piše: Berzanski igrač (van forme) 
Prije nekoliko dana Savjet za privatizaciju objavio je „Izvještaj o realizaciji obaveza iz ugovora o privatizaciji privrednih društava koja su privatizovana putem javnog tendera”, čiji priređivački tim čine Ekonomski fakulteti iz Podgorice i Beograda, Metalurško-tehnološki fakultet iz Podgorice i Advokatska kancelarija Martinović iz Podgorice. Još jedan divan dokument kojim nam Vlada po ko zna koji put pokušava nahvaliti samu sebe i način na koji je prodala nekoliko firmi i hotela kao što su: Jugopetrol AD Kotor, Crnogorski Telekom AD Podgorica, Hotel Panorama (Queen of Montenegro) Bečići, Hotel Maestral Pržno, Hotel Splendid Bečići, Nikšićki mlin AD Nikšić, NLB Montenegrobanka, Daido metal Kotor, Hotel Podgorica i 4. Novembar AD Mojkovac.
Za neke od kompanija kao: HTP Korali Bar, Hotel Avala, Hotel Topla HN, Željezara AD Nikšić i Hotel Mediteran Bečići, obrađivač „pošteno“ priznaje da „nije pripremio izvještaj zbog nemogućnosti dobijanja potrebne dokumentacije“ (ne navodeći razloge nemogućnosti i ko ih u tome opstruira), dok se neke kompanije kao npr Kombinat Alumijuma Podgorica ili HTP Boka čak i ne pominju (možda nikad nisu ni privatizovane, ko će mu ga znati).
Međutim, kako se ne bi zaboravila i druga strane medalje, tj svi oni propali tenderi i neuspješne privatizacije, treba i njima posvetiti bar jedan kratak izvještaj.Na web site-u iste ove institucije – Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte (http://www.savjetzaprivatizaciju.me), ukoliko kliknete na ikonicu sa lijeve strane „Pretražite tendere“ moći ćete da vidite ravno 20 naziva kompanija, ispod kojih jasno piše „Napomena: Tender je u toku“. Doduše, tekst tenderskog poziva za bilo koju od tih kompanija ne možete pronaći na tom sajtu, dok sa druge strane „u toku“ je još samo tender za prodaju većinskog paketa akcija u državnom vlasništvu Insitituta „Dr. Simo Milošević“ u Igalu, koji je raspisan 01.11.2010., istekao 25.12.2010., a zatim Izmjenom tendera produžen do 14.02.2011. Vlada se izgleda nada, kada već niko nije htio do Božića (po Gregorijanskom kalendaru) da preuzme Insitut, da će se bar neko do Dana zaljubljenih (14.02.) zaljubiti u najveću i najpoznatiju instituciju za multidisciplinarno banjsko liječenje na Mediteranu. Možda bi Vlada mogla da časti bivšeg članove Savjeta 7-modnevnim liječenjem u Insitutu, kao poklon i zahvalnost za sve one silne uspješne privatizacije, pobrojane na početku Izvještaja. Čisto radi podsjećanja, to nije prvi tender kojim se pokušava prodati Insititut skupa sa nekadašnjom Titovom vilom Galeb, već je prvi tender propao još 2008. godine kada je prvorangirana kompanija srpskog biznismena Filipa Ceptera, nakon što je „naduvala“ investicioni plan od 150 miliona eura, ćutke odustala, da bi isto to uradila i drugorangirana austrijska Cristof grupa koja je nudila 25 miliona eura za državni paket od 56,48% ukupnog broja akcija. Ovaj sadašnji, najnoviji tender otvoren je još par dana, a kako se može čuti, čak niko nije ni otkupio tendersku dokumentaciju. Možda ga Vlada nije valjano izreklamirala.
