Potrebno je da se probudimo već jednom i pokažemo da postojimo. Da na ličnom planu shvatimo, osjetimo i reagujemo. Da se zastidimo i nas samih i naše vlasti. Da zacrvenimo obraze i osjetimo njihovu toplinu. Da kažemo – dosta!
piše: Marko Milačić (alias Marko Petrović)
Najprije, o najmanje važnom! Nakon što sam u novinama koje upravo čitate saopštio da mi je iz moje medijske kuće rečeno da pauziram mjesec dana, a zbog podrške koju sam dao buđenju građanske svijesti artikulisane aktuelnim protestima, dakle, nakon toga, iz televizije u kojoj radim, poručuju da sam samoinicijativno uzeo odmor kako bih premjeravao đedovinu u Kučima i kasnije otišao na seminar u Italiju, da se usavršavam. Da, zapravo – nije riječ o kazni.
Prvo mi je zvučalo simpatično, zatim smiješno i komično, nešto kasnije – ozbiljno, i na kraju – vrlo opasno. Simpatično, smiješno i komično – zbog lucidne panične dosjetljivosti sistema, a ozbiljno i opasno – zbog činjenice da je u pitanju – laž.
Jer, imovinu djeda, Ljubiše Milačića (alias Tadija Čemerkić, roman “Svadba” Mihajla Lalića) i njegove braće premjeravao sam i prije nego mi je rečeno da se sklonim sa ekrana na određeno, a odlazak na Internacionalni festival novinarstva, u Peruđu, odakle i pišem ove redove, rezervisan je mjesecima ranije.
Da budem još deskriptivniji, matematički precizniji i logički dosljedniji – ako hipotetički čak i krenemo od pretpostavke da pauziram od posla zbog narečenog seoskog premjeravanja i stručnog usavršavanja – šta u tom virtuelnom slučaju da radimo sa preostalih skoro dvadeset slobodnih dana, jer te dvije radnje, skupa, ne traju više od desetak, od kojih prva traje samo – dan?
Ili se želi posumnjati i u to da mi je uopšte rečeno da od televizijske rabote odmorim mjesec dana?
U tom slučaju, ako baš toliko budem povučen za kučki jezik i uvučen u polje krajnjeg turbo-relativizovanja, moraću da budem vrlo drzak u govoranciji istine i da pokažem egzaktan dokaz, da egzaktniji ne može biti. Tačka.
Na početku rekoh da je prethodna priča najmanje važna, jer je svakome ko voli i želi da gleda, potpuno jasno, bez gore iznijetog, da je u pitanju nevješti izgovor, iznuđeno kvazi-rješenje, instant-istina. Javnost je uvučena u zamku forme.
Debata se pokušava spustiti u blato. Komentarišu se gluposti. Priča se tendenciozno svodi na filozofiju i logiku javno-političkog trača. Tipično.
Da li je važno kako ćemo stvar nazvati? Da li se to zove – suspenzija, prinudni odmor ili nekako drugačije? Da li ćemo se baviti riječima ili, što bi Edmund Huserl rekao – fenomenima?
Da li je ovdje riječ o terminologiji, verbalnim igrarijama, jezičkim finesama i administrativnim formalnostima ili o suštini? A ona je jasna i čista kao majčinska suza, kao današnji vazduh Umbrije nakon kiše, i glasi – sklonjen sam sa posla na odredjeno zbog javno izgovorenog stava.
Zbog poziva na pobunu i bunt, na građanski civilizacijski iskorak, na negodovanje, na nenasilni bijes, na razum i intelektualnost, na sartrovske riječi. Jasne i javne.
I da – čitajući tekstove i komentare, reagovanja i izjave, uviđam i tužan sam što su se mnogi upecali na udicu konstrukcije i neistine. Pitaju poneki – da li sam zaista premjeravao zemlju brskutsku.
