Tema NATO: NATO nam obezbjeđuje kolektivnu odbranu. . .

. . . i pomaže jačanje mladih demokratija. – Barack Obama u tekstu koji je objavio NY Times. Više od šest decenija Evropljani i Amerikanci stoje rame uz rame, jer naš zajednički rad unapređuje naše interese i štiti slobode koje njegujemo kao demokratska društva.

izvor: nezavisne.com/nytimes.com 

Boraveći na ovosedmičnom samitu NATO saveza i samitu SAD – EU, ponosan sam što sam u Evropi, u svojstvu predsjednika, već šesti put. To odražava trajnu karakteristiku američke spoljne politike, jer su odnosi sa našim evropskim saveznicima i partnerima kamen temeljac naših odnosa sa svijetom i katalizator su globalne saradnje.

Ni sa jednim drugim dijelom svijeta Sjedinjene Države nemaju toliko zajedničkog kada je riječ o vrijednostima, interesima, potencijalima i ciljevima. Uz najjače privredne veze na svijetu, transatlantska trgovina obezbjeđuje milione radnih mjesta u SAD i Evropi i osnova je naših nastojanja da održimo globalni ekonomski oporavak.

Kao savez demokratskih zemalja, NATO nam obezbjeđuje kolektivnu odbranu i pomaže jačanje mladih demokratija. Evropa i SAD rade zajedno na sprečavanju širenja nuklearnog naoružanja, promovisanju mira na Bliskom istoku i rješavanju problema vezanih za klimatske promjene. Kao što smo mogli vidjeti nakon nedavnih bezbjednosnih prijetnji u Evropi i osujećenih planova da se koristi eksploziv na transatlantskim avionskim teretnim pošiljkama, svakodnevno blisko sarađujemo da bismo spriječili terorističke napade i brinuli za bezbjednost naših građana.

Jednostavno rečeno, mi smo jedni drugima najbliži partneri. Ni Evropa ni SAD ne bi se mogle jedna bez druge suočiti sa izazovima našeg vremena. Ovi samiti su zato prilika da se dalje produbi naša saradnja i da se obezbijedi da NATO – najuspješnija alijansa u istoriji čovječanstva – zadrži značaj u ovom vijeku kao što ga je imao i u prošlom. Zato u Lisabonu imamo tako iscrpan dnevni red.

Prvo, kada je riječ o Avganistanu, možemo uskladiti naša nastojanja da Avganistanci preuzmu vodeću ulogu, a da mi istovremeno ostanemo trajno posvećeni avganistanskom narodu.

U našoj koaliciji u Avganistanu, koju predvodi NATO savez, učestvuje 48 zemalja, uključujući doprinos svih 28 NATO saveznika i 40.000 vojnika iz savezničkih i partnerskih zemalja čiji angažman i žrtvu poštujemo. Naša zajednička nastojanja ključna su u onemogućavanju terorista da nađu sigurno utočište, a istovremeno su neophodna kako bi se poboljšao život avganistanskog naroda. Uz razmještanje dodatnih koalicionih snaga u protekle dvije godine, konačno imamo strategiju i resurse da zaustavimo aktivnosti talibana, onemogućimo pobunjenike da formiraju uporišta, obučimo veći broj avganistanskih bezbjednosnih snaga i da pomažemo avganistanskom narodu.

U Lisabonu ćemo uskladiti pristup da bismo mogli početi prenositi odgovornost na Avganistance početkom naredne godine i usvojiti cilj predsjednika Karzaia da avganistanske snage preuzmu odgovornost za bezbjednost u cijelom Avganistanu do kraja 2014. godine. I pored činjenice da će u julu naredne godine doći do tranzicije i smanjenja broja američkih vojnika, NATO, baš kao i SAD, može izgraditi trajno partnerstvo sa Avganistanom sa jasnom porukom da kada Avganistanci preuzmu odgovornost, oni neće biti sami.