Dalje… Prije nekoliko dana smo saznali da je još jedan tender i zvanično propao, a pregovori koji su trajali dvije godine i šest mjeseci konačno obustavljeni (kao da se pregovaralo o miru između Palestinaca i Izraelaca). U pitanju je naravno Tender za tivatski Montepranzo Bokaprodukt, koji je raspisan davnog 24.oktobra 2007., a zaključen 22.januar 2008. godine. Na dan zaključenja tendera, jedna akcija MOBK-a na berzi je kupovana za visokih 390 eura, dok danas nakon 2,5 godine pregovora niko ne žali da plati ni 50 eura za tu istu akciju. Kakav je to uspjeh pregovoračkog tima, nema što! Nakon što su vlasnici Atlas-Buker kozorcijuma Duško Knežević, zajedno sa Piterom Mankom ponudili 16,2 miliona eura za 75% ukupnih akcija koje je država prodavala, uz dodatno obećanih 85 miliona investicija, država se nećkala i nećkala, a onda je promjenom premijera država promijenila i mišljenje, pa je nećkanje prekinuto do daljnjeg, konzorcijum ostao zatečen, a novi tender ponovo najavljen.
Među mnoštvom kompanija, koje Vlada i Savjet pokušavaju godinama da prodaju, značajno mjesto zauzimaju firme iz najjužnijih opština naše male, divlje ljepotice. Firma omiljenog čudnog naziva „Kontejnerski terminali i generalni tereti“ je, iako mlada (izdvojena iz Luke Bar tek sredinom 2009. godine), već bila žrtva jednog neuspjelog „doboša“. Čim ga je „na noge podigla“, Vlada je odlučila da svoj paket od 54,05% ukupnog broja akcija ponudi na prodaju još 21. oktobra 2009. Prvobitno je rok za dostavljanje ponuda bio 01.02.2010., da bi na zahtjev srpskog konzorcijuma čiji je jedan dio predstavljao srpski ministar „kapitalac“ Mrkonjić, rok bio produžen do 31.03.2010. Poslednji dan marta mjeseca je prošao, Mrkonjić se nije javljao, a Vladi ostavio da svoje „nejako čedo“ sama podiže bar još neko vrijeme. Vrlo zanimljiv pokazatelj umijeća bivšeg Savjeta za privatizaciju koji je pokušavao da nekome, što bi podgoričani rekli „utopi“ (proda) lučku kompaniju jeste i cijena na berzi kao rezultat očekivanja od te prodaje. Na dan raspisivanja Tendera prosječna cijena KOGE-a na berzi iznosila je 1,27 eura, dok je današnja cijena svega 0,50 eura. Pa zar ljudi ne vjeruju Vladi kad obećava silne novce i ulaganja??
Kad već pričam o cijenama akcija kompanija, kao rezultatima očekivanja od privatizacija, pomenuo bih i još jednu barsku, doduše svježe privatizovanu kompaniju – barsku Marinu. Prodata na tenderu čiji je rok tri puta produžavan (08.jun, pa 24.avgust i tek zaključen 25. septembra 2009.), po cijeni od 2,66 eura po akciji (825.727 državnih akcija prodato za 2,2 mill eura), Marina se sada na Montenegroberzi trguje za svega 68 centi po akciji. Ako je prodata dobroj firmi, a ako je i sama dobra firma, ako mi je jasno zašto cijene akcija padaju utopio se u Marini.
Ispod pomenute ikonice „Pretražite tendere“, slogan „Napomena: Tender je u toku“, krasi još i sledeće kompanije:
PUTE: Barska plovidba, čiji jedini Tender koji sam uspio pronaći je rapisan 06.10.2009., a rok za prijavu istekao 28.11.2009. godine. Po potonjem spisku akcionara vlasnik 58,90% akcija je i dalje država sa svojim fondovima. Dakle, tender plovio pa „potonuo“.
Velika Plaža Ulcinj: Javni poziv za Razvoj, izgradnju, finansiranje i urpavljanje ekskluzivnim turističkim kompleksom Velika plaža, kao i davanje istog u dugoročni zakup je objavljen skupa sa Javnim pozivom za turističku valorizaciju Ade Bojane davnog 30. marta 2009., a oba tendera su istekla 01. septembra 2009. na koje se niko nije prijavio, iako su se velike nade polagale u nove-stare „nesvrstane “prijatelje iz arapskih zemalja.