Simpatično i tužno. Obeshrabrujuće. Jer, u tome je i suština modernih represivnih sistema, baš to je metod funkcionisanja crnogorske vlasti – ujedno i formalno i lažno. Nacisti i boljševici su doktorirali na toj temi. Da li je ikada pronađen direktan dokaz i potpis koji potvrđuje da je Adolf Hitler naredio pogrom tokom Drugog svjetskog rata? Ne, nikada.
Međutim, problem itekako nadilazi konkretne aktere i povod. On je dublji i opasniji, dalekosežniji i važniji. To je problem našeg društva, našeg bića i naših poraza. Naše istine sa kojom ne želimo da se sretnemo, naše duše u koju ne smijemo da zavirimo. Našeg kukavičluka i političke neiskrenosti, građanske poslušnosti i nedostatka, što bi Danilo Kiš rekao – muda.
Puna su nam usta njih, a njih, Crnogorci – nema! Pričamo o našim velikim Petrovićima, drevnoj dinastiji i crnogorskom junaštvu, a ćutimo dvadeset godina pred malim Milom Đukanovićem i svim njegovima, koji na naše oči, uz pomoć naših ruku i naših glasova grade imperiju straha, moći i novca. Ucjena, nepotizma i kriminala.
Objašnjavam ovdje, u Hotelu „Brufani“, dok dajem intervju nakon što su neki novinari vidjeli moju fotografiju na naslovnoj strani dnevnika “Vijesti“ i zaintresovali se, objašnjavam kako se neiskreno borimo sa organizovanim kriminalom, korupcijom, (ne)slobodom govora…
Neću da lažem, pričam im istinu, iako me duša peče, što ne govorim o ostrvu slobode, intelektualizma i državi za primjer. Ne mogu, iako bih lagao sa slašću. Shvataju Italijani – imaju oni svog Đukanovića.
Čovjek, prije svega, ali i društvo u cjelini, mora preuzeti rizik, mora pobijediti sebe, mora savladati duboki strah. Razmišljam dok na tenane ispijam pivo “Birra Moretti“ o tome šta znači građanska hrabrost, ono što nam najviše fali. I jasno mi je, shvatam – najveći revolucionari ovog svijeta su samo poltroni svjesni svoje poltronštine.
Razlika između hrabrog i kukavice, humanog i nečovječnog, revolucionarnog i podaničkog je u svijesti o stanju duše. Stid pred savješću i istinom goni čovjeka u hrabrost, humanost, revoluciju, pobunu… Ne – iskonski osjećaj dobrog, istinitog i lijepog već suprotno. Saznanje da posjedujemo loše i zlo. Što smo svjesniji da smo loši – postajemo bolji. Veći stid – veća vrlina!
Potrebno je da se probudimo već jednom i pokažemo da postojimo. Da na ličnom planu shvatimo, osjetimo i reagujemo. Da se zastidimo i nas samih i naše vlasti. Da zacrvenimo obraze i osjetimo njihovu toplinu. Da kažemo – dosta!
Da li smo sposobni za to? Kao društvo, kao zajednica, kao građanski kolektiv? Kao ljudi? Iako sve rade da je ugase, da je satru i ubiju, disciplinuju i zatvore, unište i sakriju, od nas samih i svijeta koji nas gleda – iskra postoji.
Vidim to, kao nikada do sada – po komentarima ovih dana, na sajtovima, portalima, forumima, na svom Fejsbuk nalogu koji se usijao. Toliko je iskrenih i dobronamjernih, toliko željnih slobode i pravde, toliko onih zbog čijih komentara čovjeku dođe da zaplače zbog nemoći. Ali, na sreću one – prividne.
I na kraju, nešto sasvim lično. Da – nastaviću da radim u Javnom servisu, jer u njemu, naročito u njemu, kao i u čitavom društvu treba da bude onih koji ne podnose vlast. Koji se protiv nje bore. To je moja, ne samo obaveza, već i novinarska dužnost. Naravno – naša medijska kuća je puna takvih.
Onih koji ne podržavaju naš državni put, zvanične ideje i kvazi-istine. Siguran sam i znam – tako osjeća većina u njoj, ali i u našem čitavom društvu.
