Vaše sugestije u vezi razvoja ovog portala možete ostavljati putem komentara na ovoj stranici ili slanjem poruke preko kontakt forme ili na email:
Takođe, želimo vas upoznati sa osnovnim principima uređivanja portala u domenima diskusije.
U diskusijama nije dozvoljeno:
– vrijeđati, omalovažavati, uznemiravati druge komentatore zbog vjerske, nacionalne, polne ili druge pripadnosti
– pozivati na linč i nasilje
– zlonamjerno objavljivati privatne podatke komentatora i trećih lica
– objavljivanje poruka, sadržaja, linkova s pornografskim, pedofilskim i fašističkim sadržajem
– vulgarnost
– mnogostruko slanje istog komentara (spamovanje)
– korišćenje različitih nikova u kratkom vremenskom razmaku
U diskusijama ne preporučujemo:
– podsticanje svađe jer nam je cilj da razgovaramo u duhu tolerancije i ohrabriti što veći broj gledalaca da se aktivno uključe u rad ovog portala
– vrijeđati uredništvo jer za ovaj javni servis ne plaćate pretplatu
Preporučuje se:
– ohrabrivanje slobodne misli na portalu i u ličnom okruženju
Prilog:
– komentar iskusnog učesnika
Milovan Vukov Janković:
Plashim se od TRI najveca OTROVA svih PORTALA,
maratonskih naZijonalistichki rasprava,
vjerskih i ideoloshkih,
FEREDZE KOJA ZATVARA OBADVA OKA,
i ne dozvoljava da sagledamo KOSHTANU SRZ RAHITICHNOG CRNOGORSKOG ORGA(NI)ZMA, koji se savija zbog podjela na KRILASHE I KLUBASHE, NA BJELASHE I ZELENASHE, NA CHETNIKE I PARTIZANE I MIL-OVCE I MOMIR-OVCE,
a ne vidimo SRZ,
one KOJI PLJACHKAJU,
i one OPLJACHKANE kojima deru chapru dvije decenije,
i igraju PING PONG sa radnicima,
DERIKOZA na jednom kraju STOLA,
a REZIM I MINISTRI NA DRUGOM.
Ko unese na PORTALU RAZDOR,
ne odiO u GUCHU, na SABOR.
Napomena:
03. Avgust 2013. – Dva miliona putnika
javniservis.me 
LJUDI SE RADJAJU SLOBODNI,
DA BI ZIVJELI U LANCIMA,
NARODI KOJI ZIVE U LANCIMA,
NE ZASLUZUJU SLOBODU,
ZATROVANA GRADJANSKA SVIJEST,
VJEROM , NACIJOM I IDEOLOGIJOM,
SAMO STEZE LANCE I KATANCE,
KAO SIDA RAZARA ORGANIZAM,
TAKVI NARODI NE ZASLUZUJU ,
SLOBODU, DOK NE OZDRAVE.
ISTINA OD KOJE SVI NAZIJONALISTI BJEZE , KAO DJAVO OD KRSTA.
http://www.seebiz.eu/margetic-pocinjem-strajk-gladu-istrazivacko-novinarstvo-je-usutkano/ar-56871/
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/82335-milanovic-smijenio-latina-zbog-afere-o-3-25-milijuna-eura-nlb-ova-kredita.html
zaista je kontraproduktivno brisanje vukomana cejovica I njegovih komentara, takvih kakvi su, a ostavljanje svakakvog olosa sovinistickog I fasistickog da palamudi bez granica.
mislim da ovo zasluzuje komentar…laufere , imenuj svaki nik ili ime i prezime tvoraca ostavljenih komentara svakakvog olosa sovinistickog i fasistickog koji palamudi bez granica na portalu…ili da i tvoj komentar ide u istu korpu?…
Koristimo priliku da se izvinimo Vukmanu Čejoviću što nismo odmah linkovali ažurirani javniwc Obrisani komentari su na svom mjestu.
ti si naopaki oilcan primjer priucenog fasiste koji je umislio da je nesto drugo, eto primjera ko za primjer pita.
rtgc, pravda za vukomana, bez njega ne valja!!!
zato sam te i pitao laufere da se do kraja izujes…daj sebi oduska i lupaj etikete…
jebi ga, znas sve fore, nasankao si me, sad je sve jasno i ko sam ja i kako se lako izuvam.
pozdravi lustraciju i reci joj da jos ima vremena za promjenu dresova, ma sve manje i manje.
Pavuna: Pripremamo strategiju, a detalje tajim jer nas Orwellovske sluge u RH prate i prisluškuju!
Nakon što su hrvatski birači dramatično malim postotkom izlaska na izbore te ljutitim i namjernim poništavanjem četrdesetak tisuća izbornih listića, hrvatskim političkim elitama opalili žestoku pljusku poručivši im da se napokon maknu s političke pozornice, ‘veliki’ mediji po običaju su tu najvažniju poruku izbora ili izostavili ili marginalizirali.
No, činjenicu da je u zemlji od četiri i pol milijuna ljudi na izbore izašlo tek nešto više od 700 tisuća glasača, od kojih je njih čak pet posto namjerno uništilo izborne listiće, nemoguće je skriti ili prešutjeti. Svi objektivni politički analitičari morali bi, stoga, nakon ovoga ustvrditi da posljednji izbori nisu legitimni, te da Vlada premijer Milanovića definitivno nema potporu naroda, što znači da bi u najskorije vrijeme morali raspisati izvanredne parlamentarne izbore.
Starčević: Narod je u nedjelju poručio da mu je dosta karijerista i lopova
– Bojkot izbora najbolje potvrđuju ono što već duže vrijeme govorimo: da hitno moramo promijeniti i politiku i ljude koji sudjeluju u njoj, te da politika više ne smije biti zanimanje koje je samo sebi svrha. Narod je u nedjelju opalio žestok šamar i SDP-u i HDZ-u, te im poručio da mu je dosta karijerista i lopova koji misle samo na sebe. Uvjeren sam, osim toga, da su za barem pet do šest posto slagali u vezi izlaznosti na izbore, samo da navuku dvoznamenkastu brojku, kako se na bi doznalo za apsolutno skandalozni bojkot izbora. Siguran sam da je izlaznost falsificirana, jer sam u nedjelju satima obilazio više biračkih mjesta u Gospiću, te sam vidio da na biralištima, koja su na svim dosadašnjim izborima bila dupkom puna, ovog puta gotovo da nije bilo žive duše. Sve je to dokaz da narod ne vjeruje ovakvim političarima, te da traži korjenite promjene – ističe Karlo Starčević, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, organizacije koja ima za cilj okupljanje građana i prijatelja Hrvatske u domovini i inozemstvu radi zajedničkog ostvarivanja korjenitih promjena u Republici Hrvatskoj. Valja napomenuti da je Hrvatsko nacionalno vijeće nedavno u Zagrebu organiziralo iznimno zapažen skup na kojem su sudjelovali mnogi značajnih hrvatski znanstvenici i intelektualci, koji su, po svemu sudeći, odlučili povezati se i zajednički djelovati na spašavanju Hrvatske od pada u ponor u koji nas već godinama vuku političke kaste na vlasti i pri vlasti.
‘Bit će kasno kad frustrirani narod izađe na ulice’
– Užasno je bilo vidjeti slavlje ‘europarlamentaraca’ ZOMBIJA (kako reče g. Pavuna), poslije ovih besramnih i promašenih izbora, kako se vesele novom europskom dohotku koji će njihov narod krvavo platiti. Krajnje je vrijeme da se ova vlast osvijesti i prihvati odgovornosti za koju je dobro plaćena, prije nego joj ostatak pučanstva, koji nije izišao na izbore, iziđe na ulice a onda, ne smijem ni pomisliti kako će reagirati izvaran i opljačkan narod. Zato HNV nudi svim relevantnim političkim čimbenicima pomoć pri rješavanju više nerješivih nacionalnih problema. Sutra će već biti kasno, ali će onda narod rješavati probleme bez njih, što nas ponovno vodi u novu pogibiju – zaključuje Karlo Starčević, predsjednik HNV-a
A da doista postoji konkretna inicijativa udruživanja slobodnomislećih hrvatskih znanstvenika i intelektualaca s namjerom izrade strategije izlaska iz krize, portalu Dnevno.hr potvrdio je i dr. Davor Pavuna, kojemu smo u petak 12. travnja poslali upit s pitanjima vezanim uz tu temu, a koji nam je odgovore poslao u petak navečer, nakon što smo već zaključili tekst koji je tog dana i objavljen (‘Rasprodaju hrvatskog srebra ćemo zaustaviti, a Liniću i Milanoviću sudit ćemo zbog veleizdaje!’). Kratke njegove odgovore zato objavljujemo naknadno.
Pavuna: Službe nas snimaju, zato kratko poručujemo: Island, Island, Island!
– Spremamo za Dnevno.hr i za druge medije detaljnije podatke i brojne činjenice kojima ćemo objelodaniti i do detalja rastumačiti manipulacije koje su na djelu u Hrvatskoj. Inače, kako sam jasno rekao u predavanjima, sve akcije i komunikacije osoba kojima je Ljubav svetinja, koji čuvaju suverenitet obitelji, koherenciju nacije i jačaju normalnu državotvornost Lijepe Naše, uredno su SNIMANE od (ne-bas-tajnih) službi slugana s vlasti. Zato nemam nikakvu namjeru objavljivati strategiju, časna imena ili detalje o tome kako i kada će osviješteni građani djelovati. Vašim čitateljima preporučamo da pročitaju originalnu Orwell-ovu, ‘Životinjsku farmu’ i ‘1984’ pa će lako prepoznati likove i brzo uvidjeti kako te razne ‘naše’ tobož izabrane ‘vlade’ prodaju razna ‘vlasništva’ ‘ i ‘dobra’ , te kako manipuliraju. A jednostavan odgovor i poruka naciji jest: ISLAND, ISLAND, ISLAND! Čak je i ‘Globus’ opisao ‘reset’ operacijskog sustava na osviještenom, demokratskom Islandu. Pametnome dostatno – ističe dr. Davor Pavuna u odgovoru na naš upit o detaljima strategije izlaska Hrvatske iz krize.
Na što točno dr. Pavuna misli kad spominje Island, upitali smo mr. Karino Hromin Sturma, predsjednika ekonomskog pokreta Zajedno, koji je nedavno razgovarao s Pavunom i dogovorio buduću suradnju, a koji je o pozitivnom primjeru Islanda više puta govorio i pisao za naš portal.
Na referendumu odbili otplaćivati bankarske dugove, smijenili vladu i sudili premijeru
– Alternativa rasprodaji državnog vlasništva je lijepo prikazana na primjeru Islanda. Island je 2008. godine došao u veće probleme nego mi, jer su i tamo imali privatne banke koje su bankrotirale. Islandski narod je proveo dva referenduma na kojima su odbili vraćati bankarski dug. Rekli su: oprostite, kada su bankari dijelili zaradu od profita nisu pitali narod i nisu dijelili s narodom. Normalno je, dakle, da svaka država štiti svoje interese, što znači da je moguće vratiti banke u državno vlasništvo. Problem je u tome što smo imali društveno vlasništvo te smo bili najprivatiziranija zemlja u svijetu, no onda je to vlasništvo podržavljeno i kasnije rasprodano u bescjenje. Od toga je hrvatska birokracija živjela. Oni, dakle, već godinama ništa ne stvaraju, već samo sve rasprodaju i žive od tog novca. To treba obustaviti i napraviti projekt dugoročnog razvoja republike Hrvatske – ističe često mr. Hromin Sturm.
Ovome valja pridodati i činjenicu da su građani Islanda primorali vladu, koja je dovela zemlju u veliku ekonomsku krizu, da da ostavku, a islandskom premijeru je kasnije suđeno zbog nesavjesnog rada!
Miliša: Svehrvatski pokret otpora otpuhat će izdajničku politiku uništavanja gospodarstva
– Ključ oporavka Hrvatske, kao što je bio i na Islandu, referendumsko je odlučivanje kojim bi narod mogao spriječiti političke kaste da rasprodaju svu preostalu imovinu i nastave upropaštavati gospodarstvo. Jer cilj EU birokrata je upravo upropaštavanje hrvatskog gospodarstva, a u interesu bankarske oligarhije koja jedina od toga ima koristi. U Islandu su to zaustavili. No, naši političari samo slijede naputke EU birokrata i tako već godinama sustavno uništavaju hrvatsko gospodarstvo. Da to o čemu govorim nije teorija zavjere, potvrđuju i riječi J. E. Stiglitza, dobitnika nobelove nagrade za ekonomiju i bivšeg čelnika Svjetske banke, koji je nakon mnogih loših iskustava stečenih upravo u Svjetskoj banci i spoznaje da ta institucija u stvari smišljeno i sustavno uništava mnoge nacionalne ekonomije radi bogaćenja pojedinaca, kasnije otvoreno progovorio o načinima pljačke koje provodi Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. A da su Slavko Linić i premijer Milanović poslušni vojnici MMF-a više nije potrebno ni dokazivati. No, sada se stvara svehrvatski pokret otpora takvoj politici. Uvjeren sam da će taj pokret krenuti iz Slavonije, regije koja se sustavno tlači i upropaštava i gdje su najviše na udaru branitelji i seljaci. Uvjeren sam, dakle, da će u rujnu krenuti bura koja će otpuhati ovu vlast, te da će ju pokrenuti intelektualci koji se sada povezuju a koji već neko vrijeme vode svoje pokrete ili stranke. Tu prije svega mislim na ekonomski pokret Zajedno i Karino-Hromin Sturma, na braniteljsku stranku Zavjet za Hrvatsku i generala Marko Lukića, na grupu intelektualaca koja izrađuje strategiju izlaska iz krize na čelu s dr. Davorom Pavunom, kao i na druge intelektualce koji su se angažirali na ideji zaustavljanja upropaštavanja zemlje. Uvjeren sam da će se udruženi intelektualci izboriti za referendumsko odlučivanje, te da će tako prekinuti praksu dodvoravanja hrvatskih političara EU birokratima – podvlači dr. Zlatko Miliša, koji je zajedno s dr. Pavunom i drugim znanstvenicima bio na nedavnom skupu HNV-a u hotelu Antunović i koji zna detalje cijele akcije, te koji dodaje da je hrvatski narod i na nedjeljnim izborima poslao itekakvu poruku Vladi premijera Milanovića.
Biračka apstinencija je prosvjed protiv vlade
– Biračka apstinencija je ništa drugo do revolt protiv Vlade. Izborna šutnja je politički čin i uvod u buru koja slijedi. Dramatično slab odaziv na nedjeljne izbore pokazao je, osim toga, da su ti izbori bili nelegitimna otimačina 82 milijuna kuna. Pitam se tko će vratiti tih u smeće bačenih 82 milijuna kuna, sada kada je očito da je odluka o odvajanju izbora za EU parlament od lokalnih izbora bila posve promašena – zaključuje na kraju profesor Miliša.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/84401-pavuna-pripremamo-strategiju-a-detalje-tajim-jer-nas-orwellovske-sluge-u-rh-prate-i-prisluskuju.html
Nakon provjera na popisu 760 tisuća birača manje
Ministar uprave Arsen Bauk objavio je da se na popisu birača za izbore za Europski parlament nalazi 760 tisuća birača manje nego na posljednjim izborima, odnosno referendumu o ulasku u Europku uniju. Najveće smanjenje od 16 i pol posto vidljivo je u Ličko-senjskoj županiji, nakon čega slijede Šibensko-kninska i Požeško-slavonska županija s oko 13 posto manjim brojem birača. Inače, popis birača dio je registra birača koji će se po novom zakonu od sada sastavljati za svake izbore. U njemu se prvi put nalaze samo oni birači koji imaju važeće osobne iskaznice ili su se aktivno registrirali, u slučaju da nemaju prebivalište u Hrvatskoj. Ministar Bauk ocijenio je popis vjerodostojnijim u odnosu na onaj uoči referenduma, dok za lokalne izbore ne očekuje veće promjene u broju birača. Predstojeće izbore za Europski parlament komentirao je i predsjednik Josipović. Samu kampanju ocijenio je vrlo skromnom, dodavši da bi se europska pitanja još slabije promovirala da su izbori zajedno s lokalnima.(H)
http://www.hkr.hr/?sec=3&tid=3&cid=42509
U zakonu, naime, stoji da lokalni referendum nije uspio ukoliko na njega ne izađe više od 50 posto birača. Ista odredba donedavno se primjenjivala i na nacionalni referendum, ali izmijenjena je upravo zbog (očito opravdane) strepnje da na referendum o EU neće izaći dovoljan broj birača.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/demokracija-kakva-demokracija/672868.aspx
Ključ oporavka crne gore, kao što je bio i na Islandu, referendumsko je odlučivanje kojim bi narod mogao spriječiti političke kaste da rasprodaju svu preostalu imovinu i nastave upropaštavati gospodarstvo. Jer cilj EU birokrata je upravo upropaštavanje crnogorskog gospodarstva, a u interesu bankarske oligarhije koja jedina od toga ima koristi. U Islandu su to zaustavili. No, naši političari samo slijede naputke EU birokrata i tako već godinama sustavno uništavaju crnogorsko gospodarstvo.
narodu je potrebna bolja I zdravija elita, a ne nasljedno-partijski mehanizam koji samo svoj drob puni I prazni, a ostali mu sluze za zajebanciju I knjigovodstvo.
http://www.politika.rs/rubrike/Sta-da-se-radi/Banalizovanje-zivota-kao-duh-vremena.sr.html
Tvrd je q.rac, vocka cudnovata,
ne slomi ga, a jajca polomi.
http://dps.me/vijesti/4020-nikola-pesic-celnici-df-a-su-potpuno-dezorijentisani#.UW6GpbiZj54.facebook
OD ULICE DO MAGISTRALA
Zašto propadaju putevi u Crnoj Gori: Klima, nestručnost…
Kad su u pitanju gradske ulice, smatra Kapor, glavni faktor propadanja su loše napravljeni i održavani slivnici
Putevi nam propadaju zbog klimatskih prilika, ali i zbog nestručnosti tokom gradnje i stihijskog i lošeg održavanja, smatra profesor Građevinskog fakulteta dr Vlado Kapor.
Normalno je, kaže on, da se u periodima velikih kiša, kao što je bilo ovog marta, u brdskim predjelima pojavljuju klizišta.
“Kad projektant radi put on nije baba vračara nego radi na osnovu istraživanja tla, jer se u tlu mogu pojaviti vode, klizišta i slični faktori koji utiču na kvalitet kolovoza. Kohezija tla može da oslabi zbog velike vode, pa se onda usljed vibracija od saobraćaja i zasićenosti tla vodom pojavi klizište. Zato se moraju prilikom projektovanja uzeti u obzir hidrološki faktori i neujednačena nosivost tla, a nadzor mora biti stalno na mjestu izgradnje i kontrolisati izvođenje radova, ističe Kapor, i pominje primjer izgradnje tunela Učka u Hrvatskoj, kad su mineri u brdu naišli na jezero, koje je onda iskorišćeno za snabdjevanje pitkom vodom Rijeku i Opatiju, ali su radovi na tunelu prekinuti na duže vrijeme.
Ovaj promjer ukazuje na neophodnost detaljnih istražnih radova u projektovanju i izgradnji putnih građevinskih objekata.
Klima, ipak, nije jedini faktor propadanja naših puteva.
Kolovozne konstrukcije se sastoji od podloge i zastora. Zastor čine vezni i habajući sloj, a podloga može biti višeslojna, najčešće je dvoslojna, donja od mješavine šljunka I pijeska (tampon), a donja od mješavine drobljenog kamenog agregata I bitumena po toplom postupku (BNS). Habajući sloj se prilikom izgradnje nanosi finišerima , mašinama koje imaju peglu.
Širina ove pegle je ograničena, i često je manja od širine kolovoza, pa se asfaltiranje obavlja po trakama, jer je često širina pegle finišera kraća od širine vozne trake skupa sa širinom ivične trake. Naše firme najčešće nemaju finišere koji bi to mogli uraditi odjednom čitavu širinu kolovoza sa ivičnim trakama.
Asfaltiranje bi se trebalo obavljati sa dva finišera sa razmakom od dvadesetak metara, tako da idu paralelno i da se ne dozvoli hlađenje smjesi i da ista po završetku asfaltiranja ima temperaturu od približno 130 stepeni celzijusa.
Ako izvođač radova nema dva finišera tada bi morao imati uz finišer, grijač da bi prilikom asfaltiranja druge trake mogao da grije ivicu već završene prve trake zbog stvaranja kvalitetnog toplog spoja.
Ako izvođač asfalterskih radova nema uz finišer grijač, tada je prisiljen raditi svaku traku posebno, tada mora obratiti pažnju na izvođenje asfaltnih slojeva sa preklapanjem u širini od najmanje 15 cm
Ako izvođač asfalterskih radova nema uz finišer grijač, tada je prisiljen raditi svaku traku posebno, tada mora obratiti pažnju na izvođenje asfaltnih slojeva sa preklapanjem u širini od najmanje 15 cm. Kod izvođenja asfaltiranja u više slojeva, mora se voditi računa da spojevi ne dođu u istu vertikalu. Ako izvođač asfalterskih radova ne vodi računa o ovakovom načinu asfaltiranja, česta je na našim putevima pojava uzdužnih pukotina, koja se nastala nestručnim i nesavjesnim radom i nemarom “ objašnjava Kapor.
Poseban problem je, kako ističe, ako se ta pukotina na habajućem sloju „pogodi“ sa pukotinom u veznom sloju, jer onda voda može da prodre sve do posteljice (zemljanog sloja) i ozbiljno ošteti put.
Drugi ozbiljan problem je što mašine koje koriste izvođači često nemaju lasersko navođenje, koje omogućava da se put izvede bez ikakvih „valovitosti“.
Ove pojave se, smatra Kapor, mogu izbjeći nabavkom savremenije opreme, ali ni to nije garancija.
“Kad je, prije par godina, rađen put prema aerodromu, Crnagoraput je od Štrabaga dobio novi finišer , ali ljudi jednostavno nisu bili obučeni da rade sa njim. Došli su instruktori iz Austrije, pokazali uz pomoć prevodioca osnovne funkcije, ostali kratko i otišli. Kad se nabavljaju nove mašine ljudi treba da idu na obuku po nekoliko mjeseci da bi naučili kako se radi sa savremenom tehnikom“ ističe Kapor.
Griješe, ističe on, i projektanti, koji često umjesto na osnovu tačnih podataka rade „na osnovu iskustva“ iako iskustva u projektovanju puteva gotova da i nemaju.
Crnogorski propisi u oblasti izgradnje puteva, smatra Kapor, nisu loši, ali se često ne poštuju
“Jako je važan i kvalitet bitumena odnosno asfalta koji se ugrađuje. On zavisi od temperaturnih oscilacija. Ako se zna da je temperatura u Podgorici često veća od 40 stepeni, a da je na površini asfalta tridesetak stepeni veća, onda je jasno da se asfalt na toj temperaturi već topi. On po pravilu odolijeva temperaturama do 60 stepeni, ali to zavisi od vrste i kvaliteta, odnosno tvrdoće bitumena koju projektant traži i izvođač naruči. Dešava se kod naših projektanata da uopšte ne preciziraju vrstu bitumena pa onda dobijemo asfalt koji nije odgovarajući za naše uslove“ kaže Kapor, i dodaje da izgradnju puteva treba da prati laboratorija koja će ispitivati uzorke materijala i tako garantovati kvalitet ugrađenih materijala.
Crnogorski propisi u oblasti izgradnje puteva, smatra Kapor, nisu loši, ali se često ne poštuju. U proceduri izgradnje su važne sve faze, projektovanje i izvođenje,ali je, kako ističe, posebno bitno da investitor ima dobar nadzor nad gradilištem.
“Ako nadzorna služba koja je odgovorna za kvalitet vodi 5 ili 15 objekata pa svakih nedjelju dana obiđe gradilište, kad je posao već odmakao, onda se mogu desiti razni propusti, koji ostavlju posljedice“ kaže on.
Što se tiče održavanja često se radi stihijski, bez pravog plana.
“Kad neki tehničar ili putar vidi da su se pojavile pukotine na cesti onda šef kaže da će se u tom dijelu raditi presvlačenje asfalta ili nešto drugo, a često se ne zna pravo stanje tog i drugih puteva. Crna Gora, jedina od eks jugoslovenskih država nema evidenciju stanja na putevima jer nema novca za to.
Nemamo para, ali radimo kao pijani milijarderi, krpimo tek kad se pojave jame koje prijete da oštete vozilo, a zna se da, kad se pusti da se rupa proširi nastaje teža posljedica. Puteve održavamo samo ljeti, iako se to može raditi i zimi, po takozvanom hladnom postupku.
Prije dvadesetak godina ljudi iz Beograda su ovdje držali predavanje kako treba napraviti kakastar puteva gdje bi bili podaci o objektima, putevima, oštećenjima, gdje bi se unosile sve uočene izmjene na drumovima, Tako bismo znali sve što nam treba i mogli da pravimo plan održavanja , ali još nemamo taj katastar. Stanje na putevima je, čini mi se, posljedica nemara i toga što nemamo stručne ljude na pravim mjestima“ jasan je Kapor.
Slivnici krivi za gradske ulice
Kad su u pitanju gradske ulice, smatra Kapor, glavni faktor propadanja su loše napravljeni i održavani slivnici.
“Gradske ulice na periferiji su često rađene ’na divlje’ , u naseljima gdje nema atmosferske kanalizacije, one su van standarda, manje širine i debljine, i normalno da se dešava da propadaju. Što se tiče ulica u centru, slivnici obično nijesu kako treba očišćeni i održavani, a nekad nijesu ni napravljeni po propisima. Kad se slivnik, ošteti gradske službe ponekad samo sipaju beton okolo, on bude visočiji od ulice i sprječava da voda uđe u slivnik, nego ostaje okolo.
Zato nam se dešava da treba nositi dva kišobrana – jedan gore a jedan za noge, jer su svuda lokve, na podvožnjacima često i prava jezera“ kaže Kapor.
Utiču i preopterećena vozila
Teška vozila takođe vrlo loše utiču na puteve, ističe Kapor, koji je prije nekoliko decenija radio i kao Republički inspektor za puteve Hrvatske.
“Inspekcija za puteve je ta koja treba da kontroliše preopterećena vozila. Ja sam, kad sam radio kao inspektor, redovno na cesti, uz asistenciju policije, vagao kamione i pisao prekršajne prijave i isključivao iz saobraćaja one koji su teži od dozvoljenih, kod nas, deset tona osovinskog opterećenja. Preopterećena vozila su pravi razarači na putevima.
U nauci postoji takozvani koeficijent ekvivalencije, koji nam govori koliki je destruktivni učinak vozila na kolovoznu konstrukciju. Ta brojka se sa vrijednosti 1, kod dozvoljenog opterećenja od 80 kN, penje na više od 14 ako je opterećenja samo dva puta veće, 160 Kn.
Ovo vam govori kakvu katastrofu čine teška vozila, koja su često i nestandardnih gabarita pa oštećuju kalote tunela“ ističe Kapor, i dodaje da za dvadesetak godina života u Crnoj Gori nije vidio saobraćajnu inspekciju koja vaga vozila i isključuje iz saobraćaja ona koja čine štetu putevima.
Kako će autoput preko Skadarskog jezera
Autoput koji Crna Gora planira da gradi će, sa stanovišta održavanja, biti višestruko skuplji i komplikovaniji od postojećih puteva, kaže Kapor.
On ističe da je, kad je u pitanju gradnja, najproblematičnije pitanje kuda će put preći Skadarsko jezero, jer se radi o nacionalnom parku. Ostale planinske dionice, iako komplikovane, nijesu neizvodljive, smatra Kapor.
Država bi ipak, prije gradnje, trebala da pripremi određenu infrastrukturu, prije svega odgovarajuću laboratoriju koja bi ispitivala kvalitet ugrađenih materijala i tako pomogla investitoru da kvalitetno uradi nadzor.
“Oprema za asfaltnu laboratoriju je kupljena još 1979. godine, poslije zemljotresa, ali stoji neotpakovana jer nije nađen adekvatan prostor za otvaranje laboratorije. Mislim da je vrijeme da se država pozabavi i tim problemom, jer smo opet jedini u regionu koji nemamo ovakvu instituciju”, kaže Kapor.
Dokle?
Kada nemaju s kim, mnogi neće, kada imaju s kim, mnogi ne smiju, kada hoće i kada smiju, tada ne umiju i u tom velikom neskladu sve nade, htjenja i želje se tope i- nazad na kauč
Miško Tamindžić
Autor je kompozitor i sekretar za kulturu i umjetnost Pozitivne Crne Gore
U većini država svijeta, narodi se dižu protiv nepravde, protiv siromaštva, protiv neodgovorne i nemarne vlasti, protiv ljudi koje su zasjeli na milionima, mareći jedino za sopstveno dobro, težeći jedino ličnim interesima.
Da, znamo i mi da protestujemo, da se bunimo, ispred zgrade Vlade, ministarstava, Skupštine, i mi se znamo dići, i mi znamo lupiti šakom o sto, kad je isključivo naš neposredni interes ugrožen.
Prosječni Crnogorac je mirno ispružen na svom kauču sa daljinskim u ruci, ustaje kada treba tražiti zaostaliu platu i regres, ali kada je potrebno ustati i boriti se za opštu dobrobit, za onu koja ne šušti u rukama maksimalno 4 dana, uvijek bira opciju da je bolje sjesti, čekati, ludo se nadati, klimati glavom na isprazna obećanja, i trpjeti. Dobro je, samo da nema rata. Hljeb da košta 100 eura, troje bi izašlo na ulicu, a ostali bi rekli – ”nema veze, bitno je da ga ima”.
Kada nemaju s kim, mnogi neće, kada imaju s kim, mnogi ne smiju, kada hoće i kada smiju, tada ne umiju i u tom velikom neskladu sve nade, htjenja i želje se tope i- nazad na kauč.
Svi bi da su u bankama, provajderima, aerodromima i ostalim zapadnim aranžmanima, mjestima gdje mogu stvarati „imaginarni“ autoritet, pa sama pomisao na to da jedinstveno ustanu i bore se protiv zajednicke propasti koja čeka i većine i manjine, naprosto ne oživljava u njihovoj svijesti .
Treba li oživjeti bratstvo i jedinstvo, treba, mada nacionalisti to ne predviđaju, fašisti to ne razumiju, a momci na vlasti su ga svjesno odvojili da bi došli do ovih rezultata. Kad nas udare po glavi dugoročne posljedice (ne)činjenja vlasti, kada te posljedice sustignu našu djecu i naše unuke, bićemo stari za viku i juriš iI shvatiti da nam je život bio jednosmjerna ulica.
Mnogi među nama prepoznaju samo ljude i zajedno s tim ljudima se valja dići, zajedno s tim ljudima valja ustati i pojuriti naprijed, protiv svih i svakoga ko nasrće na ono što država i njeni građani treba da budu.
Protiv nepravde se ne ustaje sa religijskom dogmom i političkom doktrinom, protiv nepravde se ustaje sa dostojanstvom svojstvenim čovjeku, svojstvenim uvjerenju da čovjek i kao jedinka i kao član zajednice zaslužuje bolje, treba da ima bolje, i to ne bolje plate, ili zdravije okruženje, ili zajedničku izgradnju naprednijeg društva, nego i jedno, i drugo, i treće, i sve za što se vrijedi boriti. I što je u suprotnosti sa izopačenim vrijednostima koje se nastoje utemeljiti kao normalne i svakodnevne – Loris Gutić.
Ne ustaje se protiv nepravde po bilo kakvom aranžmanu, ne treba strane ruke i stranih usta da kažu da je nezaposlenih previše, da su kompanije smoždene izopačenim privatizacijskim procesima, da živimo u bijedi i nemaštini nesrazmjernoj onome što možemo i treba da imamo, da živimo sa razrovanom sviješću koju nisu razrovali ni masoni ni Amerikanci, nego domaći ”umjetnici“ koji vole samo i jedino novac, i koji sa neizbježnim doktrinama, ideologijama i dogmama na usnama zabašuruju ruke kojima pune svoje džepove.
Mi svojim ustajanjem i plaćamo našu budućnost, a svojom tišinom mi smo odavno isplatili bijedu u kojoj živimo, ambis u kojem trunemo. DOKLE?
sa kim i za kim?
za šta i zašto?
kako i dokle?
BOTerizam
Fernando Botero Angulo (19. april 1932 -) je kolumbijski likovni umjetnik, poznat po specifičnom stilu figurativne umjetnosti, koji je po njemu dobio ime boterismo (“boterizam”).
http://www.telegraf.rs/vesti/271038-intervju-s-teslom-iz-1899-ja-sam-porazen-covek
Da se IZVINIM CLANOVIMA IZBORNE KOMISIJE, iz skole Dragisa Ivanovic,
kako javlja ANTENA M,
ima tri Milovana Jankovica, od kojih su dva GLASALA A JEDAN NIJE,
poslije uvida u datum rodjenja 21.11.1946, taj jedan sam JA, glavom i bradom, tako da je i Djina Mitric saopstila ISTINU, i IZBORNA KOMISIJA,
vuci siti, a ovce na broju.
Da nijesi i ti POTKUPLJEN Milovane a OPROSTI da nijesi poceo LOBIRATI za Vujanovica i njegove! ?
http://www.vijesti.me/vijesti/vesovic-mandic-je-organizator-protesta-clanak-124115
ništa nije slučajno
Demokratija ante portas
Urgentno je neutralisati neprijateljsku kolonu, opozicionare, kritičare, ostatke klasnog (sada, međutim, državnog) neprijatelja, koji kidišu sa svih strana. Ka’ da se dijele priganice.
Demokratija ante portas Uvecaj!
Ilustracija (Foto: eiu.com )
Ratimir Vujačić
Ratimir Vujačić
Napredujemo u demokratiji. Samo da najpotonji rezultati njeni ne uslijede prekasno i odvedu nas obnovi uličnih događanja. Tamo nas zanago čeka nova generacija mladih, lijepih i poštenih. Naime, demokratija i beznađe naslonjeno na gubitak opšte ideje – pravna država i svekolika oskudica – nijesu održiva zajednica. Najjeftnije nam je tader odlaganje demokratije na neodređeno vrijeme. Prvo smo ju odložili u epohi Tita i partije zarad revolucije; tijekom koje nas komunisti posve ubijediše da je po narod i radničku klasu, diktatura politbiroa komat bolja i učinkovitija od trule građanske demokratije; drugi put, prilikom parcijalne, šminka „AB revolucije“ koja je odrađena zarad spasavanja „revolucionarne“ obnoviteljske supstance i kadrova njenih – kontinuiteta totalitarizma dabogme.
Domaći komunisti u dubokoj krizi i nestašici identiteta – nikoga da im otkrije ko su i što su – usred nagomilanih i nepremostivih problema, izvedoše „narod“ na ulicu. I kud bi drugo s njim na putu u srećnu budućnost. Upravo, izvedoše radničku klasu, koja se u tom svojstvu i imenu tada posljednji put pojavila. Samoukinula se i postala narod. Bez vlasti nad sredstvima za proizvodnju, ubrzo zapade u bijedu i besposlicu. Sredstva za proizvodnju upodobiše se novim vlasnicima – postadoše nekretnine – Britva&family, Mugi&son…etc. Private property.
Srećna budućnost nam se ubrzo opet smiješila u liku nove partijske umotvorine – suverene države bez demokratije. Dvostruki revolucionari obnoviše svoju istorijsku misiju, latiše se golemog posla – postadoše suverenisti. Trnovito je i nezahvalno dijeliti sudbinu svoje klase, ideje, uvjerenja i velike priče o revoluciji… Na sreću, postoji put kojim se lakše ide, ako si okretan, mlad, lijep i nadasve pošten. Kad si sav predat, obuhaćen, obuzet i posvećen idejom – odgovornost u slučaju propasti, isključivo pada na neprijatelje. Oni zanago zato i postoje. I dok je nas, dušmana faliti neće.
