Pitam se da li stvaranje demokratije u Crnoj Gori liči na pokušaj spremanja omleta sa Kinder jajima? Da li je sve ono što smo izgradili u posljednjih 20 godina i što težimo sazidati u budućnosti slično čokoladnom proizvodu čije šareno pakovanje i igračka nadomještaju unutrašnju prazninu?
izor: vijesti.me, piše: Nemanja Tepavčević
U gradu usnulih tornjeva postoji neobičan koktel-kafe bar, smješten u nekadašnjoj crkvi Sv. Pavla, izgrađenoj u neo-grčkom stilu u XIX vijeku. Tragovi religijskog i dalje dominiraju enterijerom objekta koji od ’88. nosi ime čuvenog psihoanalitičara Freuda.
O intrigantnoj prošlosti ovog kultnog mjesta saznao sam od ugostitelja koji su zamijenili anglikanske sveštenike, i profesora i studenata koji, ispijajući kafe i koktele, mijenjaju one koji su do nedavno na istim klupama čitali Bibliju.
Maglovita skica kontrasta između politički demokratoidnog i društveno oboljelog sistema Crne Gore i sociopolitički zdravije Britanije i njenih susjeda na zapadu našeg kontinenta, lagano je dobijala sve preciznije obrise kristalno jasne slike suprotnosti.
Bilo da se radi o buđenju uz jutarnju kafu u ovom jedinstvenom univerzumu u kome se sunčeva svjetlost poigrava sa vitražem bivšeg molitvenog prostora, ili o večernjem užitku u koktel majstorijama, u „Freudu“ vam naviru misli o lažima i istini.
Oxford, kao središte akademske elite i stjecište međukulturne razmjene, predstavlja neograničeno otvoren ambijent u kome transformacija vjerskog centra u mikrokosmos „dekadentnog“ ponašanja nikome nije zasmetala – neoborivi dokaz otvorenosti i prilagodljivosti društva u kome se razlike poštuju i cijene.
Ne mogu ni da pojmim kakvu bi kletvu uputili rukovodstvu ovog grada razni vjerski velikodostojnici i njihovi fanatični sljedbenici, koji su preko noći iz kostima Titovih pionira i tvrdokornih komunista prešli u ksenofobične nacionaliste, te se potom premazali samo njima poznatim hrišćanskim ili islamskim bojama.
Dovoljno udaljen od Crne Gore, pokušavam objektivnije sagledati fenomen istinskog i lažnog u mojoj domovini. Kakve nam se bezočne laži serviraju vješto umotane u šaroliki paket istine?
Posljednja istraživanja ukazuju na nevjerovatan rast broja vjernika u Crnoj Gori. Kao mač sa dvije oštrice, religijska uvjerenja s jedne strane donose pozitivnu energiju i nadu za bolje sjutra, nudeći mjesto za utjehu i inspiraciju za širenje dobročinstva.
S druge strane, pri institucionalnoj zloupotrebi ona postaju smrtonosna sječiva. Mržnja, bijes, pozivi na osvetu i odbacivanje drugoga, time postaju dominantne konture vjerskog prostora. Plašim se da nas većina onih koji navodno propovijedaju božansku ljubav i pomirenje i koji nastoje spriječiti „pad Crne Gore u evropsku jamu“, u stvari (ne)svjesno lažu.
Tužno je živjeti u društvu u kome se pojedini čude protivljenju dubrovačkih vlasti da g. Radović boravi u tom gradu, istovremeno ne zahtijevajući od hercegnovskih čelnika da iskažu najoštriju osudu ataka na fizičku bezbjednost i dostojanstvo dvoje hrabrih stanovnika ovog grada, g. Pejovića i g-đe Dabižinović.
Zašto novi premijer ne reaguje na iritantnu pasivnost g. Dinoše koji se ne oglašava povodom degutantnih prijetnji novinarima i borcima za ljudska prava? Treba li ga podsjetiti da je to njegov resor?
Koristeći se metaforom slovenačkog filozofa Žižeka, pitam se da li stvaranje demokratije u Crnoj Gori liči na pokušaj spremanja omleta sa Kinder jajima? Da li je sve ono što smo izgradili u posljednjih 20 godina i što težimo sazidati u budućnosti slično čokoladnom proizvodu čije šareno pakovanje i igračka nadomještaju unutrašnju prazninu?
