Il je snijeg, il su labudovi

izvor: dayline.info, piše: Blažo Davidović

Kada medij sam sebi postane vijest, odnosno tekstove o istom mediju stavlja na vrh ( vlastite ) naslovnice, ili u špicu radijskog, odnosno televizijskog priloga, nešto svakako nije u redu.
Kada novinar sam sebi postane vijest, tu također nešto nije u redu.Ovako ili onako.

No, ovo su moderna vremena i dupli pas žutila i crnila u opskurnom koloritu žurnalističke žabokrečine često rađaju novinarske Nagasakije navođene raketama mozak-zemlja-mozak. Lažno i nasilno dramatiziranje, brzopotezna površnost, te samodopadna politika hiperprodukcije instant žrtava, dekor je medijske scene u kojoj caruje degutantno medijsko samoreklamiranje. Ali, i pedantno tabloidno tlačenje nadasve već dresirane publike. Primjera radi, ovih dana nije mnogo pompe izazvala vijest da radnici TV Budve već 6 mjeseci nemaju plaću, da idu u štrajk i kane smijeniti direktora, uglednog medijskog vuka sa impresivnim međunarodnim iskustvom, kakav je Mili Prelević. Jer, oni nisu žrtve reda veličine Marka Milačića. Riječ je o novinaru TV Crne Gore koji tvrdi da je mjesec dana suspendiran, zbog slobodoumnog djelovanja,dok njegovi pretpostavljeni tvrde da je samo na odmoru od mjesec dana.

O svemu tome 49 novinarskih udruženja Crne Gore ( 25 samostalnih, 10 nezavisnih, a 14 samostalno-nezavisnih ) nije kazalo ni jednu riječ, a nije se, što me čudi, oglasio ni Slobodan Franović, kao nadaleko poznati ekspert za ljudska prava. Priznajem, samo djelomično me zbunilo što netko tako i toliko slobodouman, kao Marko Milačić ikako i radi na TV Crne Gore. Kao što je poznato, Televizija Crne Gore je svojevrsna javna kuća , a kad javna kuća časti, publika obično najebe. Tu podgoričku dalekovidnicu nitko i ne gleda, ona nema gotovo nikakvo ozbiljno medijsko-političko značenje. TV Crne Gore oduvijek bila sigurna kuća za neke stare ili nove Emile Labudoviće.

Stoga me poprilično iznenadio slučaj da netko tako mlad, pametan i hrabar, slobodouman i britkog jezika, kao Britva, uopće i radi tu gdje radi. Sramotnijeg medija u zadnjih 20 i kusur godina od TV Crne Gore teško je naći, čak i u međunarodnim okvirima. Oni su promotori i akceleratori svakog zla, svake mržnje, po svim osnovama u Crnoj Gori.
Raditi na TV Crne Gore nije stvar novinarskog opredijeljenja, nego je to stvar želuca. Naprosto tu rade partijski vojnici i vojnikinje, kumovi i kume, komšije i komšijke, sestre, rodice i rođaci, tu rade pritupi pajaci i mediokriteti, priučena piskarala i polupismena, a nadasve bogobojazna i državotvorna lica iritantne vizuelnosti.
Stoga je definitvno vijest godine da, eto, na TV Crne Gore radi svojevrsni crnogorski Stanković ili Latin.Dakle, kad se DPS i Milo Đukanović uplašio medijskih rezultata Marka Milačića, hrabrog predstavnika punokrovno-plavokrvnog medijskog plemstva Crne Gore, kakvo izvire iz radne knjižice TV Crne Gore, spomenutom autoru ukinute su te i te emisije – samo javnost ne zna koje ?
Čudi me što Milačić od državne televizijske kuće nije multimedijalno prešao u komentatorske kolone Pobjede, međunarodno priznate podgoričke tiskovine koja, pod uredničkom palicom minucioznog Srđana Kusovca, izlazi na blatinici i hrabro otkriva sve mračne tajne naše očajne stvarnosti. Nego se, eto, oglasio u Vijestima.
Dakle, zbunilo me to što sam čitao text kojeg je tip pisao iz nekog italijanskog hotela dok je ispijao pivo i davao intervjue italijanskim novinarima, a za to vrijeme ide plaća TV Crne Gore.
Il je snijeg, il su labudovi, upitao sam se.
Il je snijeg, il su Labudovići ?
Javnost je upoznata sa pojmom peta kolona, manje je poznato da postoji i šesta kolona, taj termin je svojedobno koristio američki predsjednik Roosevelt kad mu je zasmetalo medijsko pretjerivanje i preuveličavanje. Dakle, u tom multimedijalnom kupusu, nedostajao je još samo internet, što se nesretnom Milačiću i dogodilo- hakeri su mu, veli, uništili profil na facebook-u, u stvari nisu, odnosno jesu, neko vrijeme jesu, samo ne tako, nego…Hm, mnogo vike nizašto. No, mnogo gorih primjera ima, kad je riječ o fast-food žrtvama medijskog sprinta. Čitam prije neki dan, i to na stranicama rezerviranim za ozbiljne vijesti, da je strašan šok doživjela jedna poznata aktivistica za ljudska prava iz te i te nevladine organizacije, jer je uznemirava netko SMS porukama.
Stra-šno ! Policija nije dovoljno brzo djelovala. Stra-šno.