Penzioner i teniser
Prošlo je vrijeme ispijanja koktela u zdravlje radničke klase. Na red su došli narod i država. E, oni su za razliku od prethodnog entiteta vječni ili se bar sporije troše. Biće tu još da se pije i nazdravlja… Ipak, zadržati vlast nije isto što i poljem prijeći ili tufahijom se sladiti. Vlast je najbolje radno mjesto ako je vjerovati – a jeste – okorjelom vlastodršcu i ideologu M. Vukoviću. Nije tader čudo što nam osporavaju napredak i mute čistu ideju (diktaturu) kao pretendenti, zanemogli intelektualci, penzioneri i teniseri, dijaspora, zatim jedan profesor iz vječnog grada, pisac nekoliko tomova… bivši ministri, diplomate.
Urgentno je neutralisati neprijateljsku kolonu, opozicionare, kritičare, ostatke klasnog (sada, međutim, državnog) neprijatelja, koji kidišu sa svih strana. Ka’ da se dijele priganice. Oni odasvud – DPS sam. Naivni građanin, može podleći zdravom razumu i pasti u zabludu: pak mu se stane priviđati, da je na posljednjem natjecanju kontra vaskolikoj DPS – infrastrukturi, istaknut jedan jedini kandidat. Te da je moćni DPS potegao velikog vođu, (oštrog poput britve), digao na noge prvake, tešku artiljeriju, prekaljene borce pobjedničkog duha – sve zbog jednog dubl teniskog igrača iz dalekog Mozambika… diplomate, dijasporca. Koji se odrođen, nezabrinut za pobjedu, nije latio brašna i šećera – tako neophodnog glasačima.
DPS vašar u režiji straha
Nije daleko od pameti (a masa nas je psihologa) medicinski opis stanja u kome se nalazi DPS vrhuška. Nešto se mnogo prepadoše kandidata za kojeg neumorno tvrde i opširno dokazuju da je čist promašaj i izgubljen slučaj. Oduševljeno zbijaju šale, izruguju se i zabavljaju pristalice tijekom predizborne kampanje. Posvećeni ljekar “uveseljava” publiku praveći aluzije na zdravstveno stanje i vitalnost opozicionog kandidata dok njemu – liječniku – basta da se na sred ulice pojaka kojim drago Crnogorcem pa i za levor prihvati. Ističu, takođe, da je njihov kandidat u svakom pogledu podesniji: mlađi je, pak onako crnomanjast i garav – ljepši. Obaška visok i sav nasmijan.
Bivši ideolog partije, nekolike revolucije i inih velikih priča (dokazivao svojedobno da svaki rat, budući privremen, nužno ratuje za mir) a sada dvorska uzdanica na posijelima u svojstvu zabavljača glasača i zborova birača, neumorno upražnjava svoju ispraznu retoriku. U najpotonjem slučaju dva predsjednička kandidata, veli, drugi je neminovno i posljednji. A kakav je to Crnogorac ako nije prvi ili prvi do njega, efektno poentira bivši ideolog radničke klase, AB i svjetske revolucije… (Vladimire Iljiču da nijesi ništa reka’ bez ono da će nam doći glave mangupi u našim redovima, pa si se odužio proletarijatu).
Tek, isprobali smo sve načine i sustave izbjegavanja demokratije i lijevi i desni totalitarizam i još ponešto između toga – ostajući pritom vjerni sebi tj. jednopartijskoj diktaturi, palanačkoj filosofiji života i postplemenskog utopiji. ”Kao što predstavlja karikaturu ne samo fašizma nego i komunizma, palanačko-patrijarhalni režim je, isto tako, karikatura demokratije, političkog pluralizma, parlamentarnog života, pravne države, tržišnih odnosa, kulturne politike…“ (Milorad Belančić).
Beograd i Priština postigli sporazum
Sporazum se, koji su neki novinari u Briselu imali na uvid, sastoji od petnaest tačaka. Dogovor oko 14 tačaka postignut je već prošle sedmice
Delegacije Beograda i Prištine postigle su sporazum u Briselu.
Visoka predstavnica EU Ketrin Ešton, pod čijim pokroviteljstvom je održano 10 rundi dijaloga Beograda i Prištine, saopštila je da je “dijalog završen i da su obje strane parafirale tekst”.
Eštonova i obje delegacije uputile su se na sastanak u NATO, na kojem će Beograd nastojati da osigura neprisustvo kosovske vojske na sjeveru Kosova i Metohije i garancije za bezbjednost Srba.
Premijer Srbije Ivica Dačić izjavio je da su predlozi Srbije prihvaćeni.
“Parafirao sam. Ovo je predlog teksta o čijem prihvatanju ili odbijanju će se izjasniti obje strane u narednim danima”, rekao je Dačić.
U finalnoj verziji teksta prihvaćeni su svi predlozi Srbije, tačka 9 je nedirnuta i po srpskoj želji modifikovana je tačka 14.
Sporazum se, koji su neki novinari u Briselu imali na uvid, sastoji od petnaest tačaka. Dogovor oko 14 tačaka postignut je već prošle sedmice.
15. tačka, se odnosi na članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama.
Tači: Sporazum jamči priznanje Kosova
Premijer Kosova Hašim Tači izjavio je danas da sporazum Beograda i Prištine, parafiran u Briselu, jamči “priznanje Kosova, njegovog međunarodnog subjektiviteta, suvereniteta i teritorijalnog integriteta”.
Tači je naglasio da je to “istorijski sporazum” koji “utire put daljoj normalizaciji odnosa Srbije i Kosova.
On je ocijenio da se time pruža “ruka pomirenja između Srba i Albanaca koji su u prošlosti imali teške sukobe i trenutke”.
Upitan da prokomentariše izjavu premijera Srbije Ivice Dačića da su svi srpski uslovi prihvaćeni, Tači je kazao da su Srbi i u prošlosti govorili o svojim pobjedama, ali da će praksa pokazati kako stvari tačno stoje.
Srpski zvaničnici traže garancije od NATO-a
Delegacija Srbije nakon parafiranja sporazuma sa Prištinom razgovaraće u sjedištu NATO-a u Briselu o garancijama da kosovska vojska neće biti prisutna na sjeveru Kosova i o bezbjednosti kosovskih Srba.
Šef NATO Anders Rasmusen je ranije danas poručio da je NATO spreman da odigra svoju ulogu u sprovođenju sporazuma Beograda i Prištine i da očekuje da će taj sporazum biti postignut veoma brzo.
“NATO podržva dijalog i spremni smo da odigramo svoju ulogu ukoliko dođe do sporazuma”, rekao je Rasmusen na konferenciji za štampu u sjedištu Alijanse.
ko god je sa srbijancima spavo , sam je u nju upao.
Perfektni ,
PUSTI onoga SKOPCA iz MRCEVACA sjutra preko RAZGLASA na TRG ,
BIT CE ZANIMLJIVO!
pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
vidimo se na ulici via FB
Pitanje: BOTIZAM ? Ima li koja nasa rijec ?
Odgovor:
Termin “Botizam”, u pravu ste, nije naša riječ, nije crnogorska, nije srpska, nije hrvatska, nije ni bošnjačka, nije ni muslimanska, a nije ni albanska. Ona je ponajviše rekao bih ruska, a pošto su u Crnoj Gori na bilbordima uglavnom ruski natpisi;) zašto onda ne bismo uzeli neku riječ koja je izvorno ruska. Šala naravno, a sada malo (o)zbilje. Korijen termina “Botizam” dolazi od riječi “robot”-“bot”, koja jeste ruska riječ i koja se odomaćila u mnogim jezicima, pa tako i u engleskom. Ko je ikada igrao igricu npr. Counter Strike, sigurno ima predstavu o čemu se tu radi. Naravno, uglavnom je to mlađa populacija, mada, kako vrijeme prolazi oni koji su imali susret sa navedenom igricom, polako prelaze i u srednju dob, tako da to više nisu samo baš mladi, ali zbog šireg auditorijuma proći ću kroz samu igricu i njen koncept. Ta igrica je možda bila posebna jer bila jedna od prvih koja nije imala klasične misije koje bi se prelazile, već joj je akcenat bio na multiplayer konceptu. Tada smo smo imali veliki broj ljudi, pretežno djece/đece/dece koja su igrala tu igricu birajući svoj “Avatar”, svoj izgled u toj igrici. Mogli ste biti ili Counter ili Terorista u konkretnoj igrici i igrati međusobno u mreži. Nego sama ta podjela nije bitna ali reći ću je jer smo u godinama poslije 2000-e:), da je tada, početkom 2000-ih kod nas, po prvi put bilo moguće da se takav multiplayer mode omasovi, u početku u igraonicama, kasnije sve češće preko Interneta kada su već kućni linkovi prema Internetu bili dovoljno brzi da podrže brzi prenos podataka u realnom vremenu. To bi bio mali istorijat te igrice, a sve to pišem i pričam da bih se vratio na vaše pitanje. U tom multiplayer mode-u kada nemate dovoljno igrača koji su sjeli za kompjuter i uzeli svoj avatar, a vama se ta igrica igra tada imate opciju da za svoje suparnike uzmete takođe avatare, ali iza kojih ne stoji ljudski potez mišom ili pritisak tastera na tastaturi, već imate avatare koji imaju svoj algoritam po kojem se kreću u toj igrici. Takvi avatari sa ugrađenim game algoritimom se zovu Botovi. Tada imate opciju da shodno vašem iskustvu u toj igrici izaberete nivo-level tog Bota sa kojim ćete odmjeriti snagu. Ukoliko ste igrač početnik, da bi imali više uspjeha u igri odabraćete Bota koji ima nivo Low(slab), ukoliko ste prosječan igrač možda ćete za Bota odabrati nivo Medium(srednji), a ukoliko ste veoma iskusan igrač ili jednostavno hoćete da odmjerite snage sa najboljim Bot igračem, odabraćete za suparnika Bota koji ima nivo High(visok). Šta se tu dešava i kakve to ima veze generalno sa situacijom u Crnoj Gori. Sada ću dati akcenat na Crnu Goru, iako bi slične paralele mogle da se povlače i sa drugim sredinama, ali možda ne u tolikoj mjeri. Sada sam spreman da vam kroz nekoliko primjera iz igrice objasnim i realnost sa kojom se svi u Crnoj Gori srijeću. Imate npr. mogućnost u toj igrici da vi kao iskusan igrač odmjerite snagu sa Botom koji je nivoa Low(slab) imate mogućnost da ga tučete do mile volje, da od odigranih 10 “mečeva” razbijete ga svih 10. Paralela sa Crnom Gorom i temom npr. istorije koja je bitan čep crnogorskog društva, vi kao npr. istoričar crnogorske profilacije imate nevjerovatnu mogućnost da do koljena potučete običnog čovjeka koji sebe vidi kao Srbina i utemeljenje u svojoj ideji nalazi u pričama svog đeda/djeda/dede itd. , a da sam nije pročitao više od nekih teza do kojih je došao ili su mu bile servirane. Dakle, imate priliku da ga izvozate kroz istoriju, da kada ga pitate u kojem je vijeku npr. živio Njegoš, nevješto će vam odgovoriti, a možda i pogrešno, ali neće odustati od teze koju navodi, iako je pao u prvoj iteraciji, možda je cijeli vijek pogriješio, ali ne haje, već će se drži svojih stavova kao pjan plota. Tada možemo govoriti o izbotovanom čovjeku, kojeg vi nećete pobijediti tako što čete mu drviti Napoleone, Murate i Nemanje, već ćete mu reći, kao čovjek, ja imam drugo tumačenje, drugačiju interpretaciju iste stvari, ali nije sporno da mi razgovaramo kao ljudi, naravno vi sa pozicije istoričara(u normalnoj zemlji to bi moglo značiti i akademika i pedagoga)naći ćete modus da mu priđete da sagleda jednostavno stvari na drugačiji način. Ukoliko biste mu drvili Njegoševe citate koji se vama dopadaju, ne imajući mogućnost da vidite sa kim razgovarate, vi ćete takođe biti Bot, iako high(sofisticiran algoritam), ali ipak Bot. Bićete crnogorski Bot, ali ne i čovjek. To bi zapravo bio samo meč između dva Bota, crnogorskog(High) i srpskog(Low). Na isti način bismo imali razgovor između dva Bota srpski(High) i crnogorski(Low). Šta se tu dešava i što je zajeb Crne Gore generalno. Izbotovana je sva, a nema ljudske riječi da je razbotuje na pravi način, već je drži takvom, zašto i kako, to bi bila posebna elaboracija….Naravno neki ljudi imaju mogućnost spoznaje, pa da vremenom sami ili pomoću nečijeg drugačijeg pristupa i sami budu razbotovani. Ono po čemu bi se trebao čovjek razlikovati i po čemu se razlikuje od bilo kojeg bota jeste sopstveno preispitivanje. Bot nema takvu mogućnost već se kreće po zadatom algoritmu i može mu cijeli život proći neće odstupiti ni milimetar. E posebno je zeznuto kada High botovi sjednu na mjesta raznih Akademija i raznih matica, Crkava itd. tada strada u prvom redu čovjek, koji bi tome da se odupre, ali đe ćeš na armiju Botova! Botovi se mogu naći u raznim društvenim sferama i nije samo istorija primjer tog Botovanja, ali u Crnoj Gori svakako da jeste bitan faktor, koji nažalost određuje njenu budućnost i jačanje prve kolone koja vlada na svojevrsnom crnogorskom Botizmu, na sličan način na koji su isti High Botovi ili UskoLičnoInteresni Ljudi(posebna kategorija) vladali botujući narod srpskim Botizmom, a rezultat tog Botovanja smo vidjeli pred zidinama starog Dubrovnika. Zašto je sve to tako kako jeste, iako ni ovo što ja govorim nije apsolutna istina, ali tragam barem za relativnom, ali ne za onom koju želim čuti, već za onom koja je najbliža objašnjenju igrice koja se igra u Crnoj Gori. Želim na kraju ovog podužeg komentara reći, da sam Counter Strike samo uzeo za primjer, a mogla je to biti i neka druga igrica koja nema tako militantni karakter. To kažem zbog ljudi koji znaju temu Counter Strike-a, ali ljudi smo pa ćemo se razumjeti, a Botovi bi drvili do besvijesti, kao što se npr. drvi što je bolje Mercedes ili BMW. I nije sporno što bi se drvili, već što bi jedan drugome želljeli nametnuti svoj stav, najčešće bez baratanja činjenicama, a ako se i ukrste dobri argumenti, opet se neće doći do apsolutne istine, i shvatajući to, poenta priče, ljudi nikada neće doći u svađu i u podjele kakve danas vidimo u Crnoj Gori i u kojoj jedan Sekulić može da priča što je noćas pričao. Eto najkraće što sam mogao opisati “BOTIZAM” , a naravno možemu se dati i neka drugi termin. Bitna je ideja, a ne etiketa. Veliki pozdrav svima koji su stigli do kraja ovog komentara, a biće prilike u budućnosti da se ovim i dalje bavimo, jer je bitno opisati srž propadanja našeg društva, a ne formu kako smo to naučili od raznih navodno nezavisnih Analitičara, NVO-a, i naravno što izbotovanih političara što od UskoLičnoInteresnih Ljudi koji su u ovoj igrici najopasniji. Želim pozdraviti Tama Ra koji na lijep način administrira ovom grupom LJUDI. Uzdravlje i vidimo se na ulici, vozač Džoud Džonson
Ovo je stvarno fantasticno :)
http://www.dps.me/vijesti/4034-saopstenje-dps-lekic-potvrdio-pobjedu-filipa-vujanovica
http://www.rudan.info/ima-li-nas/
http://noviplamen.net/2013/03/30/libertarijanizam-zabluda-o-ljudskoj-prirodi/
Malko je “tvrđe” ali u odnosu na onu ideologiju od juče odlično.
…………..Visoki 120 do 135 santimetara, nastanjeni po obodima kongoanske prašume, Mbuti žive životom dostojnim kolektivističke utopije. Da bi se prehranili, od lijana pletu i po nekoliko stotina metara dugačke mreže, kojima hvataju plen. Nakon što ih razapnu, žene i deca započinju ritual koji se sastoji od kakofonije uzvika, tapšanja rukama i udaranja nogama o zemlju, s ciljem da se životinje uplaše i nateraju na beg u pravcu razapetih mreža. Sav ulov pripada svima, nezavisno od toga u čijoj se mreži našao, uključujući pripadnike zajednice koji su za vreme lova odsutni i obavljaju neke druge poslove od značaja za kolektiv…….
Samo ti vjeruj u MBUTI-KOLEKTIVIZAM i njihov NAPREDAK- njihove drustvene zajednice.
Poznato ti je da mi LIBERTARIJANCI postujemo tvoju SLOBODNU volju,
kao i OLJINU da zivi u KIBUCU a ti u MUBUTI-pleme itd…. I DA VAS CINI SRECNIM I ZADOVOLJNIM takav nacin ZIVOTA koji KOLEKTIVIZAM NJIHOVE POJEDINCE MOTIVISE da su ostali na nivou PRAISTORIJSKIE TEHNOLOGIJE.
O’ BOZE , DJE SE SVIJEST NASIH INTELEKTUALACA nalazi ,
U MBUTI.
ps.
A ti moze biti da si i neki Dr, Profesor ne bi me zacudilo , a da nijesi oni Radonjic MARXISTA.
E moj Radonjicu umrijeces a nesces se KOLEKTIVISTICKE SVIJESTI OSLOBODITI niti ZAJEDNICKOG lova ,A PITANJE KAKO DIJELITE taj LOV je NAJVECE PITANJE,.
PENZIJE RASPON 60 – 1800 EURA!
itd…itd….
To je bila šala. Nema veze, nismo se razumjeli.
I ja sam za ovo, ali sve pada u vodu kad čijemo one od juče za govornicom.
http://www.slobodaiprosperitet.tv/en/node/413
Pozdrav
Bravo kad si nas,
proslijedi dalje nek se NAROD ideoloski EDUKUJE pa po slobodnoj VOLJI neka bira .
ZA SLOBODU!
ps.
TA “STUCEMO” ove NACIONAL-SOCIJALISTE -mnogo su JAKI !
NASA snaga lezi u tome sto cemo moci regrutovati sve nacionalnosti u nasim redovima sto ce nas spojiti INTERES slobodnog ODGOVORNOG pojedinca,
sto cemo se povezati se sa NASIM BRATSKIM REPUBLIKAMA ,Natasom Srdoc u Hrvatsku , u Bosnu preko Brkica, LIBERTARIJANCIMA LIBEKOM sa postovanim MiLOSOM u Beograd ,MAKEDONCIMA, na Kosovo sigurno imaju Libertarijance sa Bracom Slovencima ici cemo na spajanje NOVE JUGOSLAVIJE svi oni to zele na SLOBODNOJ IDEOLOGIJI ,SLOBODNOG POJEDINCA ,uspjecemo nas NAROD vrlo brzo EDUKOVAT ,politicki VRLO BRZO cemo se osloboditi NACIONAL-SOCIJALISTA i doneti SLOBODU nasim GRADJANIM! .
ZA SLOBODU !
Moja zelja je kada se u sve nase bivse republike stvore organizacije a vec su se stvorile svudj bez u Crnu GORU , a poznato je i meni da Veso nesto koci jer da ne koci valjda da ne distabilizuje DPS sta li? Jer vec bi bila LIBERTARIJANSKA stranka registrovana a kako drugacije sebi da objasnim zasto je nema , a kako objasnjavate svudje ima na BALKANU MEKDONALDS a u CRNU GORU NEMA / itd… interesni lobi ada sto drugo.
Da se onda izabere i PRESJEDNIK LIBERTARIJANACA JUGOSLAVIJE,
Treba odmah organizovat veliki SKUP u HOTEL SPLENDID ,JUGOSLOVENSKIH LIBERTARIJANACA itd….
Ja sam nedje u kratkoj korespodenciji moje zelje i prenijo postovanom Jadranku itd….
Pozdrav.
Turska vratila kompletan dug MMF-u
Svojom disciplinovanom politikom i ekonomskom strategijom za izlazak iz krize, Turska može biti primjer ostalim zemljama svijeta
Vrijednost turske ekonomije je sa 200 milijardi skočila na 800 milijardi dolara (Foto: Shutterstock)
Turska će uskoro potpuno otplatiti svoje dugovanje Međunarodnom monetarnom fondu.
Kada se 14. maja isplati i posljednja rata, staviće se tačka na pedesetdvogodišnji period dugovanja. Turska koja je do sada iskoristila kredite u vrijednosti od 47 milijardi dolara, više ne želi da se zadužuje, čak će preći na drugu stranu stola i biti zemlja koja kreditira druge. Ekonomisti smatraju da Turska može biti primjer vladama koje se pokušavaju dogovoriti s MMF-om oko izlaska iz krize, prenosi aljazeera.net
“Sada ćemo isplatiti 400 miliona dolara i naredni mjesec još 400. Time zatvaramo sva dugovanja prema MMF-u”, rekao je premijer Turske, Tajip Erdogan.
Uspješna strategija
Ovo znači da je došao kraj razdoblja dugog 52 godine. Tokom tog perioda smijenilo se 9 predsjednika i 37 vlada. Potpisano je 19 sporazuma na osnovu kojih je iskorišteno 47 milijardi dolara kredita. Sporazume koji su napravljeni nakon najveće ekonomske krize u 2001. godini, ispunila je stranka “Za pravdu i razvoj”, koja je na vlast došla 2002. i to je prvi put da je jedna turska vlada ispunila program MMF-a.
Profesor ekonomije Sejfetin Gursel tvrdi da je vlada premijera Erdogana postavila uspješnu strategiju kada je, prije više od deset godina, uvela mjere štednje i produžila otplatni period.
“U periodu do globalne krize ekonomija je rasla u prosjeku iznad šest posto. U poređenju sa devedesetim godınama ova stopa je mnogo veća. Produžavanje sporazuma sa MMF-om u svakom smislu je bılo profitabilno, u ekonomskom smıslu i naravno za stranku koja je na vlasti. To se pokazalo i na izborima 2007., kada je AK partija pobijedila sa velikom većinom”, smatra profesor Gursel.
Prema bivšem pomoćniku sekretara državne blagajne za izlazak iz krize 2001. godine, recept MMF-a bio je ispravan. Finansijski sektor je ojačao, a deficit javne potrošnje opao.
“Vrijednost ekonomije je sa 200 milijardi skočila na 800 milijardi dolara i to u relativno kratkom periodu od 10 godina, koliko je trajao preporučeni program MMF-a. Zato je ovo priča o uspjehu”, kaže Mahfi Egilmez.
Spoljnji dug
Inflacija je 2001. godine dostigla 68% a sada je pala na svega 6,6%. Izvoz se sa 31 milijardu dolara povećao na 153 milijarde. Godišnji prihod po glavi stanovnika iznosio je 3000 dolara, a sada prelazi 10 hiljada.
Ali uz model MMF-a promijenjen je i model ekonomskog rasta Turske. Iako su zaduženja prema MMF-u gotovo anulirana, spoljnji dug je, izdavanjem državnih obveznica, ipak povećan, a sa njim i deficit tekućeg računa. Međutim, to za Tursku za sada nije problem.
“Svojom disciplinovanom politikom i ekonomskom strategijom za izlazak iz krize, Turska može biti primjer ostalim zemljama svijeta”, zaključuje Egilmez.
Novih zaduživanja kod MMF neće biti. Turska planira da pređe na drugu stranu stola i postane zemlja koja kreditira. 2001. godine zemlja je od MMF-a posudila 10 milijardi dolara, a sada planira da Međunarodnom fondu ustupi 5 milijardi za pomoć zemljama u krizi.
lako je turcima kada nemau drzavni aparat i nezavisnu drzavu.
Lijepo nam je pocela sedmica.
Ako je ovo bilo ocekivano: http://www.vijesti.me/vijesti/konacni-rezultati-dik-vujanovic-pobijedio-izborima-clanak-124791
Sta reci za ovo: http://www.vijesti.me/vijesti/front-bojkotuje-ostali-klupe-clanak-124738
Salim se, takodje – ocekivano :)
DUGOVI BIVSIH SFRJOTOVACA, iznose 500 milijardi EURA, drzavani 250 i resto privreda i privatni, 8% kamate iznosi 40 milijardi, ako ima NAIVNIH U CGi, koji misle, da ce INVESTITORI, ili BANKARI I VLASNICI OBAVEZNICA, dozvolit ULICI DA RUSI MOCNIKE, koji su POTPISALI HIPOTEKE I OBAVEZNICE, oni se GRDNO VARAJU, jer se KLIN KLINOM IZBIJA, A MI SMO GOLOGUZI I NEMOCNI. Sa nama ne VLADA NI MILO, NI FILIP, NI VUCIC, NITI MILANOVIC, SA NAMA VLADAJU BJELOSVJETSKI HOSTAPLERI, A ONI SVOJE MARIONETE CUVAJU PO CIJENI ZIVOTA, AKO NE DOZVOLIMO RUSIMA, DA NASTAVE DA NAS PODKRADUJU, PUTIN CE POSLAT SOJGUA U CGi, DA POSJETI MILA I DPS NA 300 MILIONA DUGA.
Alternativna ekonomija
Drugo lice EU
Od samog početka Evropska unija je bila okružena apologetama i mitovima, a vrlo rijetko je bila podložna kritičkoj analizi. Neka vrsta svetosti EU je na početku prvenstveno dolazila od njene važne političke uloge u održanju mira u Evropi i dobrih odnosa vječitih rivala Francuske i Njemačke. Međutim, EU ima i svoje drugo lice o kome se rijetko govori
Tatjana Kuher
Autorka je magistar ekonomije
O Evropskoj uniji se gotovo uvijek pisalo i govorilo u pozitivnom kontekstu. Od samog početka EU je bila okružena apologetama i mitovima, a vrlo rijetko je bila podložna kritičkoj analizi. Neka vrsta svetosti EU je na početku prvenstveno dolazila od njene važne političke uloge u održanju mira u Evropi i dobrih odnosa vječitih rivala Francuske i Njemačke. Povezivanje zemalja, bolja komunikacija, razmjena, slobodno kretanje ljudi, robe i kapitala, supra-nacionalne institucije – sve to zvuči kao skup pozitivnih vrijednosti kroz koje se provlače romatične ideje o jednakosti i bratstvu.
Neoliberalizam?
Međutim, EU ima i svoje drugo lice o kome se rijetko govori. Mastrihtski sporazum koji je potpisan 1992. u sebi je sadržavao veoma jasno neke ključne principe neoliberalizma, a prije svega princip „alokacije resursa kroz konkurentno tržište“, što je kasnije prošireno kroz formulaciju o „konkurentnom unutrašnjem tržištu bez distorzija“ (bez državne intervencije). Zvanični akti EU podupiru restriktivnu monetarnu politiku, smanjenje socijalnih davanja i javnih rashoda, deregulaciju, slobodnu trgovinu i privatizaciju javnih preduzeća, čak i po cijenu usporavanja rasta, nezaposlenosti i nesigurnosti rada.
Kreiranje monetarne unije i Evropske centralne banke (ECB) je praktično omogućilo vođenje ekonomske politke u skladu sa monetarizmom Miltona Fridmana, prema kome je održanje stabilnosti cijena osnovni, ako ne i jedini zadatak centralne banke. I Mastrihtski kriterijumi se sastoje isključivo od pokazatelja stabilnosti, dok rast kao da i nije bitan. Prosječna godišnja stopa rasta BDP u zemljama eura u periodu 1995-2012. iznosi mizernih 0,36%!
Rast je naravno poželjan, ali samo ako nije praćen inflacijom. Problem je u tome što u praksi privredni rast i inflacija često idu zajedno. Tako se izbor praktično svodi na privredni rast i inflaciju ili stabilne cijene i stagnaciju. ECB radije bira stabilne cijene i stagnaciju. Zašto?
Do inflacije obično dolazi u uslovima privrednog rasta, povećanja zaposlenosti i tražnje za radom, a time i do jačanje pregovaračke moći radničkih organizacija i povećanja udijela rada u dodatoj vrijednosti. Pored toga, u uslovima inflacije dolazi od erozije vrijednosti kredita, koje obično u posjedu drže najbogatiji slojevi društva, dok inflacija istovremeno ide u prilog dužnicima. Ovakvi tokovi su nepoželjni sa aspekta neoliberalnih ciljeva povećanja udjela profita u novostvorenoj vrijednosti, očuvanja vrijednosti kapitala i kontrolisanja moći radničkih udruženja.
Efekti integracija
Sa ekonomskog aspekta, ideja stvaranja EU počiva na teoriji da veće unutrašnje tržište treba da dovede do efekata ekonomije obima, povećane konkurencije i efikasnosti, i u konačnom do veće međunarodne konkurentnosti na tržištu van EU. Teoretski, ovakva kretanja treba da koriste svim članovima nove zajednice.
U stvarnosti, ravnoteža korisnosti za sve članove zajednice jednostavno ne postoji. Tako na primjer povećani nivo konkurencije znači da će brojna, a posebno mala i srednja preduzeća propasti, jer neće moći da izdrže konkurenciju koju nameću velike međunarodne korporacije. „Povećanje efikasnosti“ često znači da će industrijski konglomerat zatvoriti jednu od tri fabrike i organizovati proizvodnju u preostale dvije, pri čemu će veliki broj radnika ostati bez posla.
Uvođenje eura je stvorilo još strože uslove konkurencije, a nezaposlenost u zemljama euro zone je u periodu od 2000. do 2013. porasla sa 8% na 12%.
Kada su u pitanju socijalni slojevi, najveću korist iz procesa EU integracija izvukli su vlasnici imovine odnosno kapitala, obrazovani, mobilni i kvalifikovani, dok su na drugoj strani izgubili siromašni, dužnici, neobrazovani, nemobilni i nekvalifikovani radnici. Kada su u pitanju zemlje, dobitnici su zemlje koje su izvozile kapital i tehnologiju, koje su neto povjerioci, koje imaju jaku ljudsku i fizičku infrastrukturu, a izgubili su uvoznici kapitala i tehnologije, dužnici, zemlje sa slabom infrastrukturom i sa strukturnim rigidnostima.
Sve u svemu, efekti integracija se često svode na pojačavanje postojećih razlika, umjesto na obostranu korist i razvoj nerazvijenih.
Principi
Pored toga, zaista je upitno da li se EU bazira na skupu čvrstih i jasnih principa ili ti „principi“ variraju od slučaja do slučaja.
Tako, na primjer, uslovi pod kojima je Grčka ušla u monetarnu uniju daju razloga za sumnju u principijelnost EU administracije. Ispostavilo se da je Grčka vlada godinama koristila „kreativno računovodstvo“ kako bi budžetski deficit prikazala mnogo manjim nego što je stvarno bio i kako bi ispunila zadate kriterijume. EU administracija je imala razloga za sumnju u solidnost grčke privrede, ali je preovladao politički, birokratski, komercijalni ili neki drugi interes da Grčka ipak uđe u monetarnu uniju.
Banke iz starih članica EU, a posebno iz Njemačke i Francuske, su godinama ubirale dobit od visokih kamata na grčke državne obveznice, a često su ulazile i u špekulacije. Kada je nastala dužnička kriza, EU je donijela pakete finansijske pomoći za spašavanje grčkih javnih finansija, naravno o trošku poreskih obveznika EU. Veliki dio te „pomoći“ je otišao kroz grčki budžet nazad ka povjeriocima – bankama iz starih članica EU, dok je grčkom narodu preporučeno da se drži mjera štednje.
Istovremeno se u Njemačkoj kroz medije vješto podstiče animozitet prema Grcima kao „lijenim južnjacima“. Rijetko se mogu pročitati komentari da se istovremeno radi o spašavanju evropskih banaka koje su igrale veoma značajnu ulogu u kreiranju grčke dužničke krize, a da je priključenje Grčke euro zoni bilo sa one strane razuma.
Nakon izbijanja krize na Kipru, množe se pitanja kako je uopšte moguće da zemlja koja služi kao poreski raj i utočište za pranje novca (vidjeti tekstove u njemačkom Špiglu) bude članica EU.
I tako je ideja o jednakosti i bratstvu počela polako da blijedi u uslovima ekonomske krize i velikih problema u finansijskom sistemu. Umjesto tapšanja po ramenu učestale su međusobne optužbe i svađe.
Ipak, značajan pomak predstavlja to što Evropska centralna banka konačno počinje da se bavi ciljem rasta, koji je EU prijeko potreban, i da vodi fleksibilniju monetarnu politiku. I konačno, ostaje da se vidi da li će se EU uskoro okrenuti nekoj novoj ekonomskoj filozofiji koja će omogućiti da koristi od integracija i razvoja budu ravnomjernije nego što su to do sada bile.
http://www.facebook.com/alternativna.ekonomija
Ilustracija:http://w w w.offiziere.ch/wp-content/uploads/ EU-Anspruch.jpeg
http://www.portalanalitika.me/politika/vijesti/98439-baroso-estitao-vujanoviu.html
…….konferencija evropskih socijalista u Budvi..
UZASSSSSSSS,
vas sam se NAJEZIJO!
…u Budvi, a PES organizuje taj skup u saradnji sa Demokratskom partijom socijalista (DPS), Socijaldemokratskom partijom (SDP), i Socijalističkom partijom Albanije (SPA), javlja Mina…..
Kukala nam majka ka sto ce .
http://www.njuz.net/foto-njuz-kako-je-srbija-napredovala-u-poslednjih-5-godina/
MOJ PARTIJSKI PROGRAM:
1. SREDIT BIRACKE SPISKOVE.
2. UVESTI ELEKTRONSKO GLASANJE.
3. REFERENDUM ZA SVAKI ZAKON.
4. SOCIJALNA KARTA, JMB I POKRETNA I NEPOKRETNA IMOVINA.
5. UKINUT GOTOVINSKO PLACANJE, DRZAVNIH I PRIVREDNIH SUBJEKATA.
6. POLICIJU, SUDIJE I TUZIOCE PLACAT PO UCINKU.
7. UMJESTO MINISTARA UVESTI STECAJNOG UPRAVNIKA, IZABRANOG OD NARODA.
8. DRZAVNE I OPSTINSKE SLUZBE POSLAT NA PRINUDNI ODMOR.
Milovane ne moras ti nikakvu TOPLU VODU izmisljati najbolji RECEPT da se pokupi vec izmISLJENO iz DRZAVA koji ti RECEPTI DAJU REZULTATE a slicni su LJUDJI NASEM KARAKTERU>
ZASTO NE UZETI IZ TURSKE zakone koji se primenjuju na male PREDUZETNIKE , zasto NE UZET MODEL ZA PENZIJE iz CILEA itd… UZETI JOS iz nekoh zemalja , NE MOZEMO MILOVANE da bi napunili KASU kopirati SVAJCARCE NIKAKO a da bi napunili KASU ,oni uzimlju ako DRZIS KUCKA ILI MACKU udareti TAXU 100 EURA MJESECNO a ako su SARENO 130 itd…. NE NIJE NAS ORGANIZAM za MODEL SVAJCARSKE PENZIJE OSIGURANJA itd….. ALI uzmimo iz NOVOG ZELANDA kako su oni uveli zakone na njihovu PRIVREDU …NE IZMISLJAJMO NISTA …
Dolijevam ULJE NA VATRU,
jer znam , da mi najvise volimo da LOVIMO U MUTNOM,
pa sam se angazovao mozdano,
da VAS PECKAM U AHILOVU PETU,
jer cim trazim POSTENO I ISKRENO,
vi to PRIHVATITE, pa ko koga ZAJEBE.