Sve ovo je duboki, najdublji i najiskreniji poziv njima, ali i svima takvima – da se napokon probude i pokrenu, da rizikuju, da odluče, da se trgnu, da smognu hrabrosti da to što misle i kažu – kako bi zajedno počeli da pravimo pravo društvo, na pravom putu, sa pravim ljudima.
Pozdrav iz Peruđe.
javniservis.me 
Vi, dragi moji sugrađanji rodjeni između 1980. I 1990. Obraćam se vama. Vama đevojke koje ne kupujete u Baldininiju i ne idete u krevet sa vršnjakom svog oca, i vama momci koji ne vozite GL i niste do sad nikog ubili. Vama, “prosječni mladi crnogorci”, kojih ima najviše. Vama, usrani golubovi!
Jeste li završili fakultet?
Koliko hiljada ste potrošili za školovanje?
Jeste li ostavili roditelje bez ljetovanja ili zimovanja, proslava u restoranu i putovanja zbog tih hiljada? Šta ste sve sebi uskratili zbog tih par desetina hiljada?
Imate li posao? Ili čekate posao? Koliko čekate? Koliko ih je dobilo posao za koji ste konkurisali, a vi i dalje čekate posao? Koliko veza je potegnuto, ćerki, sinova, sestrični, bratanića, zaovičića, malih od kuma je primljeno? A vi i dalje čekate posao?
Koliko vas je dobilo posao pred izbore? Koliko vas je suspendovano jer je reklo što misli? Koliko vas ćuti da ne bi bili suspendovano? U najboljem slučaju.
Kolika vam je plata? Kolika vam je pripravnička plata? Vi, vi mladi doktori kojima je prošlo kroz ruke par desetina hiljada stranica, od kojih ste većinu naučili, zbog kojih niste spavali noćima, propustili putovanja, žurke, seks? Za koliko potrošite 380€? Koliko ćete držati stetoskop na mojim plućima za 380€? Vi, pravnici, ekonomisti, inžinjeri, koliko plaćate sendviče na trgu vektre, u Carinama? Imate li života liše doručka? Koliko košta? Za koliko potrošite svojih 500€? Vi, mudre ispeglane, sa koliko njih ste morale da izadjete na piće, odete u krevet da biste kupile polovnu robu u šoping centru? na koliko pari sandala potrošite svoju platu da biste mogle da uhvatite nekog novog za piće i krevet, jedan ili dva? Kad ste se od srca nasmijale sa smežuranim džipašem obima struka kao felge njegovog GLa od 100 000€? Kada ste rekle ono što mislite tim nabildovanim snobovima, kriminalcima, dilerima droge i ubicama šta stvarno mislite? A da, vi se ne smijete, vi ne mislite? Vi, što vozite GL od 100 000€ rodjeni u deceniji između 80 i 90 odakle vam ta kola? Koliko ste ljudi morali da ubijete, koliko droge da rasturite, koliko ljudi da potplatite pred izbore. Znate li koliko ste života uništili? 599 000.
Koliko vaših roditelja, “prosječni mladi crnogorci” prima 500 eura? Ili 400, 300? Jeste li ikad pomislili kako im traje to par stotina eura da vas nahrane i napoje, i daju za doručak, jer vama petneastog ništa od plate nije ostalo? Znate li koliki vam je doma račun za struju? Koliko je majka potrošila u market, a sve kupila na akciju? Koliko plaćate kiriju, vi sa strane? Kad su vam roditelji otputovali neđe, kad je tata izveo majku u restoran da ne bi kuvala, kad su pošli u pozorište, u bioskop? Ne sjećaju se! A imaju po pedeset godina i trideset godina radnog staža. A da, oni ne treba da priušte sebi taj luksuz, što bi rekao premijer. S druge strane, rade 15 godina da zarade jednog audija u kom se vozi naš premijer, predsjednik skupštine, ministar poljoprivrede. Ej, petnaest godina vaši roditelji rade da bi zaradili premijerov auto? A registracija, gorivo, servis. Koliko premijer daje na taj luksuz kako ga je sam nazvao. Dnevno – 200 eura. On za dan samo na auto potroši ono zašta mi radimo mjesec dana. A šta je to uradio, koji je to posao obavio, koliko je doprinio da nam se plate povećaju, pošto već živi od naših para, našeg rada i našeg podaništva.