Da li smo svjedoci istinskog demokratskog preobražaja ili se radi o fatamorgani kao posljedici grozničave tranzicije? Vlast godinama poručuje da će usvojiti sve zakone radi ispunjenja EU obaveza, a NVO sektor konstantno apeluje na Vladu da se više angažuje u prevazilaženju prepreka na putu ka briselskim pregovorima. I tako svi redom govore o nametnutim pravilima i zahtjevima EU, ne usuđujući se da građanima objasne šta zaista znače termini poput EU integracija i evropeizacije.
Rijetki su oni koji glasno i jasno crnogorskim građanima govore istinu – puna demokratizacija naše države i njeno čišćenje od korupcije, kriminala, siromaštva, diskriminacije, zastrašivanja i drugih otrovnih pojava koje su napale ovo podneblje, neophodni su zbog nas!
Ne treba da brzopleto uđemo u EU, pa da, kao Bugari i Rumuni, Briselu priredimo Kinder Surprise – u lijepom omotu Montenegro divlje ljepote sa odličnim zakonima na papiru i funkcionerima koji sviraju prijatne note za briselske uši, u suštini se nalazi jedno veliko ništa – prazna i lažna demokratija. Ili pak da (p)ostanemo teatar tragikomike poput Berlusconijeve Italije.
Potreban nam je složeni proces evolucije ka korjenitim promjenama, te postepeno sazrijevanje društva koje će zahtijevati odgovornost i transparentnost u radu Vlade i lokalnih samouprava. Ali, sva ova priča o EU i demokratiji je, nažalost, terra incognita za većinski dio kako državne tako i NVO elite.
Osvrtom na početak kolumne, shvatam da se osjećam istinski bliže hrišćanskim vrijednostima u „Freudu“ nego na crkvenim svečanostima gdje tzv. božiji poslanici pozivaju na obračune sa neistomišljenicima. Spokojniji sam što neću prisustvovati popisu u Crnoj Gori, jer nam ni „ovi“ ni „oni“ ne govore istinu kada kažu da se trude da predstojeći cenzus bude statističko a ne političko pitanje.
Čini mi se da nam zajednička mašinerija vlasti i opozicije nastoji isprati mozak i samljeti ono malo trezvenosti što nam je ostalo. Kada prestanu da nas pitaju ko smo i što smo, kada shvate da se demokratski omlet ne pravi od Kinder jaje ministara, poslanika i zakona, tek tada ćemo uočiti istinu.
Evidentno je da sve ne funkcioniše glatko ni u utemeljenim demokratijama EU, ali njihovi lideri, svjesni neuspjele promocije multikulturalizma, barem rade na iznalaženju alternativnih rješenja. U crnogorskom škripećem sistemu, zahrđali zupčanici još uvijek čekaju na frešku zamjenu.
Na kraju, ako bih se ipak morao izjasniti o etničkoj, religijskoj i lingvističkoj pripadnosti, da li bi ikome, s ove ili one strane, odgovaralo sljedeće: Evropljanin, demokrata, jugoslovenski jezik? Vjerovatno ne – uputili bi me na povratak sa „posrnulog puta“ i rekli mi da ne znam ko sam, pa bi me oni naučili. Koji oni? Bilo koji, ionako me lažu.
javniservis.me 
Otkinuli ste prvi paragraf kolumne :-/
Dodato, hvala!
jos uvijek nedostaje prvi pasus uvoda: “U gradu usnulih tornjeva…” pozz za pravi Javni Servis.
Hvala na podršci!
dokle god nas budu mogli dijeliti i ufuravati nam strahove od onih drugih i drugacijih oni ce vladati ovim paSJalukom,a mi cemo biti tu spremni da ako treba i …,znas brate za jezik,vjeru,barjak,kosovo,mila,domila, ja bi poginuo,bi ovoga mi krsta.
Mi kushamo PARTITOKRATSKI OMLET OD MUCKOVA, koji umjesto NAZIONI-LIZACIJE lizu GLAVARA koji se o njima stara sa juzne strane, i PRIHVATIZUJU nash imetak u svoje PRIHVATNE DZEPOVE, ko ne slusha rizikuje METAK, mi smo stalno na istorijski POCHETAK, vracemo naZijonalizovano, a krademo drushtveno pa vracemo PRIhVATIZOVANO, volimo tudje, to je nashe ORUDJE, je nikad nijesmo imali LJUDJE ZA GLAVARE.
