piše: Dragan Šepelj
Često ćete čuti odgovor u Crnoj Gori kada pitate za neku bolesnu osobu od čega boluje : ” Ono najgore”…
To znači da boluje od raka , i da joj spasa nema. ” Otvorili su ga i zatvorili” – slijedi ako je bolesnik slučajno udostojen nekog pokušaja spašavanja operacijom od strane diplomiranih piljara i skupljača košeta, koji se usput bave i medicinom.
Kada bi me neko pitao u ovom trenutku od čega boluje crnogorsko društvo, bez razmišljanja bih se poslužio pomenutom sintagmom i glasno bih mu saopštio tu narodsku dijagnozu : “Ono najgore” . Takvo je moje viđenje stanja nakon višegodišnjih ispitivanja pacijenta. Društvo koje je dozvolilo nekontrolisanu višemilijardsku pljačku sopstvenih resursa, prirodnih i ‘ljudskih’, i koje je obesmislilo sve postojeće demokratske stečevine savremene civilizacije, ne može se provući sa nekom lakšom ‘dijagnozicom’ ravnoj akutnoj upali sinusa ili sl.
Počeću od simptoma koji su se javili još prije par decenija. Hroničan bol u grudnom košu (godine počinju januarom) je pratila drhtavica i manito ponašanje pacijenta (desant na konavle i deportacije ‘nevjernika’) uzrokovano strahom od sopstvene smrti , a ljekova niđe na vidiku (sankcije i rekordna inflacija), što je uzrokovalo da pacijent i njegova ‘najbliža’ rodbina koja se stara o njemu (vlast i dpsdp) krene u pljačku obiteljskog srebra ( resursi i preostale firme) kako bi kupili još koju godinu svojih ništavnih života, a pacijentu omogućili privid poboljšanja zdravstvenog stanja (osnivanje berzi, prodaja đedovine, babovine i ostalih livadskih nekretnina) makar je svima jasno da bolesnik (crnogorska demokratija i društvo) nema previše izgleda za izbavljenje. Polivalentne metastaze se teško liječe čajem od gorkog pelina (Milo), nane (Filip), heavy metalom (Igor) ili fekalijama i koprofagijom (kompletna opozicija)… Ni konzilijum najboljih dostupnih primarijusa ( EU) se ne bi snašao u ovom slučaju, iako su zakazali pregled za oktobar, pacijenta nema ko da liječi u primarnoj službi. Kasapini ne liječe. Oni prave kobasice od mesa…
Demokratija u Crnoj Gori je samo privid, najobičnija simulacija uigrana od strane ‘najbliže rodbine’ iako je to bio glavni motiv moje želje za nezavisnom državom u momentu dok smo bili u zajednici sa bratskim bolesnikom nemanjićkoga roda. Suštinski, nakon četiri godine od nezavisnosti, imamo neslobodnije medije nego što smo ih imali prije 10 godina, imamo gomilanje javnog i spoljnog duga, imamo 14000 radnika koji su prošle godine ostali bez posla, zelenaško ponašanje banaka, prezaduženo građanstvo, najavu velikih radničkih protesta, te priličan zastoj u stranim investicijama… opozicija postoji samo formalno. Ne buni se, ne radi na sebi i sopstvenoj demokratizaciji i organizovanju i sarađuje sa vlašću. ‘Najbliža rodbina’ se naglo razboljela od spužonosnog virusa ‘ličnih odluka’ , jer zaboga, nisu ni oni mogli proć baš lišo… Purgatorijum u Spužu možda pomogne u lokalizovanju nekih uzročnika bolesti. Samo da bude dosta ćebadi i kreveta.
Dakle, u ovakvom simulakrumu je zaista prelagano odgovoriti na pitanje o bolesti pacijenta onom početnom sintagmom: “Ono najgore” – ali kada bi me pitali za pouzdani lijek kojim bi izliječili ovu ‘rak ranu’, a da to previše ne boli, ne bih vas slagao ako kažem da je rješenje, lijek svih crnogorskih ljekova, cijelo vrijeme čučalo tu oko nas i samo ga treba primijeniti u datom trenutku: “Poližimo sopstvene rane, kao sve prave zvijeri koje to rade kad su bolesne” – odmah će nam biti bolje, jer ” Ko zna zašto je to dobro?”
