Režija

Koliko god bih volio da pričam o režiserskoj profesiji, o njoj ne znam ama baš ništa. A to i nije tema.

Pošto skoro svi mi plaćamo raznorazne račune koje nazivam režijama (množina), ne bi bilo loše da se pozabavimo režijom (jednina) koja nosi ime struja.

Koliko god to čudno zvučalo, struja se pominje još u Vukovom rječniku. Ko ne vjeruje, neka provjeri. Istina, riječ struja na koju ćete naići piše se Struja, a samim tim vam je jasno da se radi o vlastitom imenu. Da li je slučajno to što se strujom nazivaju pojave koje iz naših novčanika neobjašnjivo i na osnovu neutemeljenih razloga i nepoznatih zakona (prirodnih, logičkih i državnih), otuđuju veliki procenat našeg novca, to neka ostane za neko drugo izlaganje. Mada je zanimljivo što su te riječi istovremeno i homonimi i imaju isto značenje… Doduše, ne mogu da se sjetim, možda je u istom rječniku struja korišćena i u kontekstu kretanja vodenih površina, ali mi ta mogućnost nikako ne koristi za ovo izlaganje, pa je neću ni pominjati.

Zadnje poskupljenje umjesto poskupljenja struje, ili, kako to naši revnosni gospodari struje zovu, „realna potrošnja“, samo dokazuje koliko visoko mišljenje o svojim potrošačima ima elektroprivreda Crne Gore. Odnosno, koliko visoko-platežno mišljenje imaju. O intelektualnim i buntovničkim sposobnostima i da ne govorimo. Uzmimo za primjer najavljenjo poskupljenje od (u perspektii) +∞ procenata:
Ako naš vajni provajder ima u planu da poveća cijenu kilovata struje za neki određeni procenat, a pritom ne želi da izazove prevelike potrese (ne daj bože da se potrošači slože), logično je da ne može da traži tačno ono koliko mu je potrebno. Taktika pregovaranja nalaže da se traži mnogo više da bi se, naknadnim „kompromisom“, potraživanje smanjilo na mjeru koja zadovoljava onoga koji traži, istovremeno navodeći sve one koji su se bunili protiv prvobitnog procenta da se osjećaju kao da su dobili nešto… Osim uvećanog računa.

I kako sve to uspijeva da se postigne? Tako što je, kad su u pitanju platežna moć i intelektualne i buntovničke moći potrošača u pitanju, elektroprivreda potpuno u pravu. Samo se oslanjaju na prethodno iskustvo. Istina, ne smeta ni to što ni sudovi ne mogu da ih natjeraju da vrate ono što su, po pravnom mišljenju više sudskih stepena, nezakonito uzeli; ne smeta ni to što ih država pravi kontrauslugu za čašćavanje KAP-a u iznosu od nekoliko desetina miliona godišnje; ne smeta ni to što im je omogućeno da smiješno velike gubitke (što od dotrajale mreže, što od kradljivaca struje i redovnih neplatiša) naplaćuju od redovnih platiša; ne smeta ni to što im je dozvoljeno da viškove struje izvoze i prodaju po mnogo višoj cijeni od proizvodne, a nama naplaćuju uvezenu struju; ne smeta ni to što će imati odriješene ruke da mijenjaju mapu Crne Gore kako bi još više povećali profit… Nešto nisam čuo da ćemo, kad se jednom naprave novi izvori energije (kako god bili napravljeni), imati jeftiniju struju, redovnije snabdijevanje, manje gubitke na prenosnoj mreži, manje kradljivaca struje…

A onda se pojavi Veliki Beli Mag i kaže da krađu i gubitke struje neko mora da plati. Koga on zajebava? Pa platite je vašim profesionalnim glavama, buzdovani neopjevani! Ako niste sposobni da smanjite gubitke i naplatite od onih koji izbjegavaju da plate, to je onda vaša odgovornost! Nešto ste permutovali – posljedica neuspješno obavljenog zadatka nije dobijanje bonusa od x hiljada eura, nego otkaz i preporuka koja će vam omogućiti da se zaposlite na birou rada, i to na funkciji nezaposlenog. A i poslanici odnarođeni: svi vi koji ste glasali da se usvoji izvještaj o radu regulatornog tijela, kao i oni koji su bili protiv, ali iz neobjašnjivih razloga nisu bili prisutni, dabogda i vama i strujoberima fotelje električne stolice bile. I to one koje se ne snabdijevaju iz elektroprivrede. Dabogda svi živjeli od svog poštenog rada.

P.S. Mala slova za nazive institucija nisu slučajna. I donjih i gornjih.