1980. U Kliničkom centru u Ljubljani, oko 15 sati i 5 minuta, umro je Josip Broz Tito, vođa jugoslovenskih partizana u II svjetskom ratu, predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, predsjednik Saveza Komunista, Vrhovni Komandant oružanih snaga, Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito. Sahranjen je 8. maja 1980. u Beogradu u Kući cvijeća. Na njegovoj sahrani bilo je prisutno 209 delegacija iz 127 država svijeta, što je zvanično najposjećeniji pogreb nekog državnika u prošlom vijeku. Vladao je Jugoslavijom 35 godina nastojeći pomiriti nezavisnost Jugoslavije, ravnopravnost među njenim nacijama i komunističku vladavinu. Izveo zemlju iz sovjetskog bloka i bio jedan od vođa Pokreta nesvrstanih zemalja. Ocjena “lika i djela” Josipa Broza Tita ne može biti jednoobrazna jer se njegova djelatnost protegla u preko pola vijeka i bitno je obilježila sudbinu, prošlost i sadašnjost, a posredno i budućnost naroda koji su stvorili bivšu SFRJ.
1493. Papa Aleksandar VI (Alexander), Španac, izdao je edikt o podjeli Novog svijeta između Španije i Portugalije, prema kojem sve novootkrivene zemlje zapadno od Azora treba da pripadnu Španiji.
1780. U Epsomu, u Engleskoj, održane prve konjičke trke.
1825. Rođen engleski biolog i filozof Tomas Henri Haksli, pobornik teorije evolucije Čarlsa Darvina.
1827. Rođen engleski istraživač Džon Haning Spik, prvi Evropljanin koji je, u avgustu 1858, vidio afričko jezero Viktorija i tvrdio da je ono izvorište Nila.
1885. U Temišvaru je umro Aleksandar Karađorđević, knjaz Srbije. Zbog propasti Prvog srpskog ustanka u emigraciji je, sa roditeljima, proveo 33 godine.
1900. Rođen hrvatski vajar Antun Augustinčić. Učio kod Ivana Meštrovića. Poznat po portretima J.B. Tita i velikim javnim spomenicima.
1903. U borbi s Turcima poginuo vođa makedonskog nacionalno-revolucionarnog pokreta Goce Delčev.
1919. Počele demonstracije kineskih studenata protiv odluke Versajske mirovne konferencije da njemački posjedi u provinciji Šantung budu predati Japanu. Demonstracije Pokret 4. maja prerasle u nacionalni pokret, pokrenuvši više od 10 miliona ljudi.
1928. Rođen egipatski državnik Hosni Mubarak, predsjednik Egipta od 1981, poslije ubistva Anvara el Sadata. Svrgnut u revoluciji u februaru 2011.
1929. Rođena američka glumica Odri Hepbern, ambasadorka dobre volje UNICEF-a. Dobitnica Oskara za film “Praznik u Rimu”.
1933. Karl Janski je pročitao u Internacionalnoj Radio Uniji u Vašintonu svoja zapažanja vezana za otkriće radio talasa emitovanih iz centra naše galaksije (Mlječnog Puta- pravac sazvežđa Strelac). Radio talasi su frekvencije 20 MHz i talasne dužine 14,6 m. Sjutradan je o tome izašao tekst u Njujork Tajmsu. Ovim je počeo razvoj radio-astronomije.
Karl Janski http://en.wikipedia.org/wiki/Karl_Guthe_Jansky Antena-Teleskop kojom je našao ove talase http://upload.wikimedia.org/wikipedi…_telescope.jpg
http://odin.physastro.mnsu.edu/~eskridge/astr101/jansky1.gif
1938. Daglas Hajd postao prvi predsjednik Irske na osnovu novog ustava, kojim je proklamovana nezavisnost.
1970. Nacionalna garda SAD ubila četiri i ranila 11 studenata Univerziteta Kent u državi Ohajo, koji su demonstrirali protiv Vijetnamskog rata.