P.S. Lozu, pršuta i sira, Dženana i Lukasa, žužu i bijeloga, uzimati kao suplement kad nestane pljuvačke, stalno; sve do konačnog izbavljenja.
javniservis.me 
otreznjenije romatnicnih (da ne kazem naivnih u tom trenutku) i nestrpljivih boraca za drzavu pa demokratiju je tek pocelo, a kad shvatite da je crna gora u svakom trenutku samo mjesec dana udaljena od potpunog samounistenja i nestanka, tada cete se preznojavat svakodnevno. skoro deset godina je svjesno potroseno protiv demokratskih procesa, a za cementiranje ovog sistema i vlasti, sa ili bez nezavisnosti.
s druge strane su pozitivni produkti nezavisnosti i poslednjih cetiri godine, koje nijesi ni pomenuo, a koji mozda dugorocno pretezu i lijece sve ‘ono najgore’ sto je pobrojano, mada se odavde to ne vidi bas najbolje.
“mada se odavde to ne vidi bas najbolje”
Odakle je to odavde, laufer?
Jer, po svemu sudeci nije iz Crne Gore, jer bi neke stvari drugacije dozivljavao da ih svakodnevno prozivljavas?
Molim te, navedi neki pozitivni primjer koji preteze i lijeci sve “ono najgore” u posljednje cetri godine.
ja govorim u svoje ime i iz svoje perspektive, ne u tvoje. sami fakat da je crna gora dobila domace zadatke koje treba da ispuni da bi postala clan ujedinjene evrope je ogroman pozitivni korak u odnosu na stanje od prije cetiri godine. ja nijesam ljubitelj ujedinjene evrope, ali vecina ljudi u crnoj gori jeste i eto ogromnoj vecini odlicnog rezultata.
jel dosta?
Laufer,
u tom trenutku , ljeta gospodnjeg 2006- e imali smo samo dva izbora:
1. Ostati u nedemokratskoj zajednici SCG, prokazanoj, propaloj – moralno i ekonomski – pravoslavno puritanskoj…
2. Izabrati nezavisnu državu s nadom da će jednog dana postati demokratska ( što prije)
I tada , kao ni sada, ja dilemu nisam imao.
Opcija broj 1. je i praksom i teorijom sebe diskvalifikovala ( Kosovo, pljačkaška privatizacija, pravoslavlje na svakom koraku, antidemokratski potezi baš svih vlada koje su se smjenjivale u Srbijici) i ne interesuje me takva neka ludorija.
Opcija br. 2. Nezavisnost je trebala biti praćena demokratijom i razvojem civilnog društva. Svjestan da je od plemenskog društva teško očekivati brze promjene ka tim vrijednostima, još uvijek čekam , makar nekoliko koraka naprijed. Ako ćemo biti realni, ima ih, ali ja tražim još, jer sam u tu svrhu glasao i propagirao nezavisnost, svjestan i tada da će ‘heroji referenduma’ uraditi sve da naplate svoje ‘zasluge'…
Moje i naše je da tražimo funkcioniranje pravedne i pravne države, demokratske slobode i jednakopravnost građana.
Sječu metastaza…
mozda se nijesam najjasnije izrazio, govorio sam o deset godina prije refernduma koji su uglavnom potroseni za cementiranje vlasti, koja je, da je htjela i da joj je u tom trenutku tako bilo odredjeno mogla referendum da okrene naglavacke.
ne zelim da se mijesam u izbor izmedju dvije opcije koje ti postavljas, ali tvrdim da je to najlazniji izbor koji je mogao da se plasira i da ga narod primi kao sveto pismo. kao i danas, kada ima mnogo boljih ljudi da predvode nas narod, tako je i tada (prije 2006.) bilo drugih, boljih opcija koje nikako nebi promijenile nagore odnos i premoc snaga u konferedaciji (prakticnoj) sa srbijom, ali nijesu mogle doc na red od pacenika za drzavom prije zivota. takvi se danas, uglavnom, najvise bune. (mozda mi se cini, ali od kad su prosle zauske za zajednicom, sad su njaglasniji kriticari trenutnog stanja oni koji su ga vaspostavili kao jedino moguce).