Ovi nasi SOCIJALISTI ,
O'MAJKO MILA –
su do sada uzimali zakone koji udaraju TAXSE na NASE ,gradjane i nase PREDUZETNIKE kako bi njihova SOCIJALISTICKA RUCERDA sto vise para sakupila a oni imali da VISE PRERASPODELE izmedju sebe pa su nasi BALKANSKI SOCIJALISTI PRIMENJIVALI najvise <BORDOVE DIREKTORA PRESJEDNIKE UDRUZENJA lastavica GOLUBA RAGBI KLUBOVA itd.. i jos neka ZANIMANJA PO DRZAVNIM KLUBOVIMA FIRMAMA itd…
A NAJBOLJE ZAKONE su PRESLIKAVALI za sprovodjenje takve STRATEGIJE od NAJBOGATIJIH zemalja na nse GRADJANE I NASE PRIVATNE PREDUZETNIKE s tim sto je UVIJEK koje bio NJIHOV POSTEDJEN -NEKAKO.
A ZEMLJE IZ KOJIH SU UVOZILI TU TOPLU VODU za NJIH da bi mogli izvest NACIONALNE PIENZIJE itd..otici na SVJETSKA I OLIMPIJSKA PRVENSTVa ne pojedinacno no ,
K O L E K T I V N O
su SVAJCARSKA, NJEMACKA ,DANSKA, SVEDSKA – UDARILE SA TIJAMA TAKSAMA mozete li zamisliti na nasu nejaku Crnu Goru
‘Bem ti narod kad se kolje na glupavim dnevno-politickim temama za jednokratnu upotrebu, a tekstovi koji nude siru perspektivu (Diana Budisavljevic, Robi K, Neposlusnost kao mentalninporemecaj…) ostaju bez ijednog komentara.
Kakim se, kao Robijeva eskadrila Solta po Tudjmanu.
DOMAGOJ MARGETIĆ govorio je jučer pred Antikorupcijskim odborom Europskog parlamenta. Njegovo izlaganje bilo je na temu geneze afere Hypo, ne samo u Hrvatskoj nego i na prostorima bivše Jugoslavije. Nakon njegovog izlaganja, europarlamentarci su mu postavili nekoliko pitanja.
Najviše ih je zanimalo je li Margetić na bilo koji način bio ugrožen otkrivanjem priče o aferi Hypo banka i kako Antikorupcijsko vijeće može utjecati na stanje u Hrvatskoj.
“Govoriti istinu u Hrvatskoj je vrlo opasno, istina je u Hrvatskoj jeftina, a laž skupa – ako pišete laži dobro ste plaćeni u Hrvatskoj, a ako pišete istinu suočavate se s velikim opasnostima”, kazao je Margetić.
“Ako je istina da je sav taj novac akumuliran u razdoblju od 1990. do 2007. godine, i da je svaka Vlada znala što se događa, znači li to da Hrvatskom i dalje upravlja upravo taj novac, jer ako je to istina, onda ovo pitanje izlazi iz okvira nadležnosti Antikorupcijskog vijeća Europskog parlamenta”, komentirao je jedan od članova odbora.
Margetić je odgovorio kako su sve Vlade u Hrvatskoj iste, odnosno da su sve “premazane mastima”. Podsjetio je europarlamentarce i na slučaj brata premijera Milanovića, koji je dobio “sumnjivi” kredit u LHB banci i to baš u razdoblju kada je direktor te banke bio bivši direktor Hypo banke. Dodao je i da nikada nije naišao na suradnju državnih tijela.
“Niti jedan slučaj u Hrvatskoj se ne istražuje, a glavni krivac za to je sigurno glavni državni odvjetnik Mladen Bajić! On mora javno priznati zašto ne istražuje korupciju i pranje novca u Hypo banci”, rekao je Margetić.
Jednu zastupnicu zanimalo je smatra li Margetić da se stanje u Hrvatskoj od 2007. godine popravilo po pitanju borbe s korupcijom. Margetić joj je odgovorio kako se protiv njega i dalje u Hrvatskoj vodi pravna bitka zbog otkrivanje bankarske tajne te da je to jedan od najvećih problema u Hrvatskoj koji treba čim prije regulirati. Napomenuo je i da mnogi čelnici Hypo banke nikada nisu odgovarali za otkrivene malverzacije te da i danas obavljaju svoj posao kao da se ništa nije dogodilo, dok država s druge strane ne čini ništa da bi zaštitila novinare koji otkrivaju korupcijske afere u Hrvatskoj.
“Ako me pitate postoji li ikakva sumnja da se novac iz europskih fondova neće koristiti na ispravan način u Hrvatskoj – naravno da postoji, jer ne postoje jasni mehanizmi u kontroli korištenja tih sredstava”, zaključio je Margetić.
Podsjetimo, Margetić je prije nekoliko dana prekinuo štrajk glađu zbog lošeg zdravstvenog stanja.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/margetic-pred-europskim-parlamentom-afere-s-pranjem-novca-se-ne-istrazuju-a-glavni-krivac-za-to-je-bajic/674310.aspx
Domagoj Margetić pred antikorupcijskim vijećem EU javno je narušio ugled Hrvatske politike. Predočio im je i dokaze o korupciji pravosuđu i politici. Ukazao na bezakonje, cenzuru, optužio Zorana Milanovića za bankarski kriminal preko LHB banke, pa i EPH Ninoslava Pavića za leglo mafije i korupcije – koju je omogućila HYPO banka.
MARGETIĆ PRED VIJEĆEM EU: PA VAŠE BANKE PERU NAŠ NOVAC! BAJIĆ ŠTITI ELITNU MAFIJU HRVATSKE
Za HYPO je iznio da je praonica novca koja nije samo kriminalno carsto Ive Sanadera i HDZ, već i Slavka Linića i SDP. “Sve je zaštićeno od vrhova bankarstva i glavnog držanog odvjetnika Mladena Bajića. Sloboda medija ne postoji a novinare se progoni. Najveću duševnu bol prolaze upravo istraživački novinari. Preko 70 tajnih računa naših elitnih kriminalaca nalazi se u Austriji.” Margetić je iznosio o dogovorenom Milošićevom i Tuđmanovom stvaranju HYPO fonda….. kriminalna privatizacija…Zagrebačka banka…. Hrvoje Petrač, Vladimir Zagorec, Tomislav Karamarko… pretvorba diljem Jugoslavije…neke su od tema u videu kojima je zatrpao antikorupcijsko vijeće EU. Svi su gledali začuđujuće kao da ništa ne znaju.
http://www.udarno.com/margetic-pred-eu-vijecem-o-hypo-kriminalu
Lavirint
Lekić
Nekoliko sati nagovještaja crnogorskog proljeća, mirisa pobjede, slobode, revolucije i onda po pravilu, truli zadah unaprijed odrađene krađe. Zatim, par dana ćutanja, medijskog i opozicionog, energija prevarenih splašnjava i sve se polako vraća u početni terminal crnogorske distopije i stare dobre rezignacije
Duško Kovačević
Nekoliko sati nagovještaja crnogorskog proljeća, mirisa pobjede, slobode, revolucije i onda po pravilu, truli zadah unaprijed odrađene krađe. Zatim, par dana ćutanja, medijskog i opozicionog, energija prevarenih splašnjava i sve se polako vraća u početni terminal crnogorske distopije i stare dobre rezignacije. Reklo bi se – klasika!
Uz više nego primjetno, ali i značenjsko, odsustvo režimskog neukusnog trijumfalizma, kako-tako, zatvoren je još jedan pakleni krug neocrnogorske političke teogonije kojoj je pridodato novonastalo sistemsko i božanstvo – Miodrag Lekić. To će biti, svi su izgledi, jedina „promjena“ u moru obećanja, nada i izbora.
Nevoljni i iznuđeni protest održan u subotu naravno da nije bio vaninstitucijalni čin. Naprotiv, to je blanko karta opozicije za konformistički opstanak u institucijama sistema (parlament…). To je najjeftinija i najbezbolnija varijanta „otpora“ koja treba da zamijeni istinsku pobunu i ”ne daj Bože” napuštanje državnog uhljebljenja.
Terminologija najave protesta govori nam više nego dovoljno. Vidno je oslobođena bilo kakvog aktivizma, bojkota ili neposlušnosti. O cilju protesta ni riječi?! Dakle, sve je spremno za još jedno preveslavanje naivnih građana, čiji će glas biti alibi za novu sezonu udobnih sinekura naše vrle i prestruktuirane opozicije uz ponavljajuću fantazmagoričnu mantra navlakušu: SLJEDEĆI PUT SU GOTOVI!!!
Nezadovoljnike treba ”umiriti”, da bi ih potom opet zaledili, dozvolivši im sat vremena zviždanja, vikanja i skandiranja. Otvoriti im ventil da izduše ekstatički i kolektivno, naravno u kontrolisanom i fingiranom haosu protesta, koji je ništa drugo do, da ponovim, pokriće za ogoljeni oportunizam i ustoličenje nove-stare opozicione kaste.
Posmatrajući gospodina Lekića, na prvi pogled je jasno da se radi o jednoj visoko etičnoj i emancipovanoj figuri, a njegov povratak u Crnu Goru, takav je utisak, motivisan je iskrenim i plemenitim pobudama. I to je narod upravo tako i prepoznao.
Njegov nacionalni, kulturološki i karijerni amalgam sadrži poželjan balans unutar nametnute crnogorsko-srpske dihotomije, što mu daje liderski potencijal.
Međutim, Crnoj Gori u datim okolnostima najmanje treba opozicioni lider diplomatsko-ekvilibrističkog i ceremonijalnog karaktera, koji će legalizovati nelegalno, „gmižući“ po hodnicima izopačenih državnih institucija. Tih statista sistema, koji su ušli kao avangarda, a potom završili u najcrnjoj farsi, prepun je parlament. Mnogi su i osijedjeli u njemu. Mnogi i penziju zaradili. Treba li nam još jedan takav ”sijedi penzioner”?
Kada se vulgarnoj moći i onom “institucionalnom” (čitaj: dehumanizovanom) pripiše autoritet ultimativne i odlučujuće instance, na što se priprema Lekić, onda se sve, najblaže rečeno, svodi na populizam impotentne želje. U konačnom, Vilijam Blejk bi pak rekao: „Ko želi, a ne djela, rađa kugu“!
Nemojmo se zavaravati i produžavati agoniju ovog obespravljenog roblja. Nama danas treba, više nego ikada, političar reformatorskog i revolucionarnog pregnuća koji će u ruci donijeti „mač“ (u simboličkom ili biblijskom značenju)! Neko ko će okupiti ogromni i svjesno rasuti antirežimski korpus i baciti „minu“ u temelj svake okupirane i maligne institucije, a onda pokrenuti sve iz početka. To je naša nasušna potreba.
Apsurd i paradoksalnost crnogorske političke scene, možda najbolje oslikava parabola iz Kafkinog “Procesa”, o čovjeku pred vratima zakona. Sjećate se čovjeka koji moli vratara da ga uvede u zakon, ali vratar ga uporno odbija, ostavljajući mogućnost da će se to ipak jednom možda dogoditi. Odnos između čovjeka i vratara, neodoljivo podsjeća na “institucionalne mehanizme” crnogorske političke (su)realnosti. Naime, crnogorska vlasti, je upravo jedna takva “institucija”, kojoj su imanentni osionost i bahatost Kafkinog “čuvara zakona”, jednako koliko i servilno pokoravanje onog nesretnog čovjeka. Zlosrećni Kafkin “molilac” je dogurao, ne samo dotle da je čak upoznao i buve na kragni vratara, nego je čak počeo i njih da moljaka za dopuštenje koje mu vratar uskraćuje.
Bojati se da je ovo preslikana perspektiva Lekića, a i naša zajedno s njim.
da li je moguce interviju mirjane kuljak postaviti kao transkript, ja sam nekako blokirao jutjub i djavolje ne vidim. (il da bijem djecu?)
Vrhovni sud u Islandu presudio je u korist WikiLeaksa u procesu protiv kompanije Valitor, bivša “Visa Island”, kojoj se naređuje da mora WikiLeaksu isplaćivati mjesečno po 204,900 USD ukoliko nastave blokadu protiv njihovih internet stranica. Podsjetimo, WikiLeaks je podnio tužbu protiv Valitora nakon što su im ukinuli servis putem kojeg su ljudi mogli donirati projekt WikiLeaks.
“Današnja sudska odluka je najvažnija pobjeda do sada protiv nezakonitih ekonomskih blokada američkih kompanija protiv WikiLeaksa”, stoji u službenoj WikiLeaks izjavi povodom presude. Osnivač WikiLeaksa, Julian Assange, zahvalio se islandskom narodu na tome što su “pokazali kako neće dopustiti da na njih vrše pritisak snažne kompanije iz Washingtona kao što je Visa”.
Iz WikiLeaksa tvrde kako je nad njihovom organizacijom postavljena financijska blokada nakon što su 2010. objavili dokumente u kojima je detaljno opisana korupcija na Islandu i malverzacije koje su dovele do sloma bankarskog sistema 2008.
Islandski vrhovni sud je najviše pravosudno tijelo u državi te Valitor neće moći uložiti žalbu na ovu presudu. Za vrijeme financijske blokade brojni istaknuti aktivisti kao što je Amerikanac Daniel Elsberg, koji je objavio 1971. objavio “Pentagon dokumente”, pokrenuli su “Fond za Slobodu Novinarstva” kojime se nastojao prikupiti novac za rad WikiLeaksa.
U isto vrijeme WikiLeaks vodi još jednu pravnu bitku, protiv danske kompanije koja je također vezana uz Visa-u. WikiLeaks su također podnijeli i službenu žalbu Europskoj Komisiji ističući kako su kompanije Visa i MasterCard nezakonito iskoristile svoju dominantnu poziciju na tržištu. Podsjetimo, spomenute dvije kompanije drže 95% europskog tržišta. Još nije poznato hoće li Europska Komisija pokrenuti istragu po pitanju ove žalbe.
http://www.advance.hr/vijesti/vazna-pobjeda-wikileaksa-vrhovni-sud-u-islandu-naredio-valitoru-da-moraju-podici-blokadu-ili-wikileaksu-placati-odstetu/
Milovane da li znas da:
Danska je objavila da ukida porez na gazirane napitke, čime se ukida zakon koji je na snazi od tridesetih godina prošlog vijeka, javljaju agencije.
Ukidanje ovog poreza, kako je najavljeno, otvara mogućnost za nova radna mjesta i podijeljeno je u dvije faze – smanjenje za 50 odsto od 1. jula 2013. i potpuno ukidanje od 1. januara 2014. godine.
Danska vlada je objavila ovu odluku u okviru dogovora o inicijativama za podsticaj povoljnih uslova za rast i zapošljavanje u Danskoj.
Očekuje se da ukidanje te akcize vrati većinu od 5.000 radnih mjesta, koja su ukinuta jer su Danci išli u Njemačku ili Švedsku da kupe napitke.
Ima li razloga za novo čitanje Njegoša
Da li je 200. godišnjica dobar povod za ozbiljnu, argumentovanu, akademsku i kulturnu raspravu o Njeoševom djelu, za njegovu detabuizaciju i kritiku njegove etike ili će to tek biti ostavljeno generacijama za 300. godišnjicu, ostaje da se vidi. On može čekati, a mi…
Uvecaj! (Foto: Arhiva “Vijesti”)
Šerbo Rastoder
Autor je istoričar
Nastavak iz jučerašnjeg broja
Dakle, nužno je objasniti “etiku” stihova u kojima je “poturica gori od Turčina”, a da se pri tome tvrdi da je “poturica” – “Ja” (kao bivši hrišćanin), odnosno – “Mi” (kao pripadnici nekada istog plemena). Znači li to da smo onda “Mi” gori ili “bolji” od onih koji nijesu isto što i “mi”? Odnosno, znači li to što smo ” gori” i od “najgorih” samo zato što smo “plahi i lakomi” ili smo “plahi i lakomi” jer su nas na to natjerali oni “gori” od nas. Zato se niko nije ni usuđivao da ozbiljno izuči pitanja uzroka islamizacije, zadovoljavajući se nautemeljenim tvrdnjama da je ona bila nasilna, što su davno osporili velikani svjetske istiografije (Brodel) koji je tu pojavu situirao u kontekst “oslobođenja ” od nameta feudalne oligarhije. Opšte mjesto o “nasilnoj islamizaciji” ne samo što ne prati bilo kakav dokaz (provjerljiv izvor), već debelo “ratuje” sa razumom.
Jer, ako je islamizacija bila “nasilna”, kako objasniti da je “okupator” mogao bez problema godišnje “nasilno poturčiti” samo 1% stanovništva (u crnogorskom slučaju od 100-150 ljudi godišnje), da bi u ukupnom zbiru to bio procenat između 500-600%, odnosno da bi u tom slučaju bez problema bilo prevedeno u islam sve stanovništvo i to ne jedanput, već 5-6 puta. I kako to da su tu “varvarsku okupaciju” preživjele sve “srednjovjekovne svetinje”, jezik, vjera i običaji i to nekoliko vjekova. Zašto ne reći da u svetoj knjizi K'uranu stoji izričita naredba: “U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude”.
Znati sve to, a ne sporiti s Njegošem, i to ne reći, ne znači “tumačiti Njegoša izvan svog vremena”, nego ga (zlo)upotrebljavati u svom vremenu. A pri tome širiti parole o multikonfesionalnom i multikulturnom društvu uz stihove: “Udri za krst, za obraz junački/da krstimo vodom ali krvlju/da trijebimo gubu iz torine/No primajte vjeru prađedovsku, no lomite munar i džamiju/Pa badnjake srpske nalagajte/ne složi se Bajram sa Božićem”… Da ne bi bio optužen da stihove izvlačim iz konteksta, moram reći da pjesnikove riječi nijesu nikada tumačene u kontekstu moralnih i standardnih normi, već mnogo češće kao parole, poput: “Borbi našoj kraja biti neće/Do istrage Turske ali naše”. A kako tek zvuči poziv na multikonfesionalnu toleranciju i multikuklturno društvo sa stihovima: “Odža riče na ravno Cetinje”/”Nekršću se gore usmrdješe”/Zaudara zemlja Muhamedom”.
Nije nam cilj da citiramo stihove koje, manje-više, zna svaki Crnogorac, već da ukažemo na ono, što neke autore (dr Šemsudin Hadrović i drugi) motiviše da o Gorskom vijencu pišu kao o “generatoru genocida”. Znam da se nacionalromantičari “ježe” na to, da neko može tako nešto i pomisliti, a kamoli napisati, kao što znam da bi za svakog Britanca, kada bi neko slično napisao za Šekspira, to bio ozbiljan razlog da razmisli o tome i pokuša to objasniti. To što je Njegoš “osvjedočeni antislamista” sredinom XIX vijeka, ne daje mu za pravo da bude bilo čiji uzor u XXI vijeku. Tumačiti Njegoša iz perspektive vremena u kojem je živio i stvarao može samo onaj koji “zna to vrijeme i tu perspektivu”. Takvih je veoma malo.
Naprotiv, mnogo je više onih koji Njegoša vide kao savremenika: “Njegoš je smeo i umeo da pjeva, ono što mi izbegavamo i da mislimo… potrebno je biti Njegoš pa se ne srušiti već od samog motiva. Njegoš nije opevao neki slavni boj, već događaj za koji se jedva zna, a veći je i od najvećih bojeva. To nije boj, nego rat. I nije običan rat nego onaj najgori, bratoubilački, rat sa samim sobom, koji nema ni početka ni kraja, a traje na zemlji i na kosmosu… Pesnik je više pogodio ono što će biti nego ono što je bilo… Jedno je rat s Turcima, a drugo sa domaćim turcima”. (M. Bećković). Zar ne bi bilo očekivano da savremene Crnogorce zaintrigira činjenica i to što su svi zločini u bliskoj prošlosti manje-više “pravdani Njegošem”.
Sve ovo ne znači da se zalažemo za “zabranu” Njegoša, na tako nešto nemamo ni pravo. Ali biti na “tragu Njegoša” poslije 200 godina od njegovog rođenja, a ne znati ono što su prepoznale generacije Crnogoraca još prije 100 godina, nije povlađivanje Njegošu, već njegovo satiranje. Kada je na 100. godišnjicu Njegoševe smrti na Cetinju svečano prikazan Gorski vijenac u Kraljevskom pozorištu 3. XI 1913. godine, priređivački odbor je izvršio skraćivanja teksta za izvođenje s napomenom – „Izostavljeno zbog naših prisutnih muhamedanaca” (Luka Milunović). Ako su Crnogorci prije 100 godina bili svjesni “značenja” djelova Gorskog vijenca za pripadnike “muhamedanske vjere”, kako objasniti da u sljedećih sto godina ta tema ne samo da nije otvorena,već je svaki pokušaj detabuizacije ovoga djela i dovođenje pod kritiku njegove etike dočekivano sa nipodaštavanjem, oholim i nadmenim odbijanjem i iskrivljavanjem suštine.
Da li je 200 godišnjica dobar povod za ozbiljnu, argumentovanu, akademsku i kulturnu raspravu ili će to tek biti ostavljeno generacijama za 300. godišnjicu, ostaje da se vidi. Sporadične disonantne tonove u crnogorskoj intelektualnoj javnosti (Novak Kilibarda i drugi, bez obzira na trenutno potcjenjivanje) ipak treba provjeriti ili odbaciti. Kada i zašto? Pa svakako ne zbog autora ovog teksta, već zbog Crne Gore i Njegoša! On može čekati, a mi?
http://www.vijesti.me/kolumne/ima-li-razloga-novo-citanje-njegosa-kolumna-125345
Uhapšen predsjednik Federacije BiH Živko Budimir
Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Živko Budimir uhapšen je danas po naredbi Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, potvrđeno je agenciji Anadolija iz više izvora.
Akciju hapšenja izvršili su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Prema posljednjim informacijama, hapšenje je izvedeno u kabinetu Budimira u Sarajevu.
Kako javlja reporter Anadolije, u toku su pretresi Budimirovih prostorija u sjedištu predsjednika Federacije BiH.
”Oni su ovdje”, prenio je novinarima izvor u zgradi Predsjedništva BiH gdje se nalazi i Budimirov kabinet.
Predsjedniku FBiH su se ranije na teret stavljala sumnjiva pomilovanja osuđenika u Federaciji BiH, kao i još neka krivična djela.
Kako agencija Anadolija saznaje iz više izvora, u toku je akcija i na području Širokog Brijega gdje su predmet obrade kompanije iz vlasništva porodice Ivanković – Lijanović, odnosno porodica zamjenika premijera Federacije BiH Jerka Ivankovića Lijanovića. Akcija se dovodi u vezu sa sumnjivim dijeljenjem poticaja u Federaciji BiH, te aferom u Razvojnoj banci Federacije BiH.
Kako je saopćeno iz SIPA-e, postupajući po naredbama Suda BiH i Tužilaštva BiH, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su danas pristupili su realizaciji tri operativne akcije na širom području Bosne i Hercegovine.
Radi se o operativnim akcijama kodnih naziva „Memory“, „Patriot“ i „Pravda“. Navedene aktivnosti se realiziraju uz asistenciju pripadnika OSA-e BiH, MUP-a RS, MUP-a KS, MUP-a HNK i MUP-a SBK, izvještava novinar Anadolije.
Operativnim akcijama obuhvaćeno je više desetina osoba, koje se dovode u vezu sa izvršenjem krivičnih djela iz oblasti korupcije- podmićivanje i krivičnih djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti (KZ FBiH), te neovlaštenim prometom opojnim drogama i organiziranim kriminalom (KZ BIH). Pretresi su u toku na većem broju lokacija na širem području BiH.
O konačnim rezultatima akcije, javnost će biti blagovremeno informirana.
http://www.vijesti.me/svijet/uhapsen-predsjednik-federacije-bih-zivko-budimir-clanak-125554
“ja pozivam na ulicu
prosječne studente i đake
oni loši me ne jebu
dobri se ne blamiraju
******
suosjećam sa dalekim narodima
zemlje su daleko al patnja mi je bliska
to su ljudi a ne ova naša stoka
ja se ubi boreći za njih a oni ništa”
Alarmantno na Vasovim vodama: Požar plamti od jutros
Požar sa nelegalne deponije Vasove vode širi se na okolnu šumu poprimajući tako još veći obim
Na nelegalnoj deponiji opasnog otpada Vasove vode, u MZ Beranselo, opština Berane od jutros plamti požar koji ozbiljno prijeti da izazove dramatične posledice, jer kako sada stvari stoje teško da će biti ubrzo zaustavljen uprkos naporima beranskih vatrogasaca.
Požar sa nelegalne deponije Vasove vode širi se na okolnu šumu poprimajući tako još veći obim, a kako ekološki pokret “Ozon” saznaje od mještana koji se javljaju sa lica mjesta i pravac vjetra se mijenja i okreće put naselja i centra grada.
Vatrogasci na terenu
Kako su nam mještani MZ Beranselo javili, o požaru je obavještena i Područna jedinica uprave policije Berane, od koje se očekuje da utvrdi uzrok požara.
Ekološki pokret “OZON” je kontaktirao Ekološku inspekciju i Sektor za civlinu zaštitu i vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova, kako bi se informisao o mogućnostima pružanja pomoći lokalnoj Službi zaštite i spašavanja, jer je očigledno da ne postoji potrebni nivo tehničke opremljenosti za ovakve situacije.
Iz MUP-a su nam rekli da bi oni reagovali potrebno je da ih lokalna uprava obavjesti zvanično, što do tog momenta nije bilo urađeno.
“Veoma je čudno da imajući u vidu potencijalne opasnosti, prije svih od eksplozija, što organi beranske lokalne uprave nijesu zatražili pomoć od MUP-a, već izlažu vatrogasce životnoj opasnosti.
Sa velikom pažnjom pratićemo cijelu situaciju i redovno putem naše internet prezentacije informisati javnost o aktuelnom stanju.
U stalnom smo kontaktu sa mještanima i koristimo priliku da zahvalimo g-dinu Gojku Cimbaljeviću koji nam je i ovom prilikom omogućio foto i video dokumentaciju”, kazali su iz “Ozona”.
metan, metan, samo metan, menat nama treba! to sto ste plivali, plivali ste, sad idemo uzbrdo.
Otvorena sezona ribolova pod Durmitorom
“Dođi u nedjelju pa ćeš vidjeti koliko će nas biti”, komentarisali su oni najstrastniji
Dobri uslovi za ribolov
Otvaranju sezone ribolova na najvećem od 18 „Gorskih oči“ Durmitora po pravilu je privlačilo znatno veći broj zaljubljenika udice.
Danas iznenađujuće malo, svega dvadesetak, uprkos činjenici da je ove sezone njima na raspolaganju malo jezero koje je protekle tri decenije važilo za strogi zabran.
Objašnjenje od svih, kako ribolovaca tako i zaposlenih u NP “Durmitor” jednostavno. Radni je dan a pecanje počinje u 14 i traje do 19 časova.
“Dođi u nedjelju pa ćeš vidjeti koliko će nas biti”, komentarisali su oni najstrastniji koji su, pored ovdašnjih prispjeli iz Podgorice i Nikšića.
Sve su to odavno poznata lica koja su doprinijela da ovaj dan postane tradicija iz koje su stvorena brojna prijateljstva. Zato, kao su ranijih godina isticali, njima je važno da se ponovo druže i izrazgovaraju nakon pauze od prošle jeseni. Ulov im je uvijek bio u drugom planu.
Bukvalno sa profesorske katedre pravo na Crno jezero stigao je Božo Krstajić. Srdačan pozdrav sa svima a nama kaza da ga osim zavičajno varijante ovdje dovodi ljepota Durmitora.
“I prijatelji sa kojima se za kopnine družim pa se onda zimi ne vidimo ili rijetko vidimo. Naravno, i ljepota Crnog jezera i, prosto, pasija za ribolovom”, kaže Krstajić.
On je uslove za ribolov ocijenio zadovoljavajućim i to objasnio.
“Što je najbolje, riba je autohtona mada čujem da ima i drugih vrsta koje ovoj vodi nijesu prijemčive. Nadam se da će svi, počevo do Nacionalnog parka, nas ribolovaca i svi drugi dobronamjerni voditi više računa o svemu ovom”, kazao je Krstajić.
Njegov kolega Rašo Rutešić očekuje dobar ribolov vodeći se iskustvima sa otvaranja ranijih godina.
“Optimizam zasnivam i na okolnosti da se peca na malom jezeru koje je bilo pod dugogodišnjim zabranom. Novi tereni su i fina promjena. Ipak ulov nije u prvom planu pravim ribolovcima. Važno je i drugo. Ova priroda mami ali i druženje sa skoro istom ekipom od koje sam se jesenas rastao”, kaže profesor Rutešić.
Kao i ranije, ovaj dan nije mogao proći bez Vlastimira Golubovića koji nije krio niti mogao sakriti zadovoljstvo. “Dođi u nedjelju pa ćeš vidjeti koliko će nas biti”, komentarisali su oni najstrastniji
“Ovo je spontano jer se nakon duge zime ponovo srećemo. Zadovoljstvo je prisustvovati ovom simboličnom trenutku jer se dešava na ovom dragulju crnogorskih voda. Ulov je apsolutno sporedan u odnosu na obnavljanje starih i stvaranje novih prijateljstava.”
Ko je kako prošao znaju njihovi torbaci i lovočuvari. Niko nije bio nezadovoljan. Uprkos činjenici da su brojni mamci ostali u škripovima malog jezera.
Nov teren i nepoznavanje podvodne konfiguracije uzrokovao je kidanje brižljivo odabiranih mamaca. Niko ni zbog toga ne žali. Niti se žale na cijenu dnevne dozvole koja je iznosila 20 eura. Nezvanično, toliko je predviđeno cjenovnikom i tokom naredne sezone.
drugim rijecima, dan kada je naporni i predani rad spasio pastrmke od maestralnih crnogorskih I brckih ribaca.
da li ce sdp biti zdravo jezgro dpsa, kao zalog za uspjesnih sledecih dvadesetak godina I nekoliko desetina petogodisnjih planova u obnovljenoj I nadasve demokratskoj I proevropskoj?
NEĆE NA INAUGURACIJU
Šabović: Imam dokaze da su glasali ljudi koji sigurno nisu bili tu
Šabović: Imam dokaze da su glasali ljudi koji sigurno nisu bili tu
Poslanik i Funkcioner Socijaldemokratske partije Džavid Šabović kazao je da bi bilo licemjerno da SDP ide na inauguraciju Filipa Vujanovića jer je od početka bila protiv njegove kandidature koju smatraju neustavnom.
Šabotić podsjeća da je SDP pozivao svoje članstvo da ne izlazi na izbore, i da su ih u najvećoj mjeri poslušali.
“Time smo stekli ogroman politički kapital, podigli rejting, i nadam se zatvorili usta analitičarima i anketarima o našoj snazi. Sve to staviti na kocku zbog Vujanovića bilo bi političko samoubstvio. Na organima partije predložiću, zahtijevati, moliti i tražiti da se ne ide. Ja neću”, kazao je Šabović za “Monitor”.
Šabović smatra da se Crna Gora nalazi u teškoj političkoj krizi i ponavlja da sumnja da je bilo krađe na predsjedničkim izborima.
“Ako zatreba, imam i dokaze da su na pojedinim biračkim mjestima glasali ljudi koji sigurno nijesu bili tu”, ukazao je Šabović.
On ukazuje da se više ne može pričati o ugroženosti države i da je važnije pitanje Kombinata aluminijuma, te da treba razmisliti o pozivima da SDP izađe iz Vlade.
“Uvijek sam glasao protiv koalicije sa DPS-om, da na izbore idemo sami. U toj priči nijesam usamljen, ali uvijek se prilikom glasanje pojavi neki razlog za “još ovaj put””, zaključuje Šabović.
jel ikad vladika cekerenda isao u dajbabe, zna li iko?
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, razgovaraju u Bijeljini dvojica mladih bogoslova. “Jesil znao da je Kačavenda gay?”, pita jedan. “Nemoj da zajebavaš?!”, iznenadio se drugi. “A meni se sinoć hvalio da je vladika!”
Da odmah na početku priče otklonimo sve nesporazume i svaku mogućnost krivog tumačenja: Emir Kusturica potpuno je u pravu kad kaže kako “pedera ima poštara, atletičara, pa zašto ih ne bi bilo i u crkvi?”. “Organizatori gej parada nas uče da budemo skloni paradi ponosa, prave filmove o tome kako je to normalno i sad odjednom jedino ne valja što je vladika biseksualac. Gdje je sad razumijevanje? I za njega treba razumijevanje, nije mu lako”, kaže Kusturica u svojoj obrani vladike Kačavende, i posve je, kažem, u pravu.
Dapače, gay-afera s episkopom zvorničko-tuzlanskim posljednja je granica širokih tajgi ljudskih prava i principa, one najmanje poznate od sviju sloboda – tajanstvene i neistražene tuđe slobode. Štoviše: najmanje poznate od sviju tuđih sloboda – tajanstvene i neistražene slobode naših neprijatelja, onih dakle ne samo posvećenih nego upravo definiranih zatiranjem naših sloboda.
Obrana temeljnog ljudskog prava vladike Vasilija Kačavende na mladog jebača ultimativni je stoga test preživljavanja u tom negostoljubivom prostoru, divljoj prašumi u koju balkanska noga nikad nije kročila.
Prije četiri godine, uoči druge beogradske Parade ponosa – što će koji dan kasnije biti otkazana zbog policijske odluke da se povorka “iz bezbednosnih razloga” izmjesti iz centra grada – na jednom od skupova podrške Paradi u Centru za kulturnu dekontaminaciju, kod Borke Pavićević, jednog od posljednjih dobrih duhova Beograda, upoznao sam mladića iz nama potpuno nepoznate društvene niše: on je, naime, gay i ljuti srpski nacionalist. Rekao bi Kusturica, “nije mu lako”.
Povjerio mi je taj mladić svoju mračnu tajnu, zapravo dvije. On je neželjena manjina u obje suprotstavljene društvene grupe kojima pripada: za homoseksualce je besprizorni četnik, za srpske nacionaliste besprizorna pederčina. Zato vodi posve bizarni društveni život – preko dana je žestoki zvezdaš, Delija sa severa, član raznih ultranacionalističkih Srbskih Dveri, Obraza i Naših, a noću, sam sa sobom, tragični junak vlastitih snova. Njegovo je pitanje možda kretensko, ali legitimno: zašto ne mogu biti peder i četnik?
Niste, eto, nikad razmišljali o tome, ali pederi nisu žrtve samo negativnih predrasuda. Nisu, naime, svi homoseksualci ljubitelji umjetnosti, književnosti i mjuzikla, nisu svi čisti i uredni, pristojni, obrazovani i načitani građanski liberali s razvijenim ukusom za uređenje interijera i slaganje čarapa i kravata: ima među njima i neobrazovanih i neotesanih, krezubih i primitivnih, ima ih i nogometnih navijača, mafijaša i huligana, ima ih desničara, nacionalista, šovena, četnika i ustaša, ima ih i hodža i biskupa i pravoslavnih vladika, s upravo jezivim ukusom za umjetnost, muziku, slaganje garderobe i uređenje interijera.
Vladika Vasilije Kačavenda je, dakle, homoseksualac, od onih iz zabranjene društvene niše – on nije samo nacionalšovinist, pripadnik plemena kojemu je homoseksualnost tabu i najgora društvena stigma: on je i svećenik, episkop, sam dakle poglavar crkve, u dvadeset prvom vijeku jedine preostale institucije u kojoj je homoseksualnost legitimni razlog i povod za otpust i ekskomunikaciju.
Da je Vasilije Kačavenda “poštar ili atletičar”, da je dakle kirurg, pilot, član uprave Telekoma, nogometni reprezentativac BiH ili general Oružanih snaga – da je zapravo bilo što osim svećenog lica – i da je dobio otkaz zbog javno objavljene pornografske snimke, u klinču s mladim jebačem, u obranu njegova temeljnog ljudskog prava, onoga na slobodno seksualno opredjeljenje, ustale bi sve slobodarske snage, prve među njima, jasno, organizacije za prava LBGT-osoba.
Ovako, za vladikom Kačavendom nitko nije pustio suzu. Nije ni to, naravno, nerazumljiva stvar – najzad, vladika je u svojoj shizofrenoj tragici bio njihov formacijski najgori prirodni neprijatelj – ali nije ni nevažna. Naprotiv.
