Danas se navršava osamnaest godina od kada su pripadnci paravojnih jedinica Republike Srpske RS pod komandom Milana Lukića oteli iz voza, u mjestu Štrpci, 19 putnika civila i ubili ih kod Višegradske banje.
Voz 671 koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar zaustavila je 27. februara 1993. godine grupa uniformisanih osoba predvođena Lukićem i iz njega izvela 19 putnika, i to 18 Muslimana i jednog Hrvata i kasnije ih ubila.
Većina ubijenih bili su iz Priboja, Prijepolja, Beograda i Podgorice, a ni poslije 18 godina nije poznato gdje su njihovi posmrtni ostaci. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci tri putnika.
Za otmicu putnika u Bijelom Polju na 15 godina zatvora pravosnažno je osuđen Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, član naoružane grupe koja je otela putnike, ali nije utvrđeno njegovo direktno učešće u izvršavanju zločina.
Zbog zločina nad muslimanima u Višegradu od 1992. do 1994. godine Haški tribunal osudio je u julu 2009. godine Milana Lukića (42) na doživotnu kaznu zatvora, a Sredoja Lukića (48) na 30 godina.
BS: Nije rasvijetljen zločin
Bošnjačka stranka BS ocijenila je juče da suđenje koje je ranije u Bijelom Polju održano Nebojši Ranisavljeviću, optuženom za otmicu putnika iz voza na pruzi Bar-Beograd 1993. godine nije “ni izbliza” rasvijetlilo taj zločin.
U BS-u ocjenjuju da je to suđenje bilo “obična farsa”, a ni država, kako je ocijenjeno, nije adekvatno postupila prema porodicama žrtava.











Samo zbog ovoga, sa protesta treba da ode sljedeca poruka i akcija, kao u Libiji:
Libijski gradovi koje kontroliše opozicija postavila je bivšeg ministra pravosuđa Mustafu Abdela Džalila da formira prelaznu vladu, izjavila je danas članica gradskog saveta Bengazija Fati Badža. Vlada bi imala vojne i civilne licnosti i njen mandat bi bio najviše tri meseca. Prema rečima Džalila potom bi bili organizovani pravedni izbori na kojima bi narod birao svog rukovodioca. On je isključio svaku mogućnost pregovora s Gadafijem kako bi mu omogućio eventualni odlazak iz zemlje i dodao da bi Gadafiju trebalo da se sudi u samoj Libiji.
Zločin u Štrbcima je jedan od najstravičnijih zločina koji se desio u Evropi, u nekoj zemlji koja tada nije bila, bar formalno u ratu.
Posebno je užasavajuće bio način izvještavanje državnih medija kada se taj zločin dogodio, te reakcija “gradjana” Podgorice na mirni i tihi protest nekolicine rodjaka otetih, ispred skupštine Crne Gore.
Nijesam u mogućnosti – zbog nedostatka vremena, da trenutno opišem taj dogodjaj. Znam samo da takvo reagovanje “gradjana” nijesam vidio ni u jednom filmu koje opisuje odvodjenje Jevreja u nacističkoj Njemačkoj.
15 godina poslije, odgovarao je samo neki Nebojša Ranisavljević. Oni koji su kreirali tadašnju atmosferu lova na ljude zbog njihovog imena i dan-danas su na vlasti u Crnoj Gori.
Izvinjavam se. 18 godina od zločina, ne 15 kako sam u brzini kucanja napisao.