1979. Margaret Tačer, šefica konzervativaca, poslije pobjede nad laburistima na parlamentarnim izborima, postala prva premijerka u istoriji Velike Britanije.
1990. Na prvim višestranačkim izborima poslije II svjetskog rata u Hrvatskoj ubjedljivo pobijedila Hrvatska demokratska zajednica Franja Tuđmana.
1994. Izrael i Palestinska oslobodilačka organizacija potpisali sporazum o početku primjene ograničene palestinske autonomije u Gazi i Jerihonu.
1996. Lider konzervativaca Hoze Maria Aznar postao premijer Španije. Okončana 13 godina duga vladavina socijalista.
2001. U Beogradu podignuta optužnica protiv Radomira Markovića, koji je u vrijeme režima Slobodana Miloševića bio načelnik Državne bezbjednosti. Po optužnici za odavanje državne tajne, Marković 6. jula 2001. osuđen na godinu dana zatvora, a po tužbi za umiješanost u ubistvo četiri funkcionera Srpskog pokreta obnove na Ibarskoj magistrali, u oktobru 1999, 30. januara 2003. na sedam godina zatvora.
2001. SAD glasanjem izbačene iz Komisije za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama, prvi put u istoriji te međunarodne organizacije.
2003. U 83. godini umro Sesto Bruskantini, italijanski operski pjevač.
2004. Vlada Silvija Berluskonija zabilježila rekord po boravku na vlasti u Italiji od II svjetskog rata, 1.060 dana.
2005. U aukcijskoj kući Kristi, skulptura Konstantina Brankuzija “Ptica u prostoru” prodata za 27.450.000 dolara. Rekordna cijena neke skulpture.
javniservis.me 
Prije 31 godinu, u Kliničko-bolničkom centru u Ljubljani, prestalo je da kuca srce Najvećeg sina naših naroda i narodnosti, Josipa Broza Tita.
Istoriografija kaže da je na sahranu lidera SFRJ u Beogradu došlo 700.000 ljudi, 209 državnih delegacija iz 128 zemalja svijeta, pa je to bio najposjećeniji pogreb nekog državnika u 20. vijeku.
Od 1980. godine, ,,Kuću cvijeća”, u sklopu Muzeja istorije Jugoslavije, posjetilo je više od 17 miliona ljudi.
4. maja 1980. bila je nedjelja. Tog poslijepodneva desila se u isto vrijeme i najveća katarza i možda najveće kolektivno ispoljavanje strahova u modernoj istoriji Svijeta.
Od 22 miliona ljudi, bar desetak miliona je iskreno ridalo. Ostatku nije bilo svejedno. Od te nedjelje više ništa neće biti kao prije i svi su to znali. Domaćice su zapomagale: ,,Nema više našeg druga Tite, kako ćemo dalje!?” Ovo je bilo pitanje koje će kasnije postati opšte mjesto-Kako dalje poslije Tita?
Josip Broz je bio prva i jedina prava pop ikona bivše Jugoslavije i velikog dijela Evrope. Svijet popa je nekako preživio smrt Džona Lenona koja je pala na istu godinu. Ali za Jugoslaviju nije bilo spasa. Mali psi i osrednji tornjaci, čekali su još od sedamdesetih smrt Starog, pa da se popišaju i urinom omeđe svoje granice. Broz im je dao mapu u vidu bojanke sa AVNOJ-evskim granicama, koje su se donekle poklapale i sa nacionalnim. Ovo “donekle” je devedesetih skratilo za glavu na stotine hiljada ljudi.
Zanimljivo je kako su psi popišanci, kasnije zazvani psi rata, i instant demokrate u svoj svojoj nacionalnoj zaslijepljenosti ispoštovali odluku Starog da se ne barkaju AVNOJ-evske kote. I međunarodna zajednica je Titovu odluku do dan danas ispoštovala, tretirajući je kao istorijsku činjenicu staru bar hiljadu godina.
To je snaga pravog pop fenomena. Dobar je živ, ali unosniji i ubitačniji mrtav.