Upravo zbog toga – zbog zločinačke formacijsko-svjetonazorske identifikacije “đavoljeg vladike” – važno je obraniti njegovo ljudsko pravo na mladog jebača. Jer pristajanje u streljački vod za vladiku pedera, makar u šutljivu, znatiželjnu većinu koja će se propinjati na nožne prste da vidi javnu egzekuciju – jednako je prešutno pristajanje i na aboliciju svih zločina koji su episkopa zvorničko-tuzlanskog društveno označili kao “đavoljeg vladiku”.
Nije, naime, Vasilije Kačavenda društveno najebao zbog toga što je tamjanom kadio Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ni zbog toga što je blagoslivljao ubojice, ratne zločince i njihove kalašnjikove; nije najebao ni zbog toga što je u bošnjačkim avlijama gradio inat-crkve, ni zbog toga što je cijele grozdove bošnjačkih kuća rušio da bi gradio vladičanske dvore; nije, najzad, najebao ni zbog toga što ih je sagradio tuđim parama, podigavši nakazni, pozlaćeni pseudobizantski pseudoversailles. Najebao je na kraju zbog valjda jedine svoje ljudske osobine, svakako jedine koja ne ugrožava tuđe slobode: zbog toga, eto, što voli – seks.
Okupljanje na javnoj egzekuciji vladike pedera pristajanje je stoga na homoseksualnost kao društvenu stigmu. Ako ćemo šutjeti zbog toga što je jedan ratni zločinac najebao kao homoseksualac – štoviše i utoliko gore, samo zato što je homoseksualac – onda nemamo pravo dizati glas kad zbog homoseksualnosti najebu poštar ili atletičar, kirurg, pilot, član uprave Telekoma, nogometni reprezentativac BiH ili general Oružanih snaga.
Za tu priliku posve je nevažno je li gay-vladika šoven ili fašist, kao što je posve nevažno je li se Emir Kusturica, braneći svog svjetonazorskog sponzora, tek ironično obračunavao s gay-aktivistima i liberalnim mondijalistima na drugoj strani njegova uskog svijeta. Naša je sloboda, naime, veća upravo za prostor njihove mržnje.
Zato – ne znam kako bih to rekao, a da me ne biste krivo razumjeli – ne okrećite leđa vladiki homoseksualcu.
(Dežulovićev tekst objavljen je u Oslobođenju)
Majmuni bolje investiraju od brokera, ali stvarno
LONDON – Šimpanze su bolji investitori od ljudi, pokazalo je istraživanje londonske Poslovne škole Keš (Cash Business School).
Naime, ispostavilo se da su berzanski indeksi koje su majmuni nasumice stvarali davali bolje rezultate od onih nastalih na osnovu berzanske kapitalizacije.
Sudeći po ovoj studiji, na Vol Stritu, ali i na drugim berzanskim tržištima, mogla bi se uskoro očekivati prava najezda majmuna.
Istraživanje, sprovedeno pomoću kompjuterske simulacije, otkrilo je da su birajući nasumice akcije sa indeksa 1.000 najvećih američkih kompanija na godišnjem nivou u periodu od 1968. i 2011, šimpanze ostvarile bolje rezultate od tržišta.
Ukratko, majmuni su pokazali više dara za biznis od brokera.
“Rezultati su šokantni”, izjavio je za Fajnenšel tajms Endru Kler, profesor menadžmenta aktive u Kasu, dodavši da su čak i u rizičnim operacijama, primati pravili bolji izbor.
Investicija od 100 dolara na američkom berzanskom tržištu početkom 1968. godine je, u proseku, vredela 5.000 dolara krajem 2011.
Investicije većine majmuna, međutim, dostigle su 8.700 dolara, pa čak 9.100 dolara za 25 odsto brokera-primata, dok je 10 odsto njih uspelo da “oplodi” uloženo na 9.500 dolara.
Savet istraživača bi bio da, ukoliko ste nezadovoljni svojim bilansom, svratite ovih dana do najbližeg zoo vrta.
Odbijen zahtjev članice “Pusi Rajota” za puštanje na slobodu
“Dovoljno vremena sam provela u radnom logoru” rekla je Tolokonjikova, tokom sednice
Sud u Moskvi odbio je danas zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu jedne od članica ruske grupe Pusi rajot, Nadežde Tolokonjikove, navodeći da se osuđenica nije pokajala.
“Puštanje Tolokonjikove na slobodu bi bilo preuranjeno”, rekla je sudija Lidija Jakovljeva, i dodala da se 23-godišnja članica pank grupe nije pokajala za ono što je učinila, ali da tokom izdržavanja kazne do sada nije imala nijedan disciplinski prekršaj.
Sudija je kazala i da argumenti odbrane nisu bili ubjedljivi. Pošto je sud saopštio svoju odluku, prisutni u sudnici, gdje su između ostalih bili i roditelji Tolokonjikove, su uzvikivali “Sramota”.
Odbrana je u zahtjevu za puštanje na slobodu navela da Tolokonjikova treba da bude puštena na slobodu, pošto ima kćerku, a poslije odluke suda je saopštila da će uložiti žalbu.
“Dovoljno vremena sam provela u radnom logoru” rekla je Tolokonjikova, tokom sednice.
Prema ruskom zakonu, svaki osuđenik može da bude uslovno pušten na slobodu, pošto odsluži polovinu kazne. To je slučaj Tolokonjikove, koja je tokom suđenja već bila šest mjeseci u pritvoru.
Nadežda Tolokonjikova, Marija Aljohina i Jektarina Samucevič osuđene su 17. avgusta 2012. na po dvije godine zatvora za huliganstvo, pošto su u februaru u hramu Hrista Spasitelja izvele performans u okviru kojeg su otpjevale pjesmu “Bogorodice, Putina progoni”.
Nakon što su uložile žalbu, presuda Tolokonjikovoj i Aljohinoj je potvrđena, a Jektarina Samucevič osuđena je na uslovnu kaznu.
Tolokonjikova je upućena u radni logor u region Mordovija, udaljen 500 kilometara od Moskve.
radni logor- institucija sistema?
bolje su nase dobrovoljne radne akcije, ha ko je udarnik nek javi gdje je sledeca akcija, da idemo za prugu pruznu da probijamo tunjele.
e velika i mocna rusijo, sta nesojcad napravise od tebe, daBogda meketali kad duse budu ispustali.
Omar Karavdić: Dragstorska geopolitika | Tacno.net
Teško mi je i da zamislim kako li je sad Srbima sa Jarinja.
Da bi ste znali gde živite često nije dovoljno da to saznate sutfujući internetom i komunikacirajući sa vašim Facebook frendovima koje ste verovatno izabrali po sličnim političkim afinitetima.
Kažu da stanje svesti na internetu ne odražava pravu sliku situacije u društvu. To je i tačno, jer kako je moguće da Koštuničina stranka, čiji sajt dnevno poseti desetak fanova iz celog sveta, (znači ne posećuje ih ni rodbina), osvoji Osam posto glasova na izborima. Zbog takve nerelevantnosti interneta za privatno istraživanje javnog mnjenja, ako nemate dojave sa vrha vlasti, za uspešno percipiranje budućnosti, neophodne su i druge metode.
Izlazak na ulicu i poseta lokalnom bircuzu su neke od metoda koje ponekad mogu biti od koristi. U nedostatku iščezlih bircuza nije loše, da vam se stvari sveobuhvatnije razjasne, koristiti metodu “dragstorske geopolitike”, (popiti koje pivo i ćaskati, ispred dragstora, sa lokalnim geopolitičarima).
I tako sednem na biciklo i krenem među svet. Nije mi dugo trebalo, kad vidim vođu organizacije 1389 sa velikom četkom kako se kroz mrak šunja oko obdaništa. Pitam se da nije u toku opet neka akcija “očistimo Srbiju”, ili je možda krenuo da gostuje kod Olje Bećković, a četku koristi kao marketinški trik, ala pokojni večiti predsednički kandidat Šećeroski. Ništa mi nije jasno.
Nije valjda došlo vreme da vođa pokreta mora sam da lepi plakate za uskršnju pomoć haškim osuđenicima.
Elem, stignem do non-stop dragstora. Nije vreme da se čovek opija u ova vremena pa uzimam kolu.
-Šta je, da nisi bolestan?
Pita me začuđeno poznati prodavac na kasi.
– Ma ne, nego nije mi ni do čega! Ovi potpisali, teško mi je i da zamislim kako li je sad Srbima sa Jarinja.
Otvaram anketno pitanje da i drugi čuju.
– Uh, ni ja evo neću moći noćas da spavam.
Odgovara jedan od prisutne gospode, koji se do skora hvalio da je 1989. godine na Gazimestanu nosio najveći transparent sa Miloševićevom slikom.
PODUZEĆIMA i institucijama već isključuju struju, plaće kasne, najavljuju se smanjenja primanja, blokirani su računi u više od 60 tisuća kompanija, prijete socijalni nemiri.
Bosna i Hercegovina je pred kolapsom! Na to dramatično upozoravaju relevantni ekonomski analitičari iz te zemlje, ukazujući da su na naplatu stigle sve godine nerada i “života na kredit”, ali i permanentne političke krize u BiH. No, na opasan trend posljednjih sedmica krajnje ozbiljno ukazuje i situacija na terenu, izvještava novinar agencije Anadolija (AA).
Naime, 15 dana je kasnila isplata plaća korisnicima federalnog budžeta, zaposlenicima federalnog organa uprave. Također, kako agencija Anadolija saznaje, u pojedinim državnim i federalnim organima i javnim poduzećima već je najavljeno smanjenje plaća.
Isto tako, nekim organizacijama i ustanovama koje se financiraju i iz, primjerice, budžeta Kantona Sarajevo kasne plaće, a radnicima mjesecima nisu uplaćeni doprinosi. Zbog nemogućnosti da plate račune pojedinim poduzećima, ustanovama i organizacijama prijeti isključivanje, telefona, struje, vode…
Tako je sarajevskom kantonalnom poduzeću “Vodovod i kanalizacija” (VIK) već ovog tjedna isključena struja zbog dugovanja prema Elektrodistribuciji. Prosvjetari u Kantonu Sarajevo najavljuju štrajk, mogući su i njihovi prosvjedi. Gotovo svakog tjedna pred Vladom FBiH prosvjeduju radnici. No, prosvjedi se održavaju diljem BiH. Za sada su oni uglavnom mirni i nisu masovni. Međutim, ukoliko se prilike ne budu promijenile, mnogi se boje i upozoravaju da bi u skorijoj budućnosti moglo biti i drugačije.
O ozbiljnosti situacije mnogo govori i činjenica da federalni ministar financija Ante Krajina na pitanje o tome kako održati financijsku stabilnost u FBiH odgovara narodnom izrekom “novi dan, nova nafaka”.
On nije odbacio mogućnost kašnjenja mirovina, kao i ponovno kašnjenje plaća u federalnim organima u skorijoj budućnosti, ukazujući na tešku situaciju i apelirajući na ozbiljnost svih. “Normalno da sve ovo zabrinjava normalnog i odgovornog čovjeka…”, kazao je Krajina. Nadalje, Krajina je naglasio da u cilju očuvanja fiskalne stabilnosti mora doći do odgovornijeg ponašanja izabranih dužnosnika, zakonodavnih i izvršnih čimbenika u vlasti.
“Morat će se ograničavati javna potrošnja, uvesti više odgovornosti u donošenje odluka i napraviti red”, naglasio je federalni ministar financija.
Svi u Bosni i Hercegovini danas gledaju u Međunarodni monetarni fond (MMF) iz kojeg bi Federaciji BiH u ovoj godini trebalo biti dodijeljeno 239 milijuna KM, a Republici Srpskoj (RS) 120 milijuna KM. Ti iznosi se smatraju spasonosnim za zemlju. No, kako bi se namirili nadolazeći dugovi prema MMF-u, morat će se nesumnjivo ići u nepopularne rezove što će nesumnjivo zahtijevati i sam MMF. To će zasigurno izazivati potrese u krhkom bh. društvu.
“Deblokirana je tranša koja je trebala biti isplaćena u trećem mjesecu. Ali, nama u svakom kvartalu, prije tranše koja treba doći, predstoji pregled Misije MMF. Dakle, jesmo li ispunili uvjete iz aranžmana. I onda ide nastavak. Ako nismo ispunili uvjete, opet će biti problema. Dakle, ovo ne znači to da je sada do kraja “otkačen” stand-by aranžman, nego je samo riješena tranša koja je trebala biti u trećem mjesecu ove godine”, izjavio je Krajina za agenciju Anadolija, pojašnjavajući situaciju u kojoj se nalazi veći bh. entitet.
“Iduća godina bit će gora”
Ugledni bh. profesor ekonomije Vjekoslav Domljan kaže da je u zadnje vrijeme kriza u BiH sve oštrija. “Da situacija nije krajnje loša, ne bi se vlast obratila MMF-u po izbijanju krize. Sad se situacija još više zakomplicirala. Tako da nema dileme da situacija sa likvidnošću postaje sve teža. Svima je razumljivo da bez nove tranše MMF-a stvari sa likvidnošću će biti neizdržive za Federaciju BiH. Ali, kada iduće godine sredstva dođu na naplatu, a radi se o milijardu maraka, bit će još i teže. Kriza nas pogađa. Ona se kod nas u BiH održava po dvije osnove. Krediti stranih banaka nisu više izdašni. A oni su služili za financiranje razvoja i deficita tekućeg bilansa. S druge strane, recesija u eurozoni gdje ide glavnina izvoza je smanjena. Smanjena je potražnja za bh. robom. Sve to ostavlja posljedice”, tvrdi profesor Domljan za agenciju Anadolija.
Također, ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore Bosne i i Hercegovine dr. Duljko Hasić upozorava da se efekti krize sve dramatičnije odražavaju na BiH. Uzrok toga su, objašnjava slikovito, loši ekonomski, socijalni i fiskalni amortizeri. Zabrinut je jer političke elite gotovo uopće ne govore o krizi koja krajnje ozbiljno prijeti BiH. “U ovom trenutku nezaposleno je 560 tisuća ljudi u BiH, što je, zaista, alarmantno. Od toga čak 220 tisuća nezaposlenih ljudi je sa visokom školskom spremom. Ljudi završavaju škole i odlaze na burze rada. Vlasti BiH nemaju ideja kako zaposliti radnu snagu i materijalne kapacitete koji su ovdje evidentni i trebali bi se staviti u funkciju. Dužnička kriza je uzela svoj danak i, nažalost, dosta toga je unaprijed potrošeno”, ukazao je Hasić.
Hasić u razgovoru za AA upozorava kako će posebno teška situacija biti iduće godine kada na naplatu stiže iznos od milijardu maraka prema MMF-u. “Hoću reći da se zapalo u izuzetno tešku situaciju i da se nije vodilo računa o drugim aspektima i karakterima. Ono što je simptomatično jeste da postoje deficiti u budžetu. Vlasti u FBiH to pokušavaju premostiti izdavanjem obveznica, trezorskih zapisa i ostalog što opet povećava cijenu, poskupljuje kratkoročno rješenje problema. Nema se vizije kako bi se ova situacija prebrodila, već se zapada još dublje u krizu. Poseže se za novcem MMF-a i ostalih institucija. Time se stvara sistem protočnog bojlera. Vlasti samo vode računa o budžetskoj potrošnji. U ostalima elementima, oblastima ekonomije i života, nitko ne razmišlja”, tvrdi Hasić za AA.
U prilog tome, dodao je on, ide činjenica da su privredne aktivnosti u Federacije BiH gotovo svedene na minimum. “Nema proizvodnje. To pokazuje podatak da u prvom kvartalu imamo pad prihoda po osnovu PDV za 12 posto, što je zabrinjavajuće. To će direktno ugroziti i budžet u ovom periodu, iako su vlasti planirale da će biti na nivou ove godine. Blokirano je negdje 61.000 računa privrednih subjekata. Dosta firmi je u fazi stečaja i likvidacije. Nemamo privredne aktivnosti, nažalost. Došli smo do dna! Na osnovu svih pokazatelja, u skorijoj budućnosti i sredstva MMF neće biti, nažalost biti dostupna. Možda je ovo zadnji moment kad se poseže za novcem MMF. Jer, i MMF će u buduće tražiti soluciju i sigurnost kako da vrati svoj novac. Toliko se tog nagomilalo da dalji aranžmani sa MMF nisu izvjesni”, ocijenio je.
Potrebni duboki rezovi
Analitičar Hasić dodaje kako su potrebni duboku rezovi budžetske potrošnje i racionalizacija u okviru vlasti. “Mora se napraviti red. Imam prijedlog. Budžetska potrošnja mora biti smanjena za tri posto. Sada je, naime, sudjelovanje po osnovu plaća u ukupnom GDP oko 13,5 posto kad je u pitanju javna potrošnja. Ako bi se smanjila za tri do tri i po posto, imali bi uštede od 700 do 800 milijuna maraka u BiH! To je dobar osnovni izvor”, rekao je Hasić, te dodao:
“Vlasti moraju pokrenuti aktivnosti u privredi, stvarati vrijednosti, a ne tonuti u situaciju deficita. On je na godišnjem nivou sedam milijardi KM. To je ključni moment da dolazi do odljeva novca iz zemlje. Privreda BiH dramatično zaostaje za razvojem privrede susjednih zemalja. Ozbiljno se mora krenuti u ekonomske i strukturalne reforme, stvaranje povoljnijeg poslovnog ambijenta za privrednu aktivnost. Koncepcija i percepcija jeste da se više isplati uvoziti nego proizvoditi, a to je nedopustivo. Bez zapošljavanja kapaciteta, nema nam izlaza”.
“Došli smo do dna”
Na kraju Hasić je konstatirao kako se tek sada može najbolje vidjeti što za jednu državu znače korupcija i ogromna siva ekonomija. “Glava nam je u pijesku… Suštinski se ništa ne rješava vezano za silno opterećenje. Došlo se do dna! Siromaštvo je pokucalo na naš vrata. Oko 20 posto stanovništva je ispod crvene granice siromaštva, a 50 posto na granici egzistencije. Mogu se očekivati socijalni nemiri, a to bi bio veliki problem. Ostavljen je bio prostor od 2008. do 2013. godine da se nešto učini da se zaposle kapacitet i riješi problem nezaposlenosti. Ništa nije učinjeno zaključio je Hasić.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/bih-pred-kolapsom/674868.aspx
motiku u ruke i na posao protiv siromastva i gladi….neobradjene njive cekaju da ih se gladni sjete…
Radna mjesta
Milton Friedman je bio na turneji u Kini. Kineska delegacija mu je tamo pokazala građevinski projekat izgradnje novog kanala. Friedman je upitao delegaciju: mogu li da vas pitam zašto ovi ljudi kopaju ovaj kanal lopatama. Kako to da ne koristite rovokopače ili buldožere? I član kineske delegacije je odgovorio: Oh, pa kada bismo koristili velike mašine ne bismo bili u stanju da kreiramo ovoliko radnih mjesta. A Friedman je tada rekao: Oh, pa to je dakle program kreiranja radnih mjesta, mislio sam da ste htjeli da izgradite kanal. Ako su radna mjesta ono što želite, onda im oduzmite lopate i dajte im kašike.
Da li država stvara radna mjesta?
U zadnje vrijeme mnogi ljudi, a naročito političari, govore o otvaranju novih radnih mjesta. Međutim, da li je država najbolji kreator radnih mjesta?
I da li je otvaranje novih radnih mjesta najbolja stvar za privredu?
Profesor Steve Horwitz objašnjava da postoji razlika između stvaranja radnih mjesta i stvaranja bogatstva.
Stvaranje radnih mjesta je relativno lako, ali najviši ekonomski napredak se postiže kada su radna mjesta eliminisana jer su postala nepotrebna.
To vodi i ka nekom stepenu nezaposlenosti, ali alternative tome su još gore.
Spriječavanje tranzicione nezaposlenosti bi zaustavilo inovacije, rast, i smanjenje siromaštva. Dakle, koji je to najbolji način da se stvaraju vrijedna, opravdana radna mjesta?
Profesor Horovitz kaže, “najbolji program stvaranja radnih mjesta u ljudskoj istoriji je slobodno tržište i preduzetništvo koje ono generiše.”
svako neka sebi otvori radno mjesto proizvodeci nesto: poizvodnji pilica, jaja,maslinovog ulja,zacinskog bilja, pcelarstvu…libertarijanac, sto ne propagiras rad u vlastitoj proizvodnji hrane, uz slogan “proizvodite da bi jeli”, a ne tog glupog Fridmana koji te uci da je “tudje sladje”…
Dje si nasla kopcu da Fridman da kaze “tudje sladje’.
A ono ako bi bio DVOSMISLEN , za ponekoga mozda i jeste ,hehe,
A ti “KIBICULJKO”, posto prferiras svoj BIZNIS sto ne pridjes k nama ako imas KVALIFIKACIJE dacemo ti da budes sef nase PARTIJSKE CELIJE za Boku ako si otuda.
Ili Sandzak ako si otuda.
pozzzzzzzzzzzzz
tebi cemo libertarijanac dati da pletes carape za Fridmana i Vesa da im ne zebu noge pod stare dane…
oljice, kad naporno i svestrano doktoriras na univerzalnom univerzitetu u titogradu, dacemo ti nadima dr olja.
kako proslaviste velicanstveni uspjeh filipa nejakog u nepravednim uslovima i izbornom sistemu koji ga je ocigledno ostetio za nekih desetak hiljada glasova, inace bi vasa pobjeda bila jos gromoglasnija?
laufer, ja sasvim posteno zaradjujem kruh moj svagdasnji i sa Filipom i bez Filipa, jer takav mi je pos'a….a vi brinite za vasu kcer i njen doktorat…
doktorice, samo za tebe i slicne filipuse. postene, naravno.
Na Islandu pobijedile stranke desnog centra
Nakon jučerašnjih parlamentanih izbora u Islandu, apsolutnu većinu od 51,1 odsto glasova dobile su stranke desnog centra, među njima i Stranka za nezavisnost.
Lider Stranke za nezavisnost Bjarni Benediktsson, koji nije pristalica pristupa Islanda EU, je izjavio da su građani izrazili nezadovoljstvo koalicijom socijaldemokrata koja je bila na vlasti četiri godine.
laufer, bas i pronasao Island,ciji je parlament najstariji na svijetu(stariji i od britanskog), da uzimas za primjer demokratije…Island jedinu slicnost sa CG ima u predsjeniku drzave, jer i njihov, kao i crnogorski, ima samo ceremonijalno zvanje i sluzi kao figura…ali ako hoces promjene, podji brate na Island i tamo se nastani. Zemlja je predivna i nema lopova, osim ako ne stigne neki iz nasih krajeva…i
Ne lupetaj. Navedi gdje si to nassla kod Fridmana_
Afera Hypo banke u Hrvatskoj stavljena na službene web stranice EU parlamenta
Prezentacija uključuje kratku povijest Hypo hobotnice, kao i pregled ključnih imena za obrađeni period, te popis dokumenata kojima se to dokazuje.
Afera Hypo banke u Hrvatskoj stavljena je na službene web stranice EU parlamenta, ne samo kao video zapis, nego i kao prezentacija, koja uključuje kratku povijest Hypo hobotnice, kao i pregled ključnih imena za obrađeni period, te popis dokumenata kojima se to dokazuje. Radi se o prezentaciji u PDF formatu koju je prije nekoliko dana pred europarlamentraicma održao novinar Domagoj Margetić.
Kliknite da pristupite 20130425ATT65080EN.pdf
– Kada sam pratio taj slučaj otkrio sam tajni spis u Ministarstvu financija koje je sadržavao povjerljive informacija o poslovanju Hypo grupe u Hrvatskoj. U njemu se navodilo da su istrage oko austrijske banke u Hrvatskoj namjerno opstruirane od strane vrha hrvatske politike. Dva inspektora koja su radila na slučaju su otpuštena jer nisu željela obustaviti istragu. U svojoj vlastitoj istrazi otkrio sam da su novci od privatizacije ali i hrvatskih mirovinskih fondova tajnim kanalima odlazili u Hypo banku, na tajne račune vođene od strane političkog vrha. Tamo su prali novac. Gotovo svi hrvatski tajkuni postali su to zahvaljujući pranju novca u Hypo banci. Ta je banka bila najveći poslovni partner svih hrvatskih političara i tajkuna u Hrvatskoj – ustvrdio je Margetić u svom izlaganju.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/eu/85439-afera-hypo-banke-u-hrvatskoj-stavljena-na-sluzbene-web-stranice-eu-parlamenta.html
To jeste KORPORATIVNI KAPITALIZAM ,protiv koga se NEOLIBERALI BORE!
I koji UNISTAVA nasu i SVETSKU EKONOMIJU, IDEJE LIBERTARIJANIZMA su KOCNICA za tako nesto.
Provesor Horovitz ,
DRUGOVI I DRUGARICE kaze:
…………Profesor Horovitz kaže, “najbolji program stvaranja radnih mjesta u ljudskoj istoriji je slobodno tržište i preduzetništvo koje ono generiše.”………………
Vii , SOCIJAL -KAPITALISTI u simbiozi sa KOMUNISTICKIM zakonima ,doprinosite da PROGRAM koji spominje HOROVITZ, nije u NASOJ ISTORIJI stizao do nas ,,
VI MU NE DATE!
KOMUNISTIMA pocetkom proslog VIJEKA poslo je za rukom prvo u RUSIJI kasnije u drugim djelovima svijeta te su uspjeli da narodu -MASAMA uceraju u TIKVE IDEOLOSKO nad NACIONALNIM i tako UJEDINILI i JEVREJE I PRAVOSLAVCE KATOLIKE I budiste ,NAZALOST ta IDEOLOGIJA je bila POGRESNA.
U TO VRIJEME kada su KOMUNISTI DOSLI NA VLAST u Rusiji ,komunisti u ostalim zemljama su bili najaci u NjEMACKOJ ali HITLER je uspiji NJIHOVIM -komunistickim METODAMA da ih POBIJEDI i nacionalizam UZGIGAO iznad IDEJE PROLETARIJATA koja je bila jaca od KOMUNISTICKE-ideje ,iako su u pocetku bili MANJINA u odnosu na KOMUNISTE koje je tada PREDVODILA ROZA LUKSEMBURG i kako se zvase onaj ADVOKAT te su ih posle paravojne formacije FRAJKORA kundacima pusaka ubili.
IDEOLOGIJA i hrabrost HITLEROVIH PRISTALICA bila je jaca od KOMUNISTA NJEMACKE toga doba ,oni NACISTI DVATESETIH godina prosloga vijeka su znali otici na organizovane mitinge van MINHENA u manje gradove posred OSINJAKA KOMUNISTICKIH PARTIJA koje su bile dominantne u broju u odnosu na njih :20:100, Komunisti su ih docekivali na ZELJEZNICKE stanice sa SPALIRIMA do mjesta skupa priredjujuci im neku vrstu TOPLOG ZECA HITLER JE ISAO pred njima NIJESU UZMICALI ni kada je dolazilo do tuce.
Akcenat stavljam na IDEOLOGIJU koliko ona moze biti jaka da pokrene i okupi mase za sobom,
U isto vrijeme Hitler se morao boriti za svoje CILJEVE da sacuva JEDINSTVO NJEMACA i sa NJEMACKIM NACIONALISTIMA koji su htjeli da raspacaju NJEMACKU kao DEVEDESETIH sto su KOMUNISTI uradili sa SFRJ .
On je te NACIONALISTE zvao STARI JARCI itd…..
NAZALOST IZ SUKOBA tih TOTALITARNIH REZIMA ko ce pobijediti u to vrijeme pokazalo se da nije DONELO SRECU – NARODU NJEMACKOME ni covecanstvu.
———————————————————————————————————-
Poenta ove PRICE je da HITLER koji je TAKODJE i bio SOCIJALISTA (kurvin sin) ,da bi RADNICKU klasu OBRNUJO kod njega nije mogao KOMUNISTICKOM ideologijom POBIJEDITI ROZU LUKSEMBURG i TADASNJU KOMUNISTICKU PARTIJU NJEMACKE.
Tako mi zvucite vi SOCIJALISTI koji ZELITE POBIJEDITI DJUKANOVICA nekim POBOLJSANIM NABUDZENIM -SOCIJALIZMOM.
HVALA BOGU imamo IDEOLOGIJU koja je posve razlicita sada od SOCIJAL-KAPITALIZMA i mogli bi je POBIJEDITI ne SNAGOM PESNICA ali SNAGOM ARGUMENATA JEDINSTA ideologijom koja TAKODJE DAJE PROSTOR SVIM NACIONALNOSTIMA na ZAJEDNISTVO i sto je najvaznije 10 PRINCIPA za koje se VALJA BORITI:
STAB LIBERTARIJANSKI – ILEGALNE PARTIJE CRNE GORE!
SVOJERUCNO,
ZIVAC!
Pet: Civilno društvo.
Civilna društva su one dobrovoljne organizacije koje postoje između pojedinca i države.
Klasični liberali vjeruju da većinu društvenih problema možemo efikasnije riješiti kroz ove dobrovoljne organizacije, kao što je porodica, kao što je crkva, kao što su dobrotvorne organizacije, jer one imaju znanje o pojedincima sa kojima se bave.
Civilno društvo je mnogo efikasnije od vladine birokratije i nefleksibilnih pravila, oni se ne mogu promijeniti u zavisnosti od individualnih okolnosti.
Dakle, civilno društvo može da uradi mnoge stvari za koje se sada uzdamo u socijalnu državu da nam obezbijedi.
——————————————————————————————————-
…..Civilno društvo je mnogo efikasnije od vladine birokratije i nefleksibilnih pravila, oni se ne mogu promijeniti u zavisnosti od individualnih okolnosti. ….
……oni se ne mogu promijeniti u zavisnosti od (individualnih) okolnosti. …. !
Dakle, civilno društvo može da uradi mnoge stvari za koje se sada uzdamo u socijalnu državu da nam obezbijedi.
———————————————————————————————
Ovo potkrepljujemo sa -ARGUMENTIMA ,
kao sto je:
-SIGURNA ZENSKA KUCA,
-Sakupljanje SREDSTAVA , BOLESNIM osobama kojima je potrebno PLATITI neku SKUPU operaciju itd….
-Crkva koja obezbijedi KROV (kamp kucice) nad glavom UGROZENIMA za koje SOCIJALNA DRZAVE nema interes jer preko njih ne moze OBEZBEDITI ni GLASOVE ni KREDITE itd….
Mnogi ne bi bili medju ZIVIMA da se o njima brinula SOCIJALNA DRZAVA ,
Odakle se finansira CIVILNI SEKTOR?????
Civilni sektor u Crnoj Gori je loš mnogo.
Parazitiraju na socijalnoj državi. Uzimaju fondove inostrane, varaju na sve strane. Zajahali su dobro, a koji su im rezultati???????
Naravno da bi trebali oni da budu dominantni, ali kako, to je pitanje? Kako civilnom sektoru izbiti iz glave put na BAHAME od para naroda?
Tebi civilni sektor i humanitarne akcije pojedinačne treba da riješavaju slučaj kad se dijete razboli a operacija košta 100.000? Neće moći, ima puno bolesnih, bolnice se raspadaju… znači opet tražiš od NARODA pare da se sakupi za liječenje????
Nešto nije dobro podešeno! Treba raditi na ovih 10 tačaka, ako uzmemo u obzir sve.
Andrija Zmajević – Njeguš i Bokelj u Vatikanu
Bio je opsjednut decentralizovanim svijetom, prvom kompletiranom verzijom decentralizacije u povijesti, koji je otkrio, izgleda, na svojim studijama u Rimu
Andrija Zmajević (Perast, 1628 – 1694) doktorirao je teologiju 1654. u Rimu. To je bila najznačajnija godina u povijesti Perasta i šire: odbijen je turski napad, preduzet „su šest tisuća vojnika“, i Boka Kotorska je ostala u zapadnoj kulturnoj orbiti. Pjesnik, pastir, erudita, panslavista, političar, teolog, didaktik, mecena…
Pjesnik se oglasio spjevom u osmercima, Boj Peraški, koji je izgubljen koliko se sada zna, kao i Pjesma od pakla, štampana u Mlecima 1727.
Od Zmajevićevih velikih književnih djela sačuvana su dva. Prvo je spjev Slovinska Dubrava. Drugo – Ljetopis crkovni. To je istorija svjetskih ideja, od Postanja do epohe baroka, pisana dvostubačno – slijeva na našem narodnom jeziku i ćirilicom, zdesna na latinskom, na 1.000 stranica. Jedna verzija nalazi se u Splitu a druga, kompletnija, čuva se – prvi dio u Vatikanu, drugi u Padovi.
Papa Kliment X imenovao ga je za nadbiskupa barskog i primasa srpskog. Ovaj doktrinarac rimske crkve, inače rodom s Njeguša, zalagao se za jedinstvo pravoslavaca i katolika.
Pjesnik, pastir, erudita, panslavista, političar, teolog, didaktik, mecena… U čitavom slovenskom svijetu 17. stoljeća, pored češkog reformatora Jana Amosa Komenskog, teško se može naći duh Zmajevićevog formata. U poeziji se ponegdje služio ciceronski prozodičnim sistemom klasičkog metričkog stiha, a ponegdje pak, napustio je ovaj prosede
U Slovinskoj Dubravi on je „gorko kliknuo“ nakon zemljotresa, koji je u Dubrovniku, „slavnoj Dubravi roda slovinskoga“, odnio četiri hiljade duša i razorio nesrećni grad.
Zbilo se to jednog proljećnog jutra 1667. Potres je teško pogodio i Crnogorsko primorje. Pjesnik je držao propovijed na narodnom jeziku, kad se na njega oburdala zidina na ostrvcu Sv. Đorđije. Jedva su ga izvukli onesviješćenog, vaskolikog u krvi iz nekog praznog groba.
Dvojicu momaka, pratilaca, samljela je gomila kamenja. Trojica su preživjela. Za divno čudo, ova kalvarija nije ga udaljila od teološke vokacije. Čim je došao svijesti – procvilio je stihovima:
Bogostrašna tri mladića
Pomoći će Zmajevića…
Njegov pogled bio je čitavog života uprt u nebo, pa ni tog jutra, iako je katastrofa nametnula vrlo zemaljsku inspiraciju, nije posustao: svoje spasenje pripisao je božjem proviđenju.
Umro je u svojoj šezdeset i sedmoj godini, kao što je i živio, slaveći Boga, jednog septembarskog dana 1694. na rukama svojih vjernika u rodnom Perastu.
Istorija ideja
Približavanje crkvenih obreda narodnom jeziku (lingua vulgaris) bio je posao, koji mu je Bog dodijelio u Boki Kotorskoj. On je to prenio na književne žanrove.
Gdje je Zmajević u žanrovskoj atmosferi našeg, i evropskog, 17. stoljeća?
Najviše je dao upravo tu (proza, poezija, propovijed, teološki diskurs, poslanica, počasnica, hronika, istorija ideja, kompilacija…) On nam pomaže da rekonstruišemo mentalitet evropskog baroka: emotivna drama, vjerski zanos, globalizam, gnjev erudicije, tenzija prolaznosti, fantastika, ekstaza evrocentrizma…
Zmajevićevo životno djelo, Ljetopis crkovni (1676), naš najznačajniji književni domet u tom stoljeću, i jedan od najviših uopšte, oslanja se u izvorima na svjetsku misao (Jovan Zlatoust, Kasiodor, Rinaldi, Seneka, Dukljanin, Mavro Orbin, Porfirogenit, Bonfinije, Sabelik, Strabon, Kurcius, Sv. Augustin, Josif Flavije i dr.). Bavio se najvišim dometom istorije – istorijom ideja
U poeziji se ponegdje služio ciceronski prozodičnim sistemom klasičkog metričkog stiha, a ponegdje pak, napustio je ovaj prosede, udaljavajući se od amblematike i alegorije baroka. Demonstrirao je humanizam i predanost napretku, razumije se, u okrilju svete matere crkve.