Lijepo Milovane.. samo sto jesmo imali i sad bi imali (da ima(te)mo ista u glavu) “LJUDJE ZA GLAVARE” ,u suprotnom ne bi ni postojali -mrak bi nas izio! Zamislite samo jos 20 god. “dps”-a.. i.. ima li nas??? A Ja kazem da NAS MORA BIT’ i BICE NAS i BICE CO'EK ZA GLAVARA!!! ..AMEN..
alal ti vjera, al si ti pametan co'ek. svaka ti je ka igorova on-line.
Ajde potrefi jednom loptu,
stalno shutirash Igorovog Generala UDBASHA, ON-LINE prijatelja,
izdajnika REVOLUCIJE.
Nije fer za jednu DAMU iz CENTRA KULTURE BOKELJSKE, da NEVJESTA JADRANA ide dzonom na GENERALA UDBE ispod pojasa.
Ja cu lipsat , ko onaj MAGARAC shto je cheka zelenu travu,
ja zivim od slame i sijena 64 godine, a nidje CHOJEKA GLAVARA da ga pushkom gadjesh.
Ako se pojavi CHOJEK, MAFIJA ga likvidira ka Djindjica.
Svi cvjetovi ostanu bez glava,
da bi bili sa travom u skladu.
Ne vidim puno cvjetova,
lishe MIRJANE KULJAK I MALE SIRENE,
samo se plashim , da njih ne PREVESLAJU ZEDNE PREKO VODE, neki drugi ORGANIZATORI IZ POZADINE.
Добар дан господине Јанковићу. Одслушао сам јутрос – у једном од ријетких тренутака када добијем жељу да дангубим и да се забављам разноразним тривијалностима – дио емисије Вашег омиљеног новинара, шампиона монтенегринског новинарства. И наравно, Вашу интервенцију. Оправдали сте моја очекивања. Као и интервенције пар наредних коментатора које сам одслушао.
Како оно рече ваш новинар за овај медиј и коментаторе: “Не помињите их више, оставите их да се ваљају у сопственом блату”? Хахахахаха, како сам се лијепо исмијао!
Господине Јанковићу, ви вјероватно нијесте читали стрипове у младости, издања “Лунов Магнус” и “Златне Серије”? Мени је, као дјечачићу, омиљени јунак био Загор. Сјећам се једног од његових традиционалних супарника.
Звао се – Човјек Са Хиљаду Лица.
Пријатан дан.
Srenger,
Chitao sam isti TEKST,
objavljen na javniservis.me, na moj ZID na FBu,
naslov,
CHUVAT CU VAM OBRAZ, KA` VI MENE,
od A do CET.
A kako VI mene dozivljavate i tolkujete,
za to me zabolje junachki brskutski PALAC bez nokta, od VASHE LJUBAVI,
i VASHE procjene moga chojstva, morala, etike i drugih ljudskih kvaliteta, ja ne mogu biti ni veci niti manji, ja sebe nikad nijesam KRIO CHARAPAMA, nego svakoga mogu pogledat u ochi,
ja nijesam PERFECT nego od krvi i od mesa GRESHAN, a nijesa STRENGER nego domaci iz Brskuta rodom a od 1949 iz pravekishmale, nidje traga nijesam ostavio od kojeg se stidim,
niti se plashim UDBASHA, MUPAVACA i SKAKAVACA.
Sve radim JAVNO, pod punim imenom i prezimenom, ne zivim u rupu.
Da bi prepoznao covjeka moras i sam biti covjek! Tako.. bjese tu nekad velikih ljudi vladara.. Ivan Crnojevic,Petar Prvi,Petar Drugi.. a bice i opet,sljedeci je Slavko Perovic!!!
Ja ne znam zasto se ljutite, ja sam Vam uputio kompliment, pa taj Covjek Sa Hiljadu Lica je bio individua natprosjecnih kapaciteta, izuzetno inteligentan, domisljat, bezmalo genijalan. Gotovo da bi se mogao porediti sa Profesorom Helingenom!
