Razrada

Vaše sugestije u vezi razvoja ovog portala možete ostavljati putem komentara na ovoj stranici ili slanjem poruke preko kontakt forme ili na email:

[email protected]

Takođe, želimo vas upoznati sa osnovnim principima uređivanja portala u domenima diskusije.

U diskusijama nije dozvoljeno:

– vrijeđati, omalovažavati, uznemiravati druge komentatore zbog vjerske, nacionalne, polne ili druge pripadnosti
– pozivati na linč i nasilje
– zlonamjerno objavljivati privatne podatke komentatora i trećih lica
– objavljivanje poruka, sadržaja, linkova s pornografskim, pedofilskim i fašističkim sadržajem
– vulgarnost
– mnogostruko slanje istog komentara (spamovanje)
– korišćenje različitih nikova u kratkom vremenskom razmaku

U diskusijama ne preporučujemo:

– podsticanje svađe jer nam je cilj da razgovaramo u duhu tolerancije i ohrabriti što veći broj gledalaca da se aktivno uključe u rad ovog portala
– vrijeđati uredništvo jer za ovaj javni servis ne plaćate pretplatu

Preporučuje se:

– ohrabrivanje slobodne misli na portalu i u ličnom okruženju

Prilog:

– komentar iskusnog učesnika  

Milovan Vukov Janković:

Plashim se od TRI najveca OTROVA svih PORTALA,
maratonskih naZijonalistichki rasprava,
vjerskih i ideoloshkih,
FEREDZE KOJA ZATVARA OBADVA OKA,
i ne dozvoljava da sagledamo KOSHTANU SRZ RAHITICHNOG CRNOGORSKOG ORGA(NI)ZMA, koji se savija zbog podjela na KRILASHE I KLUBASHE, NA BJELASHE I ZELENASHE, NA CHETNIKE I PARTIZANE I MIL-OVCE I MOMIR-OVCE,
a ne vidimo SRZ,
one KOJI PLJACHKAJU,
i one OPLJACHKANE kojima deru chapru dvije decenije,
i igraju PING PONG sa radnicima,
DERIKOZA na jednom kraju STOLA,
a REZIM I MINISTRI NA DRUGOM.
Ko unese na PORTALU RAZDOR,
ne odiO u GUCHU, na SABOR.

Napomena:

>>Arhiva: Razrada 2010.

03. Avgust 2013. - Dva miliona putnika

03. Avgust 2013. – Dva miliona putnika

Comments

  1. Ne bih o Masoničiću. Znam da nije baš tako nevin kao što misli g.Janković. Na čelu je npr, sindikata koji je radio to što je radio proteklih 20 godina. U kom, za poslednjih 15 godina u mojoj firmi nijesu radjeni nijedni izbori, i to Masoničić dobro zna. Znači, predstavnike sindikata bira direktor. A oni su sitno korumpirani-to ja znam i odgovorno tvrdim. Kada sam prošle godine prešao u Uniju SS, prvi i jedini tada(u medjuvrenu su prešli još dvoje radnika), kao da sam ne znam što uradio. Još jednom sam pokazao da sam državni neprijatelj! Inače, 90% radnika dje radim je nezadovoljo ovim državnim sindikatom a plaća članarinu(pišem o stanju mojoj firmi, mislim daje situacija slična i u ostalim, državnim firmama) i plaši se da predje u drugi sindikat ili da izadje iz članstva. Eto to je naš sindikat, kojem je čelnik Masoničić. Danilo Popović ne zna što više ima. Jedan je od najbogatijih ljudi u CG a bio je skoro 20 godina predsjednik sindikata. Sada je Masoničić na njegovom mjestu a Danilo je uz njega. Ne bih rekao da je Masoničić baš naivan, ali siguran sam da nije i ne može “šklapati” kao Popović, jer pored ostalog u sindikatu više nema novca kao nekad. Sve je rsprodato i potrošeno, birokratija u njemu je ogromna – treba je alimentirati, a novca od članarine je sve manje jer se članstvo SSCG iz dana u dan osipa, plus što je radnika upala manje nego nekad.

    • Milovan Vukov Jankovic kaže:

      Ja Gospodina poznajem samo iz pozicije komshije i poznanika, u njogove profesionalne i struchne kvalitete ne mogu da govorim, a o Gospodinu Popovicu nema nishta lijepo reci.

      Stvari se pomjeraju i u sindikatu, ne dovoljno brzo , ali je POCHELO.

  2. Kaze Luksic

    Lukšić je rekao da ne odobrava javnu raspravu u odnosu na bilo čiji rad

    http://www.vijesti.me/vijesti/luksic-osudio-polemiku-carapicke-uprave-policije-clanak-15158

    Premijer kontinuiteta misli da su i dalje
    tajne rasprave
    Milo,Cane i on da zapise sta su odlucili
    kvalitwetnije

  3. Djakomo Galanda kaže:
  4. Djakomo Galanda kaže:
  5. Đurišić: Kad pomažu tuđe mogu i svoje
    14. april 2011.
    Share Predsjednik Borda direktora Montenegroerlajnsa, Zoran Đurišić kritikovao je jučerašnju izjavu ministra finansija Milorada Katnića da je Vlada finansijski pomogla tu kompaniju radi bolje prodaje. Đurišić je za Radio Antena M kazao da i druge velike aviokompanije u regionu imaju probleme i ocjenio da je, u poređenju sa njima, Montenegro Airlines relativno stabilan.

    Đurišić je kazao da izjava ministra finansija nije korektna i podsjetio ga da je Vlada značajno pomagala tuđa preduzeća, pa zašto onda ne bi i crnogorski Montenegro Airlines.

    “Crna Gora mora da ima svoju aviokompaniju. Montenegro Airlines je prošle godine doveo 300.000 turista,znači država je prihodovala od toga 250 miliona eura.

    Od velike smo koristi državi Crnoj Gori. Ako je to rekao, takva izjava u najmanju ruku nije korektna. Vidite da on pomaže druge sisteme,tuđe, KAP, Željezaru,a ovo je sto posto državna firma, pa je prirodno da pomaže svoje.”

    Podsjetimo, juče je, na pres konferenciji, ministar finansija Milorad Katnić, objašnjavajući zašto je Vlada odobrila oko 9 miliona eura pomoći Montenegro Airlines-u, pored ostalog kazao:

    “Planom privatizacije predviđeno je da ponovo bude objavljen tender za prodaju ove kompanije,Vlada je u tom pogledu posvećena traženju strateškog partnera koji ne samo da će kupiti kompaniju, nego će i razviti nove linije i ojačati ovu kompaniju. Mislim da u tom smislu treba da prižimo podršku kompaniji, da ona nađe i strateškog partnera i da bude podrška turističkoj ekonomiji.”

    Zoran Đurišić za Antenu M kaže da su sve aviokompanije u krizi, prevashodno zbog visoke cijene goriva.

    “JAT je u gubitku 30 miliona, Adria 15-20 miliona, Croatia 20 miliona, a sve su to kompanije iste veličine kao i mi. Mi smo prošle godine imali 76 miliona, imaćemo 2-3 miliona gubitka, to se u ovakvim okolnostima može smatrati velikim uspjehom. Trebalo bi da budete mađioničar da biste izveli neku kalkulaciju a da bude pozitivna.”

    • Ovako prenešena izjava i izgleda podnošljivo. Ja sam je čuo tonski. Rekao je pored ostalog: “Vlada nam nij dala ni dinara, a mi prevezli 300 hiljada turista, donijeli prihod od 200 000 eura u turizmu”. Gadjao se još neki uličarskim izrarzima, ali nijesam sve pohvatao.
      Pedjednik Borda direktora(kako to moćno zvuči), a vlada mu nije dala NI DINARA :))

  6. http://www.vijesti.me/kolumne/teorija-zavjere-kolumna-15580

    Predlazem vam da prenesete ovaj zanimljivi, malo diplomatski uvijen a ostar tekst gospodina Garet Tankosic Kelija, mog mozda najomiljenijeg stranog predstavnika koji je boravio u Crnoj Gori u poslednjih 20 godina, koji veoma dobro poznaje prilike kod nas.

  7. (MINA-BUSINESS) – Podgorički Privredni sud pokrenuo je danas stečajni postupak u nikšićkoj Željezari, zbog blokade računa i neizmirenih obaveza prema radnicima.

  8. Časlav Pejović
    Brane na projekat, ne na Moracu

    Zemljotres u Japanu dao mi je novi povod za pisanje o branama na Moraci. Japanci su dosad zivjeli u uvjerenju da zemljotresi ne mogu ugroziti nuklearne centrale, zavarani uvjeravanjima koja se davana prilikom njihove gradnje. Problemi u Fukusimi su pokazali da takva uvjeravanja imaju limite,. To lose iskustvo Japana treba sluziti kao upozorenje. Iako bi brane mogle izdrzati zemljotrese kad budu izgradjene, normalno je da bi bile manje sposobne za to pri kraju svog vijeka trajanja. Zemljotresi ne biraju vrijeme koje nekom odgovara, vec se desavaju kad se za to steknu seizmicki uslovi. U Japanu se velika paznja pridaje seizmickim rizicima, te se vodi racuna da se elektrane grade na lokacijama gdje su rizici manji. Brane na Moraci se planiraju u relativno seizmicki aktivnom podrucju, a najaktivniji dio je kod brane na Zlatici, prakticno na samom ulazu u Podgoricu. Ne vjerujem da postoji gore mjesto za branu u citavoj Crnoj Gori. Vec samo ova cinjenica je dovoljan razlog da se preispita projekat brana na Moraci, nezavisno od ekonomskih aspekata.

    A sada i o ekonomskom aspektu. Projekat brana na Moraci je udzbenicki primjer bagatelisanja i unistavanja prirodnih resursa svoje zemlje, u situaciji kada postoje mnogo bolji nacini za koriscenje hidroenergije. Zasnovan je na problematicnoj strategiji izbora modela i prioriteta, zamagljen obmanama i manipulacijama.

    Ovakvim projektom se ne rjesava deficit energije Crne Gore, vec je cilj rjesavanje problema obnovljive energije koji ima Italija. Projektom se ne rjesava ni problem spoljnotrgovinskog deficita, jer bi se izvozom struje bavila kompanija u dominantnom vlasnistvu italijanske kompanije. Uostalom, prihod koji bi ta kompanija ostvarila izvozom struje bi u periodu od dvadesetak godina bio koriscen za servisiranje kredita. Tako se ne rjesava spoljnotrgovisnki deficit.

    Dodatan problem predstavlja nepostovanje standarda koji vaze za ovakve projekte. Krenuti u projekt bez valjane Cost&Benefit analize bilo bi krajnje neozbiljno i neodgovorno. To bi znacilo da je Vlada spremna da udje u projekt bez kljucnih informacija o njegovoj drustvenoj korisnosti. Obaveza pravljenja Cost & Benefit analize proizilazi iz EU direktive o vodama (Directive 2000/60/EC, 2000), koja namece obavezu drzavama clanicama da koriste ekonomske analize za ovakve projekte. Iako Crna Gora nije clanica EU, kao kandidat za clanstvo vec mora da uskladjuje svoje propise i praksu sa onim u EU.

    Pitanje koje zavrjedjuje posebnu paznju jeste finansiranje saniranja ekoloskih posljedica koje bi izazvala gradnja brana. Sve analize ukazuju na visoki rizik po zivotnu sredinu, sto iziskuje troskove za njenu zastitu. Nijesam nigdje nasao da je neko napravio procjenu tih troskova, te ko treba da ih snosi. Zakonska je obaveza koncesionara da sanira posljedice nastale realizacijom koncesije (clan 55 Zakona o koncesijama), a to pitanje je trebalo detaljno definisati ugovorom o koncesiji. Poznato je da investitori cesto pokusavaju da ovu obavezu prebace na drzavu, a to je uradjeno u tekstu koncesionog ugovora. Dio koji se tice zastite zivotne sredine (clanovi 13.1 i 13.2) ne predvidja obavezu koncesionara da finansira saniranje ekoloskih posledica. Ta obaveza postoji jedino u slucaju nepostovanja standarda zivotne sredine. Dakle, ako ti standardi budu postovani, troskove nece snositi koncesionar, vec Crna Gora. Kako saniranje ekoloskih posledica moze izazvati ogromne troskove, sve koristi koje bi Crna Gora imala po osnovu povecanja budzetskih prihoda bi mogle biti “pojedene” tim troskovima. Da li je Vlada zaista spremna da u ime građana/građanki Crne Gore, podnese ovakvu zrtvu da bi se zadovoljili apetiti koncesionara?

    Mislim da bi projekat trebalo zaustavit, jer je stetan za Crnu Goru. Najprije bi trebalo napraviti novu analizu koja bi uzela u obzir alternativna rjesenja, kako u odnosu na same brane na Moraci, tako i u odnosu na druge brane. Zatim, na osnovu rezultata te analize treba odabrati rjesenje koje je najbolje za Crnu Goru. Princip bi trebao biti kako pronaci najbolji balans izmedju ekonomske koristi i ocuvanja zivotne sredine. Prednost bi trebalo dati projektima gdje je stepen uskladjenosti ova dva cilja najvisi. Jasno je da to nije slucaj s ovakvim projektom brana na Moraci, jer se njime ozbiljno ugrozava zivotna sredina, dok je ekonomski efekat upitan. Mislim da bi daleko bolji bili neki drugi projekti, recimo brana na Komarnici, jer su posledice po zivotnu sredinu daleko manje, a ekonomski efekat znatno bolji.Ako Vlada ipak odluci da ide s ovim projektom do kraja, trebalo bi najprije napraviti procjenu posledica koje bi izazvale brane na Moraci, procijeniti investicije potrebne za saniranje tih posledica i precizirati da je obaveza koncesionara da to finansira. Ako tako ne uradi, Vlada ce na jasan nacin pokazati da su joj preci interesi koncesionara, nego interesi Crne Gore.

    Ohrabrujuca je cinjenica da su sve opozicione partije izrazile neslaganje sa postojecim projektom. Procitao sam izjavu predsjednika Skupstine i celnika SDP-a da je napravlena greska kod privatizacije KAP-a i Zeljezare. Sto gradjani imaju od jedne takve izjave danas, kad je steta vec napravljena? Naravno, ipak je bolje priznati gresku, nego je negirati. Ipak, za Crnu Goru bi daleko bolje bilo da te greske nijesu napravljene, nego da se danas priznaju. Kod projekta brana na Moraci greska je daleko ociglednija. Vidjecemo da li ce SDP ostati principijelna i pokazati da drzi do onog sto njeni lideri govore. Ljude treba cijeniti po onom sto rade, mnogo prije nego po onom sto govore. SDP ima sansu da pokaze svojim stavom u „slucaju Moraca” da im licni interesi i vlast nijesu drazi od Crne Gore. Od onih koji ustaju na himnu i masu zastavama, vece patriote su oni koji rade za dobro svoje zemlje.

    Naravno, najveca odgovornost lezi na Vladi. Prethodna Vlada je vise puta pokazala nedopustivi nivo lakomislenosti i nesposobnosti za pravilnu procjenu. Jos gore, prethodna Vlada je nedovoljno vodila racuna o onom sto je njen glavni zadatak: javni intres. Umjesto toga, prema prirodnim resursima se odnosila kao da su Vladi dati na koriscenje, te da moze s njima slobodno raspolagati. Obnovljiva energija ima veliku vrijednost danas, a imace jos vecu u buducnosti. Da li je Vlada zaista spremna da u narednih 30 godina, a moguce duze prepusti nekom drugom sopstvene izvore obnovljive energije?

    Prethodna Vlada je urusila svoj kredibilitet baveci se manipulacijama i obmanama javnosti u kampanji za gradnju brana, pokusavajuci da kao javni interes prikaze nesto sto je ocigledno neciji licni interes. Time je napravljena dodatna steta, jer se sada s nepovjerenjem prima sve sto dolazi od Vlade. Kad se jednom izgubi, povjerenje je tesko vratiti.

