Uspon i pad Facebook protesta u Hrvatskoj

Protesti u Hrvatskoj su na svom vrhuncu uspjeli privući gotovo 10.000 nezadovoljnih građana, ali organizatorima je nerješiv problem bio kako ih zadržati uza se – na zadnjem protestu okupilo se jedva dvadesetak ljudi.
Zahtjevi su bili preambiciozni i samim tim nije bilo mogućnosti da dođe do nekih pregovora, smatra Ivan Rimac, profesor političke psihologije

izvor: vjesnik.hr

Umjesto da se pretvore u masovni pokret koji bi doveo do pada Vlade, Facebook-prosvjedi završili su potpunim fijaskom, koji je njihove organizatore prisilio da ih jednostavno prekinu kako se ne bi dodatno sramotili. Nakon što se pozivu na subotnji prosvjed u Zagrebu odazvalo tek dvadesetak građana, glavni pokretač prosvjeda Ivan Pernar objavio je da se prosvjedi prekidaju, ali samo privremeno, budući da se nastavak planira neposredno uoči izbora.

»HDZ treba do kraja oslabiti. Mislim da će cilj biti ostvaren i da ćemo ih gurnuti u ropotarnicu povijesti«, napisao je Pernar na Facebooku. No, do izbora preostaje još dovoljno vremena da prosvjedi koji su se od kraja veljače do početka travnja u pravilu svaka dva dana održavali u Zagrebu i još nekim gradovima padnu u zaborav. Od početka je bilo jasno da Vlada neće pasti zbog uličnih prosvjeda, nego da će se o tome odlučivati na izborima, no rušenje Vlade bio je glavni lajtmotiv prosvjednika, bez odgovora na sasvim logično pitanje – a što nakon toga?

Bilo je tu doduše i zahtjeva za nacionalizacijom banaka, ukidanjem dugova građana, a na transparentu koji je dominirao na većini prosvjeda pisalo je »Ne trebaju nam lideri da bismo odlučivali – Direktna demokracija«. Je li to bio poziv na rušenje sadašnjeg demokratskog poretka s trodiobom vlasti i višestranačkim sustavom ili je riječ o podršci Moameru Gadafiju, koji je svoju diktaturu maskirao upravo kao direktnu demokraciju, nije bilo jasno. Jednako tako nije bio jasno zašto istaknutu ulogu u prosvjednoj šetnji ima Luka Hodak, poznati šaman iz Saborskog, a sličnih nepoznanica bilo je još jer su se na istom mjestu našli i lijevi i desni, i oni koje je na prosvjed natjerala nevolja i oni koji to čine iz dokolice.

Prosvjedi su na svom vrhuncu uspjeli privući gotovo 10.000 građana, kojima nije bilo teško prehodati kilometre zagrebačkih ulica po hladnom vremenu, no i takav uspjeh bio je kratkotrajan. Brojni su građani nezadovoljni i nije ih bilo teško nagovoriti da izađu na ulicu, ali organizatorima je nerješiv problem bio zadržati ih uza se. Nasilje, tučnjava s policijom, vikanje uvredljivih parola ispod stanova političara ipak su većini pristojnih građana odbojni, pa je mnogima brzo postalo jasno da im na takvim prosvjedima nije mjesto.

Doda li se svemu tome da je došlo do razmimoilaženja među samim organizatorima prosvjeda, a da je Pernar vrlo brzo prepoznat kao glavna smetnja da se na prosvjedima artikuliraju ozbiljni zahtjevi koji bi privukli mase, nije bilo druge mogućnosti nego da prosvjedi najprije prestanu biti zanimljivi medijima, a da se zatim i potpuno ugase.

Doista je tragikomično da prošlog tjedna preostali prosvjednici nisu mogli svojim tijelima formirati ni kratke riječi kao što su ostavka, izbori i SOS, pa su moljakali slučajne prolaznike da im uskoče u pomoć. I kad su vidjeli da im se bliži kraj, prosvjednici su okrenuli oštricu s Vlade i političara i za svoj neuspjeh okrivili građane, optuživši ih da su apatični i da ih ne zanima budućnost Hrvatske i opće dobro.

Prema mišljenju profesora političke psihologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu Ivana Rimca, razlog propasti Facebook-prosvjeda je zamor do kojeg je došlo jer nije bilo nikakvih naznaka da bi došlo do pozitivnog pomaka ili barem djelomičnog ostvarenja postavljenih zahtjeva.

»Zahtjevi su pak bili preambiciozni i samim tim nije bilo mogućnosti da dođe do nekih pregovora. Nije postojalo polurješenje ili stupnjevit pristup koji bi otvorio mogućnost da se ostvari barem dio zahtjeva, pa da se onda nakon ostvarenja nekog međucilja prijeđe na neki veći cilj«, smatra Rimac.

I politolog s Fakulteta političkih znanosti Damir Grubiša razloge neuspjeha prosvjeda vidi u samim zahtjevima koji su, po njegovu mišljenju, bili dobro artikulirani, ali nedovoljno izvedivi.

»Osim parole ‘Dolje Vlada’ nije bilo drugog konkretnog zahtjeva i nije rečeno kako i što dalje«, kaže Grubiša, koji drugim razlogom propasti prosvjeda smatra njihovu formu. »Prosvjedi su bili poluspontani i poluorganizirani i najavljivani preko Facebooka, koji ipak obuhvaća zatvoreni krug ljudi i ne može postati dovoljna socijalna masa. Ta formula se potrošila i nije bila produktivna, pa stoga nije došlo do povećanja broja prosvjednika nego do zamora materijala. Osim toga, nije došlo do uključivanja pravih aktera poput sindikata, koji bi privukli veći broj građana«, dodaje Grubiša.

Što se tiče sindikata, oni su se upravo u jeku prosvjeda odlučili ponovno vratiti u Gospodarsko-socijalno vijeće, gdje su dogovorene konkretne mjere s jasnim rokovima za rješavanje problema neisplate plaća. Sindikati, koji su lani uspjeli oko sebe okupiti više od 800.000 građana koji su podržali njihov zahtjev za referendum o Zakonu o radu, očito do daljnjega namjeravaju probleme rješavati u socijalnom dijalogu, a ne na ulici, pa će razočarati mnoge koji bi njihov potencijal htjeli iskoristiti u političke svrhe.