Znao je Covjek Sa Hiljadu Lica da se uklopi u bilo koji ambijent, njega je svaki domacin izuzetno cijenio, nikada nije plivao kao riba na suvom. Kada treba da se priblizi Zagoru, on ti lijepo uzme oblicje Blafa ili Zalosne Sove, pa se druze kao najbolji prijatelji! Potom ode malo do engleskih vojnika, uzme oblicje nekog generala, pa planira pohod na Darkvud i na Indijance. Pa ti lijepo onda otrci u planinu pa stavi masku jednog indijanskog poglavice, pa sa Indijancima pusi lule mira.
To je bio pravi fenomen! Kako ono kazu – amicus omnibus…
Ja imam samo jedan CHISTI OBRAZ,
niti sam genijalan, niti dovoljno pismen i pametan,
dovoljno sa iskren i otvoren,
da ljudi znaju ko sam i shto sam,
nikad nijesam prodava mOOda za bubrege,
ali se nijesam ni stidio od svojih komentara,
pa makar to bila i zahvalnost Gospodinu Lukshicu, shto se smilovao i nashao vremena da odgovori na dva od dvadestak pitanja od mene postavljenih, svako sa kritichkim osvrtom na trenutno stanje u CGi.
treba kompletirati izreku: amicus omnibus, amicus nemini…
Evo KOREKTOR , nekorektno ponovo na igracha,
kush name`bona,
nijesam od betona,
e kad je tako OLJA,
nek bude tvoja VOLJA,
udri po mene kao po konju, nebih volio da te vidim donju.
Nijesam bolan Milovane udarila na vas, nego sam samo kompletirala izreku i ne vidim razloga sta se stalno nalazite prozvanim od mene.
Izvini ako si bezgreshna,
ne znam nashki a ne latinski,
pa predpostavih, da je poklon za mene, jer me obozavash on-line.
Ja vas ne obozavam Milovane,nemam razloga za to, nego mi Vas zao, jer evo koliko vidim , svi vas eskiviraju, niko Vam ne odgovara, pa eto ja, pusto bokesko sazaljivo zensko celjade, da junaku iz Brskuta pruzim malo paznj od trnja, jer lovorov vijenac nije zasluzio.
Jao, sad sam se sjetio da se radi o liku iz “Komandanta Marka”, cini mi se! Sve sam pomijesao… Izvinjavam se na nepreciznostima.
Ma tebe je LADO davno ustanovio dijagnozu,
problem indetiteta lichnosti , ni na nebu ni na zemlji.
Ali sve stoji, naravno, sto sam rekao o Covjeku Sa Hiljadu Lica.
Sta kazete, Uvce meni ustanovilo dijagnozu? Hahahaha! Pacijent da ustanovi dijagnozu psihijatru?
Pa i to je moguce, u ovoj zemlji cuda…
Ma ja te potpuno razumijem,
iz te rupe iz koje ne izlazish, udarash na chovjeka sa imenom likom i slikom,
koji stoji na PROMAJI,
i tazish mu dlaku u i na JAJCE,
ali nemash mOOda iskochit iz rupe, dok u tebe junachko srce kuca, da drugima prishijesh HILJADU LICA,
za to ima naziv Ku……
Ne stojite vi nikada na promaji Jankovicu, nego u ugodnim i toplim ambijentima. I ne znam zasto se ljutite, kad Vas ovako hvalim i uporedjujem s nekim licnostima iz stripova.
Ne mogu drugima prisivati taj nadimak, to treba zasluziti, kao sto ste Vi zasluzili Vasom neumornom aktivnoscu. Ne bojim se ja predstavljanja, vec preferiram, kao mnogi drugi, da pisem pod pseudonimom. Ako ste zainteresovani za moje ime, javite mi se na [email protected], a ja cu Vas autorizovati da moje ime proslijedite svim zainteresovanim stranama, borcima za Drzavu, patriotama i kome god hocete.
odlican video. treba napraviti verziju i za CG. lazu nas lazu… kako nas lazu, a mi vjerujemo i dalje…
Ali moram jos nesto da Vam kazem gospodine, nemojte se ljutiti.