EPCG: Davno završena priča, Italijani biraju Odbor direktora, donose odluke, povećavaju cijenu struje i strpljivo čekaju da prođe onih 5 godina predviđenih Ugovorom, kada će dobiti (a sigurno i iskoristiti) priliku da na listi akcionara „preskoče“ državu i povećaju svoj udio. Takođe, Italijani su akcije platili po 8 eura, dok je cijena akcije danas na berzi skoro duplo niža (4,80 eura). Nek se zapita Savjet zar A2A nije dobra i zdrava kompanija koja bi trebala da podigne vrijednost kompanije kojom upravlja, u ovom slučaju Elektroprivrede Crne Gore. Ako znam, struja me ubila.
Željeznica Crne Gore: Firma prestala da postoji 29.12.2007. nakon što su njeni direktori „naplatili“ sebi dobre otpremnine, a ona podijeljena na Željeznički prevoz i Željezničku infrastrukturu. Iz Prevoza je zatim izdvojen Montecargo, koji bi trebao biti prodat jednoj rumunskoj kompaniji koja nudi 13 miliona eura. Iz Željezničkog Prevoza je zatim izdvojeno akcionarsko društvo pod nazivom Održavanje željezničkih voznih sredstava, a šta od svega toga sada Savjet za privatizaciju prodaje i koji je to tender u toku, ako znam neka me voz pregazi.
ZEIN: Nikšićki Institut za crnu metalrgiju, osnovan 80-ih godina prošlog vijeka u sklopu Željezare, bio je predmet Tendera raspisanog 19.05.2009., a koji je i istekao 31. jula iste godine. Za ponuđenih 51,12% ukupnog broja akcija koje je država nudila nije bilo zainteresovanih.
Montenegroairlines: 30% akcija koje su u vlasništvu države, jedne od kompanija koja za sebe kaže da ima najjeftinije avio karte na svijetu, dok se svako ima prilike uvjeriti u drugačije stanje, bile su na prodaju sve do 15.12.2010., kada je istekao rok za podnošenje ponuda, a od 4 kompanije koje su otkupile dokumentaciju nijedna nije dostavila zvaničan predlog ponude. Odletio tender.
Pored svih ovih navedenih, da su „u toku“ stoji i ispod Javnog poziva za prodaju dijela imovine Jadranskog brodogradilišta, Javnih poziva za davanje u dugorčni zakup zemljišta u Valdanosu, na Bigovu, Javnog poziva za dugoročni zakup hotela Park u Bijeloj…iako je rok za svaki od ovih tendera već istekao, a nijedna prodaja ili zakup nije završena. Sreća je jedino što se ovi objekti i zemljišta ne listiraju na berzi, jer bi se cijene njihovih akcija vjerovatno odmah strmoglavile čim se Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte krenuo baviti njima.
Iskoristiću priliku da pomenem još dva tendera, iako se oni ne pominju na sajtu Savjeta.
ULRI: Tender za Ulcinjsku rivijeru raspisan je 12.06.2009., istekao 23.10.2009., na prodaju je bilo ponuđeno 60,73% ukupnog broja akcija. Prijavljenih ponuda = 0 (nula).
HEIO: 16.433.208 akcija Elektroindustrije OBOD Cetinje bilo je izneseno na aukcionu prodaju 25.03.2009. po početnoj cijeni od 0,5113 eura. Prodato akcija = 0 (nula).
Optuživati svjetsku ekonomsku krizu za svaki svoj neuspjeh sa jedne strane, a sa druge uporno, papagajski ponavljati da se naša Vlada sa krizom bori uspješnije nego li ijedna svjetska, krajnje je licemjerno i neproduktivno. Raspisivati tendere u uslovima te iste krize, a za svoje učešće u tenderskim komisijama unaprijed na propast osuđenih tendera, naplaćivati naknade, pritom čineći slabo šta da se investicione prilike, zakoni i biznis barijere u zemlji poprave i pravi i ozbiljni investitori dovedu, je posao koji nije zasluživao da bude iole nagrađivani bilo kakvim naknadama.
