piše: Feđa Pavlović
Na treći dan ćutnje, kada svi već bjehu izgubili vjeru u ćutanje, javio se Svetozar.
Stari mačak je odreagovao baš kao što se moglo i zamisliti – na primjer, da su krenuli da miču Krivokapića on bi vjerovatno optužio Srbiju i izvanjke da poriču crnogorsku naciju; da je u pitanju bio Milo on bi svoju sliku žrtvenog jarca gradio kao Sanader („nisam ja jedini bili su tu i Jadranka i Šeks“) – ali filozof ostaje filozof i poslije ispijanja čaše.
Kako istraga postaje sve bliža a nade na DPS-ovom Kongresu sve tanje, Svetozareva filozofska nota dolazi do izražaja. Sjećam se da je prije par dana pričao nešto o prahu i tamnicama, pa danas o ćutanju, pa malo mic po mic ispade Svetozar neka gotovo mesijanička figura, rada da se žrtvuje za naše grijehe i evropsku budućnost.U jednom trenutku, na svoj šok i zaprepašćenje, pomisliš – greote, slušaj ga, spreman je da sam sebi namakne omču i odrobija u najdubljoj tamnici za dobrobit Crne Gore, pa vidi mu sliku kako je ostarao, ima li koga u Vladi da se smiluje na patnje ovoga čovjeka? A onda se sjetiš da se, ustvari, ne radi ni o kakvom opštem boljitku koje zahtijeva žrtvu i heroja nego o istrazi koja se vodi protiv njega i njegovih ljudi u slučaju „Zavala“, da su oni klepili pare i da to svako u Budvi i drzavi zna, da Kuljača ima dvadeset i kusur stanova i da se radi o bandi koja je čitavu Budvu zatrovala korupcijom. I neka robijaju u romantiziranim ćelijama Spuža koliko god im sledovalo.
Da, tačno, ovakva selektivna pravda budi jak otpor kod poštenog čovjeka –degutantno je predstaviti Đorđa Pinjatića i budvanske lokalne činovnike kao Krupne Ribe, a da dva hotela od Zavale stoluje Brano Mićunović i da to nikome ne smeta. Ali solidarisanje sa progonjenim nas ne smije pretvoriti u ovce pa da dozvolimo ovakvu uvredljivu zamjenu teza; „Ćutim, jer je bolje biti žrtva nego dželat uvreda, linča drugih koje i ne poznajete.“ Pa kako te nije sramota. To kaže čovjek koji je pozivao na Rat za Mir i granatiranje Dubrovnika – pa je dvadeset godina nakon toga imao skoposti da primi nagradu za mirnodobske napore, čovjek koji je bio dio vlasti koja je potpuno potopila moralne vrijednosti crnogorskog društva i koji je bio jedan od šegrta dželata koga se poslije odrekao.
„Ja sam davno umro na krstu raspeća/Ja sam slab da koračam nebeskim visinama vrlina/Ja sam sjenka koja se šunja po Platonovim pećinama“. Tu se, osim bezočnog laganja, vidi još jedna karakteristika Svetozarevog stila – ovo što je napisao ne znači ništa. Platonova pećina i raspeće nemaju nikakve veze. Ideja je, valjda, ako se ispovijest fino napuderiše melodramatičnošću, pa malo Platon malo kamion-avion, čitalac je kreten pa će reći „kako je mudar ovaj Svetozar“. (Tako se isto onomad pričalo da je Svetozar jako obrazovan čovjek jer je prijavio biblioteku od 4,600 knjiga).
Na kraju je, u nabrajanju zašto ćuti, pomenuo i svoju majku – nešto kao, želi najveće dobro onima kojima mu se majka moli da vidi svog sina – što je,jednostavno rečeno, dno dna. Ni sopstvenu majku nije poštedio drama queen manipulacija i laganija, i – iskreno da vam kažem – moguće da me količina bezočnosti, truleži i moralnog ništavila tjera u pristrasnost – ali mi se zaista povraćalo kad sam vidio Svetozarevo pismo iz sužanjstva.