“Moje i naše je da tražimo funkcioniranje pravedne i pravne države, demokratske slobode i jednakopravnost građana.” ja to i podrzavam i nadam se da ce se to trazenje i materijalizovati, da ne bude samo ponegdje desetak drugara koji na kontrolisanim i tapsackim forumima jade jadaju jedni drugima, sve misleci da to mijenja stari u crnoj gori. sto prije, to bolje, jer i dalje stojim pri tvrdnji da je crna gora u svakom trenutku mjesec dana daleko od samodestrukcije.
“Sječu metastaza…” ovo sam zaboravio- iako smo ja i ti ponekad bili na prilicno razlicitim stanovistima tokom zadnje dvije decenije u diskusijama, uvijek sam uzivao u tvojim zaokama upucenim ‘mojim’ ‘guslarima’ i ‘cesnjacima’, ako se dobro sjecam. ako se okrenes, vidjeces da su isti i danas oko tebe, mozda i brojniji, ali sa ljepsom pricom.
Ako se već prisjećamo, sjetićeš se da sam te ‘moje’ ISTE uvijek doživljavao i stavljao u isti koš sa ovim ‘tvojim’ kandidatima. Oni jesu isto tijelo i isti um. Nakazno tijelo i pomračeni um.
Mislim da su i 2006- e , pa i prije toga , ne mojom i tvojom voljom, već činjeničnim stanjem u državi, postojale dvije opcije. Zajednica sa Srbijom je živjela 15 godina. Imla je dovoljno vremena da se pokaže. Moramo li se sjećati što nam je lijepoga donijela? I nama i Srbiji.
Nezavisnost je ušla u petu godinu. Formalni smo kandidati za EU, uz uslov da se ispune oni uslovi ( koje bih ja još pooštrio) koje je zadala EU da bi se odredio datum. EU, kao godfather svega što se dešava , ne bi dala kandidaturu da ‘ nešto’ nije napravljeno. Mi kažemo, barem je to kod mene slučaj, da je to malo i da mora još mnogo bolje i brže. Koliko sam realan s obzirom na naše mogućnosti, procijenićemo zajedno, nakon oglašavanja EU, ali ja ne vidim ništa drugo do imperativa koji stoji pred nama da tražimo i stvaramo bolje uslove za razvoj demokratije.
Kako ? Insistiranjem, NAJPRIJE, na stvaranju slobodnijih medija, kritičke javnosti, i naravno na ispunjavanju onih sedam ZAPOVIJESTI koje nam je očitala EU. Pritiskom na opoziciju da počne demokratizaciju unutar sebe, jer samo takvi mogu promijeniti sistem…na bolje. Koji će nam matrak Srđa Milić, Medo, Kadić, Peca, Mandić, danilović ili Sjata Perović sa njegovim lelekačima , kada bi se dohvatili vlasti u ovakvom ili onakvom stanju u kakvom su bili ili jesu ?
Konstruisanje nove opozicije, koja bi bila nadgledana od zdravih NVO, kritičke javnosti i eventualno od partnera u Evropi, i koja bi odmah pokazivanjem da razumije principe i postulate demokratije unutar sebe same, postala kandidat za smjenu vlasti; to je nasušna potreba političkih bića u Crnoj Gori.
pozz
“Ako se već prisjećamo, sjetićeš se da sam te ‘moje’ ISTE uvijek doživljavao i stavljao u isti koš sa ovim ‘tvojim’ kandidatima. Oni jesu isto tijelo i isti um. Nakazno tijelo i pomračeni um.”