Ako je bar nekom za utjehu, novi-stari Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte je formiran Rješenjem donijetim na sjednici Vlade od 20.01.2011., kojim su imenovani novi-stari članovi, njih 18, od kojih evo bar na početku mandata tražimo da prvo srede svoju kuću, svoj web site, svoju dokumentaciju (a ne da odmah krenu sa Izvještajima i hvalisanjem na račun nečeg što je neko drugi, nekad davno prodavao), a kao zadatak neka dodijele sebi sređivanje propalih i pripremu novih tendera, ali uz prethodno čiste bilanse stanja i uspjeha i regulisane imovinsko pravne zavrzlame sa bivšim vlasnicima zemljišta. Pa se možda nekad i neki kvalitetan i ozbiljan investitor pojavi.
javniservis.me 
Prodajem MAJKU CGu,
na TANDARU-MANDARU, uz nju nudim tetku , strinu i pet neudovacha iz dobre kuce i chuvenog pljemena crnogorskog u cvijetu mladosti, koje su garantovano netaknute u petoj deceniji zivota, i registrovane regularno kao nerabljene.
Neobicni, ali veoma zanimljivi i zabavni berzanski izvjestaji izmamise mi za trenutak osmijeh…za trenutak, jer realnost je tragicna u svim navedenim slucajevima, od kojih je jedan i Vektra Boka…
29 oktobra 2010, vlasnik Vektra Boka-Dragan Brkovic obecao je, da ce u Herceg Novom, za vrijeme mandata gradonacelnika Dejana Mandica(najveceg lazova medju gradonacelnicima), izgraditi najbolje i najmodernije hotele na Jadranu(ja kao arhitektica bila prisutna na promociji arhitektonsko urbanistickoih laznih obecanja vlasnika Vektra Boke) i cula svojim usima kada je taj gospodin rekao: 120.000 kvadrata bice ugradjeno u 4 nova hotela u Herceg Novom.
Kompanija Vektra Boka preuzela je hotele HTP Boka krajem 2007. godine za 21 milion eura i uslov da u naredne dvije godine investira 60 miliona eura u rekonstrukciju hotela.
Kasnije je najavljeno, sto je podrzao i gradonacelnik Dejan Mandic, da ce Vektra uloziti 360 miliona eura u izgradnju novih hotela…
Od svih obecanja, jedino sto je ucinjeno, uz neprestanu i svesrdnu pomoc gradonacelnika Herceg Novog, bila su rusenja hotela Tamaris i Igalo. Herceg Novi nema vise hotela, a ni Vektra Boka vise ne postoji…
Tenderi u Crnoj Gori, dragi moj berzanski strucnjace, sluze iskljucivo za pranje novca i korupciju. Ja ne vidim drugi razlog.
Ima jos jedan tender iz moje opstine, onaj za Jadransko brodogradiliste Bijela. To je posebna prica…ali o tome nekom drugom prilikom.
Hvala i bravo Olja!
Upravo je to ono što je i namjera ovih tekstova. Da bar nekog navedu da i sam kaže po neku, o svim stvarima koje su urađene i koje se rade na pogrešan i štetan način u našoj privredi (one dobre ćemo ostaviti raznoraznim Savjetima), o svojim iskustvima iz privatizacija, o svojim iskustvima sa “berze sa najvećim rastom u Evropi”.
Ovaj vaš primjer treba preurediti, dopuniti ga i objaviti ga kao samostalan text, jer on pogađa suštinu. Sprega lokalnih moćnika i tajkuna je ono što uništava i ekonomiju i svaki pravni poredak na osnovnom, najnižem nivou.
Što se tiče Jadranskog brodogradilišta, ja sam se samo osvrnuo na njega, kao i na hotel Park u Bijeloj, a takvih primjera ima na desetine širom CG. Ali je mnogo korisnije, zvučnije i ubojitije ako iskustvo iz kvazi privatizacija prenesu ljudi koji su ih i osjetili na sopstvenoj koži. Ja mogu pisati o tome ciframa i grafikonima, ali ne mogu ispričati kako je užasno kada firmu u kojoj radiš kupi kvazi investitor, čiji je jedini cilj da zemlju na kojoj se tvoja fabrika/hotel nalazi – proda ili da je bar založi za bankarski kredit, a onda istu tu kompaniju da vrati onome ko mu ju je i prodao – državi (uvaljujući mu i vraćanje kredita, gladne radnike i zastarjelu, “slomljenu” kompaniju).