Niko nije vjerovao u bratstvo i jedinstvo, niko nije vjerovao u Jugoslaviju, socijalističko samoupravljanje i druge trice i kučine. Vjerovali su i bojali se Starog.
Koliko je Jugoslavija bila nejedinstvena, raslojena, neizmirena od prošlih ratova, svjedoči i projekat tzv. šestočlanog predsjedništva i jednog rotirajućeg predsjednika.
Oni koji ne znaju kako je to funkcionisalo, neka pogledaju kako danas, po sličnim principima radi rukovodstvo BiH. Dakle, nikako.
Frapantno je to poređenje 80-ih i funkcionisanje SFRJ-a sa ovim godinama u Bosni i Hercegovini. Naime, kao i tada u Beograd, danas se u Sarajevo u Državne institucije šalje drugorazredni kadar, dok u matici, tadašnjim republikama, a danas u Srpskoj i Federaciji, haraju prvoklasne lopine, radeći za ,,našu stvar”.
,,Naša stvar” je krajem osamdesetih, a pogotovo u devedesetima, bila posve jasna. Etnički očistiti svoje prćije, na prethodno ideološki zapišanim kotama. Našu stvar intimno zovem ,,moja stvar”. Za ,,moju stvar” su prednjačili pokojni Milošević i Tuđman. Obojica mrtvi, ali im se datuma smrti ne sjećam. Ni istorija se baš pretjerano ne češe za njima. Prvom je na sahranu došao ko je smio, a drugom ko je morao. Za razliku od njih, Tito je umirao od 1974. do 1995., a sama smrt je bila svjetski događaj.
Nestanak mitomanije?
Problem je nastao kada su narodi, koljući se, prestali zazivati Brozovo ime u klasičnoj mitomanskoj tipologiji – E, dragi Tito, da sad ustaneš iz groba pa da pomlatiš bagru…
I koliko god mitomanija imala svoje mane, da ne kažem zablude, na ovim prostorima bez vođe ne ide. Poblem je što pretendenata na lokalnog Titovog dvojnika ima na buljuke. A gdje su buljuci, ništa od novog pop simbola. Koliko narod cijeni vođe u pokušaju, pokazuje upravo muk koji ostaje iza njih. Niko niti ne može zamisliti ko bi bio neočekivana sila koja će se pojaviti i riješiti stvar. Zapravo, nema nikog sa one mitske strane.
Sumrak idola, na Balkanu se malo kasno desio i u malo nezgodno vrijeme. Prćije nastale raspadom bivše SFRJ imaju geostratešku, političku i ekonomsku snagu jedne Burkine Faso ili Svazilenda, u najboljem slučaju. Takođe, te silne nezavisne države, bez nafte, zemnog plina, rudnih nalazišta, poslije zadnjeg klanja nešto su dosadnjikave svjetskim moćnicima. A i ti moćnici, kad greškom dolutaju u ove krajeve, nemaju blage predstave sa kim se susreću.
No, to je tako u većini zemalja svijeta. Sa manje ili više časnim izuzecima. Poput Čaveza, Ahmadinedžada, Gadafija….
Vidite, da bi imali harizmatičnog predsjednika, za početak bi morali imati kakvu-takvu stabilnu državu, koja će poštovati samu sebe. Takođe, ne bi bilo loše i da imate narod koji će poštovati tog predsjednika. Nije zgorega da vam funkcioniše ekonomija i da uživate bar neki ugled u svijetu…
Eto, već 31 godina kako nema nikog ni približno Josipu Brozu. Drugo je pitanje treba li nam neko takav?
Ako kažete ne treba, realnost će vas opomenuti i sugerisati da treba. Ako žudite za nekim poput Broza, rećiće vam da patite za autokratijom. U svakom slučaju, to je domen hipoteza.
Istina je da se neće pojaviti više nikad Josip Broz. Možda jednom bude neko bolji, harizmatičniji i poznatiji.
Do tada, pratićemo naše lokalne seoske političke lige i psiće kako ganjaju loptu. I, naravno, prisjećati se nekog 4. maja.
Stariji, čekajući smrt, rećiće nostalgično kako se tada i umiralo bolje.