cisto da ne bude zabune, ja nijesam imao kandidata u crnogorskoj politici, niti makar jednog. ja sam crnogorac koji vjeruje da je 300 godina crnogorskog ultrasrbovanja prozelo crnogorski narod toliko da ga nikakva politicka hirurgija ne moze totalno odstraniti, niti ga treba izbjegavati kao fakat i istorijski i etnicki, te da to specificno crnogorsko srbovanje zasluzuje isti treman kao i ostala bravovanja koja se masovno serviraju nasem narodu. nijesam ucestvovao ni na referendumu jer odavno ne zivim u crnoj gori i mislim da je neposteno da ja svojim glasom ikoga pomazem, kad ja to svoje glasnaje necu kusati, vec se crnom gorom bavim iz emotivnih i etnickih razloga, a ne iz zivotne potrebe. tada sam samo skretao paznju da ima mnogo vise nerijesenih pitanja koja ce se jos vise zakomplikovati, te4 da je preca demokratizacija svijesti, nego birokratizacija i budzetizacija nacionalizma i sovinizma, koje god boje on bio.
ono na sta sam ja milio ‘moji’ i ‘tvoji’ je da smo krvno i istorijski toliko povezani da smo svi nasi, a ja ne dozvoljavam politici i epizodnim procesima da me smute da mrzim ‘svoje’ sa kojima se ne slazem, a to je upravo ono sto se desilo nasem narodu.
p.s. ja sam, na jednom drugom crnogorskom forumu predlozio da prva stavka nocve vlade bude usaglasavanje sa ustavom predloga novog zakona o izboru bolje opozicije, toliko ja o njima mislim dobro i toliko su dobra donijeli svim drzavama gdje su zivjeli, da bi ih zakonski zabranio.
Ko je Dragan Šepelj!?
“dok smo bili u zajednici sa bratskim bolesnikom nemanjićkoga roda”
Perfektni sve ti je oprošteno...Ево ме Ладо, злато! Видим, помињеш ме често у посљедње вријеме. Немој да мислиш да те ја игноришем, као неки; нијесам имао времена да ти одговарам. Никада те ја нећу ставити на и-њор – срећо моја малена!
Кажи луче, шта то треба да ми опростиш?
Sveeee tiiii oooopraštam… he, he, he…
Ne znam jel’ to od lošeg vina ali ti mi poslije čitanja komentara i komentara još dođeš najbolji. Ko su ovi ljudi?
Šepelj je Kozak.
Đed mu je bio pravi pravcijati, na konju i sa sabljom, a ja sam Plastic Kozak, što će reći, u autu i sa tastaturom.
Antiupgradeovanje…
E ovo je pravi članak
http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2011-01-05&id=198317
a ne… ccc…
Gospodine Lado!
LJudi?! Da li je to ono:ljud+ljud+ljud+ljud+ljud…?!
laufer,
emotivne razloge poštujem i priznajem, ali mi malo ‘razradi’ de te etničke – e za njih još nisam čuo :)
a srbovanje jeste crnogorski proizvod.tačno. da bi meni bilo prihvatljivo, neka ostane za kućnu upotrebu.
etnicki- da ja ne zaboravim jezik, da bi ga i sa djecom mogao kuci govoriti, (ne)kulturna dogadjanja, socijalne pojave da bi mogao djecu da pripremam sta im se sve moze desiti kad odu kod djeda i babe ljeti, da ne budu blentavi i ‘nesposobni’ i ‘naivni’ posteni ‘stranci’ medju svojima najblizima, te otadzbinsko-katastarske vragolije. mozel vise bit etnicki od toga?
“a srbovanje jeste crnogorski proizvod.tačno. da bi meni bilo prihvatljivo, neka ostane za kućnu upotrebu.”
sve etnicko treba da ostane za kucnu upotrebu, to su privatne stvari svakog gradjanina, a ne da se jedni mitovi mijenjaju drugima i da se od toga proglasava spas nacije i progres evropskog zivljenija!