Želite li da živite sa momkom? Želite li da živite sa đevojkom? Želite li da rađate đecu? Želite li za petnaest godina da vaša đeca prolaze kroz ista sranja kao i vi zadnjih petnaest godina? Želite li da upišu fakultet? A vi da potrošite par desetina hiljada eura na njihovo školovanje? Da lišite sebe ljetovanja, zimovanja, restorana, pozorišta i filma? To nije luksuz, to je život? Želite li da završe fakultet? Želite li da čekaju posao? Želite li da pada u depresije, mrzi i stvara sičiju sebi – isto kao i vi? Želite li da narednih petnaest godina radite za kola predsjedniku skupštine kojima će on poći na posao, njegova žena u trgovinu, a njegov sin na trening? A što bi njegov sin bio bolji od vašeg? A što ste vi gori od Đukanovićevog sina, sestrične ili sestrića pa da oni, vaši vršnjaci, imaju mjesečno 5 000, a vi 500? Otkud im 5000! Želite li za 15 godina da kukate, proklinjete sistem, državu i gledate fašističke reklame o naciji, vjeri i jeziku? Želite li da vas za 15 godina zastraše, ućutkaju i uguše prijetnjom da ćete izgubiti posao?
Ili želite da za petnaest godina izdržite s platom od prvog do prvog, imate za račune, pijacu i market, odete na koncert, odete na utakmicu, kupite sebi omiljeni parfem, otputujete neđe; planirate budućnost, imate svoje mišljenje, budete slobodni? Da imate svoj život i da ga živite za sebe i zbog sebe, a ne za premijerov auto, kriminalčeve felge i glupačine sandale!
Jeste li vi ovce, usrani golubovi i kukavice “prosječni mladi crnogorci”? Ili slobodni ljudi! Hoćete li da stvarate sebi život kakav zaslužujete, ili idete u još jedan krug pakla u kom su bili vaši roditelji, i vi zajedno s njima? Ugušite taj strah!
E dragi moj “usrani golube”, ovo treba da potpises sa punim imenom i prezimenom da bi imalo neki znacaj. Ovako pod nekim glupim nikom, tekst je samo je dio tvoga nezadovoljnog JA koje je provalilo iz tebe.
Prvo ugusi svoj licni strah i potpisi tekst, pa onda nazivaj druge usranim golubovima i kukavicama.
Milačić se ođe potpisao kao Marko Milačić . Pogledaj masna slova.
Velašević virus ti je nanio neprocjenjivu štetu , moja Olja.
A ovako nepotpisano nema nikakav značaj, jel’ tako Olja ?
Bolje da poželiš ili se potrudiš da što više mladih ljudi pročita tekst ” A mogao sam biti ja!” , nego što insistiraš na potpisu i čovjeka nazivaš ”usranim golubom”. Ovo treba dijeliti kao letak ispred svakog fakulteta u Crnoj Gori.
Marku svaka čast. Hrabro i iskreno.
Jos sa punim pravom, pod punim imenom i prezimenom potpisana Olja pametuje jerbo je ona “angazovana” samo se za nju jos uvijek ne zna. Postavi bar jedan autorski da vidimo svu tu sirinu zenski razgovore.
Marvin,
samo sam uzvratila “kompliment” tekstopiscu, koji cak dvije generacije mladih Crnogoraca i Crnogorki nazva “usranim golubovima”, kukavicama i ne vidim razlog zbog kojeg ti reagujes, ako nijesi autor tog teksta. Ako neko napise tekst kojim se mladi ljudi prozivaju kao ovce, kukavice i usrani golubovi, a ne stavi svoje cjenjeno ime ispod takvog ozbiljnog teksta, ja koja se osjecam prozvana jer sam generacija 1977, a ni ovcom, ni kukavicom, ni usranim golubom se ne smatram, rekla sam svoje misljenje. U cemu je problem?