Jedini naš pisac, kom se posrećilo da opiše čitavo stoljeće s lakoćom, nije bio niko drugi do Zmajević… Ni Marijan Bolica; ni Gavrilo Trojičanin; ni Njegoš; ni Nikola Petrović, koji je oprezno izbjegavao oponašanje svog strica; ni romansijeri Borislav Pekić i Miodrag Bulatović, najskloniji tome sa gledišta ambicije; ni pripovjedač Ćamil Sijarić, ni filozof Slobodan Tomović…
Spisak kandidata bio bi predug, bez obzira na to da li se svršio s Milovanom Đilasom – da li dosegao do postmodere ili ne…
Nijedan od njih, međutim, ne bi ispunio ovaj zahtjevni koncept. Za mnoge od nabrojanih, doduše, to ne bi bio previše krupan zalogaj, ali nisu imali tu sreću da se čitavom jednom stoljeću približe s pozicija žanra.
Doktor Zmajević je, dakle, možda zahvaljujući upravo 17. stoljeću, imao najduži dah, čelične živce, sintetičku viziju i takorekuć svršio posao. Prinuđeni smo, najzad, što se tiče konkretnog problema, da potpišemo ovu skarednu koliko istinitu tvrdnju: on, niko drugi! Mladog Zmajevića kraljica je obdarila svojom milošću, možda najvećom nagradom u istoriji crnogorske književnosti
On je, dakle, opisao šesto stoljeće s motrišta glavnih svetačkih sudbina u tada relevantnoj mundijalnoj geografiji: Dionisije Skit; papa Bonifacije Rimljanin; kao i papa Ivan; opat Domicijan; Čeh i Leh, osnivači Bohemije i Polonije; francuski biskup Agrikola; Sv. Ivan Sinajski; Hermenegild, sin vizigotskoga kralja; papa Grgur Veliki; mučenica Golavduh (Persija); Maksimilijan, biskup iz Sirakuze; Sv. Kolumbano, Španac (Španjul, kako bi rekao naš stari pisac).
Mogao je opisati bilo koje drugo stoljeće, s motrišta nekih drugih sudbina, ali on je izabrao živote svetaca. Više razloga obavezuje da ne uputimo prigovor njegovom izboru.
Bio je opsjednut decentralizovanim svijetom, prvom kompletiranom verzijom decentralizacije u povijesti, koji je otkrio, izgleda, na svojim studijama u Rimu. Vizija globalnog svijeta nije ga napustila do smrti.
Bavio se najvišim dometom istorije – istorijom ideja.
Jer globalni svijet nije ono što mu ime kaže, upamtimo to, nego ideja.
Zmajević je ostao vjeran ovom svijetu kao manje-više kompletiranoj, ali nedvojbeno jednoj, jedinstvenoj, nedjeljivoj božjoj tvorevini.
Uz Gundulića, Erazma i Queveda
U poslanicama, kao i u sačuvanoj prepisci, „kliknuo“ je patosom, panslavizmom, svojim iskrenim čovjekoljubljem, onim učenim, stečenim na Congregatio de propaganda fidei, za studija u Vatikanu i onim neučenim, naslijeđenim kroz krv predaka s Njeguša.
Tu se on, Njeguš i Bokelj u Rimu, u svojoj mladosti (1654) sreo sa švedskom princezom Kristinom. Ovu ženu istorija je zapamtila po sklonosti neobičnoj za jednu kraljicu: po simpatijama za filozofe.
Mladog Zmajevića kraljica je obdarila svojom milošću, možda najvećom nagradom u istoriji crnogorske književnosti, tako što je njegovu poslanicu počastvovala ispred književnih radova pitomaca iz 26 zemalja hrišćanskog svijeta. On se iskreno odužio ovoj ženi:
Mi jo’ našijem slovinskijem
Dostojnu slavu dasmo…
Kada se pak vratila u švedsku kraljevinu, položila je cvijeće na grob svog drugog miljenika, Renéa Descartesa, francuskog filozofa u egzilu (bitno uticao na tokove zapadnog mišljenja), preminulog četiri godine ranije na njenim rukama. Uprkos tome što nam se doktor Zmajević obraća s očinskom toplinom, teško bismo ga razumjeli bez Gundulića, Erazma, Queveda i Komenskog
Ostaće nam zauvijek tajna zašto je mlada kraljica natjerala Descartesa, uprkos svojoj ljubavi i zaštiti, kaže irski romansijer Flan O’Brian, da po onoj ciči zimi u pet ujutru kleči i moli se na ledenim pločama stokholmske katedrale. Filozofa je to dotuklo.
Barok, dakle, ne prestaje da nas ispunjava intelektualnim uzbuđenjem pri pomisli na njegove paradokse – na ženu koja je, na neki način, zbližila Zmajevića s ekscentričnim filozofom.
Barok – to su bile veze, konspiracije, komploti. Zarazio je postmodernu.
Od propovijedi je sačuvano malo. (Ne znamo šta je sve progutala vatra u nesrećnom požaru prilikom napoleonskih osvajanja: znamo da je toga bilo dosta, jer je Zmajević imao najveću bibiloteku u svom vremenu, kao njegov uzor Kasiodor u starom svijetu.) One odišu kako terminologijom srednjovjekovnih enciklopedista (titulus), tako povratkom autentičnom životu, običnom ljudskom radošću, narodnjačkim duhom i folklorom.
Samim tim što je kroz svoju misiju nastojao da pridobije više vjernika za svetu rimsku crkvu, nastojao je, kad stvar pogledamo s kulturne strane, imanentne Rimu, možda više nego ijednom gradu, da svoj beskrajno radoznali duh prenese s lokalnog u evropski kontekst.
U ovom prvom slijedio ga je sinovac Vicko Zmajević, ali s mnogo manje filinga i takta, tako da je na kraju navukao na sebe gnjev i odiozu. U ovom drugom, da svoju zemlju, narod i jezik prigrli k Evropi, prethodio mu je Ljudevit Paskvalić a slijedio ga, mnogo godina kasnije, s manje ili više sreće, Njegoš. Nije metafora
Prema onome što znamo s jedne, i onome što ne znamo potpuno, ali naslućujemo, s druge strane, mogli bismo barem teoretski krenuti u nemoguću misiju da imitiramo žanrovski kaleidoskop Zmajevićevog kosmosa. Za stvaranje iole ozbiljnih šansi, međutim, trebao bi nam kaleidoskop evropskih tekstualnih žanrova baroka u cjelini.
I jedno i drugo je za nas, postmoderne autore, nemoguće, premda je paradoksalno privlačno.
Uprkos tome što nam se doktor Zmajević obraća s očinskom toplinom, teško bismo ga razumjeli bez Gundulića, Erazma, Queveda i Komenskog, koji su mu prethodili kao što sunce prethodi danu i mjesec noći.
Savjet o pečenom „pračiću“
Istorija crnogorske književnosti ignorisala je, međutim, ne samo njega nego čitavo svoje 17. stoljeće. (Kao da ima na raspolaganju neko umjetnički snažnije i, s motrišta Evrope i njenih velikih epoha, obuhvatnije, značajnije, kompletnije?!)
Paradoks do paradoksa: nerijetko je cijepala, bez ikakve potrebe, dio vlastitog nasljeđa na „srpsko“ i „latinsko“. Ova suluda, samoubička logika živi ponegdje dan-danas.
Dvije granične književnosti, po starom dobrom običaju, u balkanskoj krčmi u pozni sat, znale su da koriste nesrećnu zabunu i „podijele plijen“ gdje god se moglo.
Iako to nije bilo dovoljno za pravi zadatak, da se piscu njegovog formata odredi mjesto u istoriji mišljenja, te s njim shvati značaj barokne epohe, uprkos svemu zaslugu imaju: Gavro Škrivanić, Pavao Butorac, don Srećko Vulović, Miloš Milošević, don Gracija Brajković i, naravno, Mato Pižurica (Jezik Andrije Zmajevića, CANU, 1989).
Nažalost, kod nas je izostalo kritičko mišljenje (širi sluh) za pisca i za epohu. Sve do danas, kad se barok, zahvaljujući postmoderni, vraća u evropsku kulturu na velika vrata. Andrijina slovensko-zapadnjačka originalnost je dotle jednostavna, da bi se, na osnovu nje, mogla rekonstruisati intelektualna defanziva 17. stoljeća
Nije metafora: Andrija možda među prvima nagovještava, dotad nezamislivu, mogućnost kraja istorije mišljenja. Kada je, dakle, dr Zmajević, projektovao prijeteću mogućnost kraja ideja?
Odgovor zapanjuje našu dokolicu: sto godina prije Hegela (predavanja u Jeni g. 1806, o limitu i mogućem svršetku istorije filozofije, između Platona, s jedne, i Hegela samog s druge strane pisanog mišljenja). I, najzad, tri stoljeća prije japansko-američkog mislioca Francisa Fukuyame (danas u SAD aktuelna teza o svršetku sociokulturne evolucije).
Andrijina slovensko-zapadnjačka originalnost je dotle jednostavna, da bi se, na osnovu nje, mogla rekonstruisati intelektualna defanziva 17. stoljeća: opsjednutost krajem istorije mišljenja.
Ovu baroknu bolest on liječi doktrinarnom shematičnošću. Iako nije bio involviran u akcije kontrareforme, pošto je ova jedva okrznula južnoslovenske krajeve, jeste u doktrinu na širem planu. Svoje djelo, vrijeme, politiku, odnos prema Rimu, ambicije, programirao je u odnosu na kulturni napredak svoga naroda. Kada je pisao Ljetopis crkovni, njegovi Bokelji su ga častili, povodom promocije u visoki položaj, ne zlatom niti parom, nego slavom. Posvetili su mu jednu rijetkost za ono doba: pjesmaricu.
I on im se iskreno odužio, kao švedskoj princezi, u jednoj počasnici pjesniku Tripu Skuri, kog savjetuje da pojede pečeno prase („pračića“) dok duva bura:
Zmajevića odgovor Skuri je:
neka pračića pečena izije,
da mu bura ne dodije
koja puha bez milosti,
nego da mu sve razgrije
srce, meso, žile i kosti…
….. a operacija košta 100.000? …..
Momak te operacije kostaju zato sto LIBERTARIJANIZAM koji trazi RON POL nije DRUSTVENO UREDJENJE u AMERICI zato sto tako oce BILDERBERG GRUPA preko svetske banke itd…..
NEOLIBERALI kada dodju na vlast u AMERICI takve operacije ce biti za 5000 hiljada kada se oslobode KORPORATIVNE KLINIKE BOLNICE i VJESTACKI DIGNUTE i precenjene cifre.
POGLEDAJ kakva igra se igra sa ZLATOM vidi kako se neko umijesa u igru BILDEBURGOVACA ili oni vucu te konce ja nijesam bas upoznat sa svime pa da znam KO ima INTERES da pada ZLATO i njegova VRIJEDNOST sroza vjerovatno SVJETSKA banka ali nijesam siguran , volio bi ako ima neki EXPERT po tom pitanju ovdje da nam nesto rece.
AMBaSADORKA SAD
Braun: Nije cijela opozicija protiv članstva u NATO
Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država Su Kej Braun kazala je da je Crna Gora napredovala na putu prema NATO-u, ali da je prerano najavljivati rokove za buduće članstvo.
“Što se brže neophodne reforme sprovedu i brže pitanja vladavine prava konkretno rješavaju, to će prije Crna Gora moći da postane članica NATO saveza”, kazala je Braun u intervjuu za “Pobjedu”.
Ona se nije složila sa ocjenom da je opozicija izrazito protiv članstva Crne Gore u NATO, i napomenula da je nekoliko opozicionih stranaka za članstvo i da su saopštavale pozitivne efekte koje članstvo u NATO-u može donijeti Crnoj Gori.
“Postoje i druge opozicione stranke koje aktivno uče i saznaju više o članstvu u NATO-u i imaju neutralni stavi, ili razvijaju svoju službenu platformu na temu NATO-a”, ukazuje Braun, naglasivši da je člastvo u NATO odluka koju Crna Gora treba da donese.
Na ocjenu da “radikalna opozicija” često oštro napada zvaničnike SAD-a i EU i proziva ih zbog korupcije, te da “kad im nešto nije po volji”, izriče najgrublje uvrede na račun američkih i evropskih političara i politike, Braun je kazala da ne zna za napade na SAD nazivanjem američkih zvaničnika korumpiranima.
“U demokratskom društvu svi članovi političkog spektra su dobrodošli da izraze stvoje stavove. Snažna rasprava i dijalog su vrlo važni u demokratskim društvima”, napomenula je Braun.
Braun smatra da bi se članstvom u NATO osigurala stabilnost, prosperitet i bezbjednost Crne Gore.
SAD sarađuje sa ukupnom javnoću
Braun je kazala da je premijer Crne Gore Milo Đukanović partner američke vlade mnogo godina, ali i napomenula da SAD blisko sarađuje sa brojnim članovima crnogorske vlade kao i sa predstavnicima parlamentarne opozicije.
“Blisko sarađujemo i sa civilnim društvom i sa ukupnom javnošću”, istakla je Braun.
Čestita pobjedu Vujanoviću
Sjedinjene Američke države (SAD) čestitaju Filipu Vujanoviću pobjedu na predsjedničkim izborima i žele mu sve najbolje u predstojećem mandatu, rekla je američki ambasador u Podgorici Su Kej Braun.
Legitimitet Vujanovićeve predsjedničke funkcije osporava skupštinska većina.
Ona je kazala da su nadležne crnogorske institucije, uključujući Državnu izbornu komisiju, potvrdile rezultate izbora po kojima je Vujanović proglašen za pobjednika izbora.
“SAD čestitaju Vujanoviću i žele mu sve najbolje u predstojećem mandatu. Nezavisni kandidat (Miodrag)Lekić je zajedno sa predstavnicima civilnog društva i nekoliko opozicionih stranaka iskazao mnoge žalbe i primjedbe u vezi sa nepravilnostima koje su oni uočili tokom izbornog procesa”, kazala je Braun.
Prema njenim riječima, američki Stejt dipartment je pomno propratio preliminarni izvještaj posmatračke misije OEBS-a u kojem je navedeno da su izbori bili „profesionalno i efikasno sprovedeni“.
Veoma je važno, kaže ona, da se ti prigovori razmotre na otvoren i transparentan način kako bi crnogorska javnost imala povjerenja u izborni proces i nadležne organe.
“Međutim, OEBS-ova posmatračka misija je takođe saopštila da je „zamagljivanje linije između državnih i partijskih aktivnosti i dalje u suprotnosti sa OEBS-ovim opredjeljenjima i standardima Savjeta Evrope“, rekla je Braun.
Tokom izborne kampanje bilo je, kaže ona, navoda o zloupotrebi državnih resursa, manipulaciji biračkim spiskom, plaćanju glasova i drugim nepravilnostima.
“Ove tvrdnje trebalo bi temeljno i nepristrasno da budu ispitane od nadležnih vlasti. Rješavanje tih pitanja na otvoren i transparentan način povećaće povjerenje javnosti u crnogorski izborni sistem i unaprijediti demokratsko sazrijevanje Crne Gore”, kazala je Braun.
Znaci da je u NJEMACKU se desio onaj PROF.Radonjic te ima NACIONALNU penziju i utice i dalje na TRANZICIJU on bi kako kaze postovani ,Dr PROF. ZEC bio tamo u NEMACKU ,TAXI- DRAJVER..
“Evropske akcije u porastu nakon formiranja vlade u Italiji”
Pise danas na ANALITIKU pod rubrikom EKONOMIJA,
dao sam neke STAVOVE kroz dva moja komentara ,ocekujem da ih objave,
pa ovi koji su INVESTITORI na BERZI , nije lose da se osvrnu na moje POGLEDE koje svakako oni mogu uzeti i sa REZERVOM ,pogotovo ako su-
NOVOKENZIJANCI kao ovaj “NAS” FABRIS te su ga doveli jos PRED KRIZU te je dijelio BORDOVIMA pare kapom i SAKOM i jos FILOZOFIRA i LOBIRA ZA BIDEBERG itd…
Nece ovi nasi SOCIJALISTI da ga smjene tako da on i dalje vodi nasu MAKRO EKONOMIJU .
UZASSSSSSSSSSSS
ps.
A on je jedan od GLAVNIH protagonista da nam dignu PDV.
Novokenzijancima to ODGOVARA ide im na ruku!
“Dubioza kolektiv” predstavio je novi singl pod nazivom “Prvi maj”.
Gospodo DRUGOVI “,DANAS” nasa SOCIJALISTICKA -AVANGARDA,
STAVLJA po NOVINA nase male PREDUZETNIKE ,
koji SE BORE DA SACUVAJU svoje PORODICNE FIRME svoj BIZNIS i radna mjesta od SOCIJALISTISKE rucerde -plaseci se INSPKSIJSKIH-PATROLA koje im DANONOCNO dahcu za vrat i uhvate u NEKOJ “nepravilnostI’ na ,
-STUB SRAMA-, !
Bas tako VELIKIJAMA slovima KRSTILI su nase VRIJEDNE GRADJANE.
UZASSSSSSSSSSSSSSS
ps.
Sjetite se vi STARIJI samo kako su U POBJEDU na sve kakve STUBOVE stavljani nasi GRADJANI koji nijesu HTJELI DA idu na DUBROVACKO RATISTE!
POENTA JE U TOME sto i tada te KOJI NIJESU HTJELI DA GUSLAJU po KONAVLIMA kao i DANAS ove te su VRIJREDNI RADNICI stavlaju ISTI LJUDI na
“SRAMNE STUBOVE”
Kako kase postovani Dr. profesor ZEC ,
…isti ti koji su cupali BRKOVE tada, isto i sada CUPAJU BRKOVE. u ime nekog NAOPAKOG -KOMUNISTICKOG ZAKONA .itd…
Regulativa za marketing reproduktivnog biljnog materijala naći će se pred članovima Europske komisije 6. svibnja 2013. godine. EK želi u buduće nametnuti poljoprivrednicima i vrtlarima upotrebu standardiziranog sjemenja. Stare i rijetke sorte imaju malu vjerojatnost da će biti odobrene, a njihova kultivacija biti će kažnjiva zakonom – čak i kada se bilje sadi na privatnom zemljištu.
Mislili ste kako ćete pod stare dane moći posaditi vlastite rajčice, malo zelene salate i pokoji domaći krastavac? Neće ići – barem ne ako pitate birokrate iz Europske unije. Oni su, naime, donijeli odluku o kultivaciji svog voća i povrća, a posljedice te odluke na sebi će ponajprije osjetiti mali poljoprivrednici, pa čak i vlasnici privatnih posjeda.
Regulativa za marketing reproduktivnog biljnog materijala naći će se pred članovima Europske komisije 6. svibnja 2013. godine. EK želi u buduće nametnuti poljoprivrednicima i vrtlarima upotrebu standardiziranog sjemenja. Stare i rijetke sorte imaju malu vjerojatnost da će biti odobrene, a njihova kultivacija biti će kažnjiva zakonom – čak i kada se bilje sadi na privatnom zemljištu, prenosi portal Fizzit.net.
Europska komisija radi reviziju Europske trgovine sjemenjem u vidu nove regulative. Odluka Europskog suda iz 2012. godine dozvoljava da poljoprivrednici mogu prodavati samo autorizirano sjemenje. Do sada, stare i rijetke vrste koje su se uzgajale u malim količinama bile su izuzete iz od ovih pravila. No, nova će regulacija onemogućiti malim poljoprivrednicima ili privatnim osobama da u budućnosti distribuiraju vlastito sjeme.
Austrijske ekološke organizacije tvrde da će tako mnoge vrste konvencionalnog povrća i žitarica nestati iz kultivacije. Registracija svih sorti postaje obavezna i dovodi do kompletne unifikacije. Mali će poljoprivrednici biti prisiljeni zadovoljiti nepregledne birokratske i financijske prepreke ne bi li registrirali svoje varijetete sjemenja. Ekolozi se boje žestoke službene kontrole koja će rezultirati velikim kaznama za one koji uzgajaju ne-registrirane varijetete biljaka.
Potrošači će imati sve manje slobode izbora, manje raznolikosti hrane, manje boja i okusa i manje nutritivne vrijednosti voća i povrća na svojim tanjurima. Svim potrošačima bi trebalo biti dostupno svo biljno sjeme, a posebno ono koje je prilagođeno lokalnom uzgoju. Lokalno voće i povrće tretira se s manje pesticida i gnojiva, zahtijeva manje vode i tako smanjuje zagađenje okoliša. Tko će imati koristi ako nestanu rijetke i lokalne sorte bilja? Tko će imati koristi od normizacije sjemena? Samo one grupe koje već posjeduju glavninu tržišta sjemenom. Cilj velikih multinacionalnih kompanija je kontrola nad cjelokupnom proizvodnjom hrane.
EK će predati nacrt regulative Europskom Parlamentu 06. svibnja 2013. godine, a Parlamentarci će podići svoje ruke. Europski građani, kojima se i mi uskoro pridružujemo, najvjerojatnije ne znaju puno o ovoj fundamentalnoj odluci koja će biti izglasana u Parlamentu. Da li ste čuli nešto o regulaciji trgovine biljnim sjemenjem na dnevnicima velikih televizijskih kuća? Vjerojatno ne.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/85629-zelite-saditi-vlastito-povrce-e-pa-to-vise-nece-ici-kazu-u-eu.html
o sudbini kap-a
Damjanović: Gašenje košta 250+100 miliona Krivokapić: CG kao kolonija
Skupština još raspravlja o sudbini KAP-a i Rudnika boksita, ali nema konkretnih rješenja
Damjanović: Gašenje košta 250+100 miliona Krivokapić: CG kao kolonija Uvecaj!
Krivokapić (Foto: Luka Zeković)
Debata u Skupštini Crne Gore o vladinoj informaciji i predlozima zaključaka SNP-a koji bi u krajnjem trebalo da opredijele budućnost Kombinata aluminijuma i nikšićkih Rudnika boksita, ni nakon četiri sata rada, nije dala konkretne odgovore i zaključke o budućnosti dvije kompanije.
Ministar ekonomije Vladimir Kavarić, u više navrata danas, zatražio je danas od poslanika da predlože konkretna rješenja za rješenje ovog gorućeg problema u ekonomiji, ali za sada nije mogao naći podršku ni u opoziciji ni u dijelu vladajućeg SDP-a, Bošnjačke stranke i Liberalne partije.
Poslanici SNP Aleksandar Damjanović i Velizar Kaluđerović eksplicitno su više puta saopštili da ta stranka svojim predlozima ne podržava isplatu ruskog vlasnika u KAP-u iznosom od 40 miliona eura.
Iz SNP-a sad tvrde da nisu za to da se Rusima isplati 40 miliona eura! >>>
“Gašenje KAP-a košta najmanje 250 miliona eura, a još oko 100 miliona najmanje za sanaciju zaštite sredine“, tvrdi Damjanović.
On je istakao da ta stranka neće u koaliciji „ni sa DPS-om ni sa SDP-om“, i pozvao sve parlamentarne stranke da se izmjere na novim parlamentarnim izborima.
“Nema nijednog centa isplate CEAC-u“, poručio je Damjanović i naglasio da bi Vlada trebalo da padne nakon juče objavljenog izvještaja Državne revizorske institucije (DRI).
“Kada se govori da je KAP prodat za 48,5 miliona zaboravlja se da je kupac preuzeo 90 miliona dolara prema glavnim povjeriocima, 70 miliona prema ostalim dobavljačima, da je EPCG isplaćeno nakon privatizacije 16,5 miliona“ Za navodno pogrešnu interpretaciju zaključaka SNP-a, koje je usvojio nedavno skupštinski Odbor za ekonomiju, Damjanović je optužio „pojedine medije“, a Kaluđević Vladu Crne Gore i ministra ekonomije Vladimira Kavarića otvoreno upozorio da mu ne pada na pamet da po osnovu različitog tumačenja koje je predložio SNP „dodatno zadužuje Crnu Goru“.
Poslanik DPS-a Zoran Vukčević poručio je da je KAP veoma važan za crnogorsku ekonomiju i da čini više od 50 odsto domaćeg izvoza.
“Kada se govori da je KAP prodat za 48,5 miliona zaboravlja se da je kupac preuzeo 90 miliona dolara prema glavnim povjeriocima, 70 miliona prema ostalim dobavljačima, da je EPCG isplaćeno nakon privatizacije 16,5 miliona“, dodao je Vukčević.
U jednom trenutku ministar ekonomije otvoreno je prigovorio predsjedavajućem Skupštine o načinu kako vodi debatu i upozorio ga da ga je jedan poslanik nazvao čak „poštarom CEAC-a“.
Kavarić je poručio da su neistinite tvrdnje iz tabora SDP-a da jeza spas KAP-a potrebno 263 miliona eura novog novca građana i napomenuo da će trošak prema CEAC-u iznositi svega 40 miliona, a da će isplatu tog duga servisirati KAP.
Ministar ekonomije rekao je da je plaćanje 103 miliona eura kredita KAP-a pokrivenih državnim garancijama “ neizbježno“
“Vidim samo da moramo da plaćamo i ne znamo dokle? I to je naša besmislena situacija… Traži se od nas da vjerujemo u nešto što nikako ne može imati dobar kraj. Reći da mora da se održi robna proizvodnja u KAP-u da bi imali robni izvoz isto je što i reći da su kolonije imale mnogo veći robni izvoz nego sada kada to nijesu kada. I da je mnogo bolje reći da su kolonije, a ne slobodne države. To vam je ta logika stvari, a mismo ovdje kao država u problemu“, rekao je za govornicom predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić.
“Danas 2013. ne znamo ni mi koliki su dugovi KAP-a, kao ni oni koji su ga kupili. Zato nam je potrebna analiza ministre koju vi nijeste uradili“, dodao je Pajović Poslanik SNP Kaluđerović u odgovoru predsjedniku parlamenta poručio da je za sadašnju situaciju odgovoran premijer Milo Đukanović jer je tu funkciju, kao i danas, obavljao i 2005. godine kada je KAP privatizovan.
Poslanik SDP- Damir Šehović pitao je ministra Kavarića da li zna od koga KAP povlači struju, a ne plaća je mjesecima, i zašto je Vlada skrivala informaciju da bi spašavanje KAP-a kroz dodatna ulaganja značio direktno “kršenje odredbi Sporazuma o pridruživanju i pristupanju Crne Gore Evrpskoj uniji, ali nije dobio konkretan odgovor na ta pitanja.
Filip Vuković, poslanik DPS-a rekao je da najvrijednije što Crna Gora ima metalursko-rudarsko-energetski kompleks.
“Ukoliko izgubimo KAP izgubićemo ono što je najvrijednije u našoj ekonomiju i našem repro lancu…Možda je neko namjerno htio da nas destabilizuje…Ako to sačuvamo naša pokolenja imaće budućnost“, tvrdi Vuković.
Uvecaj!
“Ne znamo ni šta imamo, ni koliki su dugovi KAP-a”: Pajović, Foto: Luka Zeković
Darko Pajović predsjednik Pozitivne CG poručio je ministru da mi „ne znamo ni šta imamo, ni koliki su dugovi KAP-a“.
“Danas 2013. ne znamo ni mi koliki su dugovi KAP-a, kao ni oni koji su ga kupili. Zato nam je potrebna analiza ministre koju vi nijeste uradili“, dodao je Pajović.
Njegov kolega šef poslaničkog kluba Pozitivne Crne Gore Mladen Bojanić pozvao je ministra ekonomije i Vladu da, ukoliko nisu u stanju da ispitaju poslovanje i dugove KAP-a, prenesu ovlašćenja na poslanike da oni to urade, što nije naišlo ma odobravanje u redovima SNP-a.
Andrija Popović, poslanik Liberalne partije smatra da je svaka rasprava o budućnosti KAP-a bespredmetna kada nema valjanog eleborata o opravdanosti njegovog daljeg poslovanja.
“Svih 630 građana taoci su KAP-a“, poručio je Popović i podsjetio na njegovu staru debatu iz parlamenta kada se otvoreno založio za zatvaranje KAP-a i sanaciju životne sredine koja je zbog aluminijumske proizvodnje kontaminirana decenijama.
Šansa za nove penzionere KAP-a
Na predlog SNP-a u dnevni red sjednice koja je počela juče uvršten je predlog dopune Zakona o penzijsko –invalidskom osiguranju koji bi trebalo da ponovo omogući penzionisanje prekobrojnih radnika u KAP-u, ali i Željezari i rudnicima, gdje težina posla omogućava benificirani radnih staž.
Poslanik SNP-a Neven Gošović objasnio je da dopunom navedenog Zakona treba omogućiti ljudima sa 30 godina staža i 20 godina efektivnog rada steknu pravo na prijevremenu penziju, kao i invalidima rada sa 30 godina staža i 10 godina efektivnog rada, na radnim mjestima sa otežanim uslovima rada.
Gošović je naveo, takođe, da su današnji rudari i metalurzi u neravnopravnom položaj u odnosu na bivše radnike koji su status penzionera pod povlašćenim uslovima stekli u drugoj polovini 2011. godine.
http://www.vijesti.me/vijesti/damjanovic-gasenje-kosta-250-100-miliona-krivokapic-cg-kao-kolonija-clanak-126303
Da oprostis, i sa rizikom da cu zavrsit u javni wc – nabijem ih sve redom na kurac!
bez nabijanja na klatilicu, jedna stvar je jasna – svaki ugovor se može raskinuti i svaka imovina vratiti vlasniku sudskim postupkom. Za bilo koju ozbiljnu državu takav spor bi bio šetnja kroz park, ali u ovom slučaju stazica vodi do vlasnika države.
Klatno se klati ka SNP-u, a klatilica od 19% PDV-a se sprema poreskim obveznicima. Politička stabilnost košta.
http://www.vijesti.me/kolumne/pravda-kacavendu-kolumna-126079
Pravda za Kačavendu
Dapače, gay-afera s episkopom zvorničko-tuzlanskim posljednja je granica širokih tajgi ljudskih prava i principa, one najmanje poznate od sviju sloboda – tajanstvene i neistražene tuđe slobode
Uvecaj! (Foto: rts.rs)
Boris Dežulović
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, razgovaraju u Bijeljini dvojica mladih bogoslova. “Jesil znao da je Kačavenda gay?”, pita jedan. “Nemoj da zajebavaš?!”, iznenadio se drugi. “A meni se sinoć hvalio da je vladika!”
Da odmah na početku priče otklonimo sve nesporazume i svaku mogućnost krivog tumačenja: Emir Kusturica potpuno je u pravu kad kaže kako “pedera ima poštara, atletičara, pa zašto ih ne bi bilo i u crkvi?”. “Organizatori gej parada nas uče da budemo skloni paradi ponosa, prave filmove o tome kako je to normalno i sad odjednom jedino ne valja što je vladika biseksualac. Gdje je sad razumijevanje? I za njega treba razumijevanje, nije mu lako”, kaže Kusturica u svojoj obrani vladike Kačavende, i posve je, kažem, u pravu.
Dapače, gay-afera s episkopom zvorničko-tuzlanskim posljednja je granica širokih tajgi ljudskih prava i principa, one najmanje poznate od sviju sloboda – tajanstvene i neistražene tuđe slobode. Štoviše: najmanje poznate od sviju tuđih sloboda – tajanstvene i neistražene slobode naših neprijatelja, onih dakle ne samo posvećenih nego upravo definiranih zatiranjem naših sloboda.
Obrana temeljnog ljudskog prava vladike Vasilija Kačavende na mladog jebača ultimativni je stoga test preživljavanja u tom negostoljubivom prostoru, divljoj prašumi u koju balkanska noga nikad nije kročila.
Prije četiri godine, uoči druge beogradske Parade ponosa – što će koji dan kasnije biti otkazana zbog policijske odluke da se povorka “iz bezbednosnih razloga” izmjesti iz centra grada – na jednom od skupova podrške Paradi u Centru za kulturnu dekontaminaciju, kod Borke Pavićević, jednog od posljednjih dobrih duhova Beograda, upoznao sam mladića iz nama potpuno nepoznate društvene niše: on je, naime, gay i ljuti srpski nacionalist. Rekao bi Kusturica, “nije mu lako”.
Povjerio mi je taj mladić svoju mračnu tajnu, zapravo dvije. On je neželjena manjina u obje suprotstavljene društvene grupe kojima pripada: za homoseksualce je besprizorni četnik, za srpske nacionaliste besprizorna pederčina. Zato vodi posve bizarni društveni život – preko dana je žestoki zvezdaš, Delija sa severa, član raznih ultranacionalističkih Srbskih Dveri, Obraza i Naših, a noću, sam sa sobom, tragični junak vlastitih snova. Njegovo je pitanje možda kretensko, ali legitimno: zašto ne mogu biti peder i četnik?
Niste, eto, nikad razmišljali o tome, ali pederi nisu žrtve samo negativnih predrasuda. Nisu, naime, svi homoseksualci ljubitelji umjetnosti, književnosti i mjuzikla, nisu svi čisti i uredni, pristojni, obrazovani i načitani građanski liberali s razvijenim ukusom za uređenje interijera i slaganje čarapa i kravata: ima među njima i neobrazovanih i neotesanih, krezubih i primitivnih, ima ih i nogometnih navijača, mafijaša i huligana, ima ih desničara, nacionalista, šovena, četnika i ustaša, ima ih i hodža i biskupa i pravoslavnih vladika, s upravo jezivim ukusom za umjetnost, muziku, slaganje garderobe i uređenje interijera.
Vladika Vasilije Kačavenda je, dakle, homoseksualac, od onih iz zabranjene društvene niše – on nije samo nacionalšovinist, pripadnik plemena kojemu je homoseksualnost tabu i najgora društvena stigma: on je i svećenik, episkop, sam dakle poglavar crkve, u dvadeset prvom vijeku jedine preostale institucije u kojoj je homoseksualnost legitimni razlog i povod za otpust i ekskomunikaciju.
Da je Vasilije Kačavenda “poštar ili atletičar”, da je dakle kirurg, pilot, član uprave Telekoma, nogometni reprezentativac BiH ili general Oružanih snaga – da je zapravo bilo što osim svećenog lica – i da je dobio otkaz zbog javno objavljene pornografske snimke, u klinču s mladim jebačem, u obranu njegova temeljnog ljudskog prava, onoga na slobodno seksualno opredjeljenje, ustale bi sve slobodarske snage, prve među njima, jasno, organizacije za prava LBGT-osoba.
Ovako, za vladikom Kačavendom nitko nije pustio suzu. Nije ni to, naravno, nerazumljiva stvar – najzad, vladika je u svojoj shizofrenoj tragici bio njihov formacijski najgori prirodni neprijatelj – ali nije ni nevažna. Naprotiv.
Upravo zbog toga – zbog zločinačke formacijsko-svjetonazorske identifikacije “đavoljeg vladike” – važno je obraniti njegovo ljudsko pravo na mladog jebača. Jer pristajanje u streljački vod za vladiku pedera, makar u šutljivu, znatiželjnu većinu koja će se propinjati na nožne prste da vidi javnu egzekuciju – jednako je prešutno pristajanje i na aboliciju svih zločina koji su episkopa zvorničko-tuzlanskog društveno označili kao “đavoljeg vladiku”.
Nije, naime, Vasilije Kačavenda društveno najebao zbog toga što je tamjanom kadio Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ni zbog toga što je blagoslivljao ubojice, ratne zločince i njihove kalašnjikove; nije najebao ni zbog toga što je u bošnjačkim avlijama gradio inat-crkve, ni zbog toga što je cijele grozdove bošnjačkih kuća rušio da bi gradio vladičanske dvore; nije, najzad, najebao ni zbog toga što ih je sagradio tuđim parama, podigavši nakazni, pozlaćeni pseudobizantski pseudoversailles. Najebao je na kraju zbog valjda jedine svoje ljudske osobine, svakako jedine koja ne ugrožava tuđe slobode: zbog toga, eto, što voli – seks.