Sakupite sva slična iskustva vaših prijatelja i kolega iz grada, nabacite to na papir ili ekran i “boom” u facu tom istom prodavcu!! Još iz ugla arhitekte – to će biti pravi pogodak!
Brkovic je to kupio bez pare i dinara vec je digao kredit zalazuci preduzeca koja je kupio a dobar dio kredita je otisao kod raskalasnih dama u moskvi. Kesh krediti zalozis ono sto su stvarali oni bljak komunisti i ka…š ruskinje i letiš svojom avijacijom-
Ja licno mislim da nijedna privatizacija ovdje nije odradjena ljudski, cak ni kod kompanija kod kojih se je mogla odradit. Konkretno telekom jedna od rijetkih firmi koja je konstantno profitabilna, privatizovan je za 114miliona koliko se sjecam, uz to je prodata i infrastruktura kompletan opticki prsten nesto sto nemaju ni mnogo razvijenije zemlje, sto je omogucilo telekomu da u potpunosti kontrolise trziste telekomunikacija zbog cega smo danas prinudjeni da placamo poprilicno skupu fixnu i mobilnu telefoniju, jedan od naskupljih interneta gledano prema standardu stanovnistva, pri cemu ste uslovljeni da placate pretplatu na fixnu liniju kako bi ste imali internet i iptv. medjutim sve ovo nebi mogli da rade da agencija za telekomunikacije nije institucija koja im umjesto da stiti nas gradjane sve to omogucava. Sjecam se da je neposredno nakon privatizacije telekoma jedan moj drug koji inace radi u marketingu telekoma naistao na svoju direktoricu(marketinaga) koja mu je tom prilikom saopstila da zbog sve veceg pada fixnih prikljucaka madjarski menadment(novi menadment) planira da ukine pretplatu na fixnu telefoniju naredne godine. Godinu dana kasnije uslijedilo je 100% poskupljenje pretplate i 300% poskupljenje lokalnih poziva. dakle kompaniji koja je i do tad bila profitabilna, koja je vec najavila kresanje svih mogucih troskova prije svega radne snage, omoguceno je ovo poskupljenje. Bilo je nekih manjih negodovanja na koje je tadasnji-sadasnji direktor agencije za telekomunikacije odgovorio, otprilike ” ovo vam je skupo a kada zovete kvizove nije vam skupo” I tako smo mi svi danas prinudjeni da ukoliko zelimo kvalitetan adsl budemo ucijenjeni i posjedovanjem fixnog broja-linije, sto nebi smjelo da se radi jer fixna telefonija i internet nemaju ama bas nista zajednicko. Na tome isto mozemo zahvaliti nasoj agenciji koja nas stiti. Da se vratim za trenutak privatizaciji. Prilikom pregovora tadasnjim zaposlenim je obecano da nijedan nece biti otpusten u roku od narednih 5 god, a ukoliko bude otpusten morace biti obestenjec iznosom koji je veci od 50000eura(ne sjecam se tacnog iznosa). prilikom zakljucivanja kup-prod. ugovora ova stranica je nestala i zaposleni su ostavljeni sa 50000eura na zakonski minimum koji je tada iznosio 6prosjecnih plata i to u drzavi u kojoj se lako ne nalazi posao i koja nema ama bas nikakav socijalni sistem. Toliko o njihovim uspjesima, neznam cime se to ponose imaju jednu jaku kompaniju ciju su vlasnici stranci, koja ima 3 puta manje radnika nego sto je imala, koja zaradjuje veliki novac i odnosi iz zemlje, a oni zbog kojih postoje i drzava i vlast su zanemareni. Ja se naprosto pitam kada cemo mi u CG-u shvatiti da je drzava nesto sto treba da bude nas servis nas sluga, nesto sto je tu radi nas i samo za nas, nesto sto mi finansiramo, i gdje imamo pravo da znamo dje je svaki cenat utrosen, a ne da nas neko maze ovakvim uspjesima. Brko cestitam na temi- odlican tekst nadam se da sam ga dopunio malo, da se vidi koliko je zapravo uspjesno i ono za sta kazu da im je najuspjesnije.