Biće zanimljivo pročitati tekst koji objavi nakon što ga uhapse – sjetimo se da je „Bože, oprosti im, ne znaju što čine“ posljednje što smo čuli od Isusa, pa ne znamo kakvi su utisci Mesije nakon žrtvovanja (ima li prostora za preispitivanje). Eto, volio bih da vidim da li će Svetozar imati obraza da zaleleče iz tamnice nakon ove kampanje za mučenika, jer kad si dobrovoljac nema da se žališ. Razumije se, bilo bi korisno ako bi mu se u zatvoru pridružio ostatak državnog vrha – mogla bi se napraviti komparativna analiza.
javniservis.me 
Nije los Fedja…. ali neka malo iskritikuje i svog oca i njihov PzP koji ucestvuje u ovoj farsi i daje legitimitet Svetu i Milu.
Bojkot kartelima !
Ujedinjeni Protiv Ludila !
Bravo Fedja za tekst i nemoj da uzimas za ozbiljno rijeci bilo koga, ko ti upucuje kritike sakriven iza inicijala…
Ima samo jedna mala ispravka u tvom tekstu, a odnosi se na broj knjiga u Svetovoj biblioteci. Sada ih ima blizu pet hiljada, jer to kod Sveta izgleda ide lancano: kako mu se povecava bankovni racun, tako mu na policama raste i broj knjiga, a u garazama broj automobila…
Jedino sto mu se smanjuje, to je broj dana koje ce provesti na slobodi…Eto sada zna koliko mu vrijedi cutanje. Cutao ili govorio, isto mu se pise: pravice drustvo burazeru i to uskoro.
Jeste, ovo Marovicevo obracanje ima dosta komicnih, melodramaticnih crta, a narocito je humoristicna interpretacija u vidu recitala koja se pojavila na you/tubu. Medjutim, kako je primijetio, cini mi se, gosp. Jankovic, ovdje se najbolje odslikavaju neke nase tradicionalne niskosti, tipa #na mrtvoga vuka i zec…#. Ovakvo izivljavanje na impotentnom Marovicu zaista pocinje da biva degutantno, a ono je trenutno u modi narocito na nekim rezimskim medijima i emisijama, tipa Analitika ili Radio veza (jutros sam odslusao jedan takav performans pro/rezimski orijentisanih slusalaca).
Mislim da demokratski, ili opoziciono orijentisan pojedinac ne treba da se upusta u takva vrzina kola, niti da nasjeda na rezimske igre. On treba da se prisjeti da se bilo kakvo radovanje trenutnim Marovicevim nevoljama, ili njihovo ismijavanje, poklapa sa Djukanovicevom strategijom. Mislim da je svakom politicki pismenom pojedincu s ovih podrucja jasno da su nevolje u koje su zapali Marovicevi ljudi i rodbina posljedica direktnog naredjenja tzv. *institucijama* posljednjeg balkanskog diktatora, koji trenutno vlada iz sjenke. Radi se o banalnoj borbi za prljavi novac izmedju mafijaskih klanova. Vjerovatno je i cistka u DPS/u jedan od razloga za takav potez diktatora. Ja sam se u jednom trenutku ponadao da bi Marovic mogao na neki nacin uzvratiti na takav Djukanovicev potez, te da bi obostrano iznosenje prljavog vesa i neka vrsta obracuna mogli da oslabe rezim, cime bi se priblizila demokratizacija ovih prostora. Medjutim, on ocigledno za tako nesto nije imao snage ili hrabrosti, i to je steta. U svakom slucaju, davanje posebnog znacaja ovoj optuznici od strane opozicionog ambijenta, izivljavanje nad impotentnim Marovicem, kao i pohvale za rad tzv. nezavisnog tuzilastva, kod Diktatora mogu da izazovu samo izuzetno zadovoljstvo.