Okupljanje na javnoj egzekuciji vladike pedera pristajanje je stoga na homoseksualnost kao društvenu stigmu. Ako ćemo šutjeti zbog toga što je jedan ratni zločinac najebao kao homoseksualac – štoviše i utoliko gore, samo zato što je homoseksualac – onda nemamo pravo dizati glas kad zbog homoseksualnosti najebu poštar ili atletičar, kirurg, pilot, član uprave Telekoma, nogometni reprezentativac BiH ili general Oružanih snaga.
Za tu priliku posve je nevažno je li gay-vladika šoven ili fašist, kao što je posve nevažno je li se Emir Kusturica, braneći svog svjetonazorskog sponzora, tek ironično obračunavao s gay-aktivistima i liberalnim mondijalistima na drugoj strani njegova uskog svijeta. Naša je sloboda, naime, veća upravo za prostor njihove mržnje.
Zato – ne znam kako bih to rekao, a da me ne biste krivo razumjeli – ne okrećite leđa vladiki homoseksualcu.
Hrvatska nije imuna na pojavu oligarhije, to je nepobitna činjenica, a to datira iz početka tzv. tranzijskog perioda. Oligarhija ili oligokracija vladavina je malog broja obitelji.( grčki : oligos – brojčano malen ) i za takvu društveno- ekonomsku opciju Hrvatska je bila idealni prostor jer se oligarhija mogla uspostaviti i razvijati pod firmom borbe za oslobađanje Hrvatske od velikosrpske agresije. Oligarhija je stari termin, nalazimo je još u Platonovoj Republici, ali i u Aristotelovoj Politici. U modernoj političkoj ekonomiji, države sa visokim stupnjem oligarhije nazivaju se zarobljene države, riječ je o tome da relativno mali broj poduzetnika, novoformiranih kapitalista i sumnjivih biznismena kontrolira velike resurse u privredi.
Misli se kako je pojam oligarsi, u novijem periodu, prvi spomenuo Boris Berezovski 1996. godine, u razgovoru koji je objavio The Financial Times. Berezovski ( i sam oligarh ) je tada imenovao sedam bankara koji kontroliraju 50 posto proizvodnih resursa Rusije.
Prema podacima Svjetske banke u 2003. godini samo 22 ruska oligarha imala su kontrolu nad 40 posto industrijske proizvodnje, 39 posto ukupne godišnje prodaje, 42 posto zaposlene radne snage, a samo deset obitelji je, iste godine, posjedovalo 60, 2 posto dionica na burzama.
Domaći analitičari još uvijek se ustručavaju jasnije definirati pojavu oligarhije u Hrvatskoj. Iako, taksativno imenovanje 200 obitelji koje vladaju Hrvatskom jeste bilo tek medijski pozamašan potez prije desetak godina. Što je Ivica Todorić, nego oligarh ?
Zarobljena država, dakle, biva zarobljenom upravo zbog pomanjkanja pravnog sustava, to rađa korupciju, a ona stvara poslušne i potlačene. Oligarhija spriječava razvoj slobodnog tržišta i konkurencije, jer je to ugrožava u njenoj ekonomskoj moći.
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=16761
Denis Latin postavio je jako dobro retoričko pitanje vezano za svjetsku tražilicu Google.- “Odite na google i upišite denis latin. Ponuditi će vas se nekoliko rubrika: denis latin bolestan. denis latin bolest. denis latin u bolnici. denis latin umro. Jel vi mislite da je i google pretraživač također bolestan ili je umro?!”
Sugovrnik mu pojašnjava da nije nit bolestan a još manje umro već je pokupio lovu od onih koji su platili jer smeta sustavu, pa žele da nam tako google kaže. Latin: “Tako sam i ja shvatio ove postavke na google. Oni žele da sam ja ili bolestan ili da sam već umro. Ne znam šta im je to tako bitno?! Usto je dodao status koji je pobrao obožavatelje: “Izjava Slavka Linića o tome da je hdz kriv zato što je vladao osam godina je obijesna i bahata. Već godinu i pol dana SDP ima sve poluge vlasti da zločince privede pravdi. Nisu učinili ništa. Dapače, iste te zločince često su unaprijeđivali, a korupciju i kriminal zataškali.” – zaključio je Latin kojem još ne daju emisiju korumpirana politička vrhuška sa ravnateljom HRT dok se razni kumovi imenuju glavnim urednicima državne javne televizije.
http://www.udarno.com/latin-za-google-sam-umro
Duboki, pušti Latina i gugl. Što ne iskopiraš najnoviji tekst Slavka Perovića “Maestral”? Nije lijepo uskratiti posjetioce JS-a tog zadovoljstva…
Nema dana kad nijesam, naravno, između ostalog, i sa Crnom Gorom, i kad u sebi ne naričem za njenom kobnom sudbinom. Taj lelek se s polja ne vidi i ne čuje, on je moj, unutašnji, dubok i za druge nevidljiv i nečujan. Prosto, uspio sam da zaštitim druge od tog leleka u sebi, da ga svežem u čvor, a tačno od vremena onih šest-zarez-tri-posto ne dam mu više ni da me razara iznutra. Lijek je, naoko, jednostavan: prosto znam da sam učinio sve što je bilo u mojoj moći u pokušaju da crnogorska sudbina bude drugačija. Ta moć, mjerena hiljadama pristalica i nastala na jedini pravi i najljepši način, tek samo na osnovu vjere u našu Riječ, nije bile mala, ali se je pokazala kao nedovoljna.
Crnogorci su, odnekud, uvjereni, da sve pada s neba, poput kiše ili zraka sunca, pa čak i ove fenomene prizemno posmatraju kao puku datost, a ne kao čudo, te da ništa drugo, osim sospstvenog, ma i najsitinijeg interesa, nije vrijedno pažnje, a kamoli napora. Ta duboka predrasuda koja ima još dublje korijene, glavni je uzrok njihove tužne današnje sudbine. O tu predrasudu, kao o crnu hrid što izranja u olujnoj noći crnogorske kolektivne podsvjesti, uz nebo prošarano bljeskovima nekog praiskonskog, neopravdanog i samoispredenog skukavičenog straha, razbio se brod crnogorskih liberala. Tačno, vlast jeste kriva, snosi ogromnu odgovornost, ali još veću odgovornost ima svaki pojedinac koji je svojim aktom, svojim činom, sitnim računom, doprinio i omogućio da ova vlast postane i opstane kao mora njegove svakodnevice, obijesni jahač njegovog života i sudbine.
Ovo je trenutak da se kaže kako ne mogu biti siguran da li bi liberali uspjeli, sve i da su došli u priliku pokušaja ostvarenja one plemenite namjere da sudbina crnogorska bude drugačija. Ono što je sigurno, to je da bi liberali na tome istrajavali. Uvijek ću žaliti što im je ukradena mogućnost nastavljanja kreacije koja se zvala LSCG. Jer, svi koji su iskreno prešli njegov prag nosiće uvijek u srcu spoznaju da je on bio nešto mnogo, mnogo veće od stranke, da je bio nešto veliko, drago i drugo, utmeljeno, pored ostalog, i u onom tankom, a danas tek jedva vidljivom sloju, onog najboljeg sedimenta u stratigrafiji crnogorskog nasljeđa. Taj osjećaj nosiće u sebi, doživotno, kako oni liberali koji su postali u crnogorskom društvu apsolutna, zanemarljiva manjina, a još više, kao žar na savjesti, oni koji su ga napustili, posebno oni koji su LSCG upotrijebili kao monetu u trgovačkoj razmjeni sa režimom.
Ideje koje smo ponudili onog januarskog dana devedesete, osnivanjem LSCG u agresivno neprijateljskom okruženju, bile su toliko snažne i istinite, da su ih, kao jedinu mogućnost političkog preživljavanja pruzeli, nikako prihvatili, i naši politički neprijatelji. To neprijteljstvo oni će bukvalno dokazivati svakog u Boga dana, često radeći nam o glavi i služeći se svakakvim sredstvima. Ta sredstva čiji su artefakti razbacani posvuda, ostaju kao nepodmitljivi svjedoci o stanju njihovih nesretnih, neizgrađenih, rugobnih, besavjesnih duša, odavno tapaciranih stotinama i stotinama miliona, kao, ipak, nemogućom supstitucijom za ljudsko.
U Crnoj su Gori, naočigled svih, naše ideje perverzno falsifikovane i zloupotrebljene uz gromoglasne nerazumne, plaćene i naručene aplauze. Često sam razmišljao zašto je to tako dolazeći do sličnih zaključaka o fenomenu gluposti do kojih je došao jedan veliki Njemac, Ditrih Bonhofer. A za glupost, ovu njenu vrstu koju tretiramo, treba uvijek imati u vidu da ona nikad ne predstavlja nedostatak inteligencije, koliko nedostatak razuma .
Evo Bonhofera:
„Glupost je opasniji neprijatelj dobra od zla. Protiv zla se možemo buniti, ono se može razotkriti, u slučaju nužde i spriječiti silom, zlo uvijek u sebi nosi i klicu sopstvenog iništenja zato što kod ljudi izazivava makar neprijatnost. Protiv gluposti smo nemoćni. Tu ne možemo ništa postići ni protestima ni silom; argumenit ne vrijede; u činjenice koje gvore protiv prethodno oformljenih mišljenja, jednostavno niko ne vjeruje- u takvim slučajevima je glupak čak i kritičan-a ako ih ne možemo predvidjeti, možemo ih zanemariti kao beznačajne pojedinačne slučajeve. Osim toga, glupak je, za razliku od zlikovca, u potpunosti zadovoljan samim sobom: da, on je čak i opasan zato što se lako razgoropadi i napada. Stoga moramo biti obazriviji sa glupakom nego sa zlim čovjekom. Nikada više ne treba da pokušavamo da glupaka ubijedimo argumentima, to je besmisleno i opasno.
Ako hoćemo da gluposti dođemo glave, moramo pokušati da shvatimo njenu suštinu. Sigurno je da nije riječ prije svega o intelektualnoj, već o ljudskoj mani. Ima ljudi intelektualno veoma dobro opremljenih koji su glupi, i intelektualno usporenih koji su sve, osim glupi. To na svoje iznenađenje otkrivamo u određenim situacijama. Utisak da je glupost urođena slabost nije tako jak kao onaj da ljude u određenim situacijama čine glupima, tj. da sami dopuštaju da budu zaglupljeni. I možemo vidjeti da ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, tu manu rjeđe posjeduju nego ljudi ili grupe ljudi koji imaju potrebu za druženjem ili su na to upućeni.
Čini se, dakle, da je glupost više sociološki nego psihološki problem. Ona je poseban rezultat načina na koji izvjesne istorijske okolnosti utiču na čovjeka, psihološki fenomen koji prati neke spoljašnje uslove. Ako to razmotrimo malo detaljnije, pokazuje se da svaki jak, spoljašnji razvoj sile političkog ili vjerskog tipa pogađa veliki broj ljudi glupošću. Da, to gotovo zvuči kao neki sociopsihološki zakon. Moć jednog zavisi od gluposti drugih (kurziv moj S.P.) Nikada, međutim, neke ljudske sposobnosti, na primjer intelektualne – ne bivaju umanjene niti nestaju, već preovlađujući utisak koji razvoj moći ostavlja na određene ljude oduzima njihovu samostalnost, a oni – manje ili više nesvjesno – odustaju (kurziv moj S.P.) od samostalnosti u situacijama sa kojima se srijeću.
Činjenica da je glupak često i tvrdoglav ne smije nas zavesti na pogrešan put da povjerujemo da je samostalan. Već u razgovoru s njim primjećujemo da nemamo posla s njim lično, već sa sloganima, parolama itd. koji su ga poptuno zarobili. On je zaposjednut, zaslijepljen, zloupotrijebljen i zlostavljan u čitavom svom biću. Od njega je načinjen instrument bez volje i tako je u stanju da čini sve moguće zlo, a istovremeno nije u stanju da ga spozna kao zlo. Ovdje leži opasnost od demonske zlopupotrebe, koja čovjeka može uništiti zauvijek.“
Prepoznajemo li puno toga?
A ko je Ditrih Bonhofer?
Ditrih Bonhofer (Dietrich Bonhoeffer) bio je sin profesora psihijatrije i neurologije sa Berlinskog univerziteta. Studije teologije će završiti na čuvenom teološkom fakultetu u Tibingenu, gdje će doktorirati, a onda se zarediti za sveštenika u Luteranskoj (protestantskoj) njemačkoj crkvi. Nakon što je ova crkva došla pod kontrolu nacističkog režima, Bonhofer će, sa još dvije hiljade sveštenika Luteranske crkve – o kako zamišljam ovu kaplju otpora, svjesne žrtve i samožrtvovanja u onom nacističkom okeanu, u onoj velikoj zemlji i još većem narodu, prvo poplekanom pa onda sapetom tajnim policijama, strahom, ubistvima, u zemlji krcatoj terorom i logorima – eto u takvoj će zemlji, Bonhofer, sa istomišljenicima ili sličnomišljenicima, osnovati novu tzv. Konfesionalnu crkvu, sa ciljem pružanja otpora nacističkim idejama i teroru.
Iako nevelika, ova će crkva biti ključni nosilac hrišćanskog otpora idejama nacional-socijalizma u Njemačkoj i rasnih, antijevrejskih zakona. Sa početkom rata Bonhofer će se pridružiti pokretu otpora kao i tajnoj grupi visokih nemačkih oficira na čelu sa grofom Štaufenbergom koji će pripremati atentat protiv Hitlera. Poslije neuspješnog atentata jula 1944 Bonhofer je optužen, zajedno sa ostalim učesnicima atentata, nakon čega je robovao u nekoliko logora i zatvora. Osmog aprila 1945, nakon što je završio svoje bogosluženje, dva vojnika su ušla u zatvorsku kapelu i naredila mu da spremi svoje stvari. U tom trenutku rekao je zatvoreniku do sebe: “Ovo je kraj-ali za mene ovo je početak života“.
Pogubljen je sledećeg dana u logoru Flosenburg samo nedelju dana pre nego što će Savezničke trupe ući u njega…
Slavko Perovic kaze:
…………..Ovo je trenutak da se kaže kako ne mogu biti siguran da li bi liberali uspjeli, sve i da su došli u priliku pokušaja ostvarenja one plemenite namjere da sudbina crnogorska bude drugačija…..
Naravno da nebi uspjeli,
jer ti nijesi imao IDEOLOGIJU imao si samo neki CILJ i to POD BROJ :
1. Da CRNU GORU ODVOJIS OD SRBIJE
2. DA INSTALIRAS DUKLJANSKU CRKVU
3. Da joj promijenis JEZIK i vjeru ,a da ZADRZIS OBILJEZJA nasih PREDAKA koji su se kroz istoriju borili za VJERU I JEZIK.
( prica se odnosi na istocnopravoslavnu vjeru jer pod njenim zastavama je ostvarena priznata DRZAVA na Berlinskom kongresu 1878.)
$. Da maknes ,Svetog Savu.
——————————————————————————————————————————————————–
Neke CILJEVE je Milo koje si ti ZACRTA uspio OSTVARITI a neke ne vec DELIMICNO.
Tako ni ti NI Milo po pitanju IDEOLOGIJE nijeste NUDILI ovom NARODU nista novo osim vase “PLEMENITE NAMJERE”
koja stioi u 11.rijeci pocinje sa ,S——————zavrsava sa ————————M
Tako da si ti na vlasti dosa imali bi , S———————–slavka perovica————-M , umjesto sto imamo ,
S————-mila djukanovica————–M,
Da je pobijedio Lekic ,imali bi isto,S—————-lekica————M,
Sjutra takodje da pobijedi bilo ko od sada ponudjenih AKTERA imali bi TAKODJE
trecu VARIJACIJU SOCIJALIZMA za koju bi nam pricali ,
OVO JE PRAVI SOCIJALIZAM, onaj sto je MILO radio nije itd..itd…GENERACIJAMA I GENERACIJAMA.
Vidite kako TRECA VRSTA NARODNOG -SOCIJALIZMA u SKUPSTINI ,
NAPADA ova dva DEMOKRATSKA SOCIJALIZMA te su u koalicuju ,
i kazu da bi oni to jeste njihov NARODNI-SOCIJALIZAM bi bolje vodio zemlju i KOMBINATE itd….a VRANA VRANI OCI ne vadi pa kad taj SOCIJALISTA Damjanovic kaze da je potrebno 200 miliona da se UGASI KOMBINAT ne kaze UZMIMO od OVIH te su ga DOVELI DA SE UGASI -a ONI POJEDINACNO nih DVOJICA TROJICA imaju te PARE ,
no hoce da ga DRZI NA APARATE INFUZIJE OD PARA NASIH GRADJANA!
Danasnji “KOMUNISTI” na ,1..MAJ u danasnju Crnu Goru idu PATROLAMA po GRADU i traze DUCAN nasih PRIVATNIH PREDUZETNIKA sa FOTOAPARATOM u dzepu da ga SLIKAJU ako radi za taj DRZAVNI praznik i da ga stave na “STUB SRAMA” ,
kako su pridje neku dan NAZVALI nase MALE PREDUZETNIKE i velikijama slovima POIMEMICNO IH STAVILI pod PARAGRAFOM STUB SRAMA pazite ,ne VELIKE male -kojima su PATROLE NASLE neispravnosti ,
i tako VREBAJU kao nekada u RANOM PERIODU TITOIZMA kada su nasi vrijedni ljudi isli SUBOTOM I NEDELJOM na sela da nesto UZRABOTAJU oko IMANJA ali su PRICAO mi otac KOMUNISTA to marali KRISOM raditi da ih neke SPIJUNCINE ne prijave tamo u ,ONO I DSZ.
Vjerujte ovo vam je ziva ISTINA ja se ne pomjerio sa ovog kompjutera ako nije.
IMALI SLISNOSTI sa OVIM DANASNJIM “KOMUNISTIMA” prosudite sami.
A prije neki dan neko ovdje rece dje vi je INTELIGENCIJA te nadjoste SLICNOSTI sa ONIM komunistima ,
VJERUJTE zivijo sam a ne ja i MILOVAN i jos neki ovdjei u onaj i u ovaj komunizam pa imate IKONU NASEG FILMA ZIVKA NIKOLICA u IME NARODA ne da je SLICNIO no je MNOGO SLICNO..
Prilg film ,U IME NARODA
http://www.dailymotion.com/video/xuf36a_u-ime-naroda-1987-domaci-filmm-i-od-ii-deo_shortfilms&start=4
“NESRECNICI” misli se na narod Crne Gore
MISLILI smo da je ovo sto se desava u ovom FILMU ,ZA NAMA da pripada JEDNOM PROSLOM VREMENU jednoj IDEOLOGIJI itd…..
Ali TAKO MI BOGA nije ,
i mi i nasa DJECA opet ,prolazimo KROZ sve OVE “STUBOVE SRAMA”!
POKUSAJTE JEDNOM se UDRUZITI da UKLONIMO iz nase CRNE GORE “STUBOVE SRAMA”!
……………Ali TAKO MI BOGA nije ,
i mi i nasa DJECA opet ,prolazimo KROZ sve OVE “STUBOVE SRAMA”!……….
piše: prof. dr Mirjana Kuljak, 27. maj 2009.
Dobro jutro, Veseline Vukotiću, bivši sekretaru SKJ Univerziteta Veljko Vlahović (danas, Crne Gore)! Odlično što ste prihvatili da pored socijalizma postoje i drugi, legitimni, sistemi – sistem socijalne tržisne ekonomije i sistem slobodne trzišne ekonomije. Sada ste se i opredijelili za ovaj drugi, kao što ste nekad iz fotelje partijskog sekretara promovisali / kontrolisali podmladak na univerzitetu, za potrebe tadašnjeg sistema.
Napravila sam grešku – vi, u stvari, i ne radite za neki od sistema / ideologija, vi uvijek radite za onaj sistem koji je na vlasti, održavajući strukture moći koje društvo čini upravljivim / managable (za potrebe koga treba i kad treba).Zašto ne progovorite dvije tri riječi, preko Vijesti, Monitora, Dana, na državnoj TV i ostalim medijima o karakteru ovog sistema i ove (i ondašnje) vlasti (ratni profiteri, korumpirana vlast, zarobljena država, ukratko – mafioekonomija)? Imate puno argumenata da kažete da je karakter ove vlasti/sistema osnovna prepreka za ostvarivanje globalnog ekonomskog koncepta u Crnoj Gori (onako kako ga vi vidite, neoliberalnog, slobodnotržišnog). Mada, o globalizaciji se govori i iz ugla socijalne komponente i komponente reciprociteta, a ne samo reducirano na tržište, na materijalnu komponentu.
Naravno, moja razmišljanja, stavovi, aktivnost jako se razlikuju od vaših jer ja ne vidim problem u bilo kojem legitimnom sistemu, a na svijetu oni paralalno egzisitiraju (neki bi rekli i da konvergiraju, ali to je za posebnu raspravu). Međutim, vi prećutkujete ono što je najveći problem za građenje upravo sistema slobodne tržišne ekonomije u Crnoj Gori – to je mafiokratski karakter ove vlasti. A pošto ste vi njihov guru, stvari su potpuno jasne.
Komfor koji proizilazi iz slobode mišljenja i govora novčano je nesamjerljiv. Tako gledam na svoj posao i kad su u pitanju studenti – na časovima, na ulici, u kafiću, preko interneta, sms-a, karaoka, medija, udžbenika, baza podataka, informacija, čega god…
Besmislica je da svijet ekonomije nadredimo ostalim svjetovima ili da sve svjetove samjeravamo iz ugla ekonomske isplativosti. To može da bude primamljivo za onaj dio ljudske ličnosti koji predstavlja grabež, sebičnost, posjedovanje, materijalno, ali ne može da bude primamljivo za duhovnost, emocije, kulturu… O ovome se, naravno, može raspravljati i raspravlja se na drugim tačkama planete.
Da se vratim na V. Vukotića – on je opasan čovjek, čovjek koji je samo tehnički u akademskom prostoru, a u stvari je uvijek na onom mjestu u društvu sa kojeg se kontroliše ono što će da bude u glavama ljudi koji treba da pokrivaju važne pozicije, i to je njegov stvarni posao. To je radio i u socijalizmu, kao partijski sekretar na Univerzitetu, a to radi i sada, preko UDG-a. Samo što je tada parola bila ”u ime naroda”, a sada je “u ime tržišta”!
Ovo vam govorim iz prve ruke – Milo i ja smo ista generacija na fakultetu, odlično se znamo svi. On je odabran da radi to što radi. Da nije on, bio bi neko drugi. Prethodno su bili pokušali sa mnom, ali nisam se dala. Vukotić je iz sjenke sve kontrolisao…
Jedini razlog zbog kojeg pišem i “gubim” vrijeme na internetu je taj što NE DAM DA NJIHOV SVIJET ULAZI U MOJ SVIJET, KROZ MENE – NEĆE!!!
Nadam se da razumijete – ja sam samo jedna mala tačka, jedno malo crveno krvno zrnce toga svijeta ljubavi, ljepote, sreće i tu nema prolaza za njih iz svijeta kriminala, tame, čemera, prevara, manipulacija, svakojake ljudske bijede. Ne znam ko se u kakvom svijetu rodio, ali svaki pojedinac ima izbor, i odgovornost, da korača svijetom koji sam izabere. Kad kažem svijet, mislim na sistem vrijednosti.
To govorim i studentima – mogući su razni putevi, neki su legalni, neki ne, neki su legitimni, neki ne, ali slobodni ste da izaberete i odgovorni da iza svog izbora stojite.
Vukotić je čovjek kojem je posao, bio i ostao, da sa svojih pozicija daje legitimitet sili koja stoji iza vlasti. On sada pod plaštom priče o dvije vrste kapitalizma (jedan koji je više tržišni i drugi koji je više socijalni) utiče na to da se javnost u Crnoj Gori po ovom pitanju podijeli na ta dva bloka, čineći bukvalno istu stvar kao kada se na planu politike javnost dijelila na procrnogorsku i prosrpsku varijantu.
Što ovaj plašt treba da sakrije, kakvu stvarnu ekonomiju, kakvu stvarnu politiku, koje su na sceni? Podjela na Srbe i Crnogorce, onako kako to ova vlast radi, skriva nedemokratski karakter ove vlasti, a podjela na više tržišnu i više socijalnu ekonomiju skriva mafijaški karakter obavljanja privredne djelatnosti / ekonomije.
Kad sve spojimo – politiku i ekonomiju – dobijamo MAFIOKRATIJU, a Vukotić JESTE kreator, “idejni vođa”, guru (ili, Lao Ce Vukotić, kako je Miško Đukić sasvim tačno na Free Montenegru govorio) i čovjek koji im daje izgovor / legitimitet, ali u prvom redu čovjek koji radi na privođenju / podvođenju mladih, pazite – i pametnih i obrazovanih, i vrlo ambicioznih ljudi SISTEMU. Zato je on opasan čovjek, koji može mnogo, ali ne može u moj svijet!
Da je on stvarno za free market economy (neoliberalne ideologije), a da se stvarno protivi social market economy (savremene verzije socijal-demokratije, odnosno, stakeholder ili third way ili mittelstand economy), mi bi mogli da razgovaramo i kao akademske kolege i kao, možda, i ideološki istomišljenici. Ovako, on je guru nelegitimne crnogorske mafioekonomije, a ja pristalica legitimne globalne free market ekonomije. Ko je ovdje lažnjak, vidite i sami. Samo da sad ne počnu da nas prizivaju da im pomognemo u ostvarivanju free market ekonomije, kao što su nas prizivali da im pomažemo oko Crne Gore… koja je to preverantska ološ!
Može biti da će on sjutra pričati da je pristalica neke druge ekonomije, ali sve dok se radi o legitimnim varijantama, prihvatam. Ne prihvatam prodavanje ovoga za ono, iliti – mafioekonomije u oblande free market ekonomije, čineći da su joj neprijatelji oni koji su pristalice social market economy. To je tako u razvijenim demokatijama, a kod nas borba treba da se demaskira i da se jasno ukaže na to da u Crnoj Gori možete biti samo za ili protiv mafiokratije i njoj odgovarajućem vidu ekonomije – mafioekonomije, a posle toga stvar je demokratskih procedura (proceduralne demokratije) za koji oblik tržisne ekonomije će se društvo opredijeliti.
Njima je do free market ekonomije taman koliko i do crnogorstva i Crne Gore – da je trpaju u svoje i u tuđe džepove!
Biće štos ako u dogledno vrijeme svi DPS-ovi Crnogorci budu za freee market economy, a svi “DPS”-ovi Srbi budu za social market economy (pošto Srđan Milić i SNP furaju taj fazon, a prva stvar za navodno ujedinjenje opozicije pred izbore bila im je izgradnja društva socijalne pravde… pa mafija posle toga… smijala sam se, tako da će, pored čisto nacionalnih stranaka i nacionalnih podjela, imati i “građanske” nacionalne stranke i “ideološke” podjele. Nema što – znaju kako! Mafia for ever! Zato su pokušavali da LSCG satjeraju u crnogorski nacionalni korpus, jer nacionalno uvijek pali, pa i u varijati “građanskog”.
Zato im ništa ne smeta koliko javni pokušaji političkog pregrupisavanja sa nacionalnih podjela na podjelu po liniji mafija – antimafija. Zato nije došlo do ujedinjenja opozicije (sa LSCG, jasno antimafijaškim ujedinjavajućim principom), zato “nezavisni” mediji i intelektualci ćute u kritičnim momentima, zato nema bojkota posle izbora. Oni su ili glupi, ili pokvarni, lakomi ili svjesno rade za mafiju. Neinformisani mogu da budu samo neki mlađi ljudi, što je razumljivo, do jedne ure (trudim se da “moji” studenti budu informisani, ali i da preuzmu odgovornost, kojim god putem krenuli, pa bili sjutra i politički neistiomišljenici ili neprijatelji).
Konačno da me neko pita (Zašto ste pred zadnje izbore dali podršku Pokretu za promjene čiji vas je lider nazvao “klozetom sa tuškog puta” dok ste bili funkcioner LSCG?) – naravno da sam imala procjenu u pogledu iskrenih namjera pojedinih stranaka da uđu u predizbornu koalcijiu. Ali, važno je da oni pokažu javnosti (ne meni) za što se zalažu.
Znači, pošto je šansa da do jedinstva opozicije dođe bila skoro nikakva (po mojoj procjeni), ali pošto su se glavni igrači u toj priči busali u junačka pleća kako su oni za to, onda kažem – ajde, javno stanite sa tom pričom, ali pod jednim ujedinjujućim principom – borbom protiv mafije!
Suvišno je reći kako su od tog, prepoznatljivo LSCG principa opozicione borbe, već na samom startu odustali SNP, a ostali, bar javno i eksplicitno, nisu.
Rezultat: SNP se javno pokazao kao kolaborant i za nastupajuće izbore javnost ih može vrlo lako prepoznati kao stranku koja je razbila opoziciono jedinstvo i koja sarađuje sa DPS-om.
Sledeći korak – ostali potencijalni zagovornici jedinstva opozicije (PzP i Nova), pošto su govorili da se svi izbori kradu, a pošto su žalili za neostvarenim predizbornim opozicionim jedinstvom, morali su, a da bi ostali dosljedni, sada bojkotovati rad u Parlamentu.
Rezultat: PzP i Nova posle izbora javno pokazuju da pristaju na namještene rezultate mafijaške vlasti i na taj način sarađuju sa vlasti. Ovo je sada teže široj javnosti da prepozna (jer Vijesti, Monitor i dr. neće sada, nakon izbora o tome da pišu, niti da prenesu ono što na pr. Slavko Perović u tom smislu piše).
Znači, što je bila svrha mojeg javnog djelovanja povodom izbora – da se pojedini opozicioni igrači javno pokažu (ponovo i ponovo, jer mlađi ne znaju, arhive brišu, a oni plešu toboš opozicioni ples), ali u odnosu na moju priču, priču LSCG-a, pravi lakmus papir – da li su opozicija ili nisu.
Ja sam uhvatila medijski “talas” povodom izbora, odgovorila na pitanja agencije Mina povodom neuspjelih predizbornih razgovora, nakon čega je uslijedio napada na mene, kako iz DPS-a, tako i SNP-a, na njihov način.
Sjutra, da dođe do novih izbora, opet bih stala ne uz opoziciju da se ujedini, već uz ujedinjavajući princip, pa ko hoće, dobrodošao, ali pod mojom kapom / pričom / principom, jer ovdje se radi o legitimisanju i delegitimisanju, o kredibilitetu.
Jedno je sigurno, da se kojim slučajem opozicija ujedinila, da je pobijedila i da je DPS to priznao, prvo pitanje koje bi se postavilo je – kome je to DPS prepustio ulogu čuvara njihovog blaga? Ko u toj opozicji radi za bivšu vlast, a ustvari i dalje za mafiju? Onda bi imali tuču unutar nove pozicije, opet u odnosu na isti princip.
Pošto prisustvo LSCG kriterija / principa o antimafijaškoj borbi potpuno čini vidljivim svačiju poziciju, DPS-u ne odgovara ujedinjavanje opozicije u kojoj postoji i dašak onoga što LSCG predstavlja i dan danas, pa makar taj dašak dolazio od mene u svojstvu u kojem sam bila prisutna tih dana.
I još nesto, to je hod po tankoj žici, ali za mene vrlo lagan jer postoji jasan svjetlosni putokaz – ono na što LSCG svojim programom i djelovanjem (i sadašnjom aktivnošću svakog pojedinačno, koliko ko hoće i može) ukazuje – borba protiv mafije sada je kritična tačka u procesu demokratizacije crnogorskog društva. To se u raznim dokumentima naziva sledećom terminologijom – korupcija (sistemska), zarobljena država, nevladavina prava i sl.
A što se tiče raznih “hvatača” mene, na to sam oguglala – od prijetećih pisama pisanih mehaničkom DB mašinom, e-mail-ova i telefona, rašarafljivanja točkova, otezanja procedura, sa raznih strana. Nakon izvjesnog vremena, sve dođe na svoje, a ja u šali znam nekada reći – ja sam uvijek svoja na svome, a vi birajte – hoćete li da budete svoji na svome, svoji na mome, moji na svome, moji na mome! Dogovorite se sami sa sobom!
Da ne zaboravim jednu vrlo važnu stvar – krajnja meta protivnika LSCG-a je Slavko Perović. Jer, ako njega neutrališu, sačekaćemo da se rodi neko u Crnoj Gori koji može da mu bude i približno ravan, a LSCG najširi prostor slobodnog djelovanja (da je to, kojim slučajem, univerzitet, ja ne bih imala potrebe da se uključujem i udružujem u LSCG).
Zato, jako vodim računa da u svom djelovanju ne budem sredstvo u tom lovu na g. Perovića, a znam da je to mafiji zadatak.
http://javniservis.me/2011/01/10/ne-dam-da-njihov-svijet-ulazi-u-moj-svijet-kroz-mene-nece/
18+
“…Što se tiče rijetkih, koji me zovu da se ja vratim, i da se tučem ponovo,(nikada se ne kaže: vrati se da se tučemo, uvjek jednina!) hercegnovsko suđenje pokazuje o kakvim se to “tučarošima” radi. Da kod bilo koga postoji i najmanji element za tuču, za četiri ročišta suđenja, kojima sam prisustvovao, čitavi trg Belavista, morao je biti ispunjen sa nekolike hiljade mojih pristalica i tučaroša! To bi bio dokaz postojanja stvarnog otpora protiv crnogorske mafije i njene vlasti, ali je trg vazda bio potpuno prazan! Ta slika trga, ispred crkve Sv. Ane, prava je slika lažljive i mafijaške Crne Gore. Nikakav otpor u Crnoj ne postoji, i neće ga ni biti, jer ga niko ne želi niti hoće.
Jedan strašan primjer: u Novome se ne čuje mandolina, ni gitara, niti ima klape, niti ima ljepote. Čuje se najviše: marširala kralja Petra garda, što je otvorena četnička himna!
I svi srećni i zadovoljni.
I- eto im ga!”
Perović Slavko 30.4. 2013.
http://www.portalanalitika.me/ekonomija/vijesti/99602-eu-e-kanjavati-koritenje-starih-i-autohtonih-sorti.html
ISUS VOSKRESE!
Braco Crnogorci .
Vaistinu Voskrese
http://www.6yka.com/novost/25684/branislav-nusic-o-drustvu-i-ljudima-koji-nemaju-ni-snage-ni-hrabrosti
hristos voskrese!
vaistinu voskrese!
srecan vaskrs/ uskrs i onima sto slave samo zbog tradicije i jajah.
Pariska komuna
Pariska komuna, je formalno trajala 62.dana.
Kao prvi instument komunizma, koji je ostavio iza sebe 80.hiljada mrtvih.
Kako je uopste moguce da su se Marksove teorije prosirile tako brzo?
.
Odgovor na to pitanje dao je cuveni njemacki naucnik, Rudolf Virchow.
Na kongresu naturalista Virchow se usudio da upozori biologe koji su podrzavali Darvina, pazite se ove teorije, blisko je povezana sa teorijom koja je izazvala toliko tuge u susednoj zemlji.
Virshow je bio u pravu.
Darvinova teorija evolucije imala je vaznu ulogu pri sirenju marksizma medju zapadnim intelektualcima.
Teorija je predstavljala ljudska bica kao zivotinjsku vrstu, tvrdeci da su se razvila putem konflikata a najvaznije od svega je to sto je poricao stvaranje.
Ove tri velike greske, cime osnovu marksizma.
Prva komunisticka revolucija proizisla iz ovakvog uvjerenja desice se u Rusiji.
http://www.vijesti.me/vijesti/dps-keljmendijeva-pomoc-je-cast-crnoj-gori-clanak-51361
Udariše nam na demokratiju.
Američke dionice na rekordnim razinama!
Prošlog tjedna američki dionički indeksi Dow Jones i SP500 dosegnuli su rekordne razine. Vrijednost Dow Jones indeksa u petak je u jednom trenutku iznosila više od 15.000 a SP500 indeks je prvi puta prešao 1.600 bodova.