To je to, Ivane, svaka čast!
Sve ovo bi mogli da potvrde i radnici, bivši i sadašnji telekomunikacionog monopoliste crnogorskog.
Samo ću se nadovezati podsjećanjem kada je Vlada nagovarala i ubjeđivala manjinske akcionare da prodaju svoje akcije Mađarima uz državnu subvenciju od po par centi po akciji. Tada je cijena akcije Telekoma bila nekoliko puta manja od današnje (nek nam sada Vlada nadomjesti izgubljenu dobit!!), a manjinski akcionari nisu znali ni šta sve Telekom kupuje (mislim na svu infrastrukturu koja je morala ostati u državnom vlasništvu). Prilog tvojoj tvrdnji da ova i ovakva država nije servis građana u službi boljeg života, već nasuprot – servis stranih i domaćih tajkuna i monopolista u službi siromašenja svog naroda!
Lako ćemo se onda složiti kakve su druge privatizacije bile, kada je ova najuspješnija među uspješnim.
Pozdravljam!!
Berzanski igracu greskom sam te nazvao brko. Prastaj
Samo radi jasnoce svi uslovi kao sto su otpremnine kao u Nasi i toboznji investicioni programi lex specijalisi za privlacenje investitora i izmicanje privatizacije van pravnog okvira CG u arbitrazne sporove dovode do pojave investitora kakve odje imamo.
Sto se tice telekoma i usljive vlade sa onim nagovorom za prodaju dionica sto sam i ja prihvatio da bih se brzo osvijestio i poceo da prikupljam po berzi. Madjari su uknjizili veliki tobonzji gubitak kojega su peglali 3 godine i sada barem prema akcionarima su vise manje OK uz istovremeno ispumpavanje profita majci kompaniji. Ta privatizacija je dosta i jednostavna jer se prodaje ne kompanija nego trziste, slicno ili gore je trebjesa dje se prodaju pivopije ili jugopetrol dje se prodaje trziste derivata. To su toboz uspjesne privatizacije a sve ostale su tek plac majke bozje.
Najjace je kombinat. Neko (pogodi ko sam a nije pera detlic, vec otac nacije ili mu buraz) je ocigledno primio lovu od Derikucka, a sada kada bi se i koprcao ovi mu samo podnesu izvjestaj o transakcijama pa 130 miliona drzavnih garancija (200E od babe od 100 ljeta do makanjice koja se danas rodila), pa onda oprostenih dugova i mlacenja prazne slame jedno 100E po glavi pa oko 70E sada traze od svakojega crnogorca da unaprijede proizzvodnju itd itd.
Sustinski preduzeca treba prodavati ne ispod neke cijene a programi otpremnine i sranja samo po zakonu ali po zakonu i poslovanje preduzeca.
Odlicno zapazanje Nabuko, najuspjesnije privatizaje u CG su znaci one koje zapravo sa sobom nose jedno trziste, kao sto su jugopetrol, trebjesa, telekom. Ovo su vjerovali ili ne u skoro svaku zemlju na svijetu uspjesne privatizacije, Njima je samo promakla privatizacija Duvanskog jer su zakasnili sa njom a i dosta smo malo trziste.
Ne nego su otvorili fabriku u Mojkovcu pa niko nije htio da kupi nista. Kraj price. Jer monopol duvanom kosta grde pare. Sto je 50mE u Marlboru laznom pravom nije bitno jedno 100-150 slepera godisnje kod nas a preko u EU 50tak. Kao sto su radnici Duvanskog svojevremeno zapistali kad se otvorila fabrika u Mojkocu znalo se da od privatizacije duvanskog u tom trenutku nema nista. Bilo bi zgodno naci tekstove iz doba donosenja zakona o duvanu price o mojkovackoj fabrici sa strajkova u duvanskom. Mislim da i tako sturi tekstovi bi pucali u pravom pravcu.