Nedostajali su još samo Reporteri bez granica, Helsinki Watch i Amnesty International.
Kao redakcijska tampon-zona između Milačića i internet manijaka, odnosno televizijo-uredničkih oficira iz Podgorice, našla se , dakle, ekipa iz Vijesti.
Kad bolje promislite, mnogo bi jednostavnije bilo da se Milačić zahvalio TV Crne Gore i zaposlio u TV Vijesti. I amen, problema nema više. Milo će odahnuti, a Vijesti biti ojačane.
Il je snijeg, il su labudovi.
Sve u svemu, to je ojađena i duboko frustrirana medijska bižuterija čiji je suštinski efekt slabiji od pištolja na vodu.

Comments

  1. Davidović je ipak napisao nešto što je najpribližnije realnosti i izgledu ovog događaja.

    I ja sam spremio jedan sličan osvrt na Milačićev prijepor da postane nosilac Pulicera za iskazanu samoživost.

  2. ali novinarima u ovoj maloj zemlji, najveci je domet da postanu “prica” ,zato sto je zemlja mala,ne mogu biti “zvijezde” od svog rada a previse su utripovani na zapad i njihove standarde..zive u filmovima i naslovnicama svjetskih magazina i nabijedjeni su da to tako mora..

    i onda se u zenitu prosipaju na sve moguce nacine ,a nikoga to ne interesuje da bi ih zaustavio u tome sto rade,zbog cega oni nastavljaju da plutaju na marginama nase paznje..

    emilo,ratko,skocko…sve to ima istu matricu malogradjanske megalomanije…

  3. kako se god okrene, emilo je kriv i još uvijek se potkusuruje njim svaka priča na temu crnogorskog oslobodilačkog rata travunije, zahumlja i vaspostavljanja viševjekovnih granica na neretvi, kao i o profesionalizaciji ioanko isuviše profesionalizovanih ‘nezavisnih’ medija. fakat da katunska škola velikocrnogorske ekspanzije i dalje sanja o hercegovini kao ‘našoj’ primarnoj etničkoj teritoriji (za razliku od metohijske škole i tranzticije u velikopoljoprivrednoproizvodnu silu, koja se pokazala pogrešnom i u onom i u ovom vremenu), fakat da je tadašnje mlado i jadno rukovodstvo imalo nazaustavljivi nagon da se upetlja na vrijeme, da ne ispadne naivno i uskraćemo pri raspodjeli plijena i da je urgiralo i organizovalo i sprovodilo zločinački poduhvat razbijanja jugoslavije niko više i ne pominje, oni su sad demokrate i europejci, antiratni novinari i europejci i intelektualci, a sve tale do taleta i sto puta crnji od taleta.
    kad čovjek uporedi bogatstvo koje su ‘zaradili’ antiratni novinari i analitičari sa emilovim ratnim zaslugama, vidi se ko je fukao dok je uka i dalje na jednoga jedinoga vuka.

  4. vijesti i dan da ne pominjem pobjedu su oslonci rezima bas kao i sve tv stanice uključujuci tv budvu.mozda imamo cak 49 novinarskih udruzenja i sl…ali tesko na prstima jedne ruke pobrojati mozemo novinare u cg.toliko o novinarstvu u cg.

  5. U Crnoj Gori, nažalost, gotovo da nema slobodnih medija i novinara.

    Najgore od svega je nepostojanje uvjeta za razvitak slobodnog novinarstva.

  6. Rekoh, ceskacemo se po glavi u nedoumici sta je znacio onaj Vijestima propraceni herojski potez toboz otkazivanja poslusnosti onom javnom servisu i njegovim tiranosaurusima. Pa eto – NISTA je znacio.

  7. valjda ce i Marko procitati ovaj tekst…

  8. Sramotnijeg medija u zadnjih 20 i kusur godina od TV Crne Gore teško je naći, čak i u međunarodnim okvirima. Oni su promotori i akceleratori svakog zla, svake mržnje, po svim osnovama u Crnoj Gori.
    Tacno tako i lijepo receno od potpisnika ovog teksta.Od ratnih huskaca do evropejaca za samo dvadesetak godina.Ratni huskaci jesu bili ali ovo sad da su evropejci nikako im ne stoji jer se iz aviona vidi da su samo obicni prevaranti koji pokusavaju prezivjeti nova vremena.Ratnog huskanja vise nema ali ima svakog ostalog huskanja sto im jeste specijalnost koja odrzava ovu druzinu nesretnika.

  9. I Pobjeda koja biljezi 4 miliona evra gubitaka prosle 2010 je blizu

  10. Ha ha meni je pobjeda koja i dan danas zivi dokaz da nikud nismo makli od pocetka.Pobjedu drze za nedaj boze ako opet krenu ratovi.Pobjeda je jedan od najvecih paradoksa crnogorskog puta u evropu.Umjesto da je nema nju i dalje drze u zivotu i sebi skacu u stomak jer je pobjeda koja prezivljava najgori dokaz koji moze stetiti mnogima u cg.

  11. da i ja ponovim…
    Valjda ce Marko procitati tekst….

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.