Neposredni uzrok rasta indeksa u petak je bio podatak o nastavku pada stope nezaposlenosti u Americi koja trenutno iznosi 7,5% a veliki rast cijena dionica ove godine potaknut je vjerom u to da je financijska kriza i recesija u Americi napokon završena. Od početka godine glavni američki indeksi porasli su oko 11%.
Iako se stanje u američkom gospodarstvu popravlja, mnogi upozoravaju da ipak nije toliko dobro da bi cijene dionica bile na rekordnim razinama te kažu da su rekordne cijene dionica posljedica ekspanzivne monetarne politike američke Centralne banke koja već godinama kamatne stope drži praktički na nuli te uz to preko raznih programa u gospodarstvo ubrizgava ogromne količine novca.
Osim toga, situacija u Europi nije dobra te je nezaposlenost dosegnula rekordnu razinu od 12,1% te bi se uskoro mogle pojaviti loše vijesti iz zemalja u problemima koje će unijeti nemir na financijskim tržištima i barem na kratko srušiti cijene dionica.
————————————————————————————————–
Kakva ce nas HIPERINFLACIJA pogoditi,,
kupujte AKCIJE ako imate PARA!
Ko bude kupio AKCIJE NASIH PLANTAZA, sada ima da se obogati,
http://www.pcnen.com/portal/2013/05/06/lokalni-izbori-stranka-za-grad/
Zanimljivo.
S obzirom da svi vozimo bicikla po ovom gradu našem, i učestvujemo u onim Biciklo UP vožnjama, ‘oćemo li im predložit nešto slično? ;)
Članak Gabriela Kurisa ‘Pospremanje kuće: Hrvatska čisti korupciju na visokoj razini, 2005-12’, koji se ograničava na opis djelovanja USKOK-a, ne baveći se uzrocima i posljedicama korupcije, privukao je ovih dana veću pozornost medija i javnosti nego fokusiranje na korupciju Izvješća Europske komisije o spremnosti Hrvatske za pristupanje EU-u. Vjerojatno samo zato što ga je objavilo poznato američko sveučilište Princeton. Toliko je bilo zadovoljstvo pozitivnim izvješćem Komisije da se u njegov sadržaj, suštinu i naglaske, nije puno ulazilo.
Dvojka ili popravni?
Europska komisija zaključuje da je Hrvatska generalno zadovoljila obaveze i zahtjeve, pokazavši spremnost da ispuni preostale zahtjeve, pa i one koji se tiču borbe protiv korupcije. Komisija se nada da će članstvo u Uniji biti dodatni poticaj za reforme, pa će Hrvatska nastaviti poboljšavati vladavinu prava, posebice u borbi protiv korupcije.
Konkretnije, od Hrvatske se očekuje:
– veći broj konačnih presuda;
– veći iznosi konfisciranih sredstava;
– koncentracija na korupciju na lokalnim razinama, posebice u javnoj nabavi;
– djelotvorni mehanizmi Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa za njegovo otkrivanje, prevenciju i kažnjavanje;
– jača uloga Ministarstva pravosuđa u definiranju, koordinaciji i primjeni antikorupcijskih mjera;
– mjere za sprečavanje nepravilnosti u javnim nabavama u projektima Kohezijske politike;
– čvrsti mehanizmi za prevenciju korupcije u poduzećima u državnom vlasništvu, s posebnim naglaskom na ulozi njihovih upravnih i nadzornih odbora;
– uspostavljanje pravne osnove za profesionalnu javnu upravu: novi sustav plaća koji će osigurati napredovanje na temelju sposobnosti, te mehanizmi nagrađivanja i zadržavanja kvalificiranih javnih službenika.
Klima korupcije i političko kadroviranje
Europska komisija se podjednako usredotočuje na mehanizme kažnjavanja i na stvaranje uvjeta da se korupcija ne događa, no mi bismo se sami trebali usredotočiti na ovo drugo – sustavne promjene koje će uklanjati uvjete koji omogućuju korupciju. U odličnoj knjizi ‘Sistem me na to natjerao: korupcija u post-komunističkim društvima’ Rasma Karklins obrazlaže kako je najpogubnija sistemska korupcija u kojoj se iskorištavaju službene ovlasti u javnim institucijama i među političarima. Takvo ponašanje dovodi do rezignacije i apatije stanovništva i njegove spremnosti da i samo u njoj sudjeluje. Građani su tako istovremeno i žrtve i sudionici. Budući da je riječ o skrivenoj privatizaciji javnih institucija ili o ovladavanju javnim institucijama (state capture), nije riječ o moralnim posrtajima pojedinaca, već o moralnom posrtanju čitavih institucija. Najbolje se to očituje u otimanju političkih stranaka za postavljanje ‘svojih ljudi’ na mjesta na kojima će manipulirati pri političkom odlučivanju i stvaranju novih pravila igre. Nakon svakih se izbora možemo uvjeriti da Hrvatska u tome nije nikakav izuzetak; nažalost, tako će se sigurno nastaviti i nakon lokalnih izbora, koji nam upravo predstoje.
A stvari nisu ni nove, ni nerješive. Prošla su već dva i pol tisućljeća otkako je Herodot – objašnjavajući način života i običaje u Egiptu – u svojim ‘Povijestima’ (2.177) napisao: ‘Amasis je bio kralj koji je donio zakon koji je od svakog Egipćanina zahtijevao da svake godine upravitelju svog okruga prijavi odakle mu sredstva za život. Ako bi netko propustio to učiniti ili ako bi se otkrilo da nije riječ o ispravno i pošteno zarađenim sredstvima, kažnjavao se smrću. Solon Atenjanin preuzeo je taj zakon i primijenio ga na Atenjane; riječ je o divnom zakonu i da bar zauvijek ostane na snazi.’ Takvi ‘divni zakoni’ više, naravno, ne mogu biti na snazi i ljude se više ne može kažnjavati smrću ni za mnogo veće prijestupe, pa danas čak i objave lista poreznih dužnika izazivaju brojne prijepore. No, u Hrvatskoj su u deset godina od prijave za članstvo u EU doneseni brojni novi – i usklađeni stari – zakoni koji bi trebali regulirati pitanje ‘odakle građanima sredstva za život’. Europska komisija je jasno definirala prioritete u njihovu provođenju, pa će biti velika šteta ako se Hrvatska, nakon ulaska u EU, opusti i prestane s poboljšanjima na koja je dosad jednostavno bila primorana.
Odakle ono riba smrdi?
Drastično smanjivanje korupcije nije lak zadatak i zahtijeva puno vremena i još više političke volje. Uspješni primjeri su rijetki, no ipak postoje i u njih bi se valjalo ugledati. Korupcija cvjeta tamo gdje elite kontroliraju ekonomsku sudbinu i građana (primjerice, zapošljavanjem u javnoj upravi) i poduzeća (izdavanjem brojnih dozvola, odobravanjem povlaštenih poreznih režima ili državnih potpora). Sve dok se članove nadzornih i upravnih odbora javnih poduzeća bude postavljalo po političkoj podobnosti, a ne po stručnosti i sve dok će Hrvatska na ljestvici lakoće poslovanja Svjetske banke po dobivanju građevinskih dozvola biti 143., po zaštiti ulagača 139., a po registraciji vlasništva 104. na svijetu, postojati će skrivena privatizacija javnih institucija, a s njome i plodno tlo za uzgoj korupcije.
Hrvatska je izbjegla sudbinu Rumunjske i Bugarske kojima je uz članstvo u EU-u bio dodijeljen i naknadni monitoring upravo u područjima – korupcija, organizirani kriminal, pravosuđe – koja su i u Hrvatskoj bila i ostala kritična. Moglo bi se raspravljati o tome je li naknadni monitoring izbjegnut zato što je Hrvatska napravila bolji posao od Rumunjske i Bugarske, ili zato što se naknadni monitoring u tim zemljama ionako pokazao nedjelotvornim, no ukoliko sami sebi ne uvedemo naš ‘interni monitoring’, čak i ono što je prije ulaska u Uniju učinjeno – ili samo prikazano da je učinjeno – neće pridonijeti značajnijem smanjenju korupcije.
Želimo li reformiranu i prosperitetnu državu, bez institucionalnih preduvjeta za korupciju, sami si moramo zadati ciljeve, ustrajno ih provoditi i sami sebe interno monitorirati. Europske institucije u tome mogu pomoći, no Rumunjska i Bugarska su najbolji primjer da njihova pomoć – čak i uz eksterni monitoring – ne može biti dovoljna. Neophodna je istinska politička volja, stvarna depolitizacija i demokratizacija, jačanje odgovornosti vlasti i vođenje dobrih politika posebice onih usmjerenih na promicanje odgovarajućih institucija i mehanizama za kontrolu odgovornosti vlasti i sudjelovanje građana.
Kako sada stvari stoje, ni ova Vlada – kao ni prethodne – nije iskazala spremnost da poduzme te neophodne korake, a ni kandidati za koje se čini da bi mogli pobijediti na lokalnim izborima ne djeluju kao da bi se tako lako mogli odreći ‘skrivene privatizacije javnih institucija’ na vlastitim lokalnim razinama.
http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/259887/Ima-l-pinku-za-me-Europo.html
Ukupno 323 milijarde godišnje “pojede” korupcija u zemljama Europske unije. Šokantan je to podatak koji je u utorak objavila berlinska upravna škola Hier te Bertelsmann fondacija, a u srijedu prenio EurActiv.
Konačno dobivena brojka triput je viša od očekivane procjene koja se kretala oko 100 milijardi eura. Iznos je to ekvivalentan trećini proračuna Unije za razdoblje od 2014. do 2020. godine.
Studija je pokazala korelaciju između stopa korupcije i proračunskog deficita diljem EU, izrazito u “posrnulom” grčkom i talijanskom gospodarstvu. Stoga se mnogi s pravom pitaju koliko je točno rasprostranjeno mišljenje o pozitivnim efektima članstva u EU na korupciju.
Skandalozne brojke
“Skandalozno je što su brojke daleko veće negoli smo ranije mislili” komentirao je njemački zastupnik Jens Geier iz redova socijalista i demokrata i ujedno član parlamentarnog odbora za proračun, dok je profesorica i autorica izvještaja Alina Mungiu-Pippidi kao najveću posljedicu korupcije istaknula ekonomske probleme koji se povezuju s malim prikupljanjima poreza te visokim proračunskim deficitima.
Jens Geier kazao je pak da kontrolni sustavi članica EU ne otkriju više od 60 posto financijskih pogrešaka što upućuje na to da članice moraju same preuzeti odgovornost za ispravno upravljanje proračunom EU.
O tome se ne govori u javnosti
“Komisija sve učestalije zaustavlja sredstva članicama zbog korupcije, no o tome se ne govori u javnosti. Problem je što nedostaju čimbenici koji bi poboljšali borbu protiv korupcije u članicama EU”, naglasio je Geier te ujedno predložio da se za spomenutu svrhu uspostavi europski javni tužitelj koji bi bolje štitio financijske interese EU te se učinkovitije borio protiv korupcije.
http://danas.net.hr/novac/korupcija-pojede-europsku-uniju
Oskar Lafontaine, bivši njemački ministar financija kojega mnogi nazivaju utemeljiteljem eura, upozorio je da će dalje korištenje zajedničke europske valute dovesti do katastrofe
Prema riječima Lafontainea, jedini izlaz iz krize može se pronaći u napuštanju zajedničke valute. “Ekonomska situacija pogoršava se iz mjeseca u mjesec, a visoka stopa nezaposlenosti sve više stavlja pod sumnju učinkovitost demokratskih struktura u Europi. Nijemci još nisu shvatili da će južna Europa, uključujući Francusku, zbog ekonomske krize u kojoj se trenutno nalazi, prije ili kasnije, biti prisiljena suprotstaviti se njemačkoj hegemoniji”, rekao je Lafontaine.
Kazao je da će se njemačka kancelarka Angela Merkel “probuditi iz svog prepotentnog sna” tek kada se zemlje u problemima udruže i krenu rješavati svoje financijske probleme na uštrb Njemačke. “Nade da će stvaranje eura potaknuti racionalno ponašanje nacionalnih ekonomija bile su uzaludne”, zaključio je Lafontaine te dodao kako je prisiljavanje Španjolske, Portugala i Grčke da izvedu “unutarnju devalvaciju” bila katastrofa.
Lafontaine je prozvan “najopasnijim čovjekom Europe” od strane britanskog lista The Sun nakon što je 1998. godine pozvao na “ujedinjenje Europe” i brisanje nacionalnih granica
http://h-alter.org/vijesti/europa-regija/tvorac-eura-trazi-njegovo-ukidanje
Krešimir Mišak: Ključ je probuđeni pojedinac
Posljednje nekolike godine skupine dobronamjernih ljudi koji žele usmjeriti svoju energiju da promijene neki dio svijeta na bolje, na temelju određene količine razumijevanja što sa svijetom ne valja (a niti jedan ispravni odgovor na to pitanje ne može isključivati namjernu zakulisnu manipulaciju događajima i informacijama u smjeru sve veće kontrole u rukama sve manjeg broja ljudi) povremeno me zovu da im se priključim. Nekad je to neka neformalna skupina, ponekad neka stranka u nastajanju ili pak udruga.
Imam neki problem s udruživanjem pa nikada ne pristanem. Možda to ima veze s time što sam još sam davno primijetio da kad god netko počne pričati „mi ćemo ovo, mi ćemo ono“, a ako sam i ja slučajno uključen u taj „mi“, uglavnom me želi iskoristiti u svoju korist. Možda moje odbijanje ima veze sa situacijama kod kojih nije riječ o iskorištavanju, a kakvih sam se naslušao, primjerice, na sastancima kućnog savjeta, kada svi puno pričaju, priča divergira u svim smjerovima, vade se kosturi iz ormara, a na kraju se ništa ne riješi. U takvim sam situacijama čak priželjkivao diktaturu umjesto demokracije, jer ona je bar efikasna, a i znaš pred kim pasti na koljena ako ti nešto treba.
Jedina prava grupa građana koje sam bio član punim srcem, odgovornošću i uključenošću je moj bend. Ali bendovi su vam čudne skupine. Kao prvo, jako su mali pa je u njima
No, uz sve navedene razloge, čak i kad naiđem na skupinu doista dobronamjernih ljudi koji nemaju namjeru nikoga iskoristiti i koji pokazuju određeni stupanj razumijevanja svijeta, ipak se ne uključujem. Glavni razlog nije ništa od gore navedenog. moguća neka vrst demokracije ili usuglašavanja (mada ni tu ne uvijek). Kao drugo, to je neku čudna skupina, koja nije samo poslovna, ali ima u sebi faktor međusobne poslovne odgvornosti. Nije obiteljska, ali ima neki obiteljski duh. Svi članovi ne moraju čak nužno biti kućni prijatelji, ali moraju imati određeni prijateljski odnos, koji nadmašuje puku klupsku solidarnost, jer svi ti ljudi ipak zajedno nešto stvaraju.
Naime, jednostavno ne vjerujem da bilo kakva organizirana skupina može išta promijeniti. Po meni, ključ promjene samo je jedan, a može ga se svesti u dvije riječi: „probuđeni pojedinac.“
Probuđeni pojedinac nezamislivo je moćna snaga i ne treba mu nikakav grupa. Pogotovo kad se počne umnožavati. Svijetom punim probuđenih pojedinaca nemoguće je manipulirati, a jedan od razloga jest upravo to što oni nisu u grupama. Grupe ljudi je, naime, vrlo lako ustrojiti u neku vrst piramidalne strukture (bez koje je svaka manipulacija nemoguća). Kako je i upravljanje svakom većom grupom nemoguće bez neke vrsti piramidalne strukture (u većim grupama svi se pokušaji direktne demokracije uvijek pretvaraju u kakofoniju mišljenja i sukobe interesnih skupina), iz toga slijedi da je svaka grupa vrlo lagan plijen nekog manipulatora. Ona naravno to neće biti dok nije bitna ili utjecajna, ali tada to nije ni važno. No, ako postaje utjecajna, tada očekujte nevidljive uplive sa strane, a netko od pripadnika piramidalne strukture te grupe će prije ili kasnije popustiti.
Kod probuđenih pojedinaca to je nemoguće. Manipulator može jedino pokušati manuipulirati sa svakom osobom posebno, a to je nemoguće jer se manipulatori baš i bave manipuliranjem zato jer ih ima manje od onih kojima bi htjeli manipulirati, u suprotnom im manipulacija ne bi bila ni potrebna.
No, kad bi manipulatora čak bilo barem toliko koliko bi bilo probuđenih pojedinaca, opet ne bi mogli ništa. Riječ je, sjećate se, o probuđenim pojedincima. To su oni koji su skužili trikove s Hrelića kojima se pokušava nasanjkati ljude. A kad jednom skužite trikove, dalje nije tako teško.
Napravimo mentalni eksperiment i zamislimo na trenutak svijet koji se sastoji većinom od probuđenih pojedinaca. (Moramo to zamišljati jer nažalost još uvijek nije tako, mada im broj stalno raste oni još uvijek čine vrlo mali postotak populacije čovječanstva). Krenimo od politike. Što mislite, biste li mogli emocijama probuđenog pojedinca daljinski upravljati kroz podražaje iz vijesti, kako se to danas radi s ciljem da se kod ljudi stvori pristanak i čak angažman za razne stvari koje sami po sebi ne prihvatili ni u ludilu? Probuđeni pojedinac vidi kroz vijesti ( u rijetkim trenucima kad ih uopće gleda), vidi ispraznost i banalost tipova koji se skrivaju iza odijela tipova u vladi, ne pada mu na pamet izlaziti na izbore i davati svoju energiju Kontrolnom sustavu niti mu pada na pamet obazirati se na gomile besmislenih zakona koji se nameću sa svih strana.
Kad je probuđeni pojedinac usamljen, mogao bi zbog takvog stava imati problema, ali u svijetu punom probuđenih pojedinaca su besmisleni zakoni i pravila ti koji će otpasti poput suhog lista u jesen. Jer ako je i policajac probuđeni pojedinac, ako je i sudac probuđeni pojedinac, ako je i vojnik probuđeni pojedinac, ako je i vlasnik neke tvrtke probuđeni pojedinac, tko će onda biti taj robot koji će šutke raditi na namicanju omče oko vrata svojim sugrađanima, a konačno i sebi samome?
Zamislimo probuđenog pojedinca u kontekstu zdravlja. Mislite li da bi ijedan probuđeni pojedinac pokušavao liječiti ‘bolest’ tako što bi napadao simptome kemijskim putem ili pak radioaktivnim zračenjem? Probuđeni pojedinac možda bolest ne bi ni vidio kao ‘bolest’, a pogotovo ne kao da postoje stotine raznih vrsta ‘bolesti’. Možda bi sve to vidio kao mnogobrojna imena dana jednoj istoj stvari – izbačenosti iz ravnoteže, ‘nezdravlju’ ili upozorenju da se nešto pod hitno treba popraviti.
Probuđeni pojedinac sigurno ne bi slijedio Pasteura i ubijao bacile, navodne uzročnike bolesti, već bi prije slijedio Pasteurovog suvremenika Bechampa koji je rekao da prvo treba stvoriti zdravi okoliš, a onda će bacili prestati biti neprijateljski raspoloženi napadači organizma. Probuđenom pojedincu bi vjerojatno barem malo bila čudna zamisao da se djeca u bolnici cijepe kemijsko-biološkim koktelom u trenutku kad su tek petnaestak minuta disale zrak, dok su još uvijek bez većine vlastitih sustava – od grijanja to imuniteta i čvrstoće tijela, dok se još nisu ni oporavila od šoka izlaska iz maternice. Probuđenom pojedincu bi vjerojatno bilo čudno zašto se toliko velik broj ljudi uporno liječi opasnim tretmanom zvanim kemoterapijom, kad se kod većine to pokazalo bezuspješnim, o čemu svjedoče groblja koja su i inače puna žrtava Svjetske zdravstve organizacije.
Kad smo već kod te hit-bolesti modernog doba, probuđeni pojedinac možda ne bi gutao mit o napretku svijeta i njegovu poboljšanju od strane znanosti u trenutku dok ljudi posvuda obolijevaju, a za većinu ljudi u većini zemalja na svijetu, uglavnom onima koje se u nabrajanju svjetova zove trećim svijetom, proslavljeni napredak društva nije se odrazio na kvalitetu života, baš suprotno, novostečene ‘vrijendosti’ skupo su platili slobodnim vremenom, zdravljem, pa i vlastitom imovinom ili kapacitetom da prehrane sebe i svoju obitelj.
Probuđeni pojedinac bi još prilikom otvaranja jednog, makar i krmeljavog oka, obratio pažnju na tako evidentne globalno zahvate kao što je špricanje atmosfere česticama neznane svrhe i podrijetla, a koji su svakoga dana toliko jasni vidljivi na nebu iznad naših glava.
Probuđeni pojedinac, u kooperantskim i poslovnim odnosima s drugim probuđenim pojedincima, ne bi padao u zamku moći nego bi u svemu što radi na umu imao sačuvati humanost i međusobnu poštenu razmjenu. Želio bi spriječiti pretvaranje ljudskog roda u roj, u neku vrst strojne inteligencije sačinjene od robota kakvih sve više viđamo oko sebe, u isto vrijeme dok srećemo i sve više probuđenih pojedinaca.
Uz sve to, malo je vjerojatno da bi probuđenom pojedincu bile potrebne interesne skupine. Kao prvo, on bi znao da bilo kakvim sudjelovanjem u političkoj sferi života samo ojačava Kontrolni sustav koji ga želi porobiti. Čak i ako se njegovo sudjelovanje svodi na pobunu, i opet ga jača, dajući povoda za uvođenje još strože policijske države, s opravdanjem očuvanjam ‘sigurnosti’. Zamislite da ste vlasnik Lige prvaka. To znači da vaša organizacija stoji iz oba kluba i pobjeđuje bez obzira tko na terenu gubi ili pobjeđuje. Uz to je vlasnik svih sudaca, reflektora, bijelih crti na terenu, hrane i pića koji se tamo prodaju, pa i tribina.
Možete slobodno na tim tribinama prosvjedovati koliko vas volja, ali time samo dižete značaj tog događaja, a uostalom i financijski ste ga pomogli kupujući kartu. Ne, ne, ne, ako svijet usporedimo s navedenim primjerom Lige prvaka, očito je da se probuđeni pojedinac nikad neće suprotstavljati sustavu i tako igrati njegovu igru manipulacije opravdanim buntom i dijeljenja ljudi na suprotstavljene navijačke skupine da bi se njima lakše vladalo. Probuđeni pojedinac jednostavno će otići s terena i umjesto da gleda debelo preplaćene sportsko-manekenske zvijezde na terenu, on će na nekoj livadi s drugim probuđenim pojedincima odigrati ‘hakl’ na dva mala gola, što će biti znatno zabavnije, zdravije i jeftinije. Poslije će si za sitnu lovu kupiti gajbu piva (i to s alkoholom, što je samo po sebi luksuz koji je na stadionima Lige prvaka nestao davno, navodno radi sigurnosti).
Velik broj probuđenih pojedinaca ne bi imao nikakvu potrebu za udruživanjem u piramidalne strukture moći, ali bi uviđao potrebu za uspostavljanje kanala prema drugim pojedincima, onih istih kanala povjerenja u koje se korporatisti neprekidno žele ugurati, bez obzira li je riječ o odnosu liječnika i pacijenta, roditelja i djece, vlade i građana, događaja i čitatelja novina…Energija može strujati i bez posrednika, novac može mijenjati ruke i bez kamatara, a alternativne valute nalik su onom alternativnom ‘haklu’ na dva mala umjesto podraživanja emocija na gladijatorskim nogometnim igrama.
Svaki probuđeni pojedinac opasnost je za Kontrolni sustav, jer je, onakav sam i vižljav, neuhvatljiv. I nemojte misliti da Sustav to ne zna. To što najčešće ignorira, pokušaj je da ne dodaje dodatnu energiju buđenju drugih pojedinaca. To što pak sve češće reagira, kroz razne vrste robota-ljudi, znak je da se proces kreće usprkos taktici ignoriranja i da se mora igrati otvorenih karata jer su stvari otišle predaleko da bi ih se prepustilo inerciji.
Jer svaki probuđeni pojedinac nalik je virusu. On se druži s drugim ljudima, priča im što misli, i tako kroz društvenu interakciju, htio-ne htio, utječe na druge ljude, kako riječima tako i djelima. Ako isprva i ne prihvate njegove poglede, ipak će ih barem postati svjesni. Kad ih po drugi put od nekog čuju možda će čak i obratiti pažnju na te čudnovate nove poglede i malo razmisliti o njima. A kad počnu razmišljati o njima, započeo je proces poništavanja masovne hipnoze tj. eto još jednog probuđenog pojedinca. Malo po malo ali neminovno, i oni sami će postati virus koji će strujati Kontrolnim sustavom. Kao što je očito, riječ je o geometrijskoj progresiji.
I za kraj, probuđeni pojedinac zna da svijet predstavlja tek kulisu njegova života. Neće se valjda boriti protiv kulise? Njegovo je da odigra svoju ulogu najbolje što može, a potom napusti pozornicu i napravi mjesta za druge. The show must go on.
http://www.6yka.com/novost/37843/kresimir-misak-kljuc-je-probudeni-pojedinac
ovo se zove obesmisljavanje i same pomisli na lustraciju, koja je prijeko potrebna i neophodna. ovako ce preventivno biti onemogucena lustracija i u sudstvu/tuzilastvu, politici i policiji i sledeceih 20 godina je zacementirano.
Kazne za prepisivanje
Doktorima koji su plagirali uzimaju zvanja i sve titule
Poslednjih godina Crna Gora ima hiperprodukciju magistara i doktora nauka, naročito na društvenim smjerovima
Hiperprodukcija magistara i doktora najčešća na Pravnom i Ekonomskom fakultetu Ukoliko se utvrdi da je stručni, naučni ili umjetnički rad na Univerzitetu Crne Gore plagijat, nadležni organ će proglasiti ništavnim sve nagrade, zvanja i titule autora koje je u toj ustanovi dobio, piše u Predlogu zakona o visokom obrazovanju, koji je nedavno objavilo Ministarstvo prosvjete.
To znači da bi oni profesori koji predaju na Univerzitetu na osnovu titule doktora nauka koja je stečena na osnovu plagijata ostali bez posla na fakultetu. Poslednjih godina Crna Gora ima hiperprodukciju magistara i doktora nauka, naročito na društvenim smjerovima, a jedan od trendova je da političari sve češće postaju “naučnici” i tako predavači na privatnim fakultetima.
Iz resora Slavoljuba Stijepovića su propisali i novinu kada je riječ o funkcionisanju fakulteta i visokih škola, koji će ubuduće biti obavezni da sprovode samoevaluaciju i ocjene kvaliteta studentskih programa, nastave i uslova rada, i to na kraju svake akademske godine.
Kako je precizirano, osnovu samoevaluacije činiće ocjena studenata o studijskim programima, nastavi i uslovima, koja se sprovodi putem anketa najmanje dva puta godišnje. Rezultate takvih anketa, ustanove će morati da objave na svojima Internet stranicama.
Predviđeno je i da država, rad ustanova kontroliše putem samoevaluacionih izvještaja, koji ustanova dostavi, što će biti osnova za postupak reakreditacije. Država će evaluaciju sadržaja studijskih programa sprovoditu svake desete godine.
Takođe, novim zakonom ustanovama se nameće obaveza da najmanje jednom u toku pet godina rade istraživanje tržišta rada. To će raditi tako što će anketirati svršene studente, udruženje poslodavace, privrednike i preduzetnike o primjenjivosti stečenih znanja, vještina i kompetencija koje su neophodne tržištu rada.
U novom zakonu je propisano i da student koji je u toku studijske godine ostvario manje od 40 ECTS kredita, gubi pravo na finansiranje iz budžeta u narednoj godini. Takođe, student koji se sam finansira i koji položi sve ispite, odnosno ostvari 60 ECTS kredita, može se u narednoj studijskoj godini finansirati iz budžeta, ukoliko se rangira u okviru ukupnog broja studenata čije se studije finansiraju iz budžeta.
Prilikom upisa studenata, fakulteti i visoke škole više neće smjeti da primaju veći broj studenata nego što im je omogućeno licencom, propisano je predlogom zakona. Ukoliko je kandidat student sa posebnim obrazovnim potrebama, predlagači su predvidjeli da se sprovodi princip afirmativne akcije. Takođe, studenti sa invaliditetom se oslobađaju plaćanja školarine.
U zakonu je predviđeno da ustanove mogu realizovati posebne programe usavršavanja u oblasti visokog obrazovanja za potrebe cjeloživotnog učenja. Programi se mogu realizovati na licenciranim ustanovama visokog obrazovanja, dok je predviđena i provjera znanja, vještina i kompetencija polaznika.
Građani i dalje plaćaju privatne univerzitete
Država će i dalje, uz saglasnost Savjeta za visoko obrazovanje, nastaviti da pomaže privatne studijske programe za koje utvrdi da su “od javnog interesa”, što je propisano i trenutno važećim zakonom. To je osnova da građani i dalje plaćaju rad Univerziteta Donja Gorica (UDG) i Univerziteta Mediteran, čiji se pojedini studijski programi finansiraju iz budžeta.
Vlada je od prošle studijske godine odlučila i da podrži studente na privatnim univerzitetima, tako što je posebno odlukom izjednačila njihova i prava studenata na državnom univerzitetu u pogledu korišćenja studentskih domova i menzi. Evropska praksa je da država finansira samo one programe na privatnim univerzitetima koji ne postoje u ponudi državnog.
U Crnoj Gori su, međutim, ove studijske godine finansirani programi Politehnika, Studije bezbjednosti i Prehrambena tehnologija, bezbjednost hrane i ekologija na Univerzitetu Donja Gorica, Audiovizuelna produkcija i Dizajn vizuelnih komunikacija na Univerzitetu Mediteran, kao i program za Državne i evropske studije na istoimenom Fakultetu, iako većina tih programa postoji na državnom univerzitetu.
Nakon velikog uspjeha romana “Derviš i smrt” Meša Selimović je 1974. godine za Politiku objasnio šta je uticalo na njegovo pisanje – knjige, susreti s ljudimа, život u porodici, prijаtelji i neprijаtelji, sreće i nesreće, moje i mogа nаrodа, koje sаdа ne mogu jаsno dа rаzlučim, ni pojedinаčno dа rаzаznаm, već ih vidim jedinstveno: kаo život
Oduvek sаm mnogo čitаo, od nаjrаnijeg detinjstvа: divne, humаne, mаštovite Andersenove bаjke, Zmаj-Jovine srdаčne i jednostаvne pesme, uzbudljive romаne Kаrlа Mаjа, prekrаsne, tople pripovetke Lаze Lаzаrevićа, pune аrome i dogаđаjа romаne Čаrlsа Dikensа, Mаrkа Tvenа, Džonаtаnа Sviftа, zаtim Brаnkа Rаdičevićа i mnoge druge knjige i pisce koji su me zаuvek vezаli zа literаturu.
SAZRIJEVANJE UZ DOSTOJEVSKOG
Često me i zorа zаticаlа s knjigom. U kući smo imаli divnu biblioteku, koju su zа vreme rаtа, kаdа smo svi iz porodice otišli u pаrtizаne, odneli Nemci i ustаše, i jа sаm sve svoje slobodno vreme, osim igrаnjа, koristio zа čitаnje. Tаko je nаjviše strаdаlo učenje, mаdа sаm bio prilično dobаr đаk, аli mi je u školi bilo dosаdno, jer sаm uporno mislio nа knjige i nа fudbаl.
U četvrtom rаzredu gimnаzije pročitаo sаm Bedne ljude Dostojevskogа, а ondа i ostаle njegove romаne u izdаnju „Nаrodne prosvete” iz Beogrаdа. Zаprepаstio sаm se pred tom čudesnom literаturom kojа mi je otkrilа neslućeni svet tаjni ljudske duše, toliko isprepleten i toliko čаrobаn dа sаm ostаo — zаbezeknut.
Čini mi se dа sаm s Dostojevskim nаglo sаzreo. Posle sаm se tom piscu neprestаno vrаćаo, pа i dаnаs gа još čitаm s interesovаnjem, oduševljen tim čаrobnjаkom koji je otkrio sve tаjne književničkog zаnаtа. Bio sаm uveren, а i sаdа sаm, dа je to više nego literаturа, više nego život, dа Dostojevski nаnovo, suvereno oblikuje život.
U njegovim romаnimа susretаo sаm se s dubokim sаznаnjem i prometejski drskim otplitаnjem tаjne čovekove zаpletene misli, sа slutnjom živog duševnog kretаnjа pod debelom korom skrivene ljudske psihe, sа otkrićem metаpsihologije, kojа je i sаmа tаjnа.
Dostojevski mi je ubedljivo ukаzаo nа svet nаgonа, tаko presudаn zа nаšu duhovnu аktivnost. Bilo je rаno zа moj susret s tаkvim piscem, i jа sаm gа odbolovаo, premlаd zа njegovu složenost, zа zаprepаšćujuću sposobnost ronjenjа do vrtoglаvih dubinа duše, gde se gubi dаh i mogućnost prаćenjа. Ali sаm mu ostаo verni poklonik: osvojio me, opčinio, zаrobio zа ceo život.
Pа ipаk, ne mogu dа kаžem dа je Dostojevski presudno uticаo nа mene. To je, doduše, bilа mojа dаlekа, moždа i nesvesnа težnjа, аli je nikаd nisаm mogаo ostvаriti. Zаto što je to nemoguće. Dostojevski se ne može slediti. Dokаz su pisci koji su to pokušаli, zаistа bez ikаkvа uspehа. Dostojevski roni u dubinu, prozire tаjnovito, trаgа po neispitanim predelimа, а to se ne može preuzeti.
TUŠANJ KAO ŽIVOT
Od onogа što nije knjigа, što je čist život, nаjdubljeg trаgа ostаvilа je u meni mаhаlа u kojoj sаm se rodio i u kojoj sаm proveo detinjstvo i mlаdost. To je Tušаnj, nа severozаpаdnoj strаni Tuzle.
Tušаnj je nаstаnjen rudаrimа, rаdnicimа solаne i siromаšnim zаnаtlijаmа, koji su živeli u ružnim kućercimа, bez ikаkvih higijenskih uslovа, sа skromnim mutvаcimа od stаrih dаsаkа i plehа, s mаlim bаštаmа u kojimа se gаjilo povrće i cveće što je skrivаlo ružаn izgled sirotinjskog nаseljа. Rudаri su imаli mnogo dece i mаle nаdnice, i bili su nemilosrdno eksploаtisаni proleteri koji, osim svojih ruku, ništа drugo nisu imаli.
Pа i te grube ruke, crne od ugljа, slаbo su im pomаgаle. Žene i decа rudаrа strpljivo su čekаli pred „kаnаrom” (klаnicom) dа zа jevtine pаre kupe furlu, iznutricu, koju su bogаtiji kupovаli zа pse, pа su to kuvаli s koprivom i jeli s kukuruzom. Pаmtim tu kаnаru kаo mesto očаjа, nа rečici Jаli, u koju su bаcаni otpаci, pа su se nа krvаvoj plitkoj vodi skupljаlа jаtа gаvrаnovа, otimаjući se o otpаtke.
Poznаvаo sаm sve rudаre i njihove žene, posećivаo ih u njihovim sirotinjskim kućаmа, igrаo se s rudаrskom decom, srećаn kаd su hteli dа me prime kаo rаvnoprаvnog učesnikа, jer su nekаko bili zreliji i više su znаli nego mi, iаko smo bili istih godinа. Vezаo sаm se zа njih čudnom ljubаvlju, u kojoj je bilo poštovаnjа, sаžаljenjа, čаk i strаhа, jer su ti dobri ljudi bili strаšni kаdа se opiju.