Ovdje ne postoje nezavisne institucije. Sve su pod direktnom kontrolom Djukanovica. O nezavisnim institucijama ce se moci govoriti samo onog trenutka kada Diktatoru budu stavljene lisice na ruke, ili kada on pobjegne na neku egzoticnu destinaciju, poput tunizanskog kolege, Ben Alija. Iskreno takav ishod ne ocekujem, vec se vise nadam akciji tuzilastava nekih inostranih faktora.
A kako bih pojasnio sopstveni odnos prema Marovicevom politickom i svakom drugom #opusu#, preslikacu jedan svoj komentar koji sam ostavio prije otprilike godinu i po (na vrhuncu njegove moci i #slave#) ispod teksta jednog beogradskog novinara (inace velikog postovaoca lika i djela M. Djukanovica), koji se bavio svadbom u Splendidu:
“…upitam Svetozara – koliko je platio navedene umetnike i otkud mu pare.”
Gospodine Banjac,
rekao bih da se u Vasim rijecima koje sam gore naveo nalazi sustina ovog interesantnog teksta. Vi ste vjerovatno zanemarili cinjenicu da je tokom dugogodisnjeg bavljenja politikom, a narocito posljednjih godina, gosp. Marovic postao uspjesan biznismen i milioner, poput svog stranackog kolege i predsjednika DPS-a. Takav brzi uspjeh budvanskog filosofa ga je i natjerao da nedavno izjavi (parafraziram): “Pa necu valjda cekati u redu u nekom tamo birou da dobijem platu?”. Moram priznati da me je ova njegova izjava prilicno iznenadila, jer je i pored svih svojih opstepoznatih marifetluka gosp. Marovic uglavnom gledao da bude odmjeren i pazljiv u svojim, istina obicno nejasnim ili dvosmislenim, javnim saopstenjima. Zamislite kako vlast udara u glavu, poput suncanice – koliko samo potcjenjivanja i prezira ima u ovim njegovim rijecima, u odnosu na pretezni broj radnih ljudi i poreskih obveznika u ovoj drzavi?
Ali vratimo se Vasem, sustinskom pitanju: “otkud mu pare”? Ukoliko je porijeklo, sami izvor tih para, jasno i cisto, ukoliko se zaista ispostavi da su svi crnogorski vlastodrsci (na raznim nivoima) izuzetno talentovani za privatni biznis – mislim da u glamuroznoj zenidbi sina ne bi bilo niceg pretjerano skandaloznog ili nesvakidasnjeg. Toga ima svuda, kako u totalitarnim rezimima, tako i u demokratskim i zemljama trzisne ekonomije. Nema niceg neobicnog ni u eventualnosti da postoje bogati politicari, ali je kljucno pitanje da li je politika omogucila politicarima da se obogate. Podsjecam da je, recimo, Berluskoni i pored svakodnevnih skandala koji ga prate, prije ulaska u politiku bio izuzetno bogat covjek. Nasi Transformersi su prije ulaska u politiku bili dzemperasi.
Stoga bih se vratio na Vase pitanje i podstakao Vas da napisete jos jedan tekst u kojem biste iznijeli rezultate istrazivackog novinarstva (tako malo zastupljenog u CG) kao odgovor na to pitanje. Tako biste i odagnali nedoumicu kod pojedinih (doduse, mozda samo kod Vas i kod nase nezavisne sudske vlasti, jer sam siguran da ostatak gradjanstva, glasaca DPS i opozicionara, odlicno zna kako stoje stvari, kao i svi crnogorski vrapci): da li je budvanski filosof izuzetno talentovan biznismen sa prefinjenim njuhom za milionske zarade, ili na njegove poslovne majstorije izvjesnog uticaja ima i bavljenje politikom (i da li se sami izvor njegovog poslovnog uspjeha moze nalaziti na nekoj staroj, krvlju oblivenoj, paklici cigareta)? Ohrabrujem Vas da krenete s istrazivackim novinarstvom, a mogli biste poceti intervjuisanjem izvjesne gospode i biznismena iz jedne italijanske organizacije koja se zove Sakra Korona Unita.
xex postoje dva oprecna stava:
1. Sveto M je isprdak i trebalo bi ga postediti daljeg maltretiranja posebno jer DPS-ovci neki seire nad njegovom sudbinom.