Olja,
samo smatram da čovjek koji umije na ovakav način opisati stanje duha kod crnogorske omladine nije imao namjeru bilo koga da uvrijedi.
Autor ovakvog teksta može željeti samo dobro svakom građaninu i ne vidim svrhu tvog kačenja za ovaj ”sporni” izraz.
Svako dobro, imaš dovoljno godina da sama razmišljaš.
Kako se s Crnogorcima mora hodat na prstima, da se ne uvrijede, čoče, ti sokolovi i te paunice! Može li se izvuć iz teksta nešto drugo pozitivno i ljekovito sem te rečenice koja je pokvarila čitav tekst?
Tekst dijeliti kao letak.
Marvin,
ja ne znam kojoj generaciji ti pripadas, ali upravo si dobro rekao “sporni” izraz, po mom misljenju, dao je tekstu izvjesnu dozu uvredljivosti za one koji se ne osjecaju usranim golubovima. I mozda, ja ne bih ni reagovala, da nije moja kolegica, (generacija 1980’) procitavsi tekst uzviknula:” ovo sa usranim golubovima pokvarilo je cijeli tekst”. Ali da ja, sto imam dovoljno godina za razmisljanje, ne bi ometala tvoje dobronamjerne,edukativne pokusaje kod mladih narastaja, evo povlacim se i svako dobro i tebi.
tekst dijeliti kao letak, ali neka ga autor potpise imenom i prezimenom, tako da usrani golubovi iz Podgorice znaju kome da se zahvale za brigu o njihovoj buducnosti, jer ovako nepotpisani tekst, lici na tekst nekog vrapca koji je umislio da je soko.
Tako je Zipp,treba oblijepiti sve bilborde!
“O Olja,
vaše mikturacije jesu mi
ko plurdglani Garbikloči i lurdgni sni!
Grupe, zazivam te da huptozno dranglaš me
kinklim bindl-vurdlama, čuvaj se ako te ne!”
oh yes, only vogon,s! moze i nastavak za tebe:
“I huptozno da dranglas me krinklim
bindlvurdlama, ili da te bacim
medj’ gabervarte svojim barlgegujecuronom
cuvaj se i ti ako te ne!”
Prosto i jednostavno receno.Apsolutno tacno i precizno od mogao sam biti ja.Nezalost to je danasnja cg.
Svaka ti cast!!!
odlican komentar!
Imalo bi se tu jos sta dodati, oduzeti u radnoj biografiji i saradnji, novinara Milacica ali, ipak, u konacnom, on je ucinio vrlo vazan, prije svege za sebe, a i za kolege ako hoce da ga slijede, gradjanski korak. Sto ce biti dalje, vidjecemo! Obzirom da je Milacic alijas Petrovic, treba se nadati njegovoj daljoj pozitivno-provokativnom putanji…
“Drugi puta danas mi je oboren Facebook nalog. Ne mogu da udjem u njega a sa njega su uklonjeni svi postovi!”
Milacic na svom novom FB nalogu.
ATTENTION! While on FB, look at your URL address (the very top box on your screen.) If u see “http:” instead of “https:” then u DO NOT have a secure session & can be HACKED. Go to Account – Account Settings – Account Security – click Change. Check box (secure browsing), click Save. FB will automatically set it on the secure setting! Do your friends a huge favor, copy & Re-post :)
A sta radi Vojicic,molim te? kako je i ima li ga dje?