    Premijer Luksic je nedavno napisao kolumnu o povjerenju. Vlada moze vratiti povjerenje javnosti odgovornim pristupom, prekidom prakse obmana i manipulacija, postovanjem vazecih standarda, striktnom primjenom propisa i uvazavanjem misljenja javnosti. Ako Vlada tako ne postupi, nego prevagne kontinuitet s prethodnom Vladom, o kojem je premijer Luksic takodje govorio (a ta prica o kotninuitetu se tesko moze sloziti s pricom o povjerenju), ostace mucan utisak da je Vlada ovaj projekt sprovela zbog necijih licnih interesa, a ne zbog dobra Crne Gore. Ili, da budem sasvim jasan, to bi znacilo da je Vlada radila protiv interesa Crne Gore. A uvjeravanja premijera o povjerenju bila bi samo lijepa prica kojom je i on pokusao sakriti ruznu zbilju.

  9. ZA 15 GODINA VLADA MILA ĐUKANOVIĆA PRIVATIZOVALA 195 PREDUZEĆA
    Cijelu privredu prodali za 725 miliona
    Od početka privatizacije prodali smo 195 preduzeća za ukupno 725 135 624 eura. To je cijena crnogorske privrede, koja je 1998. godine bila procijenjena na 4,5 milijarde tadašnjih dolara. Samo tri godine kasnije, dolar je u odnosu na novorođeni euro mijenjan u odnosu 1:1.
    Do početka novog milenijuma naše pri(h)vatizacione vlasti prodale su 141 kompaniju za 139.782 469 eura, uglavnom zaposlenima, direktorima i nekolicini tadašnjih viđenijih biznismena. Od 2001. do kraja 2009, kad je prodaja naglo stala zbog krizom ugroženih investitora, prodali smo 54 kompanije za 585. 353 154 eura.
    Najplodonosnija bila je 2009., kad je vlada prodala udio u Elektroprivredi italijanskoj kompaniji A2A. Te godine se, uz EPCG, prodalo još Lovćen osiguranje i barska Marina, a u dugoročni zakup dati milioni kvadrata poluostrva Luštica, za ukupno 211.348 303 eura.
    Samo milion i po manje prihodovano je 2005. godine, zahvaljujući prodaji Telekoma, KAP-a, Rudnika boksita, barskih Korala, Pljevaljske banke, vila Oliva, Jadran Perasta, Podgoričke banke, Centrojadrana, nikšićke Livnice i hotela Avala. Na spisku je te godine bio i Montenegro modern šus sa Cetinja, kojeg je Mileta Brajković kupio za euro.
    Iako su naše pri(h)vatizacione vlasti tvrdile da zapravo ne prodaju preduzeća nego traže kvalitetnog strateškog partnera i u prvi plan isticale ugovorene investicije, one su bile manje od privatizacionog prihoda i iznosile su ukupno 634. 674 693 eura. To ne bi bilo tako loše da se barem dio ugovorenih investicija i realizovao. Tako je npr. ruski tajkun Oleg Deripaska trebao da investira u KAP svih 75 miliona, a uložio je nepunih 13. Dragan Brković je trebao da u HTP Boku uloži 64 miliona, a nije uložio ni centa, kao i vlasnik Imobilije Branko Ćupić koji je trebao da u Jadran Perast uloži svih 10 miliona, a uložio je 300 hiljada.
    Svi dosadašnji ministri turizma ljute se na vlasnika beogradske Irve Đorđija Nicovića, koji je HTP Mimozu kupio za 400 hiljada eura, a trebalo je da investira još 2,5 miliona. Mimoza trenutno nema nijednu zvjezdicu.
    Bilo je i svijetlih primjera, jer je slovenački Hit nadmašio ugovorenu investiciju od 7,2 miliona eura, a bilo je i katastrofalnih primjera kao što je bijeg slovačke kompanije Gradeks iz beranskog Rudnika uglja, u koji su trebali da investiraju 9,78 miliona. Bježali su i vlasnici Željezare, i to u više navrata, a sadašnji vlasnik MNSS, koji je trebalo da investira 117,9 miliona je pred stečajem. Radnici Željezare protestuju skoro dvije godine.
    Sve ove privatizacije realizovala je vlada premijera Mila Đukanovića, jer njegov nasljednik Igor Lukšić zasad nije uspio da proda nijednu firmu. Naprotiv, Lukšić je podržavao Fabriku elektroda Plužine za 64 hiljade eura. Đukanović je investicije počeo ugovarati tek u novom milenijumu. U starom su ugovorene samo za nikšićku Trebjesu, u iznosu od 7, 7 miliona eura.
    Šef ekspertskog tima za finansije Pokreta za promjene Zarija Pejović ocijenio je da su rezultati privatizacije loši.
    – Nije izvršena upravljačka transformacija u smislu dovođenja kvalitetnog menadžmenta, a uz izuzetke koji potvrđuju pravilo nije bilo ni ulaganja u preduzeća. Mnogi finansijski iskazi privatizovanih kompanija su problematični, a kompletan proces pratila su kršenja prava malih akcionara – istakao je Pejović.
    Dodao je da privatizacija nije dala željene efekte i zbog naslijeđenih problema.
    – Činjenica je da se u periodu socijalističkog samoupravljanja na čelne pozicije u firmama birao partijski kadar, koji njima nije upravljao vodeći se ekonomskom logikom. Takođe, treba se prisjetiti da su, u vrijeme sankcija 90-ih godina prošlog vijeka, kompanije izgubile tržišta i strane partnere – naveo je Pejović.
    Član parlamentarnog odbora za ekonomiju ispred SNP-a Dragoslav Šćekić smatra da je privatizacija pogrešno sprovođena od samog početka.
    – Prvo je bilo potrebno uraditi denacionalizaciju i restituciju, kako bi se nedvosmisleno utvrdilo šta spada u državno vlasništvo koje se može prodavati. Čak i nakon 15 godina od početka postupka privatizacije u praksi se dešava da se prodaje tuđa imovina. Izabran je pogrešan model masovne vaučerske privatizacije, gdje je pola vaučera poklonjeno, a drugu polovinu su pokupovala povezana lica koja trenutno gazduju investicionim fondovima i društvima za njihovo upravljanje. Takođe, kao potpun promašaj može se okarakterisati prodaja strateških preduzeća – monopolista, kao što su Jugopetrol, EPCG i Telekom. Zato danas građani plaćaju najskuplje gorivo, struju, telefonske impulse i internet usluge u regionu – poentirao je Šćekić, ističući da vlasnici monopolističkih preduzeća konstantno iznose profit iz Crne Gore.
    Ocijenio je da su domaći investitori upravljali preduzećima “na najgori mogući način”.
    – Dobili smo gazde imovine, umjesto vlasnika preduzeća. SNP će se, što piše i u našem programu, zalagati da krivična djela iz doba privatizacije ne mogu zastarjevati, a insistiraćemo i na preispitivanju ugovorenih obaveza – rekao je Šćekić.

    S.GoranoviĆ

    Merkur šampion
    U periodu od 1995. do 2000. radnici su kupili preduzeća poput Puta Bar, zadruge Naprijed iz Podgorice, Crnagoradrvo, Videotrejd, Unifarm, Map, Oprema, Sanitas sa Cetinja, dok su direktori pazarili firme kao što su Kodre iz Ulcinja, Šavnik i podgorička Zaštita, koja nije primila platu od te privatizacije. Barsku Primorku je tadašnji direktor Velimir Vlahović platio 12,26 miliona, što je ujedno i najskuplje plaćena kompanija do 2000. godine.
    U to vrijeme najviše kompanija kupovala je firma Merkur, vlasništvo Milana Mrvaljevića, koji je za Centrojadran platio 4,1 milion, Inturs 2,36 miliona, tivatsku Račicu tri miliona, podgorički Velepromet četiri miliona i Žitopromet Spuž 4,3 miliona. Tada je kompanije pazario i Eksal, vlasništvo Dragana Vuletića, koji je za 268 hiljada kupio Margomarket, za 1,48 miliona Inpek, a Savjet za privatizaciju nije naveo koliko je dao za Mljekaru. U to vrijeme je za 17 miliona prodata trećina Instituta Simo Milošević ICN Farmasjutikalsu, vlasništvo Milana Panića, da bi taj udio prešao u ruke države Srbije.

    http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ekonomija&datum=2011-04-18&clanak=276736

  10. Djakomo Galanda kaže:
  11. Milovan Vukov Jankovic kaže:

    RDJA RDJU POKRIJEVA, ODREDJENOOOO NEODREDJENO; MENE SE ZIIIJEEVAAAAA

    U Jevropi postoje dva razlichita SISTEMA,
    jedan sa JAKIM SINDIKATIMA MILITANTNIM, Francuska, Italija i Njemachka,
    koji sva radna mjesta presele u Rumuniju, Ukrainu iz svojih drzava, a FABRIKE SKUPLJAJU RDJU KAO RADOJE DAKIC,

    i LIBERALNI SINDIKALNI POKRET, Danska, Holandija, Shvedska, UK, itd,
    dhje se DRZAVA NE MIJESHA U PREGOVORE SINDIKATA I POSLODAVACA,
    i oni ZAJEDNICHKI PRAVE STRATEGIJU ZA KONKURENCIJU NA TRZISHTU, i PORESKE POVLASTICE ZA POSLODAVCE I RADNIKE od DRZAVNE BIROKRATIJE,
    ali svi SOCIJANI TROSHKOVI PADAJU NA BUDZET I DIO NA SINDIKATE.

    AZBUKA,
    MINIMALNA SATNICA,(17 €)
    RADNO VRIJEME (DK 37,5 h)
    PREKOVREMENI RAD(DK 50-100%)
    ODMOR (DK 5 nedjelja ili 3+2 radnik 3-poslodavac 2 dvije, izbor termina)
    FERIJE DOPRINOS (DK 12,5% od bruto plate+ 2,5 % za praznike)

    SVE DRUGO SU TRICE I KUCHINE,
    ALI SE OVO POSHTUJE KAO DESET BOZIJIH ZAPOVJESTI,
    za 40 godina nikome ne kasni plata,
    svi poslodavci UPLACUJU U GARANTNI FOND, koji automacki isplati radnike ako je FIRMA U STECHAJU,
    ali nashi SHISHNJARI SE SLOMISHE OKO ODREDJENOG I NEODREDJENOG,
    PAMAMPIRENO SAMOUPRAVLJANJE, sve to treba CHELICHNOM CHETKOM PA UDRI TEMELJNU BOJU,
    DA NE RDJA KICHMA I KOSHTANA SRZ BIROKRATSKA,
    ili ih pocerat u prihvatilishte za PSE LUTALICE da VOLONTIRAJU.

  12. perfect stranger kaže:

    Уредници, ја веома поштујем вашу посвећеност слободи изражавања, а и сам сам у више наврата интервенисао, на разним медијима, управо у одбрану исте. Међутим, треба ипак схватити да постоје одређени лимити који не треба да се прекораче, а ту не подразумијевам само баналне псовке и вријеђања разних коментатора. Треба да схватите и да велики број ваших читалаца, вјероватно већина, јесу људи православне вјероисповијести који доживљавају као личну увреду ово фашистичко дивљање вашег главног колумнисте, ово распиривање интерконфесионалне мржње, вријеђање свештених лица и све остало што се ријетко гдје може прочитати. Како се овај сајт не би претворио у бруталну пљуваоницу, мислим да би требало повести рачуна о одређеним случајевима који подстичу међунационалну и вјерску мржњу.

  13. perfect stranger kaže:

    Десило се управо оно чега сам се прибојавао. Нијесте интервенисали на фашистичку реторику вашег главног колумнисте, на вријеђање народа, вријеђање једне конфесије и њених великодостојника, отворене позиве на линч и насиље (што је све изричито забрањено и у вашем Правилнику). Лично сам ријетко гдје имао прилику да прочитам сличне говоре мржње као код вашег колумнисте. Тиме сте свјесно отворили Пандорину кутију, тј. могућност за реакцију припадника увријеђеног народа (а то се, видимо, већ десило) и свих осталих.

  14. Odličan predlog za sve Berance:
    http://www.cafemontenegro.com/index.php?group=12&news=171296
    Odlična predstava!

  15. Djakomo Galanda kaže:
  16. Ubili su Gadafijevog sina i troje unucadi!!!!

    Vujica Lazovic se oglasio a propo svojih svevisnjih talenata (pogledati onan-analitiku).

  17. Gospodu Tajovica i Strangera treba iskljuciti sa portala pa se nikada ni jedan komentar ne objavio. Potpuno su hajdzekovali portal i pice svoja sranja po vas bijeli dan.

    • perfect stranger kaže:

      Молим Редакцију портала да обрише коментар овог олоша који ме вријеђа, као и свих осталих дегенерика и комплексаша који ме вријеђеју, а затим и овај мој коментар, наравно. Мислим да би то било у складу са правилником овог медија. Унапријед захвалан.

    • Slažem se.
      Perfect umije i da napiše dobar koment, iznese svoje mišljenje, dok g-đica Lada veze s mozgom svojim nema.
      Obojicu ih treba upozoriti da ako ne prestanu na ovaj način da zatrpavaju svaku stranicu, treba ih prebaciti u javniwc.wordpress.com
      Više nisu ni smiješni, ni zanimljivi.
      Valjda bi Perfect kao filozof trebao znati da se razgovor uvijek vodi na nivou onog glupljeg i shodno tome bi trebao da popušti, a sa Ladom pravo u WC i vodu za njim!!

  18. Lado Tajović kaže:

    Kad čujem ove osjetljive što ih uvijek neko ‘ispamuje’ pa se njihovi ‘stavovi’ ne vide… joj.

    Ko ovdje vrijeđa, a ko je uvrijeđen? Ja ni jedno, ni drugo. Već sam prije obećao redakciji da poštujem pravila kad uđem u tuđu kuću. Ako kažete da pretjerujem staću, ako zamolite da ne postujem više neću, ako kažete da ne ‘bijem’ više malog perfektnog neću, bar na ovom portalu. Toliko je bio uporan godinama i sad mu smeta. Pa stvarno su ljudi čudni!?

    Ako mali perfektni obeća da će izdržati mjesec dana bez pejstovanja i da će pisati iz svoje glave neću ga dirati više uopšte. To će samo njemu pomoći da se izgradi. Pomozimo mu.

    Pozdrav.

  19. Lado Tajovicu, prije nego napustis ovaj portal, postavi sliku sa tvojim aktom da se imamo cemu smijati. Obecavamo, necemo te dirati i necemo te sklepati, samo cemo se smijati tvom umu…hi,hi,hi

  20. Prekinut meč između Primorca i Jadrana!
    Sudija Adžić je po završetku 2. četvrtine tražio od delegata Murišića da se dio tribina sa “Beštijama” isprazni, jer su ga, navodno, pomenuti navijači vrijeđali i pljuvali.
    Crnogorski vaterpolo večeras je dobio novi šamar – derbi meč 3. kola Super lige između Primorca i Jadana prekinut je po završetku druge četvrtine, pri rezultatu 4:4, odlukom delegata meča Milorada Murišića, pošto na zahtjev sudije Aleksandra Adžića nije ispražnjen dio tribina na kojem su se nalazile najvatrenije pristalice kotorskog kluba “Beštije”.

    Sudija Adžić je, naime, po završetku druge četvrtine tražio od delegata Murišića da se dio tribina sa “Beštijama” isprazni, jer su ga, navodno, pomenuti kotorski navijači vrijeđali, čak i pljuvali u trenutku kada se našao ispod njih.
    Delegat meča je domaćinu dao rok od 15 minuta da isprazni dio tribina sa “Beštijama”, ali je vrlo brzo bilo jasno da će to biti teška misija. “Beštijama” se, naime, pridružio veliki broj drugih domaćih navijača, koji se nalazio na istoj strani tribina bazena “Nikša Bućin”.

    Kako obezbjeđenje nije uspjelo da isprazni taj dio tribina, a navijačima nije padalo na pamet da svojevoljno napuste tribine, sudija Adžić je nakon 15 minuta označio prekid utakmice…

    To je, međutim, bila samo kulminacija nemilih scena koje su se dogodile u finišu prve četvrtine, koje su i uzburkale strasti u bazenu i posebno oko njega.

    Naime, pri rezultatu 3:2 za goste, nakon pet i po minuta u prvoj četvrtini, Nikola Janović je trebao da izvede peterac. Prije nego je izveo najstrožu kaznu, bek Jadrana je fauliran, a sudija Siniša Matijašević je isključio Draška Brgiljana sa pravom zamjene, iako je tv snimak pokazao da je eventualni faul napravio Anđelo Šetka.