I dok postižemo napredak u Avganistanu, NATO će se, takođe, transformisati u Lisabonu sa novim strateškim konceptom koji prepoznaje kapacitete i partnere koji su nam potrebni da bismo se suočili sa prijetnjama 21. vijeka. To mora početi reafirmisanjem žile kucavice ove alijanse – opredjeljenja iz Člana 5, prema kojem je napad na jednu zemlju članicu napad na sve članice.

Da bismo obezbijedili da to opredjeljenje nešto znači, moramo ojačati sve kapacitete neophodne za zaštitu naših građana danas i pripremati se za nove zadatke koje donosi sutra. I dok modernizujemo naše konvencionalne snage, moramo reformisati komandne strukture Alijanse i učiniti ih djelotvornijim i efikasnijim, moramo investirati u tehnologije koje će omogućiti djelotvornije razmještanje i bolju operativnost savezničkih snaga, te razviti nove metode odbrane protiv prijetnji kao što su kompjuterski napadi.

Još jedan neophodan kapacitet Alijanse je raketna odbrana NATO teritorija, koja je neophodna da bismo se suočili sa stvarnom i sve većom prijetnjom koju predstavljaju balistički projektili. Postepeni adaptivni pristup evropskoj raketnoj odbrani, koji sam najavio prošle godine, obezbijediće jaku i djelotvornu odbranu evropskih teritorija i građana u Evropi, te naših snaga koje su tu stacionirane. Štaviše, on je osnov za bolju saradnju – uz ulogu za sve saveznike, zaštitu svih saveznika i mogućnost saradnje sa Rusijom, kojoj balistički projektili, takođe, predstavljaju opasnost.

Pored toga, možemo raditi na stvaranju uslova za smanjenje nuklearnih arsenala i približavanju viziji koju sam izložio u Pragu prošle godine – svijetu bez nuklearnog naoružanja. Ali, sve dok to naoružanje postoji, NATO bi trebalo da ostane nuklearna alijansa i jasno sam rekao da će SAD zadržati siguran, bezbjedan i djelotvoran nuklearni arsenal kako bi odvratio bilo kojeg neprijatelja i garantovao odbranu naših saveznika.

Konačno, u Lisabonu možemo nastaviti graditi partnerstva izvan NATO saveza koja pomažu da naša alijansa postane stub globalne bezbjednosti. Moramo držati otvorena vrata evropskim demokratijama koje zadovoljavaju standarde za članstvo u NATO savezu. Moramo produbiti saradnju sa organizacijama koje su komplementarne NATO kapacitetima, poput EU, Ujedinjenih naroda i Organizacije za bezbjednost i saradnju u Evropi. I uz prisustvo predsjednika Dmitrija Medvedeva na samitu Savjeta NATO – Rusija, možemo nastaviti praktičnu saradnju između NATO saveza i Rusije, koja je korisna za obje strane.

Jer, baš kao što su SAD i Rusija ponovo uspostavile svoje odnose, to mogu uraditi i NATO i Rusija. U Lisabonu možemo jasno kazati da NATO vidi Rusiju kao partnera, ne kao protivnika. Možemo produbiti saradnju po pitanju Avganistana, borbe protiv trgovine narkoticima i bezbjednosnih izazova 21. vijeka – od širenja nuklearnog naoružanja do širenja nasilnog ekstremizma. Postizanjem napretka u saradnji po pitanju raketne odbrane možemo pretvoriti nešto što je bilo uzrokom tenzija u prošlosti u nešto što je izvor saradnje u borbi protiv zajedničke prijetnje.

Više od šest decenija Evropljani i Amerikanci stoje rame uz rame, jer naš zajednički rad unapređuje naše interese i štiti slobode koje njegujemo kao demokratska društva. I kao što se svijet promijenio, promijenio se i naš savez, a kao rezultat toga, mi smo jači, sigurniji i prosperitetniji. To je naš zadatak u Lisabonu – da još jednom revitaliziramo našu alijansu i da osiguramo bezbjednost i prosperitet za naredne decenije.