Imala sam tek dvije godine kada je umro Tito i razumljivo je da o njemu, kao drzavniku ne mogu pricati nista vise ni bolje, ni gore, od onih koji njegovu vladavinu dozivijeli. Slisajuci one koji su ga voljeli, rekla bih, bio je covjek-nadcovjek, dok oni koji ga nijesu voljeli, meni licno nijesu ni bitni.Tito je bio covjek kojeg je cijenio cijeli svijet, u sto sam se uvjerila mnogo puta, upravo putujuci po svijetu. Tako i ove godine, tacnije u januaru, prilikom boravka u Meksiku, obilazeci znamenitosti Meksiko sitija, izmedju ostalog, posjetila sam i Aleju velikana u famoznom Alenda Central parku, gdje se nalazi i muzej Belle arti koji je izgradio meksicki diktator Porfirio Diaz, gdje sam izmedju mnogobrojnim statuama najpoznatijih svjetskih drzavnika, kraljeva i diktatora, imala priliku da stanem i pred Titovom statuom, koju je, u njegovu cast i kao svom prijatelju, podigao 1965, tadasnji predsjednik Meksika, Lopez Mateos.
Vise nego sama statua, iznenadilo me nekoliko svjezih ruza koje su bile polozene ispred statue, kao znak necije paznje, posebno iz razloga, sto ispred ostalih statua slavnih velikana, nije bilo cvijeca.Ponesena istinskim ponosom, sto sam pripadnik naroda, cijeg nekadasnjeg vodju, u tom velikom dvadestmilionskom gradu, ljudi uvazavaju u tolikoj mjeri da mu i cvijece ostavljaju kao znak da ga se sjecaju, kupila sam jednu crvenu ruzu i ostavila je ispred Titove staue. Dok sam to radila, jedan Meksikanac se zaustavio i nasmijesio se.” Tito nostros amigo dell corazòn”, rekao je, poklonivsi se pred Titovom statuom.
Ne znam kako bi se u tom momentu osjecali oni koji Tita nazivaju zlocincem, niti me je briga, ali onih koji su ga zaista postovali, vjerujte, prepun je svijet.
Hvala cure za lijepa podsjećanja ;)
Stri je bio OK tip. Macak koji je prosao mnoge scile i haribde. Medjutim, ako neko gradi most najbolji i najljepsi a on pukne poslije nekoliko godina od smrti znaci da nije najbolji projektant/arhitekta vec da je nesto za**bao. Sustinki napravio je sistem koji zavisi od jednog covjeka i kad je on umro otisao sistem. Drzavom se nije moglo upravljati zbog prava veta republika u saveznoj skupstini, preduzecima se nije moglo upravljati jer su se cistace pitale na zborovima radnih ljudi, preveliki je naglasak bio instustiju, samo malo zanatske privatne inicijative i servisnog sektora tako da je visak radne snage isao ili u pecalbu ili je prepunjavao radne kolektive, pored mnogo dobra od nesvrstanih dobili smo i jeftinu naftu pa se nije na vrijeme tokom naftne krize uslo u racionalnu potrosnju energije kao sto je radio zapad, mogao je poslusat djilasa i napraviti dvije partije, cudo paruljina je otislo na JNA itd itd.
O dobrim stranama se moze dosta pricati. Bilo je mnogo bolje da je on bio neki ministar spoljnih poslova ili vojske ili nesto slicno a da je neki ekonomski kurvin sin bio na njegovom mjestu. Ovako su nas na prvu krivinu razbucali kao gumarabiku.
Inace svasta nesto je bilo u to doba. Sjecam se kada sam se tek bio zaposlio u sada pokojnom gigantu a stafeta mladosti je “nocila” u nasem gradu. Pa smo tu pravili veliku festu krkanluk, kulturno umjetnicki program u radnickom restoranu koji je imao ja mislim 7-8 hiljada kvadrata kad se sve razmaklo da su ljudi mogli da udju.
A mlade omladinke bez pudera, karmina i silikona – organske.