    To je izazvalo burnu reakciju Brguljana, klupe Kotorana, ali i navijača Primorca. Sa tribina je u bazen uletjela jedna stolica. Najžešći u protestima bio je pomoćni trener Vido Lompar, koji je zaradio crveni karton, nakon čega je nastavio sa još burnijim protestima (u jednom trenutku je izbio karton iz ruku Matijaševića).

    Nakon nekoliko minuta strasti su nekako smirene, utakmica je nastavljena, ali samo do završetka druge četvrtine…

    Očekuje se reakcija nadležnih organa, ali je izvjesno da će Primorac, kao domaćin, biti kažnjen…

    Inače, Jadran je prvu četvrtinu riješio u svoju korist 4:2, dok je Primorac bio bolji u drugoj sa 2:0.

    Po dva gola za Primorac postigli su Antonio Petrović i Nikola Murišić, dok su strijelci za Jadran bili Uroš Kalinić, Luka Sekulić, Petar Filipović i Nikola Janović iz peterca.

  21. perfect stranger kaže:

    Вратио сам се кући након једног предивно проведеног дана, тако да тек сада могу да прокоментаришем неке ствари.

    Овако другари. Познато је да никада не коментаришем Ладове интервенције. Осим тога, највећи дио његових провокација упућених мени углавном сам игнорисао, и на дуже периоде. Понекад се уздржим од игнорисања и одговорим му на начин који ми се чини најприкладнији. У приликама када су моје интервенције шаљивог карактера, морам да признам да се забављам а каткад и уживам у њима. То што некоме моје интервенције нијесу интересантне, духовите или сметају је легитимно, и ја поштујем такво становиште. О разним гледиштима могу да размислим, а могу и да ме не дотичу, зависно од процјене. Ипак, морам да признам да сам код многих коментатора на овом порталу примијетио једну забрињавајућу тупост повезану са препотенцијом (што је најгора могућа комбинација), једно жалосно неразумијевање ствари, текстова, шала, ситуација. Често интервенције таквих људи, које не морају да буду злонамјерне, код мене производе једно суморно расположење, сјету и тугу. Желио бих да им помогнем, да их наведем на пут да понешто разумију, да укључе мождане вијуге, али не знам како… С Ладом не постоје ти проблеми, јер поред свега што сам износио о њему, јасно је да се ради о интелигентној, образованој и духовитој особи. Но, нећу више о томе јер није тема ове интервенције.

    Дакле, желим да кажем да ћу након Ладових провокација увијек поступати по сопственом нахођењу, како процијеним да треба: да ли ће то да буде игнорисање, прикладни одговори, итд., не могу унапријед да знам. Свакако, ја на овом порталу интервенишем прије свега коментаришући разне вијести и залажући се за смјену овог диктаторског режима. Уколико се некоме моје интервенције не свиђају, уколико жели да предложи Редакцији да се уклоне моји коментари или забрани коментарисање – све је то по мом мишљењу легитимно. Оно што треба избјегавати, јесте упућивање безразложних увреда и омаловажавања, јер се на тај начин стварају услови за истовјетну врсту одговора и само се креира ружна атмосфера на порталу. То је моје мишљење.

  22. Ubijen Bin laden.

  23. perfect stranger kaže:
  24. Nacija kao simbol
    Osjećam se kao da me je netko grubo izbacio iz moje sigurne prostorne i vremenske distance i protiv moje volje katapultirao unazad, u drugi prostor, u drugo vrijeme, u godinu 1991, godinu 1992, godinu 1993…
    Piše: Vuk Perišić

    Nacionalni i državni simboli imaju poseban značaj u nacionalističkoj mitologiji. Oni dokidaju dijalektiku komunikacije, svode je na ritual i kondenziraju u simplifikaciju i nesporazum bez čega opstanak nacionalizma nije ni moguć. Proždrljivo i nezasitno nacionalno biće guta kuću bitka pa jezik prestaje biti medij dijaloga i poimanja. Pretvara se u nemušti poklič i licitarsko srce pohranjeno u vitrinu nacionalnih insignija. Jezik postaje nepotreban osim kao mumija, kao mošti koje se pokazuju svjetini. Nacionalizam ne želi čuti polifoniju misli i refleksija nego lepet barjaka.
    Među prvim aktima novih režima koji su došli na vlast u jugoslavenskim republikama 1990. bile su odluke o promjeni grba i zastave. Nacionalističke vlasti su tome pridavale nesrazmjerno veliku važnost u čemu se posebno isticao Tuđmanov režim.
    Historijski hrvatski grb je štit vodoravno i okomito podijeljen u dvadeset pet crvenih i bijelih (srebrnih) polja i kolokvijalno se naziva hrvatska šahovnica. U engleskom jeziku se hrvatski grb ponekad naziva i Croatian checkerboard što je ploča za igru dame koja je u anglofonim zemljama popularnija od šaha. U različitim historijskim razdobljima ili prilikama početno polje u gornjem lijevom kutu bilo je crvene ili bijele boje. Po nekim izvorima grb potječe iz petnaestog, po drugima iz šesnaestog stoljeća.
    Tuđmanov režim tvrdio je da je svojom odlukom izborio pravo na slobodno korištenje šahovnice koja je, navodno, u Jugoslaviji bila zabranjena. Hrvatski grb s dvadeset pet crvenih i bijelih polja bio je integralni dio grba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije. Nalazio se i u grbu Narodne Republike Hrvatske ali je, u skladu s principima socijalističke heraldike, bio okružen žitnim klasjem i sadržavao je, osim neizostavne crvene petokrake, morsku pučinu i nakovanj kao simbole hrvatskog pomorstva i industrije. Istina je da je komunistički režim ponekad zabranjivao upotrebu hrvatskog grba bez, kako se govorilo, “socijalističkih obilježja”, ali tako je postupao prema svim nacionalnim simbolima bez petokrake, pa i sa saveznom trobojnicom. Time je režim i simbolički naglašavao svoj monopol na rješavanje nacionalnog pitanja što je bio samo segment općeg političkog, socijalnog, ekonomskog i kulturnog monopola komunističke partije, ali ne i negacija nacionalnog i nacionalne simbolike. Komunisti su sebe smatrali ponajboljim patriotima. U čitavom poslijeratnom razdoblju na krovu Crkve svetog Marka u Zagrebu nalazio se veliki grb Trojednice, odnosno Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije koji je, dakako, sadržavao i šahovnicu. Šahovnica je opstala na mnogim javnim zgradama iz austrougarskog razdoblja i tokom čitave jugoslavenske epohe nitko se nije prihvaćao zaludnog posla da je uklanja. I prije 1990. koristili su je sportski klubovi pa i neka poduzeća i ustanove. Ipak, Tuđmanov režim je uklanjanje petokrake i žitnog klasja iskoristio za zamorni nacionalistički spektakl.
    Jednako histerično reagirali su srpski nacionalisti, štoviše, zamjenu policijskih insignija, odnosno zamjenu petokrake zvijezde s novim hrvatskim grbom, iskoristili su kao povod za oružanu pobunu koja je izbila u Kninu u augustu 1990. Njihovo obrazloženje da je novi grb “ustaški” bilo je savršeno netočno. Kao i hrvatski grbovi korišteni u obje Jugoslavije, novi hrvatski grb započinjao je s crvenim poljem u gornjem lijevom kutu, a šahovnica korištena u NDH započinjala je s bijelim poljem. Ni to samo po sebi šahovnicu nije činilo “ustaškim” znakom jer je šahovnica koja počinje s bijelim poljem već bila sastavni dio grba Trojednice. Ustaški znak nesumnjivo je bilo slovo “U” koga Tuđmanov režim nije koristio i koga se značajan dio hrvatskih nacionalista užasavao ili ga je taktički izbjegavao. Činjenica da je Tuđman neslužbeno tolerirao korištenje tog simbola spada u drugu temu.
    Da li fašistički režim, kada poseže za nacionalnim simbolima, kompromitira te simbole i smije li mu se dozvoliti da ih kompromitira? Ako su neke nacionalne simbole koristili fašisti, nije li trajno izjednačavanje tih simbola s fašizmom, samo druga vrst fašizma? Ili je riječ o (fašističkoj) mržnji prema svakom tuđem nacionalnom simbolu, nezavisno od toga je li ikad bio dio fašističke heraldike?
    U vrijeme nacizma njemački orao je dramatski raširio krila i sletio na svastiku. Savezna Republika Njemačka vratila je orla u samozatajno weimarsko stanje i, jasno, uklonila kukasti križ. Iz himne su uklonjeni arogantni stihovi Deutschland über alles, kao i oni u kojima se spominju grad Memel (Klaipėda u Litvi) i francuska rijeka Meuse kao krajnje istočne i zapadne točke Velike Njemačke. Novi stihovi slave jednakost, zakonitost i slobodu, ali melodija jeostala ista. Instruktivan je i primjer vojničke pjesme Ich hatt’ einen Kameraden. Izvodila se u Trećem Reichu svakog devetog novembra kada je Hitler polagao vijenac na spomenik nacistima koji su 1923. poginuli u münchenskom puču. Ipak, pjesmu i danas u svečanim prilikama izvodiBundeswehr, vojska Savezne Republike, jer su njeni stihovi zapravo antiratni i jer potječe iz devetnaestog stoljeća. Izvođenje pjesme Ich hatt’ einen Kameraden u poslijeratnoj Njemačkoj nije propust u denacifikaciji. Naprotiv, to je suptilni oblik denacifikacije jer spašava tradiciju od nacizma i uskraćuje mu priliku da je kompromitira. Da je pjesma proskribirana bila bi na stanovit način zauvijek poklonjena nacistima što bi značilo da su uspjeli u njenom oskvrnuću. Jednako tako ni upotreba talijanske trobojnice nakon Drugog svjetskog rata nije postala sporna. Promijenjena je himna, ali zato što je Marcia Reale bila rojalistička, ne i fašistička.
    Državni i nacionalni simboli Njemačke i Italije nisu postali i fašistički samo zato što su ih koristili režimi Hitlera i Mussolinija, niti su Deutsche Adler i Tricolore nakon propasti tih režima ostali fašistički, pa tako ni hrvatski državni i nacionalni simboli nisu postali ustaški zato što ih je koristio Pavelićev režim. Pavelić je koristio i himnu Lijepa naša i crveno-bijelo-plavu trobojnicu koje su u obje Jugoslavije bile u zvaničnoj upotrebi. Uostalom, fašistički režimi zabranjivali su nacionalne simbole bez svastike, liktorskog snopa, slova “U” ili odgovarajućeg teksta himne. U NDH se umjesto stiha Teci Savo, Dravo teci pjevalo Teci Savo, Dravo, Drino. Uklanjanjem Drine kao hrvatskog nacionalističkog mitologema i povratkom na izvorni tekst Antuna Mihanovića, Lijepa naša je opet postala pastoralna i miroljubiva. Pavelić je na hrvatsku šahovnicu i zastavu aplicirao slovo “U” i tako otklonio svaku dvojbu o tome koja insignija je ustaška a koja nije, kao što je Hitler dodavanjem svastike njemačkom orlu onemogućio nesporazume o tom njemačkom simbolu i kao što je Mussolini dodavanjem liktorskog snopa u talijanski grb 1927. i 1929. olakšao razlikovanje nacionalnih i fašističkih znakova. NDH, za razliku od Njemačke i Italije, nikad i nije bila država. Ustaško korištenje hrvatskog imena i – izmijenjenih! – hrvatskih insignija bilo je akt uzurpacije, jer je legalna i legitimna Hrvatska u smislu međunarodnog prava i jugoslavenskog ustavnog prava i dalje postojala kao banovina u sastavu Kraljevine a, nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a kao federalna jedinica Nove Jugoslavije.
    Što je rečeno o nacionalnim simbolima koje je koristila ustaška NDH vrijedi i za kunu. Ta životinja je sastavni dio slavonskog grba još od Srednjeg vijeka. Zanimljivo je da u istu životinjsku porodicu spada i hermelin, čije krzno je omiljeni heraldički motiv. Na spomenutom grbu Trojednice s krova Crkve svetog Marka u Zagrebu kuna je bezbrižno živjela u obje Jugoslavije, kao i na mnogim inačicama grba Slavonije. Izbor kune kao novca Republike Hrvatske sâm po sebi ne bi bio problematičan da – kako je to poslovično lucidno primijetio Boris Buden – u isto vrijeme nije prognan jazavac iz naziva zagrebačkog satiričkog kazališta. Naime, iako s kunom i hermelinom spada u istu životinjsku porodicu, nesretni jazavac postao je žrtva paranoje zbog pripovijetke srpskog pisca Petra Kočića.
    Kada bi se nacija suzdržavala od upotrebe svojih simbola koji su u nekom razdoblju bili korišteni od fašističkog režima time bi na simboličkoj (i ne samo simboličkoj) ravni poslala poruku da je zauvijek kompromitirana, da je nepodobna za denacifikaciju i da je, dakle, nacija drugog reda što je akt samomržnje (Hannah Arendt) ili tipično fašistička diskriminacija ako takav zahtjev dolazi iz druge nacije. Na primjer, kritika fašizma ne smije postati kritika talijanstva jer u tom slučaju prestaje biti kritika i postaje sâm fašizam. Kritika nacije kao pojave je legitimna, ali ne i kritika konkretne nacije s pozicija druge nacije, kao što je, primjerice, legitimna kritika religije s pozicija ateizma dok je kritika islama s pozicija kršćanstva vjerska mržnja. Dok iz nacionalnog simbola nije uklonjen fašistički znak opravdan je protest protiv tog simbola, ali ne kao nacionalnog nego kao fašističkog simbola. Legitimno je užasnuti se pred crvenom zastavom s bijelim krugom i crnom svastikom, ali ne kao pred njemačkom zastavom nego kao simbolom univerzalnog Zla.
    Nacionalisti pokušavaju zanemariti te nijanse, koje zapravo ni nisu nijanse nego vrijednosti i činjenice s vrlo jasnim i oštrim bridovima, pa iza kritike tuđeg fašizma prikrivaju ordinarni šovinizam i koriste nastalu zabunu da bi sebe prikazali kao antifašiste ukoliko procijene da je to oportuno. Tko u talijanskoj Tricolore vidi fašistički simbol čak i kada na njoj nije fascio littorio – ili samo zato što je na njoj nekada bio fascio littorio – nije antifašist nego italofobni šovinist, kao je što onaj koji u ćirilici, ekavici i ocilima uvijek vidi Ljotića, Miloševića, Ražnatovića i Mladića sve samo ne antifašist, kao što to nije ni onaj koji nema dovoljno mašte da u munjovozu i brzoglasu vidi komične neologizme ili je, pak, dovoljno zlonamjeran da u njima vidi samo Maksa Luburića i Didu Kvaternika. Riječju, samo fašisti mogu neki nacionalni simbol preobraziti u fašistički simbol jer nitko osim njih to i ne čini, kao što samo fašisti mogu neki nacionalni simbol percipirati kao fašistički i onda kada on to više nije ili nije po sebi. Zato je važno sačuvati čast nacionalnih simbola kada nisu genuino fašistički i kada su na bilo koji način očišćeni od fašističkog znakovlja, što ne isključuje kritički anacionalni stav prema državotvornoj estetici i simbolici, naciji kao takvoj ili svakom nacionalizmu.
    No, bile fašističke ili ne, insignije ne prestaju stvarati nesporazume.
    U svojem pismu koje je objavljeno u Betonu 22. marta 2011. Ivana Simić Bodrožić kaže da je “napad na Vukovar bio dio službene politike tadašnje Jugoslavije”. Pisci su, navodno, znatiželjni ljudi. Ako i nisu barem bi trebali razlikovati fiction i faction, osim ako konfuzija između fikcije i stvarnosti nije dio njihovog književnog postupka. Kako god bilo, začuđuje da jedna književnica nije provjerila i saznala tko je zapravo napao i srušio njen grad. Nesumnjivo bi Joyce i Borges tako postupili da su, ne daj Bože, razoreni Dublin ili Buenos Aires. Pretpostavljam da bi oni, da su 1991. živjeli u Vukovaru, lako ustanovili da napad na Vukovar nije bio dio politike tadašnje Jugoslavije iz jednostavnog razloga što u vrijeme napada na Vukovar Jugoslavija više nije postojala pa nije ni mogla imati službenu ili neslužbenu politiku. Činjenica da je jedan režim, točnije jedan zločinački pothvat, sebe u vrijeme napada na Vukovar nazivao “Jugoslavijom” ne mijenja ništa na stvari kao što na stvari ne bi ništa promijenilo ni da su Šestorica (Milošević, Jović, Kostić, Bulatović, Kadijević, Adžić) sebe nazvali Austro-Ugarskom ili Svetim Rimskim Carstvom. Bila je to uzurpacija koja je umnogome nalikovala na Pavelićevu uzurpaciju Hrvatske. Jugoslavija je prestala postojati čitavih godinu dana prije napada na Vukovar donošenjem secesionističkog Ustava Srbije u režiji te iste šestorice. Vojska likvidirane države nastavila je koristiti njeno ime i njene insignije samo zato da bi tom simboličkom konfuzijom stvorila zabunu iz čega su spomenuta Šestorica pokušavala izvući taktičku korist. Korištenje tuđih uniformi i oznaka je ratna varka koja se koristi od pamtivijeka. Ponekad stvara komične situacije kao što je ona koju je opisao Boris Dežulović u romanu Jebo sad hiljadu dinara, a ponekad i tragične kao u Vukovaru 1991. gdje su se četnici borili u partizanskim uniformama. Nisu se presvukli nego su se kafkijanski preobrazili čime su izveli najspektakularniju ratnu varku u povijesti ratovanja. Na nju je očito nasjela i Ivana Simić Bodrožić, valjda zato što kao pisac vidi samo simbole i formu i ne zanimaju je suština i sadržaj. S takvim književnim pristupom ne bi se složio otac nefikcijske priče Truman Capote, no i to spada u drugu temu.
    Košmarna konfuzija između petokrake i ocila, Jugoslavije i Srbije, komunizma i pravoslavlja, simbola i suštine, forme i sadržaja postala je nakon razaranja Vukovara toliko nerazmrsiva da je ispunila svoju svrhu pa su 1992. raznolike vojske srpskog nacionalizma odustale od korištenja jugoslavenskih insignija.
    Na kapama srpskih vojski i mnogih paravojnih bandi pojavilo se nešto što su svi nazivali kokarda iako to uopće nisu bile kokarde nego inačice srpskog dvoglavog orla. Cocarde je okrugli znak nastao stilizacijom nacionalnih boja koji je ušao u masovnu upotrebu u doba Francuske revolucije. Riječ je zapravo o okrugloj zastavi koja se danas koristi na krilima vojnih aviona kao oznaka pripadnosti. Oznaka na kapama u vojsci Kraljevine Jugoslavije bila je eliptična plavo-bijelo-crvena kokarda. Nakon kapitulacije u aprilu 1941. zadržali su je četnici i otad se uvriježio stereotip da je svaka četnička insignija kokarda, čak i kada je riječ o dvoglavom orlu.
    Neznanje i nesporazum hrane jedno drugoga. Većina ljudi izvan Srbije, pa i mnogi u Srbiji, misle da su četiri ocila na srpskom grbu zapravo četiri ćirilična “S” i da su početna slova gesla Samo sloga Srbina spasava. Izvorno se ustaška zakletva, uz raspelo, pištolj i bodež, polagala podizanjem tri prsta desne ruke. Danas se tri prsta univerzalno percipiraju kao srpski nacionalistički pozdrav. Sve je moguće u nezgrapnom svijetu znakova iz koga su prognani riječ i misao.
    Nacionalni i državni simboli ne proizvode nesporazume samo u komunikacijskoj interakciji. Toliko plašteva, kruna, zvjeradi, šarenila, zlata, vitica, svile, krzna i šarenila nema ni u snovima malograđanske udavače. Lavovi imaju po nekoliko repova, orlovi su dvoglavi, pantere izvode cirkuske trikove, harfe lebde, a Triglav u stvarnosti uopće ne izgleda onako. Takav infantilni kič već sâm po sebi je nesporazum, podmukla obmana čije neuke žrtve se osjećaju lijepo. Reći nekome da je plastična gondola na televizoru kič jednostavno nije politički korektno jer bol koju konzument kiča osjeća u trenutku kad je raskrinkan ista je ona bol koju osjeća nacionalist kada mu se skrene pažnja da je nacija “zajednica stresa” (Peter Sloterdijk) a nacionalizam “odglumljeni orgazam” (Dimitar Anakiev).
    Nacionalne insignije nisu banalne i nebitne, kako često u dobroj namjeri ističu kritičari nacionalizma. Nacionalisti ih ne obožavaju i ne štite zakonom samo zato što su skloni banalnom kiču, simplifikaciji i nesporazumima nego i zato što slute da su insignije jedino utjelovljenje imaginarne zajednice, jedini predmet kroz koji nacija uspijeva postojati jer i sama nacija nije ništa drugo nego simbol, šareno stakalce koje se zavodljivo sjaji u pukotini između fikcije i stvarnosti.
    Peščanik.net

