I Žak Širak pred sudom

izvor: bbc.co.uk 

Suđenje za korupciju bivšem francuskom predsedniku Žaku Širaku počelo je u Parizu, bez prisustva optuženog. Očekuje se da će Širak, koji ima 78 godina, prisustvovati suđenju u utorak. On je optužen da je pre dve decenije, kao gradonačelnik Pariza, u gradskim organima vlasti zaposlio 28 svojih prijatelja. Širak je potom bio predsednik Francuske, od 1995. do 2007. godine. Maksimalna kazna ukoliko se utvrdi njgova krivica je 10 godina zatvora, ali je u Širakovom slučaju malo verovatna, javlja DPA.

Žak Širak je optužen za stvaranje fiktivnih radnih mesta u upravi grada Pariza. On odbacuje optužbe da je, dok je bio gradonačelnik Pariza između 1977. i 1995. godine, omogućio da zaposleni koji su radili isključivo za njegovu partiju plate dobijaju od pariske opštine.

Zaposleno 28 Širakovih prijatelja?

Čak 28 Širakovih prijatelja, poznanika i rođaka navodno su bili na platnoj listi grada Pariza, iako u stvarnosti nisu radili. Zato je državno tužilaštvo optužilo Širaka za zloupotrebu položaja i nenamensko trošenje javnih sredstava. Širak je do 2007. godine kao predsednik Francuske uživao imunitet, ali je sada protiv njega pokrenut proces. To je prvi put da se sudi nekom francuskom predsedniku. Posmatrači navode da, čak i ukoliko dođe do presude, posledice neće biti dramatične, jer bi bivši šef države teoretski mogao da bude osuđen na deset godina zatvora i novčanu kaznu od 150.000 evra. Kako tvrde upućeni, mnogo je verovatnija uslovna kazna ili nešto manja novčana kazna. Širakova partija Unija narodnog pokreta već je isplatila više od dva miliona evra vlastima Pariza za gubitke koje je grad pretrpeo u vreme kada je Širak bio gradonačelnik.

Comments

  1. Stefan Popovic kaže:

    Paris assisted Rwanda's president Juvénal Habyarimana, who was assassinated on 6 April 1994 while travelling in a Dassault Falcon 50 given to him as a personal gift of Mitterrand. Through the offices of the ‘Cellule Africaine’, a Presidential office headed by Mitterrand's son, Jean-Christophe, he provided the Hutu regime with financial and military support in the early 1990s. With French assistance, the Rwandan army grew from a force of 9,000 men in October 1990 to 28,000 in 1991. France also provided training staff, experts and massive quantities of weaponry and facilitated arms contracts with Egypt and South Africa. It also financed, armed and trained Habyrimana's Presidential Guard. French troops were deployed under Opération Turquoise, a military operation carried out under a United Nations (UN) mandate. The operation is currently the object of political and historical debate.

    Ako je kome trebalo da se sudi, to je bio Miteran. Inace, ovi ljudi i ova vlada (gore navedena) je “parcijalno” odgovorna za smrt 800.000 1994. Kancelarija Predsjednika i sam predsjednik su, ocigledno, direktno i indirektno pripomogli dogadjaje koji su ispisali krvavu stranicu kraja proslog milenijuma.

    Medjutim, sudi se Siraku za neku pronevjeru iz mladjih dana. Ima Sirak mnogo vecih grehova, ali se to ne racuna jer nisu grehovi protiv budzeta, vec samo protiv ljudskih prava ne-bijelih ljudi.

  2. Stefan Popovic kaže:

    Inace, druga osoba kojoj se sudilo/sudi povodom ovog istog slucaja je Alan Zupe (Alain Juppe), bivsi Ministar inostranih poslova u Vladi Miterana za vrijeme genocida u Ruandi. Njegovo ime je takodje navedeno u optuznici nove Vlade Ruande, i to kao jedne od kljucnih osoba zaduzenih za snadbijevanje i obuku trupa koje su kasnije iskasapile skoro milion ljudi. Ipak, necuveno je da se osteti budzet Pariza. Ruanda, gdje je to?