Zaista sam mislio, pored svega sto mislim i sto sam iznosio o njemu, da Vas sampion nezavisnog novinarstva posjeduje neku vrstu obrazovanja, a i da ima nesto granum salis-a u njegovoj glavi. Kad ono… Slusao sam ga malo jutros, a i ranije – mislim da se toliko neznanja, iz recimo istorijske oblasti, rijetko moze naci u ovdasnjim kafanama i birtijama.
On je bas ono – totalna neznalica. Ali nemojte da mislite da sam pristrasan u ovim ocjenama, jer ga recimo ne cijenim kao novinara – to je zaista tako, vjerujte mi! Ja rijetko grijesim u takvim situacijama!
Pozdravi.
Moji su samo moja supruga,
i moj prijatelj Vladimir do daljnega,
i moja dhjeca su u chetvrtoj deceniji nashli neke greshke kod svoga oca, imam josh tri chetiri prijatelja i toliko familije, svi ostali su STRENGERI, i gle chuda, uopshte se ne chudnim , niti se chudim velikijem chudom jer ni sebe ne obozavam.
A ako je tvoj novinar, ti ga povedi kuci i redakciju javnogservisa, ako se tebi ne svide, mozda tvoja supruga voli Darka ili Igora.
A da se uzdrzimo od pominjanja familije, supruga i djece, gospodine. Ja Vasu suprugu i djecu nijesam pominjao, niti porodice bilo koga drugog, pa bih Vas pristojno zamolio da se ubuduce uzdrzite od takve vrste komentara.
O Vama iznosim misljenje kao o politickom komentatoru i homo politicus-u, a i Vi o meni, kako vidim. Da ostanemo na tom kolosijeku, sta mislite?
Bezveze sto niko nije komentarisao ovaj odlicni tekst.
Ne pretendujem na staralastvo (?), ali bih rekao da donekle prepoznajem elemente iz svog iskustva, pa da mogu reci slijedece. Nemanja obecava, i dajte mu (najvise) godinu -dvije – druzicemo se na ovim i drugim stranicama i vrlo slicno gledati na CG realnost. Pogled izvana je ljekovit.
Sto se tice religije, posebno:
“Posljednja istraživanja ukazuju na nevjerovatan rast broja vjernika u Crnoj Gori. Kao mač sa dvije oštrice, religijska uvjerenja s jedne strane donose pozitivnu energiju i nadu za bolje sjutra, nudeći mjesto za utjehu i inspiraciju za širenje dobročinstva.”
stavljeno u kontekst filosofije palanke, neiskrena religijska uvjerenja i potpuno odsustvo metafizike i mistike nazalost ne nude mnogo nade, vec samo djeluju groteskno.
Hvala na podrsci Vladimire! Pogled izvana je itekako ljekovit, samo sto nasi ljudi brzo donose zakljucke i vecinom smatraju da se radi o ispiranju mozga, ne uspijevajuci da izadju iz nase caure u kojoj nam se sve ili cini ok, ili smo navikli da trpimo lose i mislimo da nam ne moze biti bolje.
Sto se dijela o religiji tice, ovaj citirani dio je jedna “ostrica maca” dok se sa druge kako sam i naveo upravo nalazi ono o cemu si i ti pisao u tvom komentaru.
pozdrav!
Nemanja,
drago mi je da si vec pronasao ove stranice i nadam se da ces cesce navracati. Ne zamjeri ako moj ton u gornjem komentaru zvuci ‘roditeljski’, mada vidim da si pravilno razumio i da vjerovatno nece biti zabune.
Sto se tice caura, trpljenja, straha i ispranih mozgova, ja se nadam da ce se jednom naci neki dobar crnogorski sociolog koji ce temeljno obraditi ove teme, jer one podrazumijevaju veliki i ozbiljan projekat. Mozda je takvih vec bilo, ali ja ne znam (a volio bih ako bi mi neko preporucio literaturu), a najblize su se priblizili Petar I u svojim Poslanicama i Zivko Nikolic u svojim filmovima. Ovaj prvi je postao svetac vjerovatno zato sto je bio i gospodar, dok je ovaj drugi maltene bio izopsten.
Inace, skoro je ovdje objavljen jedan komentar koji se bavio ovakvim pogledom u ogledalo: http://javniservis.me/2011/02/27/8089/
Pozdrav i sve najbolje!