  25. Lado Tajović kaže:

    Odličan tekst Daliborke Uljarević.

    Kliknite da pristupite 33%20Panta%20rei%20i%20EI.pdf

  26. Sjajna emisija za sve koje ekonomija bar zanima:
    http://www.hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews%5Bcat%5D=187

  27. ovo bi trebala da bude najvaznija vijest, ali kod nas ni rijeci o tome..

    http://www.jutarnji.hr/alternativna-medicina–eu-zabranjuje-prodaju-biljnih-lijekova-/942679/

  28. Dok većina američke nacije likuje zbog ubistva Osame bin Ladena, reakcije mnogih američkih Indijanaca su drugačije: šok, nezadovoljstvo i povređenost, a uzrok ovakvih osećanja je činjenica da su „foke“ američke mornarice Bin Ladena vodile pod šifrovanim imenom “Džeronimo”.

    Iako Bela kuća sada tvrdi da je naziv „Džeronimo“ korišćen samo kao ime misije hvatanja vođe Al Kaide, ali ne i za njega samog, iz jučerašnjeg pisanja „Njujork tajmsa“ i snimka samog toka napada koji su pratili zvaničnici Bele kuće, jasno se može zaključiti da je šifrovano ime za Bin Ladena bilo „Džeronimo“.

    “Ovo je još jedan pokušaj da se starosedeoci Amerike žigošu kao teroristi”, kaže tim povodom Paula Antoan iz Ružinog pupoljka, plemena Sijuksa iz Južna Dakote.

    Na Fejsbuku i Tviteru, na svojim vebsajtovima, u lokalnim novinama i u bezbroj diskusija, foruma i okruglih stolova širom zemlje, američki Indijanci izražavaju svoju povređenost i zbunjenost činjenicom da je kao šifrovano ime misije za Bin Ladena odabrano upravo “Džeronimo”, ime vođe i ratnika Apača iz 19. veka koji je branio porodice i domove svog naroda od američkih vojnika koji su napadali kršeći prethodno potopisane sporazume.

    Bio je hrabar, žestok i neustrašiv, a 1909. je umro kao zatvorenik, 23 godine nakon što se predao.

    Apači traže izvinjenje
    Pleme Apača zatražilo je izvinjenje od američke administracije zbog upotrebe Džeronimovog imena kao šifre za Bin Ladena.

    „Drago nam je da su SAD bile uspešne u svojoj misiji protiv Bin Ladena, ali povezivanje imena Džeronimo sa međunarodnim teroristom samo održava kontinuitet starih stereotipa o Apačima“, navodi se u pismu koji je predsedavajući saveta plemena Čirikahua Apača, koji sada žive u Oklahomi, uputio predsedniku Baraku Obami.

    On je podsetio da su u 19. veku Apači i Džeronimo prikazivani kao divljaci.

    „Takvo prikazivanje bilo je iskorišćeno kao opravdanje za prisilno preseljenje sa njihove zemlje i držanje u status zarobljenika. Povezivanje imena Džeronimo sa ozloglašenim teroristom samo pojačava taj lažni i klevetnički stereotip“, ističe se u pismu.

    U vreme dok je Čirikahua ogranak Apača živeo na granici SAD i Meksika, Džeronimo je godinama predvodio svoje pleme u borbama sa njihovim vojskama, sve dok se 1886. nije predao. Vlasti SAD su tada celo pleme silom preselile u Oklahomu.

    Istaknuto je da je izjednačavanje Džeronima ili bilo koje indijanske ličnosti sa masovnim ubicom i teroristom – bolno i uvredljivo.

    Loreta Tjuel, direktor senatskog odbora za indijanska pitanja, takođe je ocenila da nije u redu povezivati Džeronima, kao jednog od najvećih heroja američkih Indijanaca, sa jednim od najvećih neprijatelja SAD.

    “Takva neodgovarajuća upotreba indijanskih ikona i kulture preovlađuje svuda u našem društvu, sa razarajućim posledicama po indijansku i neindijansku decu”, rekla je ona.

    Tjuelova je iz plemena Probušeni nosevi, a odrasla je u rezervatu u državi Ajdaho.

  29. Podgorički šerif, poznat kao poštovaoc zakona, borac protiv nelegalne gradnje, skroman i fin čovjek, je naložio svojim organima da bez odgovarajuće sudske presude(koliko sam ja upoznat) upadne na imanje Vasilija Miličkoivića. Scene koje sam vidio na TV “Vijesti” su za mene kriminalne. Pogotovo ako je istina da je sve uradjeno na silu, mimo zakona.
    Vasilije Miličković jeste da voli medijsku pažnju, jeste da zna biti odviše bučan, ali ima petlje(i muda, rekao bih) da se konstantno suprostavlja ovoj bahatoj vlasti i njenim najprepoznatljivijim eksponentima. Mislim da bi trebali podržati Vasilija Miličkovića kao gradjanina koji se sam suprostavlja vladavini sile nad vladavinom prava.

  30. Otvoreno pismo Slobodanu Franoviću : Rekao bih da ste budala, ali se bojim da me pogrešno shvatite

    Autor: Blažo Davidović, Objavljeno: 02-05-2011 04:19

    Poštovani gospodine Slobodane Franoviću, mislim da je bila muka teška, ali naređenje – izvršenje, i vi ste kao bljutavi oficirčić koji je gotovo na dnu partijskog hranidbenog lanca, naprosto morali pristati na intervju koji je također morao uraditi novinar koji vam čini društvo na dnu tog istog partijskog hranidbenog lanca. Tako je nastao sada već legendarni interview između navodnog predsjednika Crnogorskog helsinškog komiteta i Draška Đuranovića, objavljen na portalu Analitika.
    U tom razgovoru potvrđuje se Pulitzer- Franovićev poučak kojeg zna svako malo dijete u medijima, ali ne i Draško Đuranović, a navedeni poučak ( zakon ) glasi :
    Količina gluposti koju Slobodan Franović kaže u intervjuu proporcionalna je dužini intervjua. Moj kolega Jandre Drmić, sjajni hrvatski satiričar ima odličan aforizam koji bi se, da je sreće, trebao primjenjivati na likove čiji mentalni habitus vi kukavički slijedite ili – bože mi oprosti – čak predvodite. Veli naš Jandre :
    Slobodu govora treba ograničiti. Najviše na pet-šest rečenica.
    Pa kaže dalje :
    Rekao bih mu da je budala, ali se bojim da bi on to pogrešno shvatio.
    Duboko u svakom od nas se krije…mora da je nešto strašno kad se krije.

    U vama se krije, dakle, klasični crnogorski nacionalista, zgubidan u domeni ljudskih prava i mediokritetski embrio vrlo opasnog crnogorskog šoviniste. Da to nije tako, u svojim nastupima, gospodine Franoviću, ne bi vi branili interese Države postavljajući ih nasuprot interesima građana. Sasvim obrnuto se radi od strane Helsinških komiteta : štite se građani, dakle,ljudi od destruktivnih utjecaja ( svake ) Države. Da je sreće, mi bi u tv raportu sa tog naguravanja mještana i “specijalaca ” vidjeli vas kako svojim tijelom stojite između kordona policajaca i mještana. Bili bi tampon- zona.
    Ovi iz policije ne bi smjeli, taman posla, dignuti pendrek na vas. Udariti šefa helsinškog komiteta bio bi skandal samo takav.
    No, za takvo djelovanje treba imati glavu, srce i muda, da oprostite, a moje skromno mišljenje je da od spomenutog terceta bitnih stvari vi nemate sve tri.
    Ipak, raduje me intervju. Sjetih se, vrli gospodine Franoviću, kako ste cvilili na već odgovorena pitanja. Prepali se vlastitih odgovora, koliko su bili glupi, štetni i opasni.
    No, prije desetak i kusur godina ta pitanja nisu uslijedila od Draška Đuranovića, nego od moje malenkosti. Eh, to su bila vremena…))) Imali ste šal u stilu Ćire Blaževića, mucali i vrpoljili se u hotelu Mogren u Budvi. Pa ste, gospodine Franoviću, nakon odrađenog intervjua, molili da se to ne objavi.
    Ajd, budi Faca i reci : Jeste, tako je bilo !
    Lupni petama i reci : Evo, dajem sve za Crnu Goru !
    Već se radujem eventualnom odgovoru na ovo pismo. I nikako vam to ne bih sugerirao.
    Ja živim od svog mozga i pisanja, Vi ne i ispast ćete laka, prelaka meta za medijski hara- kiri. A ne možete me ni strpati u srpske kolone, četničke redove, pravoslavne brigade, opozicijske strukture.
    Dok su mene organi iste ove Države proglašavali ustašom i ukidali mi ljudska prava, vi ste svoju partijsku guzicu debelo negdje grijali.
    Dok sam ja izvlačio Crnogorce iz Lore ( no, što ćemo sad ? To vam nije poznato ? ), ili im vraćao protuzakonito oduzete stanove i radna mjesta, gdje ste vi bili ? Tko i što ?
    Dok sam ja pljucao po vojsci koja je haračila Konavlima, gdje ste vi bili ?
    Mene su, kao antiratnog novinara koji se klanja samo materijalno dokazivoj istini i teškim ljudskim sudbinama, hapsili sedam puta u prošlom ratu. Prvi tekst protiv Slobodana Miloševića objavio sam 1987. godine.

    Zbog čega je sve ovo potrebno ? Zbog toga da crnogorska javanost se već jednom navikne da netko može, smije i mora progovoriti kao apsolutno slobodna indivudua i građanin.
    Bože mi oprosti, ja čak nisam ni vjernik.
    Poanta svega jeste vrlo jasna i jednostavna. Selektivno djelovanje zakona jeste bezakonje.
    Pametna država ne šalje policiju, i to specijalce, zbog nesporazuma oko crkvice.
    To se riješava mozgom i sa dva grama dobre volje i ljudskog srca, ne silom, zaboga !
    Fućka mi se čija je to crkva. Ako postoji inicijativa, motiv i religijski razlozi da se ona vrati u svoj prvotni oblik i prvotnu funkciju, onda se to može elegantno uraditi.
    Kako je ta crkvica već bila tamo, ona ne narušava estetske, arhitektonske ili urbanističke standarde Svetog Stefana, dapače – samo podiže vrijednost, turističku, kulturološku i civilizacijsku tog nekada elitnog grada- hotela. Kad je sve već tako, a jeste, država može ekspeditivno dati svu potrebnu dokumentaciju i omogućiti rekonstrukciju sporne crkvice.
    Sekularna država, velite ? A nije sekularna kad se od SO Cetinje traži da se taj i taj objekt proglasi svetinjom Crnogorske pravoslavne crkve ?
    Budvanska rivijera, velite ? Zakupac, strani investitor, velite…Hm, a kad su spomeničku baštinu, kulturno naslijeđe, uredno registrirano u Zavodu za zaštitu spomenika, a riječ je o Castellu ( Kastelu ) u Petrovcu dali strancima u zakup, to nije bilo kršenje zakona i Ustava ?
    Nije uništavanje kulturnog naslijeđa mafijaško- tajkunsko histeriziranje po Kotoru, Budvi i Herceg- Novom ?
    Ili starom Baru ?
    Osim što ne idem u crkvu, ni u koju, ni u kakvu crkvu, ne idem ni na Sveti Stefan, toliko mi se urbanistički gadi, zadnja šikara u Buljarici danas vrijedi više od iste kvadrature na Svetom Stefanu.
    Široj publici, dakle, treba pojasniti da vi pokušavate stvari dovesti na nivo sukoba između Države i agresivnih pravoslavnih anarhista, odnosno između SPC-a i CPC-a, jer kao plaćenik i osrednji politikanski agent to morate.
    Naređenje – izvršenje.
    Svaki nacionalizam u svakoj zemlji ima svoje protivnike upravo u svom tkivu, u svom nacionalnom biću, osim u Crnoj Gori, i to je bolno, gadljivo i izuzetno destruktivno.
    Da skratimo, problema nema u ovom slučaju, problem je stvorila Država i sad pere ruke od njega.
    Građani kupuju sapun, a Vlast pere ruke.
    Može ta crkvica biti nazvana Sveto lice Vesne Medenice, meni sasvim svejedno, apsolutno nebitno, fer je, pošteno i korektno, moguće i sasvim pedagoški, izaći u susret jednoj građanskoj inicijativi i ne spriječavati revitalizaciju tog vrijednog objekta.
    Zbog čega ste se i Vi usudili bulazniti, a hrabra opozicija naglo zamukla na ovu temu ? Paštrovići su malobrojni, lako potkupljivi, strašljivi i mahom su u redovima vaše partijske brigade. Nema političkih razloga za politički rizik.