Možda sam ja neko ko je odustao. Neko ko promjene ne vidi kao vi. Neko ko iskren početak promjena vidi kad svako krene od sebe, kad neko pokuša da promjeni ograničenu svijest, kad neko pokuša da razumije, sasluša tuđe mišljenje… za sve to treba ovdje vrijeme jer ni ‘opozicionari’, ni on line opozicionari nisu se pomakli ni santimetar od te matrice. Oni ne mogu biti protiv nje, oni su dio nje. Hoće li biti vaših ‘promjena’ baš me briga jer ćete morati opet protiv rijeke tj. protiv sebe samih. Jedan vječiti opozicionar godinama kliče na ovu priču “nije vrijeme za demokratiju, demokratiju ćemo praviti kad pobijedimo!” ha, ha, ha…
Zato se i smijem ovim burleskama. Novinar je najuren. Ne nije on je suspendovan. Novinar je suspendovan. Ne nije, sugerisano mu je da uzme odmor. Otjerali ga na odmor? Ne sam ga je uzeo da ode na planirani seminar u Italiju. Neplaćeni? Ne, platili mu, ali ga progone. Kako? Napali mu nalog na facebook. Molim!? Aha. Čim se bavi novinar? Spoljnom politikom. Ko je ovdje normalan? Opušteno, niko!
Ovo su sve crtice koje se serviraju uz ‘jasnu’ asistenciju novinara. Zato ode Lado Tajović da opali još jedan krug po Lelejskoj a vi mi javite ako svrati ‘perfektni’, brinem se da je i njega neko na facebook kaštiga. Blizanci, isto osjećamo.
Свратићу ја да ти удијелим оне шклемпе које сам обећао, не брини:) Птицо ругалице…
Lado Tajović
“Zato se i smijem ovim burleskama. Novinar je najuren. Ne nije on je suspendovan. Novinar je suspendovan. Ne nije, sugerisano mu je da uzme odmor. Otjerali ga na odmor? Ne sam ga je uzeo da ode na planirani seminar u Italiju. Neplaćeni? Ne, platili mu, ali ga progone. Kako? Napali mu nalog na facebook. Molim!? Aha. Čim se bavi novinar? Spoljnom politikom. Ko je ovdje normalan? Opušteno, niko!”
Ajde Lado, ti kao Markov ćelavi kolega, da nam iz prve ruke otkriješ suvu istinu, i valjalo bi da nam preneseš insajd informaciju, da li i koliko pizdi Radojka? I ko je Marku provalio šifru na mail i FB? Ajde, budi već jednom kolegijalan.
Ko ima OBRAZA da stane pred zrcalo, i pogleda samog sebe u ochi, a ne pocrveni u OBRAZE, poslije dvije decenije lazi, zlochina, pljachki, ljuboguzije, kukavichluka ,trulih kompromisa i potroshachke skorojevicke groznice, neka provjeri ima li OBRAC ili DJON OD CIPELE.
ISKRENOST nije na cijeni u CGi, jer vecina vole da love u mutnom, iskreno i poshteno pa ko koga zajebe, ali sam ubijedjen da ima hiljade poshtenih i iskrenih ljudi, koji razlikuju LAZ od ISTINE i ako zive u strahu od rezima i strahu za buducnost svoje djece, a samo zlobnici mogu da ove rijechi pogreshno protumache.
Brko, o Brkooo… Jel’ mogu da nisam ni za Marka, a ni za Radojku? Ni za Marka Petrovića, a bogami ni za Tadiju Čemerkića. Ja sam ti lik iz jednog drugog romana.
Jeste da je tvoj televizor i dalje crno bijeli ali je tehnika uznapredovala pa ih imaš i u boji, pa razne plazme, LCD i šta ti znam. Neki su čak 3D.
Nego, jesam li štogod pogriješio kod ovih crtica? Jel’ ovo hronologija cijelog cirkusa?
“i ko je Marku provalio šifru na mail i FB?” ha, ha, ha… Ovdje me podsjećaš na Iliju Čvorovića. Jezivo.
Ti si Lado lik iz nekog crtaća,ali to ne kapiraš.
šta se radi, mila majko. marko petrović = marko milačić. dateBogsačuva!
i šta sad?