  3. A Kussner dok je bio na Kosovu je skoro proglasio ludim novinare koji su ga pitali za “Zutu kucu”. Sto reci?

  4. Pitajte Bosance kako gledaju na ulogu Francuske i Miterana u ‘razrješavanju’ njihove krize koja dovela do smrti hiljada ljudi i raspada svakog sistema vrijednosti u susjednoj državi tokom dugog niza godina.

    Na svakom koraku imamo ovakve slučajeve za primjer. Od naših lidera ja očekujem jedino da ne padnu u vatru tvrdoglavog kontriranja, ili ulizičkog savezništva. Mjera je čudo, takve ljude trebamo.

    • Stefan Popovic kaže:

      Za “mjeru” je potrebna samostalnost, znanje i plan. Ne moze se kontrirati zemljama ciji su drzavni interesi jaci od nasih drzavnih interesa, ali se moze naci staza kojom su ti interesi u najmanjoj koliziji.

      Apsolutna poslusnost bukvalno znaci da radite za tudji drzavni interes; samim tim kontra sopstvenog.

      Tvrdoglavo odbijanje dijaloga (sad vec tzv. balkanski sindrom) vodi u situacije u kojoj je sad Gadafi, a mi bili pocetkom devedesetih. Odnosno – destrukcija.

      Medjutim, ako ste do guse u kriminalu svake vrste, slicni ste covjeku koji prodaje kucu, a gori mu pod nogama. Zasto bi neko razgovarao za Vladom CG, ako moze da mase optuznicama iz Barija i sl.

      Dakle, dugorocna propast i rasprodaja Crne Gore, direktna je posledica, kako internog lopovluka, tako od nasrtaja stranog kapitala kao direktna posledica tog istog lopovluka i korupcije.

      Neka gradjani odaberu put koji im se cini dugorocno povoljniji, za njihovu djecu pogotovo. Dotada, citacemo hvalospjeve nasim uspjesima od strane onih koji nam namicu omcu oko vrata.

      • Stefane,

        meni je mjera baš rezultat svih tih okolnosti kojima smo bili izloženi. Dakle, mjera i u odnosu na ono što je bilo prije dolaska ab revolucije, naravno i nakon metastaza uslovljenih njenim uspostavljanjem.

        Sve to zajedno se mora sagledati, govorim o eventualnosti da neko novi u budućnosti bude moga i morao praviti plan i strategiju. Teško bi se , recimo, bez ogromnih odricanja i ko zna kakvih posljedica, mogla promijeniti garnitura ‘partnera’ i saveznika i tu će svako morati biti oprezan. Soliranje bez jasne vizije bi , kao i uvijek, značilo kataklizmu najvećih razmjera.

        S ostatkom komentara se slažem. Rješenje moramo tražiti zajedno…

      • Stefan Popovic kaže:

        Pod “samostalnost” sam mislio na samostalnost u kreiranju planova za sopstevnu buducnost. Kasnije dolazi na red realizacija (realnost) ostvarivanja tih planova.

        Ove samostalnosti nema kada vam EU, USA i ko zna ko donosi predloge zakona koje vi poslusno usvajate, iscrtava vam strategije itd.

        Ako drzava CG, sto je cesto predmet televizijskih debata, ne moze da se dogovori, pod broj jedan, da li treba postovati zakone, ili se voditi principima, onda je ta drzava na nivou plemenske zajednice, sto daje povoda zamljama sa jakim drzavnim interesom da vas tretiraju kao koloniju.

        Ako je pritom tema postovanja ili nepostovanja zakona samo izgovor za pljacku i korupciju, onda smo otvorili vrata svim kolonijalnim faktorima da se nama bave.

Odgovorite na Kozak Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.