    Jer, vaš mozak ne prepoznaje građane, ljude i čovjeka, on poznaje vojnike, birače, glasače…
    Vama idealno dođe nekontrolirano dugi jezik i često agresivni vokabular Amfilohija.
    Tada i tako dobijete alibi.
    Ukratko, sitno je to, sitno…Naprosto, rekao bih vam da ste budala, ali se bojim da me pogrešno shvatite.

  31. 08 May 2011 13:34 pm
    VLADA – MEDIJI – POMOĆ
    Emiterima uplaćeno pet miliona EUR

    Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Ministarstvo finansija uplatilo je pet miliona EUR predviđenih kao pomoć emiterima, odnosno elektronskim medijima za ovu godinu.

    Novac je uplaćen na račune Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost i Radio-difuznog centra, kao pomoć medijima, saopšteno je agenciji Mina-business iz Ministarstva finansija.

    Uplaćena pomoć je, kako se navodi, u skladu sa Zakonom o budžetu, kojim je predviđeno da Vlada u ovoj godini preuzme poreske i neporeske obaveze u iznosu do pet miliona EUR, u skladu sa odlukama Komisije za državnu pomoć.

    “Ukupna opredijeljena pomoć emiterima biće realizovana nakon uplate još dvije tranše, u narednoj i 2013. godini, koje će biti planirane godišnjim budžetima” objasnili su iz Ministarstva.

    Kompanija Bega press i izdavači-učesnici aplikacije za dodjelu državne pomoći će, kako je ranije saopšteno iz Ministarstva ekonomije, koristiti novac za zamjenu neefikasnih mehanizama distribucije i tehnološkog restrukturiranja zbog efikasnije kontrole plasmana i izloženosti artikala na tržištu.

    Vlada je Bega pressu ranije odobrila pomoć od 880 hiljada EUR iz državnog budžeta, koju će kompanija i izdavači – Pobjeda, Jumedia mont, Dejli /Daily/ press i Monitor koristiti i za otklanjanje nepravilnosti u distribuciji štampe.

    »Vlada je opredijelila novac za pomoć crnogorskim štampanim i elektronskim medijima. Štampani mediji dobiće državnu pomoć, a elektronskim medijima biće otpisani dugovi prema Radio-difuznom centru za korišćenje usluga tokom 2009. i prošle godinu«, naveli su iz Ministarstva ekonomije.

    Oni su objasnili da svako preduzeće, na osnovu Zakona o državnoj pomoći, može da se obrati za pomoć, u skladu sa Uredbom o bližim kriterijumima, uslovima i načinu dodjele državne pomoći, koja je usaglašena sa direktivama Evropske unije (EU).

    Bega press, čiji su osnivači Tinka Đuranović i Vladimir Vujošević, u trenutku uvođenja stečaja, 21. novembra 2009, dugovao je povjeriocima oko tri miliona EUR. Stečaj je uveden na zahtjev vlasnika Bega pressa, jer kompanija nije bila u stanju da povjeriocima isplaćuju dospjele obaveze. Stečaj je uslijedio nakon što je dio povjerilaca pokušao da prinudnom naplatom, preko izvršnog odjeljenja Privrednog suda, realizuje potraživanja.

    Prema dokumentaciji dostavljenoj Sudu, u prvoj polovini novembra 2009. godine, Đuranović je navela da njena kompanija ima između 100 i 200 povjerilaca, a da se dugovi kreću od milion do deset miliona EUR.

    Bega press kompanijama Dejli press, Jumedia mont i Pobjeda duguje blizu milion EUR, dok je približno isti iznos duga prema izdavačima iz Srbije i Hrvatske.

    Prema dokumentaciji dostavljenoj Sudu, Bega press nema nepokretne imovine, a cjelokupna je procijenjena na nešto manje od pola miliona EUR, iako Đuranović tvrdi da njena firma posjeduje imovinu vrijednu od 500 hiljada do milion EUR.

    Bega press je u trenutku uvođenja stečaja imao i blizu milion EUR kreditnog zaduženja kod banaka. Kompanija je poslovnu 2008. godinu, prema finansijskim izvještajima, završila sa gubitkom od oko 620 hiljada EUR.
    (kraj) adj/nar

  32. Zaječarci sabotirali JK
    Lj. T. | 11. maj 2011. 20:55

    Pedeset srednjškolaca „naoružanih“ gitarama se na Karleušinom koncertu iz petnih žila trudilo da se čuje i njihov glas. Doneli transparent “Volovi na ražnju, krava na bini, telci u publici”

    DOK je Jelena Karleuša u utorak uveče povodom dana grada pevala na centralnom trgu u Zaječaru, pedesetak srednjoškolaca “naoružanih” gitarama i transparentima iz petnih žila trudilo se da se, pored estradne zvezde, čuje i njihov glas. Kada je Karleuša, u svom stilu, glamurozno zakoračila na binu pred nekoliko hiljada fanova, sa drugog kraja začulo se “režanje” gitara, praćeno skandiranjem srednjoškolaca “lomača, lomača”. Međutim, Karleuša nije obraćala pažnju na njih, već je iz sve snage pevala svoje pesme. Ali, što je ona duže pevala, revolt srednjoškolaca je bio sve izraženiji i glasniji.

    – Vratite nam Zaječar! Ovo je grad rokenrola. Nećemo šund i kič – čulo se kad god bi Karleuša pravila pauzu između dve pesme, dok je pažnju privukao i transparent na kome je pisalo “Volovi na ražnju, krava na bini, telci u publici”.

    Ali, fanovi poznate estradne zvezde bili su, s druge strane, oduševljeni njenim nastupom. Jedino su, pojedinci, proklinjali kišu koja im je, donekle pokvarila provod. Bilo je i onih koji su, zbog sivog neba nad Zaječarom, bili zabrinuti za svoju ljubimicu. Ili, kako se najplastičnije izrazila jedna postarija gospođa:

    – Jao, pa Jeca može da nam se smrzne u ovom velelepnom kupaćem kostimu.

  33. Evo da preporučim svima iz PG da prošetaju do KIC-a večeras…
    http://www.cafemontenegro.com/index.php?group=12&news=174388

  34. http://antenam.net/sajt/index.php?option=com_content&view=article&id=4776:veljovi-najbolji-rezultati-u-poslednjih-10-godina&catid=35:drutvo&Itemid=54

    Mislim da bi javni servis trebao da prenese ove impresivne podatke koje je saopštio direktor policje, Veljović. Da se vidi kako JS prenosi i dobre stvari koje se dešavaju u Crnoj Gori, zahvaljujući policiji i Veljoviću prije svih :))

  35. Mozda ovo moze primjereno da oslika stanje i u dobrom dijelu nase biznis zajednice.
    http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15051412,00.html

  36. http://kontra.do-talk.com/f1-news

    “Kontra!” je crnogorski politički forum za postavljanje vijesti, komentara, i autorskih tekstova o društvenim dešavanjima, a koji predstavljaju otpor crnogorskoj Mafiji koja je okupirala sve sfere javnog djelovanja pomoću sile i manipulacija, nelegitimno držeći vlast.

    Forum je otvoren za svakog učesnika za postavljanje tekstova, i bez standardne medijske forme jer urednici su svi oni koji postavljaju vijesti ili komentarišu, formirajući na taj način izgled samog foruma u okviru ovih par elementarnih postavki.

    Wellcome!

  37. Rezultati popisa prilicno dramaticni rekao bih. Neke opstine pogubile po 30 posto stanovnistva.

  38. Evo da pomognem po opstinama nisam siguran da je OK za stampu

    2003 2011 %
    AN 5735 5117 -10,78%
    BA 40037 42368 5,82%
    BE 35068 35452 1,10%
    BP 50284 46676 -7,18%
    BU 15909 19170 20,50%
    DG 16523 17678 6,99%
    ŽA 4204 3599 -14,39%
    KOL 9949 8420 -15,37%
    KOT 22947 22799 -0,64%
    MO 10066 8669 -13,88%
    NK 75282 72824 -3,27%
    PLA 13850 13549 -2,17%
    PLU 4272 3286 -23,08%
    PLJ 35804 31060 -13,25%
    PG 169132 187085 10,61%
    RO 22693 23312 2,73%
    TV 13630 14111 3,53%
    UL 20290 20265 -0,12%
    HN 33034 30992 -6,18%
    CT 18482 16757 -9,33%
    ŠA 2945 2077 -29,47%
    CG Ukupno 620136 625266 0,83%

  39. Odlican tekst nazalost po ingleshki ali solidan
    http://news.yahoo.com/s/time/20110514/wl_time/08599207152300

  40. Da sam pismen koliko nijesam i da imam vremena koliko nemam napisao bih strašan tekst analizu nevidjene emisije “moja strana istorije” potpisane od strane prof. dr itd itd Kilibarde. Svaka cast RTV Vijesti na ovom “podvigu”.

    • Danas naslov u Vijestima:
      “Kome treba kafana u kojoj se ne puši”
      I to je društveno odgovoran rad?
      To je promovisanje zdravog života?

      Ništa se nemoj čudit’ Enter, biće toga još…iz dana u dan…

  41. ovo je osvanulo na naslovnici republice, koliko bi kod nas bilo slicnih pilota…

    http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/254361/Pogledajte-Dok-vozi-autobus-prica-i-kuca-poruke-na-dva-mobilna-telefona

  42. Predlazem vam jos nekoliko tema za razradu.

    Koliko je drzava napravila hektokvadrata prostora za kancelarije za vladu, mninistarstva, slube uprave, javne insitucije itd i koliko je to kostalo? Ja sam po prirodi posla ceto po takvim prostorima koji se i dalje grade i dogradjuju pa to je ludilo. Bilo bi lijepo to popisati i procijeniti kostanje svega toga. Odje necu pricati o autima ali bi lijepo bilo saznati koliko je vlada kupila merdzi i slicnih autica od uvodjenja onih mjera stednje.

    U istoj zemlji sam starca vodao po doktora i nekoliko puta smo bili i kod biranog doktora izmedju specijalista i nalaza. Na tri mjesta sam vidio da su cekaonice memljive sa zelenim povrsinama. Pored toga smo iznajmljivali salu jedne osnovne skole ove zime za neku kosarku i fudbal i kada su pocele one kise sve je bilo pod vodom a onda su u sali i oko sale dosle do izrazaja mrlje svih mogucig i nemogucih plijesni.

    Konacno danas ponovo dobih dopis haraclija iz jedne strukovne komore. Traze pare! Ali ljudi ko mi vise moze objasniti licence koje izdaju razni haraclije, ministarstva komore, agencije. To je vise ringespil i sada izgleda da mi i komora i ministarstvo naplacuju istu stvar! Ovo ni Gejts ne bi izdrzao.

    Ovo su tri lijepe a ocigledne teme za postena istrazivacka novinara ili kolaborativno novinarstvo.

  43. Milovan Vukov Jankovic kaže:

    Ne budite LUDI, volite se LJUDI,

    Milovan Jankovic

    Nek ljubavi sunca zraka,
    zazdi srca puna mraka,
    da se voli da se ljubi,
    da se mrznja sva izgubi,
    da u krshu CVJETA CVIJECE,
    da dolaze bolji dani,
    dhje razlike u cvjetnom RAJU,
    daju SNAGU CVJETOVIMA,
    kao kisha u proljece.
    A sve JADE, moga roda,
    nek odnese mutna voda,
    da nam sunce vjechno SIJA,
    volimo se, neka mrznja svudj uvene,
    a ljubav ce da PROKLIJA i procvjeta,
    shtirom zemlje, shirom SVIJETA:

  44. bilja koprivica kaže:

    Milovane!
    Ti,izgleda,opet u zijanu.Nemoj mi samo reci da te je supruga inspirisala za ovu proljecnu pjesmicu!

    • Milovan Vukov Jankovic kaže:

      Crna Gora i Sirena Morska , Vila Gorska, koju ni na sliku nijesam vidio, ali ima dobru retoriku, ja se zaljubim u dushu, a ljubav je inspiracija, bez nje nema pjesama.

      Iz mene izvire pjesma samo jednom u mjesec, ili jednom u pola godine, nikad po planu, nego se desi sasvim sluchajno, pet minuta traje i presushi.
      srdachan pozdrav od supruge i mene, sve joj pjesme prochitam, nikome nishta ne radim iza ledja.

  45. IME Darka Šarića, sada već svetski poznatog narkobosa iz Pljevalja, pojavilo se u još jednoj optužnici. Zamenik Specijalnog tužioca u Bijelom Polju Milisav Veličković podigao je optužnicu protiv Pljevljaka Duška Šarića i Jovice Lončara, koji se terete da su u Crnoj Gori „oprali“ više od 21 milion evra, zarađenog u trgovini kokainom, a koje pripadaju njemu.

    U optužnici se navodi da su Duško, mlađi Darkov brat, i Lončar, od 24 jula 2006. do 28. februara 2011. godine preko računa firme „Mat kompani“ u Prvoj banci i Hipo-Alpe-Adria banci, prikrili način na koji su došli do višemilionskog iznosa, iako su znali da je reč o parama zarađenim u nelegalnoj trgovini narkoticima.

    Interesantno je da se Darko Šarić u optužnici pojavljuje nekoliko puta, kao i Kotoranin Dragan Dudić Fric (ubijen prošle godine), preko čijih firmi i of-šor kompanija sa Sejšelskih ostrva i Delevera su išle uplate „prljavog“ novca na bankovne račune „Mat kompani“ u Crnoj Gori. „Mat kompani“ se preko Prve i Hipo-Alpe-Adria banke potom zaduživao kroz kredite i zajmove.
    Ušlo se u trag i dvema uplatama od 7,4 i 8,9 miliona evra koja su iz firmi, registrovanih na „egzotičnim ostrvima“, uplaćene na račune „Mat kompani“ u Prvoj i Hipo-Alpe-Adria banci.
    Navodi se i podatak da je kroz platni promet Crne Gore ubačeno 21.353.879,22 evra. U optužnici, koju prenose i crnogorski mediji, navodi se da su okrivljeni od 2006. često menjali vlasničke uloge i imena odgovornih. Umesto Darka Šarića, kao osnivač se u njegovoj firmi upisao Lončar, a vlasništva se „odrekao“, navodno, i Duško Šarić.

    Iz dokumentacije nabavljene od Privrednog suda u Podgorici, iz bankarskih spisa i papira prikupljenih od Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, vidi se da je stariji Šarić septembra 2006. godine osnovao „Mat šop“, a da je krajem sledeće godine promenio naziv firme u „Mat kompani“, u kojem se kao odgovorno lice pored njega pojavljuje i Lončar.

    Kada je kao bomba odjeknula vest o zapleni više tona kokaina, a Darko Šarić se pominjao kao neko ko je glavni osumnjičeni, decembra 2009. godine iz „Mat kompani“ je potpuno izbrisano njegovo ime, kako bi se zavarao trag. Kao vlasnici su ostali mlađi Šarić, Lončar i preduzeće „Mateniko“ LLC iz Delavera u Americi, gde se opet, kao vlasnik sa 50 odsto kapitala, pojavljuje Lončar.

  46. http://www.portalanalitika.me/drutvo/vijesti/27302-cetinje-koncert-sergeja-i-grupe-perper-u-znak-dana-dravnosti-.html

    Nešto imam osjećaj da će cetinjani bojkotovati proslavu. Znat ćemo sjutra da li sam bio u pravu.

