Poltronski most(ovi)

piše: Slađan Blagojević 

Visoki zvaničnici propustili su, tokom obilježavanja Dana opštine Podgorica, da se pohvale da u Glavnom gradu niče još jedan most.

Možda se – za razliku od otvaranja novih linija poput Hladne valjaonice što zanče u Suboticu, pristupnih puteljaka od hala i pumpi što zarobiše magistralu Nikšić – Podgorica, objekata pod nekom sumnjom, tra-la-la i bla-bla tračnica – čeka upotrebna dozvola.

Nije to, da se razumijemo, put Risan – Nikšić – Žabljak – Pljevlja – Beograd – Budimpešta – Bratislava – Prag – Varšava – Helsinki – Sankt Petersburg… u dužini od 5.000 kilometara… od planetarnog značaja.

Nijesmo, mi potomci slavnih poltrona koji glavnom gradu dadoše ime Titograd, tokom svečanosti, vidjeli noseće stubove u godini za nama:

Ranka Čarapić, vrhovna državna tužiteljka (o dobrim i lošim kriminalcima i svom radu):
“Kriminalci, znate, imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene”.

Filip Vuković, predsjednik Opštine Pljevlja (o osumnjičenom za međunarodni šverc narkotika):
“Kako ću ja znati gdje je Šarić, a i da znam nikada ne bih rekao. Šarić je moj sugrađanin… Mislim da su to vrlo korektni momci i da je sve vezano za njih predimenzionirano”.

Stevan Ranđelović, direktof FK “Mogren” (o medijskoj hajki na finansijere fudbala):
“…Ako je medijima interesantno, ako mediji daju prostor, ako mediji ćute pa i na taj način podržavaju prozivke ljudi, gluposti raznorazne, vrijeđanje na račun ljudi. Evo ja ću samo za momenat, izvinjavam se, moram da ustanem, jer ako pričam o tim ljudima, onda moram da iskažem poštovanje o Rajku Kuljači, Bori Lazoviću, gospodonu Mugoši, Tomi Čelebiću…”

Ili smo, kao zagovornici nove promjene imena Glavnog grada u Milograd, vidjeli da fali stubova, pa požurili da časprije postavimo pontone, kako bi most bio otvoren prije Nove godine?

Načelnik Radislav Vojvodić, dipl. ing (puna dva mjeseca na čelu podgoričke Komunalne policije):
“…Želim da dam pun doprinos pragmatičnim, golim okom vidljivim, desetogodišnjim uspjesima koje postiže naš Gradonačelnik dr Miomir Mugoša. Samo na osnovu tih rezultata, ne prema mom subjektivnom mišljenju, već prema mišljenju svih sa kojim sam razgovarao u ovom gradu, ali i u mom Baru, Cetinju, Budvi i ostalim gradovima, naš Gradonačelnik dr Miomir Mugoša slobodno se može reći jaše na bijelom konju. To posebno naglašavam zbog onih koji ga nazivaju \'odlazeći gradonačlnik\’. Ako njega tako nazivaju onda i mene mogu slobodno nazvati \'odlazeći Načelnik Komunalne policije\’, jer ćemo zajednički otići ili ostati, zbog svega prethodno rečenog”.

Mišo Perović, predsjednik MZ Trešnjevo (zdravica Milu, na Vilusima):
“Tvoja umješnost kazuje i garantuje da ćeš još dugo godina nas predvoditi. Jer, ipak, ono što ste vi učinjeli, umješnost vaša prema svim svjetskim političarima koji vam ne mogu odoljeti za ono što ste učinjeli za našu državu, pa izgleda da i bjelosvjetske dame padaju s koljena kudije vi prođete. Rekao bih ovijema koji nijesu na našem putu, koji su malo zalutali, Crnogorci ajte kući, ić se mora, zove majka naša Crna Gora. Gospodine predsjedniče Vlade rekao bih vam ovako – hvala Crnoj Gori što vas je rodila, tvojoj majci što te odgojila, živio mi novi care današnjih junaka, neka te Bog čuva, Crna Gora, naša i tvoja majka” .

Darko Šuković, urednik Radija Antena M (i od samog Mila bolje zna ko su mu prijatelji):
“…Odlazeći premijer dobio je sve važne političke bitke, otkad je zakoračio na veliku političku pozornicu. Crna Gora postala je nezavisna država i, uz rekordno prolazno vrijeme, stekla status kandidata za EU. Plamen rata u prvoj polovini devedesetih samo je liznuo crnogorske granice, a NATO nas je, u odnosu na Srbiju, bombardovao tek preventivno. Prvi put smo iznevjerili našu bogatu istoriju kolektivnog ludila, dižući jedni na druge riječi, ali ne i oružje. Te štrikove Đukanoviću niti je moguće, niti je pošteno uskratiti. Kao što je nemoguće i nepošteno zaboraviti period Đukanovićeve saradnje sa Miloševićem, flert sa srpskim nacionalizmom i velikodržavnim projektom, pobjedničku aroganciju prema opoziciji ili, često, čudan kriterij pri izboru saradnika i prijatelja…”

Branko Vojičić, direktor RTCG (plaćen kao Kranjčar, samo mu fali rejting):
“Ko nam o zlu mislio, na Birou visio”.

Pa da se čoek ne povuče.