos prvi vas tekst ucinio mi se pomalo naivan, ovaj je to jos vise, ali to je normalno (mozda i potrebno!) s obzirom na godine, inostranstvo, itd. (ja sam 2007. pisao mail Balsi Brkovicu). Moja ambicija je iskljucivo da kroz diskusiju razmijenimo misljenja i svi zajedno naucimo, a ja sam od 2006-7 naucio jako mnogo ;)
Elem, da ne bih sad analizirao tekst recenicu po recenicu, htio bih te upitati da li u promjenama koje opisujes, ukljucujuci Rodnija (kog ovdje zovu proxy), vidis ista vise od kozmetike, dakle prividnog napretka, evropskih integracija (kako mi je banja sto se lome oko LGBT parade, pojma nemate), evolucije i ostalog? Odnosno, upravo zelje da se istorija potonjih 20 godina okreci, umjesto da se sa njom suocimo, svi skupa, i barem pokusamo katarzu.
Kako moze biti uspjesna evropska prica ( (a ja volim da se skoncentrisem na sopstveno dvoriste) drzava u kojoj ce premijer voditi vladu kontinuiteta, sto za mene znaci da ce biti gatekeeper svih onih miliona za koje su gospodar&co. ostetili crnogorski narod i drzavu?
Bilo bi jos mnogo pitanja, ali je dovoljno za sad. Razloga za optimizam uvijek ima, ali ja mislim da se on ne moze naci u gore opisanim stvarima, koje vi ipak preskacete u gornjem clanku.
Pozdrav i podrska!
Nemanja,
da li si upoznat da je redakcija novina za koje si pisao ovaj tekst, u stvari, dala bezrezervnu podrsku mister Rodniju? Sto samo po sebi cini stvari paradoksalnim, zar ne…
U vraziju mater s tim prozivkama gdje je ko sta objavio.Gdje da objavljuje momak?!Na kupusni list?!Na svom blogu?!Na nasem blogu?!Jaooo…”cistunci”.Dosta vise sa tim perifernim stvarima.OVDJE se Nemanja odazvao na prozivku,a TO je sustina!
Hvala jos jednom na sugestijama i komentarima.
Napisah jedan podugacak odgovor, ali mislim da je bolje da precutim i da se ne ukljucujem u dalje polemike, pa ga izbrisah. Hvala jos jednom i sve najbolje svima na ovom alternativnom portalu.
Nemanja,
Sve pohvale za tebe, a tvoje godine i mjesto đe se nalaziš mogu da ti budu i najtvrđi argumenti, da je sve ovo što pišeš i zboriš na odličnom putu. I zato ti hvala, a sve kritike koje ti se sa ovog portala upute, pokušaj da skapiraš kao dobronamjerne, jer ja vjerujem da one to i jesu, i iz njih iscrpi samo podstrek za nove tekstove.
Nemanja,
Pohvalu procitaj jednom,a kritiku sto puta!To ti je u stvaralastvu pravi put!I ne libi se polemika-najkraceg puta za ucenje!
tako je… Nemanja je imao mnogo mnogo odličnih tekstova.
Zaslužuje podršku svih nas (a kritike su dobronamjerne), jer nažalost u CG nemamo puno tako mladih i aktivnih ljudi!
Шта ти је човјече? Немој ово да радиш…