  47. Kako znate da živite nezavisnoj Crnoj Gori?
    Radimo kod Rusa, struju plaćamo Italijanima, kupujemo kod Slovenaca, platu podižemo kod Austrijanaca ili Mađara ,telefone plaćamo Norvežanima, Mađarima i Srbima, gorivo točimo kod Grka, patike kupujemo kod Kineza, i svi se pravimo kao Englezi….

  48. Dugo putovanje u Jevrojatlanse Jintegracije

    http://www.vijesti.me/vijesti/bil-klinton-baru-primio-pocasni-doktorat-univerziteta-mediteran-clanak-20941

    Bacite mu jedan doktorat toga barem imamo koliko te volja.

  49. I to mu ga je urucio (mislim doktorat) stari Debeovac Bato Popovic. E da mi je ovo neko pricao prije 20 godina da cu dozivjeti odmah bi se sa bedema frdeljeknuo. Mislio bih da sam poludio.

  50. Dostoj(n)evski kaže:

    Svaka čast redakciji na potezu da se poziva na peticiju, a ne na raspravu o njoj!
    Raspravljat možemo na drugim člancima!

  51. http://www.njuz.net/covek-ubeden-da-ga-neko-zajebava/

    Treba sprovesti anketu o tome koliko ljudi misli da ih neko zajebava ;-)

  52. malo nas je na blogu,

    pokusajte malo marketingom po novina tv itd po fakultetima da se ljudi ohrabre da pricaju ,

    inace super ste
    moderatori ok.

    pozdrav

  53. Djakomo Galanda kaže:
  54. nešto mi ne prolazi da ostavim komentar, ja napisah jedan- niđe ga. taman, rekoh, da nakitim još malo, poslah drugi- ni njega. ?

  55. ovo opet danas, na post o rambu, dva sam ostavio odgovora, nema ih, a ovi od sinoć su se pojavili?

  56. IŽIVLJAVANJE: Kako je španjolska policija pendrekom ugušila prosvjede, samo da bi područje očistila za slavlje Barcelone
    http://lupiga.com/vijesti/index.php?id=6189

  57. Borba protiv kolektivne amnezije:

    U svijetlu sinoćneg, za mene sramnog a predvidivog intervjua koji se odigrao na TV “In” u kojem je gost bio Šeki Radončić, predlažem redakciji da objavi sledeći tekst iz “Liberal”-a br.234 izašlog 15 decembra 2008. godine

    DRUSTVO

    Sta se zbiva u nedjeljniku “Monitor”
    NEZAVISNI CENZORI
    pise: A.D.

    Zbog neslaganja sa uredjivackom politikom i otkrica da je glavni i odgovorni urednik “Monitora” Drasko Djuranovic kao rezervista JNA ucestvovao u “oslobadjanju” Dubrovnika novinar Seki Radoncic napustio redakciju tog lista

    Dugogodisnji novinar “Monitora” Seki Radoncic demonstrativno je napustio redakciju tog lista. U pismenoj ostavci Radoncic je naveo da napusta “Monitor” zbog poduzeg neslaganja sa uredjivackom politikom, kao i zbog iznenadnog saznanja da je glavni urednik antiratnog “Monitora” Drasko Djuranovic kao rezervista nekadasnje JNA aktivno ucestvovao u urbanocidu, odnosno u “oslobadjanju Dubrovnika”.

    Zloupotreba lista

    Do eskalacije visemjesecnih podjela u “Monitoru” doslo je prije skoro dva mjeseca, kada je Drasko Djuranovic kao glavni urednik tog nedjeljnika odbio da objavi intervju, koji je Seki Radoncic napravio sa predsjednikom SNP Momirom Bulatovicem. To je bio direktan povod da na sastanku redakcije Radoncic optuzi glavnog urednika “Monitora” Draska Djuranovica da je cenzor i da je svojim losim uredjivanjem doveo do toga da citaoci bojkotuju “Monitor”. Uslijedilo je jos nekoliko vrucih sastanaka, pa prepiska dvije zaracene strane i, konacno, unutarredakcijski poraz Sekija Radoncica.

    Pomenuta prepiska najbolje odslikava stanje u “Monitoru”. Evo sta je Seki Radoncic, izmedju ostalog, napisao redakciji “Monitora”: “Svi znamo da ‘Monitor’ pod urednikovanjem Draska Djuranovica dozivljava ono najgore – bojkot svojih citalaca. Tiraz i uticaj ovog lista drasticno je opao bas u vrijeme kada drugim novinama skacu tirazi. Glavni urednik toliko favorizuje sebe, da hoce da je i glavni urednik, i glavni analiticar, i glavni komentator, da uredjuje naslovnu stranu, da pise pricu sa naslovne strane, iako dobroj naslovnoj strani ne treba ni jedna jedina rijec… Ja vas molim da navedete makar jednu ozbiljnu novinu na prostoru bivse Jugoslavije, i sire, gdje glavni urednik u tolikoj mjeri zloupotrebljava list za sopstvenu promociju. U ‘Monitoru’ je, nadam se da ne pretjerujem, to dovedeno do neukusa. Zbog toga sam, na proslom sastanku redakcije uporedio ‘Monitor’ sa Krcicevim ‘Sandzakom'… Na istom sastanku, u prisustvu Djuranovica, upozorio sam na jos vecu opasnost: Da Djuranovic svjesno pravi destrukciju ‘Monitora’, te da se na perfidan nacin obracunava sa starom ekipom novinara. Tako je, da ponovim, jednom Esadu Kocanu oduzeo uvodnik, marginalizuje ga i gura gotovo do ukrstenice, jednog Veseljka Koprivicu je, gle apsurda, zaduzio da pise – reportaze… Mene pokusava da istisne iz politike, i uopste iz lista, jer mu ne odgovara kako pisem svoje teme”, konstatuje Radoncic.

    Zatvorenost za sagovornike

    Seki Radoncic je potom optuzio Djuranovica da je novina krajnje zatvorena za sve sagovornike koji ne dolaze iz vladajuce partije, posebno za liberale.

    “U ‘Monitoru’ nema drugih sagovornika, osim onih koji govore za drzavnu Televiziju, ‘Polis’ i ‘Pobjedu’. Novina u kojoj su objavljivani intervjui sa Seseljem, Mirjanom Markovic, Bozidarom Bojovicem, Acimom Visnjicem, Brankom Kosticem, Rugovom… zahvaljujuci Djuranovicevom urednikovanju sada je totalno zatvorena. Tako se ‘Monitoru’ desila profesionalna bruka: intervju sa v.d. liderom LSCG Mikom Zivkovicem objavljen je sa zakasnjenjem od nekoliko mjeseci, tek poslije drzavne Televizije, ‘Pobjede’ i ‘Polisa’. Da stvar bude jos gora taj intervju ne bi bio objavljen ni danas, da ga na svoju ruku nije pustio Veseljko Koprivica, i to dok se Djuranovic nalazio u Americi. Po povratku iz Amerike, Djuranovic je objavljivanje intervjua sa Zivkovicem nazvao urednickim promasajem. Ni intervju sa Momirom Bulatovicem, koji sam predlozio, takodje nije mogao proci”, konstatuje, izmedju ostalog, Radoncic i nastavlja: “Moze Djuranovic licno da mrzi ili ne simpatise ‘momirovce’, librale, Rakceviceve socijaldemokrate, ali mu to ne daje pravo da blokira i zatvara ‘Monitor’. Pogledajte kako se u ‘Monitoru’ opremaju tekstovi, kakvi se birokratski naslovi daju, kako se biraju podnaslovi, kako glavni urednik glatko odbacuje nove inicijative koje treba da povrate tiraz, kao onu o uvodjenju satiricnog podlistka koji bi isao jednom mjesecno.

    Pitam vas: Da li je ‘Monitor’ objavio ijednu pravu aferu od kada je Djuranovic dosao za urednika, iako je to bila nasa ‘specijalka’? Zasto je po njegovom dolasku iz Amerike blokirao pisanje o slucaju Milana Gajovica? Zasto nije dozvolio da se taj slucaj profesionalno isprati do kraja”, pita se Radoncic i tvrdi: “Sve to ukazuje da Djuranovic u ‘Monitoru’ preuzima ulogu CENZORA.”

    Tiraz vojna tajna

    Radoncic dalje kaze da je ‘Monitor’ list koji svakim danom sve dublje tone: “Citaoci ‘Monitora’ su pametni ljudi: vide oni o cemu se tu radi. Zato su mnogi od njih prestali da ga kupuju. Milka Tadic je u svojstvu direktora ‘Monitora’ na sastanku redakcije, na moje insistiranje, kazala da je doslo do drasticnog pada tiraza ali je izbjegla da prizna koliki je on trenutno. Ja znam tiraz ‘Vijesti’, ‘Pobjede’, ‘Vecernjih novosti’, ali, evo, ne znam tiraz lista u kojem imam akcije. Taj se podatak uporno krije. Neko se, ocito, stidi tog podatka”, pise Radoncic.

    Radoncic, takodje, tvrdi da je ovih dana saznao da je Drasko Djuranovic tesko obmanuo redakciju, jer je prilikom kandidovanja za glavnog urednika jednog antiratnog lista precutao da je kao rezervista bivse JNA bio na dubrovackom ratistu.

    “Da sam za to tada znao, ja bih bio debelo protiv toga da Djuranovic postane glavni urednik ‘Monitora’, kategorican je Radoncic. Navodeci da sa Djuranovicem nije ni u kakvom licnom sukobu, on je na kraju zatrazio da se o njegovim navodima Redakcija “taksativno izjasni, na posebnom sastanku”:

    “Trazim da se Redakcija, i vecinski vlasnik ‘Monitora’ dr Miodrag Perovic, izjasne o tome da li Drasko Djuranovic moze i dalje da bude glavni urednik lista”, napisao je Radoncic, zakljucivsi da iz principijelnih razloga zamrzava svoj status u ‘Monitoru’, sve dok je glavni urednik Drasko Djuranovic.

    Pausalne ocjene

    Uslijedio je odgovor Redakcije ‘Monitora’ u kojem se konstatuje da je “jedinstven stav clanova redakcije prisutnih na sastanku (odrzanom 27. novembra) da su Radonciceve ocjene iznesene u pismu neutemeljene i netacne.”

    “Niti je ‘Monitor’ napustio od pocetka izlazenja zacrtanu uredjivacku politiku, niti je tacna tvrdnja o samovolji glavnog i odgovornog urednika Draska Djuranovica”, istice se u odgovoru Redakcije. Podatka o tirazu, razumije se, nema ali se zato navodi:”Konstatujuci da posljednjih mjeseci tiraz lista raste, a remitenda opada, Redakcija je zauzela stav da glavni i odgovorni urednik Drasko Djuranovic i direktor Milka Tadic imaju podrsku i povjerenje. Redakcija je upoznata sa licnom odlukom Sekija Radoncica o ‘zamrzavanju’ svog statusa u ‘Monitoru’. Zao nam je sto je Radoncic svoju dalju saradnju u ‘Monitoru’ ultimativno uslovio smjenom Draska Djuranovica sa mjesta glavnog urednika, protiv cega su se izjasnili sljedeci clanovi redakcije: Milka Tadic, Miodrag Vukmanovic, Branko Vojicic, Zoran Radulovic, Beba Marusic, Damir Vujosevic, Drasko Djuranovic, Veseljko Koprivica, Dragoljub Vukovic, Dragan Djuric, Gordana Borovic i Goran Vujovic”, stoji na kraju odgovora redakcije ‘Monitora’.

    Zanimljivo: na sastanak redakcije nijesu pozvani ni Seki Radoncic, ni Miodrag Perovic. Sastanku nije prisustvovao ni Esad Kocan, ali je, saznaje “Liberal”, odbio da stavi potpis na takav odgovor redakcije. Kocan je, kao sto se zna, jos uoci izbora, nezadovoljan uredjivanjem “Monitora”, napustio Uredjivacki kolegijum tog nedjeljnika.

    Razocaran organizovanjem sastanka redakcije na koji nije bio ni pozvan, i posebno njegovim zakljuccima, Seki Radoncic je definitivno napustio “Monitor”. Inace, u “Monitoru” odavno vise nema ni afera, ni prave kritike aktuelne vlasti, ni prisustva opozicije, niti kritike komunizma, stare vlasti, Milosevicevih generala, niti slika Mila i Momira sa dubrovackog ratista… Ali zato na drzavnoj Televiziji, vise od svih opozicionih lidera zajedno, ima glavnog urednika i direktora “Monitora” Draska Djuranovica i Milke Tadic. Zacudo: i “prozvani” utemeljivac i vlasnik “Monitora” dr Miodrag Perovic o svemu cuti.
    A.D.

    Za pomenuti, sinoćni intervju, sam još 21.05. predvidio i ustvrdio u jednoj polemici sledeće:

    Zipp 21. Maj 2011. u 3:39 pm kaže:

    “Na kraju, vidjet ćete kako će uskoro, sa svojim gostom Šekijem Radončićem “profesionalno da raskrinkava” Slobodana Pejovića, Monitor i Vijesti. Unaprijed znam zašto radi intervju, vjerute mi.
    No, kada ovo pročita(a pročitat će) možda se okani, da ne kažem od kakve namjere!”

    Želim da dodam kako su pomenuta dvojica odradili baš sve onako kako sam predvidjeo – do osjećaja mučnine. Da je Šeki Radončić napao iz svih raspoloživih oružja Esada Kočana, sadašnjeg urednika “Monitor”-a, koji mu je bio svojevremeni saveznik protiv Draška Djuranovića. Ovog drugog normalno, uopšte nije pominjao. Sada su na istom zadatku, rekao bih.

  58. Nije to nikakva kolektivna amnezija, nego najobicnija kolektivna prostitucija
    poluintelektualaca.

  59. i Prosperiteta

    Minimalna Vlada: Put Slobode i Prosperiteta
    Pregled What links here

    Da bi što bolje prikazali superiornost minimalne vlade u odnosu na veliku vladu, svaki problem je prvo predstavljen sa tipičnim konvencionalnim solucijama koje nalaže velika socijalna država, pa zatim slijedi solucija minimalne vlade zasnovane na libertijanizmu (individualna sloboda i odgovornost i slobodno tržište).

    Napomena: Neki aspekti libertijanske politike opisani u nastavku mogu zvučati radikalno, međutim to je indikator decenija vladavine okrutnog socijalizma koji je stvorio današnje teško stanje i socijalnu državu koju danas imamo. Stoga neka libertijanska rješenja navedena u nastavku treba gledati kao idealistička, i ona se ne mogu sprovesti odjednom već tokom vremena i kroz prelazne programe, u cilju da se zbrinu ljudi koji su jako ovisni o socijalnoj državi i na taj način pruže period prilagođenja slobodi i vlastitoj odgovornosti.

    Porezi
    Princip Velike Vlade: Uvoditi nove socijalne programe, povećavati poreze da bi se financirala socijalna država i građani pružili što više besplatnih usluga.
    Ishod: Prosječan porez svakog radnog pojedinca u Bosni i Hercegovini iznosi više od 50% prihoda, što dokazuje činjenicu da ništa što vlada pruža građanima nije besplatno. Veliki broj neefikasnih, neadekvatnih, i naizgled besplatnih vladinih programa su zapravo plaćeni od strane svakog radnog čovjeka.

    Princip Minimalne Vlade: Drastično smanjiti vladu, forsirati bilans budžeta, prakticirati fiskalnu odgovornost, kako bi se porezi umanjili (u potpunosti eliminisati neke poreze kao što su porez na dohodak i porez na imovinu), dopustiti građane da prave svoje lične odluke i brinu o svojim potrebama!
    Vjerovatni Ishod: Istorija je dokaz da vlada novac troši neekonomično. Samo pojedinac može najbolje odrediti svoje prioritete i odlučiti kako da potroši svoj novac na najbolji i najefikasniji način. Značajnim smanjivanjem veličine vlade i vraćanjem prava građanima da zadrže više plodova svoga rada, svi poreski obveznici bi imali mnogo više novca za štednju i trošenje na stvari koje su im zaista potrebne. Ne postoji nijedan razlog zašto građani ne bi mogli da zadrže 80% ili više od svojih prihoda.

