Kapitalistička doktrina šoka

Prevaranti iz 2008. sada se klade na glad u svijetu

izvor: zamirzine.net, newsjunkiepost.com

Velika financijska kriza za neke ostvara nove mogućnosti. Veliki igrači sad troše ogromne sume na kupnju poljoprivrednih zemljišta i prirodnih resursa u svijetu. Raznim sporazumima o kreditiranju koje sklapaju sa siromašnim zemljama u razvoju, efikasno stvaraju novi kolonijalni sistem.

U svojoj novoj knjizi „The Great American Stick Up“ (velika američka pljačka op.pr.), novinar Robert Scheer napravio je jednu od najlucidnijih i najtočnijih analiza globalnog financijskog kraha 2008. ili onog što ovdje zovemo kapitalističkom doktrinom šoka. Scheer je sve povezao i objasnio „kaku su Reaganovi republikanci i Clintonovi demokrati obogatili Wall Street (velike banke op.pr.) i pri tome opljačkali Main Street (op. pr. male poduzetnike)“.

Iako neki mogu biti kritični prema Robertu Scheeru zbog toga što „gospodare svemira“ sa Wall Street-a tretira kao kriminalce, zaključci koje Scheer izvlači u svojoj novoj knjizi teško se mogu pobiti. Ima mnogo onih kojima se može pripisati krivnja, a Scheer smatra da je ona podijeljena između Wall Streeta i njihovih „partnera u zločinu“ – Kongresa. Scheer tvrdi da su bankari-kriminalci i njihovi politički suradnici „to učinili“ svjesno.

TARP (troubled asset relief program): Najveća prevara u povijesti financija

Robert Scheer ispravno identificira velik broj ljudi u pokvarenom kolopletu pohlepe i gluposti.

„Da, postoje „oni“: upravitelji financijama, njihovi lobisti, i saveznici među vodećim političarima obje stranke, koji su zajedno uništili američki regulatorni sistem koji je odlično funkcionirao šezdeset godina od kad je uspostavljen 1930-ih,“ piše Scheer.

Nadalje, Scheer točno optužuje i republikance i demokrate te Reaganovu i Clintonovu administraciju, kao i onu Busha starijeg i Busha mlađeg te Obamu za saučesništvo u gigantskoj prevari Wall Streeta, kojoj je trebalo 30 godina da požanje rezultate.

„Bila je to gigantska prevara koja je služila tome da bogati postanu još bogatiji, a ostali prosjaci, životna igra „lov na stolice“ iz koje je američka javnost izbačena. Najgore od svega, zakonodavaci iz obje političke stranke koje biramo i koje plaćamo da štite naše interese od pljačkaša, umjesto toga su promijenili zakone kako bi pljačku omogućili,“ piše Scheer.

Scheer primjećuja da je upravo Robert Rubin, Clintonov ministar financija i bivši dopredsjednik Goldman Sachsa, bio taj koji je vodio bitku za oslobađanje financijskih tržišta od svih regulacija, a onda, nakon što je otišao iz ministarstva, preuzeo je posao u Citigroup za plaću od $15 milijuna godišnje. Osim Rubina, Scheers takođe okrivljava Alana Greenspana i Lawrencea Summersa koji su „napuhali balon nekretnina time što namjerno nisu regulirali tržište kreditima, a što je rezultiralo u ogromnim količinama novca koji je tekao u loše zajmove koji su se prodavali kao sigurne investicije.“

Obaminoj se administraciji može zamjeriti to da je na čelo svog tima za ekonomiju postavila ljude kao što su Summers i Geithner, i zadržala Bernanka na čelu Federalnih rezervi. Summers, Geithner i Bernanke su predstavljali bitan dio problem tijekom godina, ali nitko od njih nema viziju biti dijelom rješenja.

„Prijedlog reforme legislative predsjednika Obame ne predviđa takvu regulativu tržišta koja bi spriječila novu najveću katastrofu od 1929. Ako iz ovog kraha ništa nismo naučili, znači da nitko ne pazi na dućan, a mala elita sebičnih multimilijunaša i milijardera donosi odluke za sve nas. Sve dok im ustupamo tu moć, možemo očekivati da će nas nastaviti varati,“ piše Robert Scheer.

Drugim riječima, predsjednik Obama imao je jedinstvenu povijesnu prilike resetirati sat i biti novi FDR (Franklin D. Roosevelt op. pr.) kojeg Amerika tako strašno treba, ali umjesto toga on je odlučio voditi ekonomsku politiku gotovo identičnu onoj Wall Streeta i politiku prijateljstva s velikim korporacijama kakvu je vodio i Bill Clinton.

Veliki financijaši se sad klade na glad u svijetu

Nedavno, od svih ljudi na svijetu, upravo je predsjednik Svjetske banke, Robert Zoellick, izjavio da „po prvi put u povijesti više od milijardu ljudi u krevet svake noći odlazi gladno“. Zoellick je također dodao da Milenijski razvojni ciljevi UN-a da iskorijene glad do 2015 „neće biti ostvareni“. Nedavne prirodne katastrove su samo povećale taj problem potencijalno vrlo ozbiljnog nedostatka hrane.

Monsuni u Indiji i ubitačne poplave u Pakistanu poharale su regiju, uništile usjeve i stoku. U samo nekoliko mjeseci, cijena riže i čaja je narasla za više od 30%. Požari koji su opustošili polja u Rusiji dramatično su smanjili urod pšenice.

Ali nadolazeća nova kriza hrane koja se nazire više je rezultat djelovanja čovjeka nego bilo čega drugog. Sirovine, posebno hrana, novi su glavni cilj globalnih investitora. Nakon što su se kladili na cijene nekretnina i time napuhali balon, financijski „gospodari svemira“ se sa financijskih tržišta okreću prema poljoprivrednim proizvodima.

Međunarodni hedge fondovi sad se kockaju osnovnim proizvodima kao što su žito, riža, kukuruz i soja. Na primjer, u rujnu, Amajaro, hedge fond sa sjedištem u Londonu, kupio je količinu kakaa jednaku 25% svih europskih zaliha. Ne treba reći, nekoliko dana kasnije, cijena kakaa po toni je skočila u nebo i premašila sve rekorde. Nakon izazivanja financijskog kolapsa, i kasnijeg profitiranja na tome, super imućni spekulatori se sad fokusiraju na novi ulov, akumulirajući poljoprivredne proizvode i gledajući kako siromašni gladuju. Radi li ta doktrina šoka za vas?