Uz svo postovanje stava iznesenog u tekstu Markovom kao i komentaru “A mogao sam biti ja”,dakle ne osporavajuci navedene cinjenice-ja sam i dalje blizi misljenju da sustina problema nije ni u Djukanovicu niti u danasnjoj crnogorskoj vlasti.Sustina je u raznim Maurerima,Lajcacima,Solanama i ostalim jevropskim agentima.Oni su ti koji savjetuju,usmjeravaju,koriguju i na kraju zasto ne reci jebu u zdrav mozak pa ako treba i zaprijete.Bez njih ovi prvi bi davno bili dio istorije iako to mozda nekima izgleda da nije tako.
Na jednoj strani bjesnjeti protiv Djukanovica (svakako s razlogom),a na drugoj opet taj isti bijes potirati kada je Evropa u pitanju je bar za mene obicno tarandanje.Jer ako je Maurer okosnica evropske demokratije, onda je Milo pobrkana stvarnost.
Montirac, nije bas tako. Moras da shvatis da evropljani gledaju sto se desava na terenu. Vide da se narod ne buni, cak sta vise, narod uporno i u sve vecem broju GLASA ovu vlast. DPS pobjedjuje na izborima i EU saradjuje sa vlascu. Sta je problem?
Problem smo mi – narod, opozicija i gradjani koji ne cinimo nista da napravimo promjene..i da stvorimo alternativu pred kojom EU vise nece moci da podrzava DPS vec ce imati mogucnost da stane i kaze “cekajte..sta se to desava u toj CG, vidimo da ljudi konstantno protestuju zbog toga i toga, opozicija napustila parlament, gradjani se bune… ” Tek tada ce biti vidljivo da mi NE napredujemo ka EU. Ovako, sve je lijepo, mirno, ispunjavaju se 7 uslova.. i sta sad – mislis da EU treba nam donese bolji zivot i uredjeniju drzavu…? To mozemo jedino mi sami…
BXL,
jasno mi je sta zelis da kazes ali mnogo je,bas mnogo argumenata koji jasno ukazuju da se sudbina naseg i uopste naroda bivse nam domovine Jugoslavije kroji u Briselu i Vasingtonu,a ne na brdovitom Balkanu.
“Evropa” iskljucivo gleda i vodi racuna o ostvarenju sopstvenih interesa i sve dok potezi aktuelnih pol.struktura korespondiraju sa istim, najmanje sto ih zanima jeste da li jesu ili ne ti narodi zadovoljni uslovima u kojima zive,funkcionisanjem sistema tj. stanjem u drustvu idr, pa taman kada bi se svi mi pobili na trepavice.
Naprotiv,ukoliko i dodje do nekakvih turbulencija tu su kao zapeta puska da brze bolje daju po neku izjavu kako smo na “dobrom putu”,”da je ucinjen ogroman napredak”-ovi opet “da su posveceni (to im je sada nesto in) evropskim vrijednostima itd,itd.
Sustina price je da se svako drugacije misljenje ili ponasanje u korijenu sprijeci,razvodni,obesmisli,relativizuje.
Mogli bi ovako do sjutra no izlisno je i svi smo mi toga svjesni.Pitanje je koliko je ko spreman da to prizna i prihvati.
Neki novi KLINCI,
budi se istok i zapad, budi se shjever u jug,
danas je TAJKUN I MOCAN, a juche je bio DRUG. DOSDPovci nas vrte u KRUG, rastu dugovanja i drzavni dug, prpadaju TANDARE-MANDARE, stroposhta se BERZA, za nishte ich ne MARE, kad ponovo pobijede spremaju FANFARE.
Chuje se JEDAN JEDINI GLAS sa drzavne BASTILJE, sa kojom upravlja MILE, i budi NADU, svima izuzev LADU.
Prije ili kasnije ce neki novi KLINCI izazvati LAVINU, koja ce pochistit sav ovak SHLJAM koji su MLADI I LIJEPI ostavili u EKOLOSHKOJ DRZAVI CRNOJ GORI, u BOGA se nadam, da ce sva govna iz policije, tuzilashtva i sudstva i izvrshne vlasti isplivati na povrshini.