    Socijalno Osiguranje
    Princip Velike Vlade: Uvećati i proširiti državno socijalno osiguranje, ljudi imaju pravo na besplatne državne usluge. (u BiH te usluge su penzioni fond, invalidski fond, zdravstvo, i fond za nezaposlenost)
    Ishod: Vlada porezuje građane u radnom odnosu sa 17% od ličnog dohotka za financiranje penzionog fonda, koji često kasni sa isplatama i sa tipičnim iznosom koji je jedva dovoljan za hranu umirovljenika i za plaćanje komunalnih računa. Penzionisani vladini zvaničnici međutim uživaju penzije koje su 8 – 10 puta veće od prosječnih. Državno zdravstvo je veoma lošeg kvaliteta i zdravstveni radnici često štrajkuju i u takvim situacijama odbijaju da prime i liječe pacijente, na taj način kažnjavajući i ugrožavajući građane, koji izdvajaju 12,5% od svojih prihoda za zdravstvo. Nedostatak konkurencije u državnoj zdravstvenoj zaštiti spotiče inovaciju i unapređenje zdravstvenih usluga, što znači da će ljekari i bolnice nastaviti da pružaju loše usluge. Radni građani plaćaju 1,5% od svoje zarade za pomoć onima koji su registrovani kao nezaposleni, što im se broji kao radni staž i tako podržava njihovu lijenost.

    Princip Minimalne Vlade: legalizovati konkurenciju privatizacijom socijalnog osiguranja. Dozvoliti pojedincima mogućnost da sami brinu o svom mirovinskom fondu i da sami biraju i plaćaju svoje doktore. Ukloniti podsticaj za lijenost i nerad!
    Vjerovatni Ishod: Građani bi počeli da se oslanjaju na same sebe za obezbjeđenjem novca za svoje socijalne potrebe. Mnogi bi izabrali opciju za uspostavljanje sopstvenih štednih računa i štednju onoliko novca koliko oni sami smatraju da je dovoljno za njihove potrebe. Legalizacija konkurencije u medicini bi omogućila ljudima da primaju zdravstvene usluge od ljekara i bolnica po svom izboru, što bi primoralo bolnice i ljekare da se na slobodnom tržištu takmiče za pacijente i time poboljšaju kvalitet, kvantitet, i cijene svojih usluga. Vladin program da financira fond za nezaposlenost sa 1,5% od bruto mjesečne plate pojedinca ne čini veliki trošak, međutim nema razloga za subvencionisanje nezaposlenih lica jer taj čin kažnjava one koji su produktivni a nagrđuje lijenjivce. Manjak subvencije za nezaposlenost bi sigurno pomoglo umanjiti nezaposlenost, jer bi time nezaposleni pojedinci imali veći podsticaj za potragu i pronalaženjem posla.

    Školstvo
    Princip Velike Vlade: Podržavati i unaprijeđivati besplatni državni sistem obrazovanja.
    Ishod: Javno školstvo BiH je neefikasan i nekvalitetan gigantski monopolij koji je teško politizovan od strane većih nacionalističkih političkih stranaka. Vlada određuje subjekte kao i literaturu iz kojih studenti treba da uče. Roditelji i učenici ne mogu da biraju nastavni program, škole, i njihove nastavnike po svojoj volji. Nastavnici nemaju fleksibilnost u odabiru nastavnih metoda i strogo moraju pratiti pravila i propise vlade o tome kako da sprovode nastavu, na taj način gubeći moral i pretvarajući edukacionu profesiju u obični posao. Na kraju, škole i nastavnici nemaju podsticaj za napredak, jer je njihovo zaposlenje garantovano od strane vlade koja prisiljava građane da finansiraju ovaj gigantski monopol. Jako je teško priuštiti privatnu školu kada država porezuje građane za tu istu namjenu, ali sa tim sredstvima financira samo državne škole.

    Princip Minimalne Vlade: legalizovati konkurenciju u školstvu kroz uvođenje vaučera (novčanih potvrda), omogućiti roditeljima da ispišu svoju djecu iz državnih škola i sa vaučerima izaberu, plate, i koriste najbolje obrazovanje koje slobodno tržište može da im ponudi!
    Vjerovatni Ishod: Uvođenje vaučera bi ohrabrilo roditelje da iskoriste mogućnosti slobodnog tržišta i svoju djecu školuju u privatnim školama. To bi povećalo potražnju za privatnim školama i rezultiralo u većem broju privatnih škola, boljoj kvaliteti, i nižoj cijeni. To bi rezultiralo u ukidanju monopola države kada se radi o obrazovanju i stvorilo održivo slobodno tržište u oblasti obrazovanja. Škole bi postale primorane da inoviraju i obezbjede najbolje moguće obrazovne usluge, jer bi bile izložene stalnom riziku gubitka studenata od strane drugih boljih i jeftinijih škola. Naglo poboljšanje kvalitete, cijena, i izbora je pravi karakter slobodnog tržišta, što nije moguće ostvariti u državnim monopolijima!

    Zakon o Minimalnim Platama
    Princip Velike Vlade: upotrijebiti zakon i pomoći radnike na dnu da postignu veće zarade uspostavljanjem i održavanjem zakona o minimalnoj zaradi, regulisati minimalnu osnovu zavisno od političkih ciljeva.
    Ishod: Trenutna minimalna zarada (2009 godina) iznosi 1.75KM/sat u Federaciji BiH i 325KM/mjesec u Republici Srpskoj. Kao rezultat toga zakona, nedovoljno obučeni radnici imaju potečkoće u pronalaženju posla, jer njihove sposobnosti ih ne kvalificiraju za primanje minimalne zarade. Poslodavci jednostavno ne mogu priuštiti da plate nekvalifikovanog radnika minimalni iznos koji država nalaže. Zapošljavanje tih radnika često prolazi neregistrovano, što im onemogućava da prime ikakve beneficije. Vlada troši ogromne količine resursa kako bi primorala firme da posluju u skladu sa zakonom minimalne plate. Stoga ovaj naizgled dobronamjeran zakon ne samo da ide na štetu onih u čiju korist je uzakonjen, već i na štetu svih poreskih obveznika, koji snose troškove njegovog nemogućeg sprovođenja.

    Princip Minimalne Vlade: Ukinuti zakon o minimalnoj zaradi!
    Vjerovatni Ishod: Mnogo veća stopa zaposlenosti nekvalifikovanih radnika. Nekvalifikovani radnici bi jednostavno mnogo lakše mogli konkurisati za posao jer oni mogu prihvatiti manje plate od više kvalifikovanih radnika, koji ne žele raditi za niske plaće. Eliminisanjem zakona o minimalnoj zaradi, više ne bi bilo potrebno trošiti novac građana na zapošljavanje državne agencije da forsira sprovođenje nesprovodivog zakona, i u isti mah pomažući našim državnicima da ne padnu u nemoralna iskušenja za primanje mita.

    Kontrola Cijena
    Princip Velike Vlade: Sprovoditi kontrolu cijena kako bi bile stabilne i razumne.
    Ishod: Smanjenje kvaliteta i izbora, pojava diskriminacije, nestašice, i crno tržište.

    Princip Minimalne Vlade: Ukinuti kontrolu cijena, neka slobodno tržište određuju cijene robe i usluga!
    Vjerovatni Ishod: Obilje izbora svih roba i usluga, uključujući i onih kvalitetnih, bez nestašice, bez crnog tržišta, bez diskriminacije, i na kraju bez trošenja novca na besmislene propise koji su štetni po tržište i koje je nemoguće sprovesti.

    Subvencije za Poljoprivrednike i Ostale Djelatnike
    Princip Velike Vlade: potpomoći ekonomiju subvencionisanjem određenih preduzeća i industrija da se lakše izbore i ostanu na tržištu. Podržati “Kupujmo Domaće” kampanje.
    Ishod: Cijene lokalne robe se čine konkurentnima sa uvoznim proizvodima. Međutim to je samo zabluda jer građani plaćaju veće cijene putem skrivenih troškova, kroz porez koji se izdvaja za subvencije za domaća preduzeća. Subvencije obezbjeđuju domaćim firmama prednosti na domaćem tržištu, što ih negativno podstiče da ne inoviraju i da pružaju niži kvalitet proizvoda i usluga. Subvencionisani izvoz ide u dobrobit građana zemalja koje kupuju naše proizvode.

    Princip Minimalne Vlade: Poravnati bojno polje za sve industrije, preduzeća i interesne grupe, bez subvencije ikome!
    Vjerovatni Ishod: Ne postojanost subvencija će forsirati lokalne kompanije da se prilagode i poboljšaju svoju produktivnost i smanje troškove poslovanja, kako bi mogli konkurirati sa cijenama i kvalitetom roba i usluga. Zar nije divno da Hrvatski poreski obveznici plaćaju dio cijene koju mi u Bosni I Hercegovini plaćamo za njihove mliječne proizvode? Onog momenta kada to Hrvatski građani shvate i kada prestanu financirati subvencije, njihova poljoprivredna preduzeća će izgubiti svoju konkurentsku prednost, i biti će slomljena od strane naših lokalnih poljoprivrednika ovdje kod kuće i na njihovom terenu. Kako god se pogleda, potrošači Bosne i Hercegovine su sa ovakvim zakonom dobitnici u oba slučaja.

    Slobodna Trgovina
    Princip Velike Vlade: U cilju zaštite domaćeg tržišta regulisati trgovinu, prakticirati protekcionizam, i nametnuti visoke carine na uvoz.
    Ishod: Visoka kratkoročna profitabilnost i veliki udio lokalnih preduzeća na tržištu u našoj zemlji. Međutim, umješanost države u tržište pobija podsticaj za napredovanjem i inovacijom, što rezultira u nekonkurentnosti na međunarodnom tržištu, gubitku radnih mjesta, i dugoročnoj propasti domaćih firmi. Upletanje u slobodno tržište takođe stvara anomalije i poremećaje u ponudi i potražnji i cijenama. Kao što je to već spomenuto u sekciji “Subvencije za Poljoprivrednike i Ostale Djelatnike,” protekcionizam stvara dodatne troškove proizvođačima i potrošačima.

    Princip Minimalne Vlade: Nipošto ne upletati državu i slobodnu trgovinu. Oduprijeti se svakom pritisku za protekcionizam industrije, smanjiti ili potpuno eliminisati tarife na uvoz!
    Vjerovatni Ishod: Potrošači će uživati niže cijene i bolji kvalitet lokalnih proizvoda i usluga, konkurentnih sa uvozom. Uz trud i vrijeme, slobodna trgovina omogućava lokalnim preduzećima da postanu konkurentniji na međunarodnom tržištu, povećavajući izvoz i stvarajući nova radna mjesta.

    Sloboda Govora i Izražavanja
    Princip Velike Vlade: cenzurirati nepristojne i nemoralne riječi, slike i radnje. Kriminalizirati agresivan govor u cilju zaštite onih protiv kojih je taj govor usmjeren. Kriminalizirati govor koji kritikuje i izaziva autoritet vlade.
    Ishod: Vlada je slobodna da reguliše, odobri, i oduzme osnovno pravo pojedinca na govor i izražavanje, na taj način pretvarajući pravo govora u privilegiju, i pretvarajući državu i tiraniju. U takvim uslovima pojedinci se plaše da izraze svoja prava osećanja iz straha od da će doći pod pritisak. Vrsta izražavanja kojeg se vlada najviše boji je onaj koji kritikuje vladu. Vršenjem pritiska na prestupnike, opstanak i kontinuitet vlasti ostaje bezbjedan.

    Princip Minimalne Vlade: Protekcija slobode govora je jedna od osnovnih funkcija države. Zaštititi prirodno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, bez obzira koliko ono bilo bizarno, odvratno, ili nelogično. Oduprijeti se svakom pokušaju organa vlade ili bilo koje interesne grupe da kriminalizuje slobodu govora!
    Vjerovatni Ishod: Zemlja slobodnih ljudi, gde je svaki pojedinac slobodan da odluči šta da misli, kaže, objavlji, emituje, sluša, i gleda. Odgovorna vlast, otvorena kritici i ispitivanju od strane građana.

    Korištenje Opojnih Droga (nije veliki problem za diskusiju u BiH, jer gotovo svi se slažu da je posao vlade da se bori protiv rasturanja i korištenja droge, libertijci se međutim ne slažu)
    Princip Velike Vlade: Objaviti rat na širenje i korištenje droge.
    Ishod: Kriminalizacija loših navika kao što su drogiranje označava drogeraše kao kriminalce koji završavaju u zatvorima zbog njihove ovisnosti, umesto da budu tretirani kao bolesni ljudi. Visoka stopa kriminala u vidu krađa, počinjeneih u cilju pribavljanja novca za kupovinu skupih lijekova. Porast zatvorske populacije takođe vodi ka visokim troškovima održavanja zatvora, kao i pad već ionako niskog standarda životnih uslova u njima.

    Princip Minimalne Vlade: legalizovati upotrebu droge, neka pojedinci donose sopstvene odluke i preuzmu odgovornost u pogledu njihovih ličnih navika i stvari koje stavljaju u svoja tijela!
    Vjerovatni Ishod: Smanjenje krađa i drugih nasilnih zločina u skladu sa pojeftinjenjem i većom dostupnosti droga na slobodnom tržištu. Mnogo veći resursi za liječenje od droga, kao rezultat preusmjerenja ogromnih resursa prijašnje korištenih za borbu protiv rasturanja i korištenja droge. Mnogo veći broj narkomana koji otvoreno traže medicinsko liječenje za svoje zavisnosti, omjesto upropaštavanja svojih života i završavanja po zatvorima. Mnogo manja zatvorska populacija, bolji životni uslovi, manje pobuna i štrajkova glađu.

    Prostitucija
    Princip Velike Vlade: Regulisati neprikladno ponašanje pojedinaca, kriminalizirati prostituciju.
    Ishod: Država troši mnogo novca i drugih sredstava za borbu protiv prostitucije, bez uspjeha da postigne bilo kakve značajne rezultate. Kriminalizacija prostitucije učinila je efikasnu borbu protiv širenja seksualno prenosivih zaraznih oboljenja nedostupnom za sve one koji se bave ili koriste ove ilegalne usluge.

    Princip Minimalne Vlade: legalizovati prostituciju, nesmije postojati niti jedan zakon koji spriječava bilo kakve akte između odraslih pojedinaca koji se uzajamno slažu kada je riječ o datim aktivnostima!
    Vjerovatni Ishod: Legalizacija prostitucije i njeno tretiranje kao biznisa bi pomoglo u borbi protiv polno prenosivih zaraznih bolesti, kao i pridonijelo većim državnim prihodima, postignutim ubiranjem poreza.

    Zakon o Posjedovanju Vatrenog Oružja (nije značajna politička tema u BiH, ali je jako značajna za libertijce i zato je treba pomenuti)
    Princip Velike Vlade: Regulisati i obeshrabriti posjedovanje vatrenog oružja od strane privatnih pojedinaca.
    Ishod: Posjedovanje vatrenog oružja na legalan način u Bosni i Hercegovini je relativno teško, zbog rigoroznog procesa sticanja obavezne državne dozvole. Nelegalno posedovanje vatrenog oružja je često. Ljudi koji žele da poseduju vatreno oružje, ali ga nemaju zbog obeshrabrenja državne politike, nisu u stanju da štite svoje živote i imovinu. Stopa kriminala u državi je jako visoka, jer kriminalci praktično bez ikakvog ozbiljnog izazova na miru rade svoj posao, a imaju i ohrabrenje u činjenici da većina zločina obično ostaje nerješeno.

    Princip Minimalne Vlade: Država mora da se drži po strani kada je riječ o osnovnom pravu pojedinca na samoodbranu, potrebno je deregulisati posjedovanje vatrenog oružja!
    Vjerovatni Ishod: Značajan pad kriminala, kako građani imaju veći i lakši pristup sredstvima za samoodbranu.

    Životna Sredina
    Princip Velike Vlade: Donijeti i sprovesti zakone i propise koje tjeraju pojedinca da dijele teret plaćanja za ekološku štetu uzrokovanu od strane pravih zagađivača.
    Ishod: Nema podsticaja za najveće zagađivače u zemlji (vlada, fabrike, druga preduzeća) da smanje i zaustave zagađivanje životne sredine. Socijalističko rješenje nametanja poreske politike na pleća potrošača će skinuti teret odgovornosti sa onih koji su zaista odgovorni.

    Princip Minimalne Vlade: Zaštititi životnu sredinu vladavinom prava i sprovođenjem postojećih zakona o zagađivanju, poštivanju privatnog vlasništva, i direktnom kažnjavanju svih malih i velikih zagađivača!
    Vjerovatni Ishod: Veliki zagađivači bi morati platiti za nadoknade za ekološku štetu koje čine. To bi im dalo podsticaj za inovacijom i pronalaženjem načina da posluju sa manjim negativnim efektom po prirodu. Mali zagađivači kao što su pojedinci bi postali svjesniji i odgovorniji, zbog opasnosti krivičnog gonjenja za bilo koje namjerno zagađenje okoliša.