2. On je i dalje opasan i priprema tajne planove pa treba biti na strasnom oprezu.
Moje mnijenije je drugojace ako je 1) tacno onda vrjiedi malo seiriti nad njegovom sudbinom jer ako nista drugo i oni DPS-vci gledaju koji toboz sada seire pripremaju poeziju mozda malo vise deseteracku, neki narodnjake a neki Ganse za nedaj ti ga Boze. Za*ebanciju je bog sirotinji ostavio.
2) Ako je opasni hajduk Sveto koji planove tajne gradi kako bi se dokopao trona sa kojega je svrgnut nisamneznakako onda treba i njegovu poeziju i ostale zafrkancije staviti za obiljno i proucavati na razne nacine.
Kako je ovo drustvo malo bolesljivo vrijedi malo os cackati Svetozara mozda pukne taj budvanski cir i iscuri ponesto iz njega (male su sanse zna sveto da mu ne basta jes prizemni CG poeta kakvog u svakoj CG zgradi ima 2-3 ali nije bas toliko lud da mu MIdza ne moze zavrnuti siju i barem ga poslati u spuski prasaradnik ).
1.Sjeti se kako je prošao MOMO 97 godine.Došao je u Grbalj i tražio kuma.Čovjek mu je :OVA KUĆA TI NIJE VIŠE KUMOVSKA.
2.Ovo je slijed dogadjaja.
3.Ako je ĆUTANJE proizvod tvojih savjetnika,onda si prnuo u čabar.
4.Ovo je treći pogrešan korak,od 25.12.2010
5.Spošti se u grad i na sastanke,jer će ti dostina okrenuti ledja.
6.Dosta je tvog “mesijanstva”
Svinje su imale izdržati još težu borbu da bi se suprotstavile lažima koje je širio Mojsije, pripitomljeni gavran. Mojsije, koji je bio osobiti miljenik gospodina Jonesa, bio je špijun i doušnik, ali i vješt govornik. Tvrdio je da zna za tajanstvenu zemlju zvanu Slatka Gora, u koju nakon smrti odlaze sve životinje. Ona se nalazi negdje gore, na nebu, malo iznad oblaka, rekao je Mojsije. U Slatkoj Gori svaki je dan u tjednu nedjelja, svježa djetelina zeleni se čitavu godinu, a po živicama rastu kocke šećera i lanena komina. Životinje su mrzile Mojsija jer je pričao bajke, a nije radio ništa, ali neke su povjerovale u Slatku Goru, i svinje su se morale pomučiti da ih uvjere kako takvo mjesto ne postoji. – Džordž Orvel, Životinjska farma
e baš sam juče čitao ovaj tekst na blogu, i čitah i ostale, i feđa, odlično pišeš.
uvid u samu situaciju u cg bi trebao još bolji da ti bude tokom godina jer si sad maloljetan kolko shvatih (mada je i sad bolji od 90% naroda), i bez obzira što su ti ćale i stric u politici (sad ono svi to naglašavaju) ti samo furaj svoje mišljenje nezavisno. i sviđa mi se beskompromisnost i ostalih tekstova na blogu. i samo polako.. pozz
vidjeti pod ‘kraj’ od male sirene. sve po utabanoj stazi, skretanja nema, bez obzira na koprcanje.
Ово бјеше Кочин мали? Амбиција ко Медо тактика ко Мило. Ја се сјеђам да Млађани Павловић бјеше предводио Гимназијалце у штрајк око матуре па је запалио за Енглеску да студира…Еееех младости.
Kakve veze ima ciji je?
Tekst mu je odlican , hrabar i pokazuje da misli svojom glavom.
I vjerovatno nije zapalio nego se izborio za mjesto sebi na dobrom Univ.