“Apocalipsa Montenegrina”

Sinopsis jednog (ne)mogućeg scenarija: Mesija od Crne Gore obećava pomoć najugroženijim, kao i uvijek se gađa brojkama, ovog puta o smještajnim kapacitetima u sabirnim centrima, kasarnama itd.

izvor: brancode's blog

Da situacija nije tužna, bila bi vrlo smiješna. Zato mi je pala na pamet sljedeća ideja: Zašto ne napraviti jedan kratak film o poplavama u našoj državi? Naziv – “2010″. Sirovog materijala ne može da fali, siguran sam da bi moj kolega rado prihvatio ulogu režisera, a ja ću pokušati da napišem scenario. Scenario može biti objavljen u svim vrstama medija i od toga zavisi njegov žanr: drama (ako isključite mozak) ili komedija (ako ga uključite). Preporučujem čitanje na oba načina.

Prvi dio – Eh, da smo tad znali

U uvodnim kadrovima bi trebalo prikazati crnogorske građane kako šetaju ulicama, sjede u kafićima, uz obavezno naglašavanje njihove lepršavosti i bezbrige. Nije na odmet ubaciti i neku javnu ličnost (po mogućnosti političara iz vlasti, ili opozicije – isto je) kako cirka kafu uz šeretski osmjeh.

Nakon toga ide kratak intervju sa pomoćnikom ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije Zoranom Begovićem, preuzet sa “javnog servisa” (obratiti pažnju na navodnike), u kojem on izjavljuje da “iako je stanje stabilno, službe su u pripravnosti”. Zanimljivo bi bilo da nakon njegove izjave, slijede pitanja: “Kakve službe? Šta znači pripravnost?”, a onda se iznenada prekine kadar i prikaže snimak oblačnog neba.

Zatim treba ubaciti snimak sa nekim štreberom koji zna da koristi računar i Internet, koji umije da posjeti neki od sajtova sa vremenskom prognozom i koji viče: “Ljudi, ljudi, najavili su kišu. Padaće kiša, ljudi, jaka kiša! Prijete poplave!”. Čovjek mora izgledati kao “sektaš” koji vjeruje u smak svijeta. Gledalac može da stekne utisak da je on čak i u pravu. Obavezno je naglasiti koja je sve oprema potrebna (i znanje za upravljanje tom opremom), da bi se došlo do rezultata.

Drugi dio – Apokalipsa

Sumnje se obistinjuju, kiše ne prestaju da padaju, vodostaj rijeka i jezera munjevito raste, kuće poplavljuju, ljudi su u barkama, mostovi pucaju, putevi su neprohodni. Ljudi zamišljeno gledaju u nebo, panika je među narodom, na  ulicama, vrši se evakuacija. Treba se čak ugledati i na scene iz filmova sa ovom tematikom: “2012″, “Dan poslije sjutra”, itd. U našim medijima ima odličnih fotografija, snimaka i sl. “Pobjeda” je 3.12.2010. na naslovnoj strani, uz oznaku “eksluzivno”, objavila slike poplavljenih područja iz helikoptera. I dalje sam bez riječi, kakva ekskluziva, sjajno!

U ovom dijelu se nikako ne smije pojaviti nijedan član vladajuće partije. Razlozi se mogu detaljno razraditi u eventualnom nastavku (neka druga apokalipsa u Crnoj Gori), mada će i u daljoj radnji ovog filma nekim gledaocima biti jasno.

Treći dio – Mesija

Radnja doživljava kulminaciju. Ukoliko se nešto ne desi u skorije vrijeme, ukoliko se ne pojavi neki novi Mesija, Crna Gora će biti zauvijek zbrisana sa mape svijeta. I baš kao da je neka viša sila tako odlučila, pojavljuje se, ne jedan, nego više njih. Nakon toga se prikazuju primjeri njihovog dobročiniteljstva koji gledaoca ne smiju ostaviti ravnodušnim.

Mesija od Cetinja posjećuje poplavljene oblasti i nosi im 30 litara svježe, čiste i pitke crnogorske vode. Obećava im pomoć države, opštine…

Mesija od Podgorice posjećuje Zetsku ravnicu i čak ga vidimo na slici na kojoj nosi gumene čizme. Njegov štab, kako piše “Pobjeda”, zasijeda 24 sata dnevno. Pravo mjesto i vrijeme za reklamu ovog novog energetskog pića čiji je reklamni slogan “dan traje 28 sati” (jer moramo i razmišljati i o budžetu za film). Spavaju 4 sata,  ostala 24 rade, neka ne zamjere žena, đeca, poslovni partneri i prijatelji. Sve za narod.

Mesija od Crne Gore obećava pomoć najugroženijim, kao i uvijek se gađa brojkama, ovog puta o smještajnim kapacitetima u sabirnim centrima, kasarnama itd.

Četvrti dio – Bogovi

Još jednom je skup crnogorskih Mesija spasao državu od nevolja. Zbog toga, na kraju, treba ubaciti snimak neke babe koja kaže: “Odlični su oni nama, viđi kako je na Haiti, koliko ih poginu u zemljotres”. Vjerovali ili ne, ovo je živa istina. Kada se svi problemi rješavaju “završavanjem”, poslije određenog vremena se gubi veza sa realnošću.