    Spoljna Politika
    Princip Velike Vlade: provoditi progresivnu politiku mješanja u politiku drugih država. Slijepo i bez ozbiljnije rasprave prihvatiti i ispuniti nametnute uslove Evropske unije i Ujedinjenih nacija, u nadi da će Bosna i Hercegovina biti primljena u EU i NATO.
    Ishod: Kiseli odnosi sa susjednim zemljama zbog našeg miješanja u njihove unutrašnje poslove. Gubitak velikog dijela našeg nacionalnog suvereniteta od strane Evropske unije, bez ozbiljnog ispitivanjai razmatranja EU zakona i politike. Ogroman rast poreza neophodnih za ispunjavanje naših obaveza prema gigantskoj EU birokraciji. Ugrožavanje budućnosti naših oružanih snaga u službi mirovnih i osvajačkih misija Ujedinjenih nacija i NATO pakta, koje nisu u službi našeg nacionalnog interesa.

    Princip Minimalne Vlade: Bosna i Hercegovina treba brinuti o sopstvenim problemima, njegovati prijateljstvo, i slobodno trgovati sa svim našim susjedima i EU, ali ne ulaziti u saveze koji narušavaju naš suverenitet!
    Vjerovatni Ishod: Učvršćena prijateljstva i trgovina sa našim susjedima. Postepen ulazak u EU u cilju slobodne trgovine, mira, stabilnosti, i kulturne razmjene. Sloboda od političke nametnutosti EU, UN i NATO. Očuvanje nacionalnog suvereniteta, dopuštajući ljudima naše zemlje da sami odluče o svojoj budućnosti, umjesto života pod neprestanom prisilom da prihvatamo i sprovodimo odluke EU birokrata iz dalekih zemalja, koji nemaju razumijevanja za naše raznovrsno i bogato kulturno društvo.
    ‹ Velika Vlada: Izvor Tiranije i SiromaštvagorePodržavajući Sadržaj za Slobodu i Minimalnu Državu u BiH ›
    Prilagođeno za ispis
    Podijeli
    Email this page ShareThis English
    Oznake minimalna vlada Prosperitet Sloboda Sloboda Ponašanja
    NAVIGACIJA

    Velika Vlada: Izvor Tiranije i Siromaštva
    Minimalna Vlada: Put Slobode i Prosperiteta
    Podržavajući Sadržaj za Slobodu i Minimalnu Državu u BiH
    WHAT LINKS HERE

    No backlinks found.
    LANGUAGE/VAŠ JEZIK

    Maternji
    English
    OSTANITE U VEZI

    Logiraj/Registruj

    • Milovan Vukov Jankovic kaže:

      Danska ima maximalnu VLADU i najveci javni servis u svijetu sa milion zaposhljenih, ali oni rade dobar posao, dobro lijeche, dobro prikupljaju novac od poreskih obaveznika preko 50% BNPa, dobro shkoluju i dobro administriraju, i trzishte rada i gradjane, niko ne gubi vrijeme zbog njihovog plandovanja, nesposobnosti i zloupotrebe, sve se gradjanima servira preko poshte i maila, zato su u vrhu USPJESHNOSTI, nema JEDNOSTAVNIH odgovora, socijalno – liberalna KOMBINACIJA MAXIMaLNE DRZAVE , JAKO USPJESHNE.

      Treba izabrat PRAVAC, mi nit smo VADA NITI VINO, lutamo kao muva bez glave, na sve greshke je CGa pretplacena, sve uchimo preko sopstvene grbache, umjesto da kopiramo uspjeshne i jache, mi trazimo DOMACI ORIGINAL i upadamo u kloaku i kanal sanitarne vode poslije upotrebe.

      • Deset: Ograničena država. Da postoji vrlo malo stvari koje država treba da radi. Cilj države je jednostavno da zaštiti život, slobodu, i imovinu. Sve preko toga nije opravdano. Strogo ograničena vlast.

      • nervni sistem kaže:

        jedanaest: “zivac” za premjera ZIVAC drzave!

      • nervni sistem,

        mada da budem iskren nemam kfalifikacije za tvoj predlog ako je iskren ali ako bi se registrovala libertijanska partija u crnoj gori i moji libertijanci me predlozili ja bih to prihvatio i budi siguran uz njihovu pomoc dosta toga bi uradili na dobrobit svih crnogoraca,

        ja se nadam da ti zagovaras filozofiju libertijanaca i da bi ako se nadam registrujemo pristupio K NAMA.

        pozdrav

      • Prirodni Karakter Države
        Pregled What links here

        Jednostavna istina o vladi je da je ona neefikasna i rasipna, i kao takva građanima često čini više zla nego dobra. Zapravo, što je vlada veća, to je više štete prouzrokovano njenim naizgled dobronamjernim i plemenitim radom. Da bi dokazali ovu tvrdnju i izgradili argumente za superiornost klasičnog liberalizma, slobodnog društva, i minimalne vlade u odnosu na veliku socijalnu državu, pogledaćemo bliže u samu prirodu vlade:

        Besplatne državne usluge nikada nisu besplatne!
        Vlada ne pruža besplatne usluge svojim građanima. Vlada ne stvara bogatstvo, vlada samo redistributira bogatstvo. Stoga da bi vlada mogla činiti dobro, ona prvo mora obezbjediti resurse (novac) od nekuda. Vlada oporeziva građane da bi financirala sve besplatne usluge koje im pruža. To odjednom ne izgleda više toliko besplatno, zar ne?

        Nasilna redistribucija bogatstva od strane države je nemoralna!
        Svaki puta kada vlada donese novi zakon i uvede veći ili potpuno novi socijalni program, ona primora građane da za njega plaćaju, time oduzimajući njihovu slobodu i vlasništvo. To je kao Robin Hud na steroidima, vlada inicira silu da oduzme resurse od jedne grupe ljudi i daje ih drugima.

        Državni programi i usluge guše privatni sektor!
        Prisilno obavezivanje građana da plaćaju državne programe ih dodatno osiromašuje. Osiromašeni građani su onda primorani da koriste usluge države, jer je njihov novac već potrošen u te državne programe, i pojedinci nemaju više novca za plaćanje drugih boljih opcija koje pruža slobodno tržište.

        Vlada nije sposobna da redistributira bogatstvo među svim građanima podjednako!
        U demokratskim društvima, interesi većine su uvijek zadovoljeni prije interesa manjina. Vladavina većine diktira da će vlada uvijek raditi u korist onih koji su je izabrali, i u takvom uređenju ne postoji niti jedna količina zaštite koja može zaštititi manjine od nepravde. Svrha vlade ka postizanju jednakosti je stoga totalna lakrdija.

        Državna distribucija bogatstva uništava inicijativu pojedinca da se sam o sebi brine, time podržavajući socijalu i siromaštvo!
        Ovo je rezultat velike nepravde činjene stalnim oduzimanjem resursa od produktivnog dijela društva i davanjem neproduktivnom dijelu društva. Stoga zašto raditi marljivo kada će pojedinac svakako biti zbrinut od strane države, i pomoći mu da stigne na cilj u isto vrijema kada i oni koji drže čitavo društvo na svojim leđima. Iskoristimo blagodati socijalne države i pustimo da drugi idiot vuče jače i radi za nas!

        Vlada je neefikasna i zahtjeva ogromne resurse da bi funkcionirala!
        Isto kao i čuveni lopov koji u procesu raspodjele hrane siromašnima usput i sam sebe poslužuje, i to najboljim artiklima, tako i vlada sama sebe plaća onako kako ona misli da je primjereno, za uzvrat za sve Robin Hudske usluge koje nam pruža. Pošto naše javne sluge konzumiraju ogromna sredstva u vidu beneficija i lukrativnih plaća, i pošto njihov rad (redistribucija bogatstva) sam po sebi ne kreira nikakvo bogatstvo, čini državu ogromnim teretom društva.

        Vlada je monopolij koji nema potrebu za unaprijeđenjem svoga rada i usluga!
        Pošto država nema nikoga kome bi podnijela račune, ona nema inicijativu za poboljšanjem kvalitete i efikasnosti svoga rada. Državne socijalne usluge rade nezavisno od slobodnog tržišta i njihov monopolski status ih štiti od tržišnih sila, što ih čini imunima na opasnosti od propasti i ostajanja bez posla.

        Država sputava inovaciju i napredak!
        Kada država upravlja biznisom, inovacija i napredak prestaju. Zašto bi državni monopoli ulagali u inovacije kada mogu pružati iste proizvode i usluge iz godine u godinu, bez ikakvih negativnih posljedica po sebe samu.

        Država je nesposobna da novac građana troši efikasno!
        Vlada nema obzira prema cijeni niti vrijednosti svojih usluga, zbog činjenice da troši tuđi novac. Samo pojedinci mogu trošiti svoj vlastiti novac na najbolji mogući, najefikasniji način.

        Moć u rukama državnih službenika omogućava postojanje korupcije!
        Kada državni službenici imaju usluge na raspolaganju, oni ih rado prodaju i izvlače vlastitu korist. Ovaj problem postaje sve izražajniji što je vlada veća i moćnija. Stoga nije čudo da su političari namamljeni i vole političku moć. Zbog tog razloga, mnogi nepotrebni, rasipni, i često puta štetni državni programi i zakoni se donose svake godine. Ispod su neki tipični primjeri kako naše državne sluge koriste političku moć u svoju korist:

        Građanin u situaciji: sa lokalnim opštinarom pri zahtjevu za rodni list, sa policajcem koji prijeti pisanjem saobraćajne kazne, sa gradskom upravom pri zahtjevu za građevinsku dozvolu, sa upravom šumarstva pri traženju dozvole za sječu vlastite šume, sa univerzitetskim profesorom u odlučivanju o prolaznosti i uspjehu studenta, sa lokalnim opštinarom pri procesiranju dokumentacije za otvaranje biznisa ili dokumentacije za donaciju, sa carinskim službenikom pri pregledu i carini robe poduzetnika efikasno ili usporenim tokom, ili je to politička stranka u dilemi određivanja cijene njihove koncesije, ili sudija koji odlučuje direkciju i cijenu njegove presude, ili gradska komisija pri odlučivanju koga izabrati kao pobjednika tendera, ili visoki vladini funkcioneri u odlučivanju količine povećanja njihovih mjesečnih plaća i budućih mirovina, sve do samoga vrha sa troglavim predsjedništvom, gdje se raspolaže sa ultimativnim moćima i gdje se prodaju najveće usluge.

        za više o ovim temama, izaberite među dole navedenim linkovima

      • Smanjenje uloge vlade i demontaža socijalne države za postizanje prosperitetnog društva

        Vlada ima veoma važnu ulogu u slobodnom društvu, ta uloga je zaštita života, slobode, i vlasništva pojedinca. Ovo su uloge zbog kojih je vlada originalno uspostavljena i zbog kojih je data moć od strane građana. Stoga, posao vlade je da održava jaku vojsku, efektivnu policiju, i nepristrasno pravosuđe. Sve ostalo je ostavljeno u moći pojedinca da odluči sam za sebe.

        Klasični liberali – libertijci duboko vjeruju da je previše vlade veoma štetno za društvo kao cjelinu, i da građane koje služi čini sve manje slobodnima i više siromašnima. Argumenti prezentirani u sekciji “Prirodni Karakter Države” su očigledni. Libertijanska filozofija dakle korektno označava većinu državnih programa kao neefikasnima i rasipničkima, i korektno identificira državno upletanje u život pojedinca kao narušavanje njegove lične i ekonomske slobode.

  60. osić: Antisrpsko crnogorstvo je za sada pobijedilo
    Srpski akademik i nekadašnji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Dobrica Ćosić smatra da je crnogorska nacija – Staljinova izmišljotina.

    Prvi predsjednik SRJ od 1992. do 93. godine u intervjuu Politici nazvao je dukljansko crnogorstvo – posljednjim ideološkim ostatkom Staljinove Kominterne na Balkanu.

    Na pitanje kako gleda na fenomen potpune dezintegracije Titove Jugoslavije, Ćosić kaže da je “etničko crnogorsko – ideološko kopile Kominternine politike razbijanja Jugoslavije”.

    “Uz greške koje su činile vlade Miloševića, Đinđića i Koštunice, antisrpsko crnogorstvo je za sada pobijedilo. Kako i zašto, to je prevashodno crnogorsko pitanje”, rekao je Ćosić.

    Prema Ćosićevim riječima, crnogorskim državoborcima Srbija ne treba da osporava tu, kako je kazao, Pirovu pobjedu, niti da izražava težnju za novim državnim ujedinjenjem. Dosta im je, kaže, stradanja zbog “velikosrpskih ciljeva”, koje su im neprijatelji postavljali.

    ”Danas treba svestrano sarađivati sa crnogorskom državom na načelima obostranih interesa. I zalagati se za nacionalna i demokratska prava Srba u Crnoj Gori”, poručio je Ćosić.

    ///////////
    Na čemu je ovaj čovjek?

  61. Milovan Vukov Jankovic kaže:

    Shto ste po ZANIMANJU, ja Srbin a Vi, ja Crnogorac, e jbg pod hitno na dokvalifikaciju i jedan i drugi, da dushom danemo, dosadismo i BOGU I NARODU, a ostasmo za sprdnju u Jevropi, a ovaj javniservis pretvorismo u tushku dzadu.

  62. Ovo je libero-libertarijanski odnosno recimo prosle godine je student Dr DJikanovic castio svoga poslodavca i profesora Veso Napoeonovoga Vukotica projekat da dovede u red trziste kapit(izm)a. Vele alal ga je opravio svaka mu cast, ostali samo dugmici.

    http://www.in4s.net/index.php/magazin/ekonomija/7627-kad-student-tutne-profesoru-900-000

  63. Nelikvidnost koju unosi drzava
    http://www.cafemontenegro.com/index.php?group=25&news=177845

    Plus opstine, plus javna preduzeca, plus javne ustanove odvojeno od budzeta. PO nekim procjenama oko 80 miliona. Pa ti zivi i radi majcin sine.

    • Milovan Vukov Jankovic kaže:

      Koliko ja znam 14000 trulih jabuka ili nelikvidnih firmi koje ne placaju svoje obaveze iznosi 300 miliona, a dug Budvanske opshtine iznosi 137 miliona, ako nijesam poludio, ili omatufio pa slabo pamtim brojke.

      Ko je LUD da ulozi jedan euro u takav AMBIJENT ????

      • A dug prema EPCG je 170 miliona. Ja mislim da su dubioze mnogo vece ali je jedno dug po osnovu neplacenih faktura, drzavna neplacanja, a drugo su krediti i kasnjenja po kreditima. Bog sveti zna sto se sve desava. Ta prica o 300 miliona je onako statistika koja ako se nesagleda cjelina problema ne govori puno. Sustinski ipak je drzava najveci finansijer i dalje, nesto udje kroz turizam i to je to. Kafica i restorana svaki dan sve vise i vise a sve puniji i puniji.

  64. Milovan Vukov Jankovic kaže:

    Od par milijardi odobrenih kredita, nedje sam prochita da polovina DEBITORA-duznika kasni sa otplatom.

    Nedostatak pravih informacija i NERAD MONSTATA, je veoma skup za drushtvenu zajednicu, jer je planiranje sa toliko nepoznatih, nemoguce.

  65. Koliko ja znam ovaj dio statistike radi Centralna banka CG. Vise institucija ima u CG da im je jedina rabota da stasticare ali slaba vajda. Onda to stvara nepovjerenje. Recimo javelim da rezultate popisa treba uzeti ozbiljno u obzir kada se planiraju investicije u stanogradnju opsti shou na sprdnju su me digli. A inace na racun statistika i biltenaCentralne banke ima mnostvo kritika. Tu je mnogo brojeva ali vise sakrivaju neko otkrivaju i zamastravaju sustinki stanje likvidnosti namjerno i vec mjesecima eliminisuci prikazivanje nekih monetarnih derivata iz zbirnih podataka za mjesece (ovo nije iz mojih usta vec od jednog stranca koji odje rabota).

Odgovorite na Kozak ( Čučuk Stana) Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.