A opijаli su se često, nаročito subotom i nedeljom. U dаne kаd su primаli plаte, sve birtije i kаfаne od Kreke do Tušnjа bile su pune. Tаdа su rudаri bili veomа opаsni s teškim lаmpаmа kаrbitušаmа u rukаmа, ili obešenim o debele kuke u džepovimа kаputа. Ostаvljаli su težаk i mučаn utisаk.
Ali su još tužnije delovаle njihove žene, koje su, s mаlom decom u nаručju, ili okružene buljukom dečice prikrpljene uz dimije, obilаzile oko krčmi, ne usućujući se dа uđi, očаjne što će ostаti i bez ono mаlo zаrаđenog novcа.
Voleo sаm zаistа te ljude koje je društvo potpuno odbаcilo, а oni su iz očаjаnjа svoj položаj činili još težim. Trezni, bili su meki i dobri ljudi. Gotovo u isto vreme kаd sаm se upoznаo s Dostojevskim, pročitаo sаm i Žerminаl Emilа Zole, i oduševio se tom surovom slikom rudаrskog teškog životа: sve je isto kаo u mome Tušnju, i sirotinjа, i uskrаćene nаdnice, i piće, i kаtаstrofe u rudniku, i strаšne smrti u zаtrpаmim oknimа.
A bilo je i još nečeg težeg i beznаdnijeg, čini mi se, u toj bosаnskoj rudаrskoj sirotinji nego i u jednoj drugoj. I odlučio sаm, pod uticаjem Emilа Zole, i pod uticаjem svoje rаne mаrksističke orijentаcije, dа pišem o sudbinаmа tušаnjskih rudаrа.
PRVA PRIČA U POLITICI
Ispisаo sаm mnoge sveske, а nа drugoj godini studijа poslаo sаm neke od tih zаpisа Živku Milićeviću, uredniku „Politike”. On mi je sve to vrаtio, s objаšnjenjem dа to nije zа „Politiku”. Milićević je sigurno bio u prаvu, jer su ti zаpisi, ili priče, verovаtno bili slаbi i neupotrebljivi. Ali je to odbijаnje zа mene bilo presudno, porаžаvаjuće, ne zаto što mi rаdovi nisu objаvljeni, već što sаm izgubio sigurnost i veru – i u sebe, i u svoj smisаo zа pisаnje, i u prihvаtljivost teme kojа me je interesovаlа iznаd svegа.
Umesto dа sve mirnije primim, dа objаsnim sаm sebi kаko to, moždа, ne odgovаrа dnevnom listu, ili dа oblik koji sаm izаbrаo nije dobаr, ili dа morаm još dа doterujem svoje pisаnje, jа sаm tаdа, 1932. godine, potpuno prestаo dа pišem, i prvo što sаm posle togа nаpisаo, reportаžu o zločinimа esesovаcа nа Mаjevici, bilo je tek zа vreme rаtа, 1944. godine, а 1945. sаm objаvio prvu pripovetku Pjesmа u oluji, u beogrаdskom čаsopisu „Nаšа književnost”.
Tа obeshrаbrenost, tа uplаšenost, tа klonulost zbog tuđeg sudа, to neverovаnje u sebe, ostаli su u meni celog životа, sve do dаnаs. Zаto sаm počeo kаsno dа pišem, zаto sаm nesigurаn u ono što rаdim, zаto svаkom poslu prilаzim kаo početnik, zаto mi se čini dа svаki zаdаtаk nаdrаstа moje snаge.
GRČ PRVOG ROMANA
Kаdа sаm 1959. sklopio ugovor s izdаvаčkim preduzećem „Svjetlost” u Sаrаjevu o štаmpаnju svog prvog romаnа Tišine, trаžio sаm dа se u ugovor unese klаuzulа kojа me obаvezuje dа romаn predаm izdаvаču do određenog dаtumа, inаče dа sаm obаvezаn dа plаćаm kаznu od pet hiljаdа dinаrа zа svаki dаn posle ugovorenog rokа.
Izdаvаč nije hteo dа pristаne nа tаko čudаn zаhtev, аli jа sаm bio uporаn, i ugovor je tаko potpisаn. Nikome nisаm objаšnjаvаo svoju muku dа bih, bez neke izuzetne prisile, produžаvаo pisаnje romаnа do sudnjeg dаnа.
Mаdа je potpisаn ugovor s tаkvom sаnkcijom, izdаvаč Vlаdo Knor, direktor „Svjetlosti”, nije nаmerаvаo i dа gа primeni. Srećа što mi to nije rekаo pre nego što sаm rukopis predаo, а predаo sаm gа nа vreme!
Kаd je moj prvi romаn izаšаo iz štаmpe, imаo sаm pedeset i jednu godinu! Niko nije znаo koliko sаm strаhovа pobedio u sebi dok sаm se usudio dа izаđem pred čitаoce. Tаj moj grč se osećа u stilu i kompoziciji romаnа, koji je ostаo stegnut, nerаzvezаn, neoslobođen, nedorečen. Docnije sаm pisаo lаkše, аli se nikаd nisаm oslobodio strаhа od tuđeg sudа. Zаto se nаjviše divim piscimа koji kаžu dа ih se ne tiče mišljenje kritike.
POGLEDAJ DOM SVOJ ANĐELE
Izostаvljаjući mnoge, morаm dа pomenem još jednog piscа. U vreme kаdа sаm trаžio svoj put u literаturi, susreo sаm se s Tomаsom Vulfom i njegovim divnim romаnom Pogledаj dom svoj, аnđele. Oduševio me tаj čudni pisаc koji je pokušаvаo dа izrаzi potpunu sliku životа, onаj totаlitet koji je tаko teško postići.
Govoreći o velikoj petorici аmeričkih romаnsijerа, svojih sаvremenikа, Tomаsu Vulfu, Vilijemu Sаrojаnu, Erskinu Koldvelu, Ernestu Hemingveju i Džonu Dos Pаsosu, Fokner je rekаo dа Vulfа stаvljа nа prvo mesto, jer je pokušаo nemoguće: dа prikаže celokupnost životnih zbivаnjа. Kod Vulfа me oduševilа njegovа rаzuđenа аnаlitičnost, uočаvаnje svih osobinа opisivаnog likа, i pozitivnih i negаtivnih, i prihvаtljivih i neprihvаtljivih.
Uz tu svestrаnost pаnorаmirаnjа, Vulf je sаčupаo toplinu kаzivаnjа i svesrdаn odnos premа svojim likovimа. Po tome je, moždа, i nаjbliži Dostojevskom.
U pogledu jezikа koji je sposobаn dа izrаzi аpstrаkciju, i dа se sublimiše u suptilаn izrаz, nаjviše sаm se oduševljаvаo muslimаnskom nаrodnom bаlаdom i Njegošem. Nаjsublimniji izrаz nаše nаrodne poezije nаći ćemo u bаlаdi Omer i Merimа:
“Đul miriše milа mojа mаjko,
čini mi se Omerovа dušа… ”
а nаjmisаoniji kod Njegošа:
“Što je čovjek, а morа bit čovjek,
Tvаrcа jednа te je zemljа vаrа.”
Nepojаmnu slаst pričаnjа osluškivаo sаm i lovio kod svojih zemljаkа u Bosni, koji poseduju neponovljivu veštinu usmenog kаzivаnjа, što se sve više gubi.
Ovo što sаm nаveo, nije jedino što je ostаvilo u meni trаgа. Pomenuo sаm sаmo nаjizrаzitije pisce i pojаve koji su uticаli nа moje formirаnje. Ostаo sаm dužаn bezbrojnim knjigаmа i ljudimа koji su mi pomogli dа nаučim ovo mаlo što znаm, dа od mnogih strujа i tokovа stvorim vlаstiti tаnаk curаk, аli — svoj.
Ne mogu reći dа je iko presudno uticаo nа mene. Kаo nаjvećeg romаnsijerа priznаjem piscа koji se ne može slediti, i od kogа sаm mogаo preuzeti sаmo nekoliko ideаlnih sаznаnjа: dа čovek nije ono što izgledа, dа su dobro i zlo često veomа bliski, dа je nemoguće dospeti do dnа čovekove duše, dа ništа čovekovo nije jednostаvno, dа literаturа vredi sаmo аko teži nemogućem.
ŽERMINAL, MUSLIMANSKA BALADA I NJEGOŠ
Nisаm ostvаrio svoju nаjveću želju, dа nаpišem jedаn bosаnski Žerminаl, jer nisаm verovаo u svoje snаge, i ostаo sаm dužаn tušаnjskim rudаrimа.
Jezik zа kojim sаm težio, još uvek trаžim. Moji veliki uzori ostаli su nedostignuti: muslimаnskа bаlаdа i Njegoš.
Nisаm dostigаo spontаnost i slаdost kаzivаnjа bosаnskih usmenih pripovedаčа.
Ali, čovek nije ono što bi želeo dа bude, već ono što od njegа postаne, koliko mu omogućаvаju njegov lični dаr i nаpor dа usvoji mаkаr deo bogаtstvа trаdicije nаrodа i čovečаnstvа…
http://www.zurnal.info/novost/16999/ispovijest-mese-selimovica-iz-1974.-godine-ostao-sam-duzan-tusanjskim-rudarima
http://www.vijesti.me/vijesti/golubovic-vrijedao-loncara-dzukelo-treba-da-odes-clanak-127555
DJEČIJA I SOCIJALNA ZAŠTITA
DPS nije imao razumijevanja: Vlada kažnjava žene koje dobro zarađuju
Predstavnik SDP-a podržao je većinu predloga, dok se u velikoj mjeri osjećalo odsustvo poslanika iz DF-a…
Uzaludni su bili pokušaji Liberalne partije i Pozitivne Crne Gore da amandmanski djeluju na predlog Zakona o dječijoj i socijalnoj zaštiti koja se tiče refundiranja troškova za porodiljsko odsustvo samo u visini prosječne zarade u Crnoj Gori.
Poslanici DPS-a gotovo na svaki od predloženih amandmana na taj zakon bili su uzdržani, predstavnik SDP-a podržao je većinu predloga, dok se u velikoj mjeri osjećalo odsustvo poslanika iz Demokratskog fronta.
Predlogom novog zakona predviđeno je da se iz državnog budžeta poslodavcima ne refundira puni iznos zarade za zaposlene žene na porodiljskom odsustvu, ako je ona veća od prosječne zarade u državi.
Poslanik Pozitivne Crne Gore Dritan Abazović kazao je da Vlada treba da ima u vidu da Crna Gora ima najmanji prirodni priraštaj od 1950. godine, kao i da ovakvim rješenjima neće pomoći da se takva situacija promijeni.
Andrija Popović iz LP istakao je da su tim rješenjam oštećene porodilje koje rade u preduzećima gdje je prosječna zarada veća nego što je prosjek na nivou države. On je dodao da novim zakonom žele da postignu umanjenje zloupotreba, čime treba da se bave inspekcije.
Na razumijevanje poslanika DPS-a nijesu naišli ni predlozi o povećanju naknada za socijalno ugrožene kategorije stanovništva koje su predlagali poslanici LP i PCG.
“Mi smo predložili da naknada za njegu i pomoć majkama iznosi 96,50 eura umjesto 63 eura, što predstavlja 50 posto od minimalne cijene rada. Mislimo da ovakvih osoba u državi ne bi bilo više od 30 što bi bilo 3.900 eura na mjesečnom nivou”, kazao je Abazović.
Poslanica DPS-a Zorica Kovačević kazala je da se slaže da je 63 eura nadokande za njegu i pomoć ništa, ali i da je ekonomska situacija takva da se više ne može uraditi. Predstavnik ministarstva rada i socijalnog staranja Dragan Đukanović odbacio je sve amandmane ističući da u budžetu nema novca za povećanja naknada, jer bi na godišnjem nivou trebalo obezbijediti dodatne milionske iznose.
“Svi znamo da treba povećati davanja, ali naše budžetske mogućnosti su takve kakve jesu. I sva nova prava nijesu prihvatiljva za predlagače i vladu. Moramo svi na jednak način da nosimo teret krize. Ovaj parlament je usvojio Zakon o budžetu za 2013. i zna se kolika su sredstava predviđena nama i po ovim predviđenim vjerovatno će nedostajati sredstava za poslednju isplatu u decembru, a moguće i za dio novembarske. Zato mi ne možemo prihvatiti ni jedno povećanje u ovom pravcu”, kazao je Đukanović.
Abazović je dodao da bi država boljim menadžmentom i raspodjelom javnih finansija mogla pomoći ugroženim kategorijama, dok je Popović naveo da država stotine miliona eura prosipa, a za najosjetljivije slojeve stanovništva nema dovoljno.
Popović je amandmanski predložio i da se socijalno ugroženim daju naknade usklađene sa cijenom potrošačke korpe koja iznosi 802 eura.
“To je mala pomoć naspram davanja privatnim kompanijama i kusim i repatim, da ne pominjemo KAP”, kazao je on i dodao da se od 63 do 120 eura ne može preživjeti ni nekoliko dana.
Popović je naveo i da je diskriminacija što se dječiji dodaci daju samo za prvo troje djece, dok je Đukanović kazao da bi za obezbjeđenje te naknade za svu djecu trebalo izdvojiti oko dva miliona eura.
Nema razumijevanja ni za radnike sa beneficijama
Članovi odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje nijesu podržali ni amandmane poslanika SNP- a Nevena Gošovića koji su se odnosili na ostvarivanje prava na penziju za radnike sa beneficiranim radnim stažom. On je objasnio da su u julu 2011. donijete izmjene i dopune Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju kojim je predviđeno da pravo na penziju po tim uslovima mogu ostvariti samo do kraja te godine.
“Takvo zakonsko rješenje dovelo je u neravnopravan položaj one zaposlene radnike koji su takođe radeći na poslovima gdje se staž računa sa uvećanim trajanjem ove uslove ispunili i nakon tog datuma”, kazao je Gošović.
On je naveo da radnici u KAP-u rade u teškim uslovima i kada bi se poštovali zakonski propisi proizvodnja u toj fabrici bila bi obustavljena.
Pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja Jovo Pajović kazao je da bi prihvatanjem takvog rješenja broj korisnika penzije povećao bi se i doveo u pitanje stabilnost i održivost budžetskog finansiranja prava na penzijsko – invalidsko osiguranje. Sa druge strane Gošović je ocijenio da je u pitanju nedostatak političke volje da se izađe u susret toj kategoriji osiguranika.
Saniraju deficit u budžetu preko onih koji su najmanje krivi
Unije slobodnih sindikata Crne Gore apelovala je juče na Vladu da povuče iz procedure Predlog zakona kojim se predviđa uskraćivanje i ograničenje naknada ženama za vrijeme porodiljskog, odnosno, roditeljskog odsustva. Iz sekretarijata Unije poručeno je da je takvo rješenje samo još jedan od pokušaja da se deficit u budžetu sanira preko onih koji su najmanje krivi za takvo stanje.
“I umjesto da podstiče natalitet, u skladu sa Ustavnim načelom da majka i dijete uživaju posebnu zaštitu i da država stvara uslove kojima podstiče rađanje djece, Vlada „kažnjava“ sve one žene koje zarađuju više od prosječne zarade u državi, a uz to se žele ostvariti i kao majke. Osim što su predložena rešenja u direktnoj suprotnosti sa Ustavom, jednako su suprotni odredbama Zakona o radu”, navodi se u saopštenju.
Iz Unije ističu da novim zakonom država više brige vodi o poslodavcu nego o zaposlenom. Kako su saopštili sa zloupotrebama, namještanjem nadoknada, zapošljavanjem ili povećanjem zarade neposredno prije odlaska na porodiljsko odsustvo, država je morala da se uhvati u koštac drugim mehanizmima, koji podrazumijevaju veću kontrolu nadležnih institucija, te rigorozniju i efikasniju kaznenu politiku, a ne zakidanjem prava zaposlenom na naknadu zarade za vrijeme porodiljskog odsustva.
i žene su ljudi!
Хоће ли ‘омладина’ Демократског Фронта протестовати испред амбасаде Србије? Бојим се да их не оптуже за дискриминаторску политику ако то не учине.
ahahah
bravo bravo
http://srbin.info/2013/05/vladislav-guljevic-nemacke-lazi-o-ratu-rusima-i-poljacima/
Владислав Гуљевич: Немачке лажи о рату, Русима и Пољацима
Немачки филм „Наше мајке, наши очеви“ («Unsere Mütter, unsere Väter») представља психолошку етапу коју је савремена Немачка прескочила.
Сада Немци имају право да, ако не јавно, а оно кришом, буду сигурни да су војници Вермахта били, ма шта се мислило, јунаци. А ако су и убијали – то је било да би испунили наређења претпостављених.
Зато руски војници у том немачком филму изгледају баш онако, како их је описивао Гебелс. Варвари и недовршени људи. И још више од тога. „Наше мајке, наши очеви“ је филм не само антируски, већ и изазивајуће антипољски. Немачки режисер блати прљавим бојама два народа – победника, а светле тонове оставља својим сународницима у фашистичкој униформи.
Како су у том филму приказани Пољаци? Као пљачкаши који, пошто убију неколико хитлероваца, одмах трче да копају по њиховим џеповима, трком пребројавајући шта су све напљачкали: сатове, златне зубе и тд.
Где год су у филму Пољаци – ту је пијанка. Ако Немци вичу са разлогом, Пољаци увек праве дар-мар тек онако. А најважније – војници Армије Крајове (АК) су приказани као највећи могући антисемити: пошто су напали конвој немачког воза у коме су били логораши, АК-овци су несрећне заточенике оставили да се гуше по затвореним вагонима зато што су ти заточеници били Јевреји који су, баш као и „комунисти или Руси: бољи мртви, него живи“.
Односи међу АК-овцима и Јеврејима у време рата су стварно били врло непријатни. Дискусије на ту тему у Пољској трају и у наше време. Међутим, нећемо о томе. Немачки филм је грубо тенденциозан, а једна од главних „тенденција“ је у томе, да се од пољског антисемитизма не види немачки. Чак обрнуто – један од главних јунака је немачки Јевреј али га, испоставља се, не мрзе баш сви Немци. А Пољаци су приказани као људи који су спремни на сваку гадост према Јеврејима, све до стрељања свог ратног друга – немачког Јевреја, који је дотле заједно са њима учествовао у многим чаркама.
Уопште – јеврејско питање у Пољској представља врло осетљиву тему, и уз то и врло комплексну. На пример – један од народних хероја Пољске – Јевреј Берек Јоселевич, учесник у устанку Кошћушка 1794.године, учесник у Наполеоновим ратовима, оснивач Јеврејског пука лаке коњице, прве јеврејске милитаризоване јединице од времена римско-јеврејских конфликата из 8.в.н.е. погинуо је у сукобу са Аустријанцима 1809.године код Коцка. У пољском језику се одомаћила изрека да је неко прошао „Као Берек код Коцка“, која значи: без наде у спас. Његово име носе многе пољске улице.
Класику пољске књиевности Јулијану Тувиму припада чланак „Ми, пољски Јевреји“, у коме аутор размишља колико су пољски Јевреји у себи прихватили пољску суштину, као и о пољском јудејству. Он представља одзив Ј.Тувима на устанак у Варшавском гету, у коме је погинула његова мајка. Затим је дошло до јеврејских погрома у Едвабну (1941.), Кракову (1945.) и Кељцеу (1946.).
Дуго се сматрало да су у Едвабну Јевреје убијали хитлеровци, али је 2000.године изашла књига Јана Томаша Гроса „Комшије: историја уништења јеврејског градића“. Она је направила сензацију јер аутор, по струци историчар, прича о мучењу Јевреја из Едвабна: они су каменовани и убијани штаповима, живи спаљивани. Када се појавила та књига морао је да се умеша и Пољски институт народне успомене (Instytut Pamięci Narodowej).
Његови сарадници су били принуђени да се четири дуге године (од 2000. до 2004.) баве проучавањем те малопривлачме странице пољске историје. У току истраге оптужбе Ј.Т.Гроса су углавном потврђене, али их је пољска страна мекше формулисала. Објављена је верзија да су Пољаке на Јевреје хушкали Немци, а број погинулих Јевреја је изнео не 1500, како тврди Грос, већ ни 350.
Слично се десило и при истрази погрома у Кракову о коме се мало зна. 1945г. се појавила верзија да је погром испровоциран од стране совјетског НКВД-а, како би се запрљало чисто име пољске антикомунистичке опозиције. Оваква верзија је искоришћена и годину дана доцније, приликом погрома у Кељцеу.
Без обзира на све, немачки антисемитизам је био тај који је обухватио читаву државу, када је уништење Јевреја вршено као конвејерском траком. Филм „Наше мајке,наши очеви“ то врло пажљиво крије.
Историја представља наличје политике. Покушај да се војници Вермахта прикажу као часни људи високог морала представља покушај да Немцима донесе морално олакшање после вишегодишњег покајања због злочина њихових предака. Наручиоци и аутори филма су читавом свету показали да Немци горе од жеље да најзад исправе рамена и да са себе збаце терет моралне одговорности за фашизам. Берлину уопште није лако да са таквим теретом спроводи своју спољну политику…
Немачка је држава којој је увек било тесно у сопственим границама. Поседујући политичку енергију и борбеност Немачка је два пута почињала светске ратове што, морамо се сложити, није у стању сваки народ да учини. Пошто су претрпели страховит пораз у Првом светском рату, од кога многе државе не би успеле да се опораве, Немци су само јако удахнули ваздух и одмах предузели Други светски рат!
После новог пораза Немачку су натерали да вештачки смањи свој апетит и да у том вештачком стању проведе неодређено дуго време, при том су се САД и њихови европски савезници из НАТО-а увек лојално односили када би на високе дужности у СРН били постављани бивши есесовци и гестаповци.
Када би долазило до исказивања нацизма у било ком његовом облику Немачка Демократска Република, која је била у пријатељским односима са СССР-ом, активно се борила, док се Запад надао да ће при том бити искоришћено и неутрошено паљење мржње бивших хитлероваца.
При уједињењу обе Немачке као узор за угледање у социјално-политичком погледу је узета Западна Немачка, односно онај њен део у коме – ако су се и борили са неонацизмом то није чињено тако чврсто, како је то чињено на истоку земље. Западна Немачка се за све Немце претворила у законодавца моде политичко-светског погледа на свет, што је резултирало својеврсним идеолошким плодовима.
Велика Немачка
Уједињење обе Немачке је по себи обећавало да та земља неће дуго мирно седети чекајући свој „комадић хлеба“ који би јој додељивали други. Са запада Немачку је парала јака Француска, са истока – пропорционално слаба Пољска. Импулс немачког експанзионизма не може да се креће у западном правцу, он иде у источном. Зато се и појавио филм о чврстим, интелектуално префињеним Немцима и примитивним Пољацима, али не и Французима. Пољска представља зону животних интереса Немачке. То је и полазиште за притисак на Русију, и тржиште купопродаје, и потенцијални савезник. Тако је било одувек, тако је све до данашњег дана. Географија је врло тврдоглава ствар.
У Пољској данас све више јача шлески сепаратизам. Део становника Пољске који живи у том делу се или бори за признање Шлеза као посебне националности, или се нада да ће Шлезија бити одвојена од Пољске и враћена Немачкој. У Шлезији има 67,8% становника Пољске којима је својствена самосвест која није пољска, а у том броју је 92% пољских Немаца. Објекат надахнућа и симбол чврстине шлеског духа за аутономаше је историјска фигура Јузефа Кождоња (1873 – 1949) – чешког политичара, колаборационисте од времена Другог светског рата, идеолога и јаког поборника независности шлеског народа, оснивача и руководиоца Народне банке Шлезије и Народне партије Шлезије.
Берлин финансира пронемачке организације Шлезије, захтева све већа права за локалне Немце, док Пољаци у Немачкој имају много мање права у култури.[1]Постоји претпоставка да неки пољски медији и организације које проричу „креси всходни“[2](Западна Белорусија и Западна Украјина) такође опстају захваљујући немачком новцу. Тако Немци, шпекулишући са носталгијом Пољака због изгубљених „креса-всходних“ дорађују технологију информационе контроле над „кресама заходним“, тј. над Шлезијом. Све чешће се чује питање о повратку шлеским Немцима њихових имовинских права која су они изгубили после уништења Трећег рајха.
Немачка тежи активној великој политици, постепено и неприметно мењајући информационо поље око тако осетљиве теме, каква је Други светски рат. Народ, затворен у себе и прикован кајањем, није у стању да обавља политичке задатке које му постављају његове вође. Том народу треба повратити веру у себе. То се данас чини преко историје, а сутра – преко будућности суседних народа.
NJEGOS I IVO ANDRIC , nas nije PODIJELIO ,
oni OPISUJU EPOHU ,
oni taj OPIS dogadjaja toga vremena cine kroz LICA u DRAMI ,kao sto je GORSKI VIJENAC , oni OPISUJU strasti DOZIVLJAJE osjecaje KAKO SU SE OSJECALI MISLILI ,
CRNOGORCI ,TURCI I i domaci muslimani TOGA DOBA-TOGA DOBA!
Evo sto NADJOH na, BOSNJACI-net,
GENERATOR GENOCIDA: GORSKI VIJENAC – ISTRAGA POTURICA
Gdje neki,
Autor: Dr. Šemsudin H. Hadrović
Objavljeno: 17. March 2013. 16:03:25
Ovako razmislja ,
Dakle, ako pođemo tim putem i zamislimo da se nalazimo na času maternjeg jezika, (naše doba) negdje u Crnoj Gori, gdje nastavnik/nastavnica citira učenicima stihove iz Gorskog vijenca:
………………………………………
Kako smrde ove poturice;……………………………………….1242
Zaudara zemlja Muhamedom………………………………….558
Bog vas kleo pogani izrodi…………………………………………73
…………………………………………
više je nego jasno, kakve onda to kontinuirane poruke zla i mržnje i dalje širi ovo ne-djelo kroz školske programe u crnogorskom obrazovnom sistemu.
Dr Pr, , Hadrovic,
nasa “NASTAVNICA” ima osjecaj da toj DJECI objasni,
da su to bili OSECAJI LIKOVA iz TOGA DOBA koje je ODREDJIVALO ZLO VRIJEME –
i traziti UZROKE TIH OSECAJA znaci DJECI URADITI takva PREDAVANJA , A NE SE SAMO prikovat ZA SAMI dogadjaj!
“ISTRAGU POTURICA” – ZASTO je bila?
U to DOBA ona ima I te kako OPRAVDANJE kod CRNOGORACA ISTOCNO PRAVOSLAVNE VJERE ona nosi RATNICKI pohod a nikako GENOCIDNI,
koji i ka\ko zele neke “SNAGE” upumpati u TIKVE danasnijim GENERACIJAMA!-sram ih BILO,
DOGADJAJ se zbio bio pod BREMENOM njihovog OPSTANKA VJERE I ZIVOTA itd…
– i OSUDJIVATI GA iz drugog vremena druge epohe , i PROGLASAVATI ih ne BORCIMA za OSLOBODJENJE ZA SVOJU VJERU SLOBODU OPSTAJANJE I gurati ih u GENOCIDNE RATNIKE,VRLO JE SRAMOTNO,ne MOZE se OPISIVANJE ISTRAGE POTURICA iz TE DIMENZIJE PRIKAZIVATI ,
prvo ne VASOJ DJECI dr,PROFESORE HADROVIC ,
jer upravo vi a ne CRNOGORSKA NASTAVNICA vi I PWS sirite MRZNJU!
ovaj tekst je greskom na RAZRADU poslad mjesto mu je ispod NJEGOSA na ,
Ratimir Vujačić: Njegoš 1813-2013.
pa molim da ga prebacote a slijedi ,moj ODGOVOR TAMO -OPSERVACIJA , Dr HADROVICU!
Istorija se ponavlja
Iako se među istoričarima vodi stalna borba oko toga koji metod je u istoriografiji najsveobuhvatniji za istorijsku konstrukciju, oko jednog se svi oni slažu – istorija se ne ponavlja. Međutim, istoriografi zaboravljaju na jednu malu, zanimljivu a, iznad svega, paradokslanu zemlju, Crnu Goru, koja svakim danom svojom unutrašnjom dinamikom ostavlja bez teksta svoje građane.
Koliko Crnogorci znaju da budu paradoksalni, govore nam mnoge činjenice iz naše istorije, ali svakako najveći paradoksi zastupljeni su u sferi politike i “sljedbeništva određene ideje”. Kao najbolji primjer toga možemo navesti slučaj da je Crna Gora imala najviše članova Komunističke partije u odnosu na broj stanovnika kada je u pitanju jugoslovenski okvir, ali opet i najveći broj uhapšenih lica kada je došlo do čišćenja te iste partije 1948. (čak 1,16% stanovnika Crne Gore bilo je procesuirano kada je došlo do razlaza sa Staljinom). Ovu “tvrdokornost” lijepo nam predočava i podatak da 23 godine narod u Crnoj Gori vjeruje samo jednoj političkoj struji, po čemu polako postaje prepoznatljiv u demokratskim vodama Evrope.
Međutim, po jednom paradoksu postaćemo ekskluzivni u svijetu – “ponovili smo istoriju”. Da bi ovu nemogućnost dokazali kao refleksiju u ogledalu, poslužiće nam jedan izvještaj za 1909. godine, čiji je autor Henri Bomont, britanski poslanik na Cetinju. Praksa Forin ofisa bila je da agenti u inostranstvu pišu i šalju analitične i opširne “Annual Reports” o zemljama u kojima se nalaze i na taj način upoznaju najistaknutije britanske političare o dešavanjima u određenoj regiji. Ovi izvještaji imali su na sebi oznaku povjerljive štampe. (Prevod ovog izvještaja učinio je i objavio u Istorijskim zapisima istoričar Saša Knežević). Tekst je jako zanimljiv zbog činjenice da je pisan kritičkim perom jednog Engleza, ali i zato što njegovi redovi neodoljivo podsjećaju na sadašnju političku situaciju u Crnoj Gori.
Pored kratkog istorijskog prikaza razvoja crnogorske države, Bomont daje svoju viziju institucija sistema u Crnoj Gori. Pošto je Crna Gora na početku XX vijeka bila najmlađa parlamentarna država u Evropi, on sumnja da je ova zemlja dovoljno zrela za predstavničke institucije i konstatuje da se uprkos Ustavu, zemljom upravlja autokratski. “Sve važnije mjere inicira knjaz, a ministri više zavise od njegove volje nego od Narodne skupštine. Izbori se tako namjeste da vlada može računati na većinu.” O organizaciji vlasti Bomont kaže da je primitivna, dok su zvaničnici većinom neobrazovani, lijeni i neefikasni, pa u ministarstvima vlada konfuzija tako da je za njega pravo čudo kako Vlada uopšte funkcioniše.
Ovaj ostrvljanin iznosi nam i veoma zanimljive podatke iz oblasti ekonomije. Uvoz je znatno nadmašivao izvoz, a Crna Gora nije imala industrije osim duvanske, dok je na inostano tržište izvozila samo stoku, kožu, vunu i maslinovo ulje. Dakle, niti jedan industrijski proizvod. Bomont je zapazio da ovakav odnos vodi ka deficitu državnog budžeta, pa je Crna Gora bila primorana da se zadužuje. Nakon uzetih kredita kod austrijskih banki, uspješno je uzet i zajam kod Messrs, Boulton Brothers & Co u iznosu od 6.000.000 kruna, sa kamatom od 5%. Od uzetog zajma građanima je obećana: izgradnja velikih zgrada namijenjenih ministarstvima i javnim službama, osnivanje banke i izgradnja puteva.
Kada bi se napravila paralela sa današnjom praksom naše ekonomske elite, Nikoli Petroviću je zbog deficita bilo preostalo samo jedno rješenje: da uvede sistem “perper po perper” i svojim građanima obeća izgradnju autoputa Bar–Boljari, ali na njegovu žalost tada u Crnoj Gori nije bilo elektronskih brojila, mobilne telefonije i kineskih investitora. U daljoj razradi crnogorskih ekonomskih prilika, Bomont ističe da je publikacija prvog budžeta u Crnoj Gori dovela do raznih istraga o tome kako su finansije zemlje vođene u prošlosti, i da je opozicija po prvi put imala priliku da se o tome izrazi. Ovo nas može podsjetiti na rad Anketnog odbora iz 2012. godine, kada je na dnevni red bilo ispitivanje sumnjivih privatizacija u Crnoj Gori. I tada, kao i danas nijesu postignuti vidljivi rezultati.
Što se tiče štampe i slobode medija ovaj Englez je precizan: “Ne postoji nezavisno izražavanje mišljenja, a javno kritikovanje vlade može biti opasno.” Vidimo dakle, da nedavni podaci koje je iznio Freedom house da Crna Gora po slobodi medija zauzima 74. mjesto u svijetu i epitet zemlje djelimično slobodnih medija imaju svoje “istorijsko utemeljenje”. Kada je pisao konkretno o ličnostima sa crnogorske političke scene, Bomont se najviše zadržao na opis knjaza, njegovih sinova i par najistaknutijih ministara.
Za crnogorskog suverena kaže da je “najupečatljivija ličnost u Crnoj Gori” da priča slikovito i impresivno, ali da “striktno poštovanje istine nije jedna od njegovih osobina.” O sinovima knjaza Nikole engleski agent nije iznio neki poseban stav, sem da je stariji “slabijeg karaktera”, a srednji – neobrazovan i ambiciozan. Zajedničko za dva brata jeste to što “imaju lošu reputaciju u vezi finansijske nečasnosti”. Za najmlađeg princa, Bomont je samo konstatovao, da je prijatan i za razliku od braće školovan u inostranstvu.
Što se tiče opisa ministara, u očima Engleza, gospodin Lazar Tomanović – tadašnji predsjednik ministarskog savjeta i ministar spoljnih poslova, nije neki naročiti znalac stranih jezika a ima i “vrlo mali uticaj na svoje kolege iz vlade koje vode posao bez konsultovanja sa njim i primaju naređenja direktno od knjaza Nikole.” Međutim, za razliku od današnjih ministara, gospodin Tomanović je živio spartanski u malom stanu, čiji je zakup iznosio svega 40 funti godišnje. Najbolji utisak na Bomonta ostavio je ministar vojni Mitar Martinović.
Malo pomalo, kako odmiču Bomontovi redovi, njihov čitalac se izgubi u vremenu, pa se u trenutku zamisli da slučajno ne čita današnju dnevnu štampu. Nakon 100 godina, Crna Gora se ponovo nalazi na istom putu siromaštva i ekonomske zaostalosti. Kada bi se Bomont digao iz mrtvih ne bi morao da piše novi izvještaj o Crnoj Gori, dovoljna bi bila blaga dopuna starog. To nam, nažalost, govori da nijesmo naučili lekciju iz istorije, jer nas opet iscrpljuju iste rane.
Zbog toga, ukoliko ne počnemo sa revitalizacijom crnogorske ekonomije i sa politikom povećanja životnog standarda građana, ukoliko ne ojačamo kritički stav prema potezima koji nam ne idu na ruku, Bomontovo predskazanje postaće realnost: “Budućnost Crne Gore je, dakle, vrlo nejasna. Siromašna, nesposobna za razvoj zbog komunikacijskih teškoća, sa manjkom prirodnih resursa i stanovništvom bez preduzetničkih ambicija, sa nesposobnom administracijom koja ništa ne čini da se suprostavi umrtvljujućem efektu vojne i finansijske zavisnosti od vlade Rusije, izgleda da se nema čemu nadati osim golom opstanku…”
http://www.vijesti.me/kolumne/istorija-se-ponavlja-kolumna-128025
Pozdrav!
Hvala Vam što ste potpisali peticiju 6 тачака демократизације ЦГ
http://www.peticije24.com/6tacakademokratizacije_cg
Da POTVRDITE Vaš potpis ili da UKLONITE potpis, molimo Vas da otvorite sledeću stranicu:
http://www.peticije24.com/v/13570641/7P8GX4
Molimo Vas da proširite reč o ovoj peticiji. Što više potpisa ima na peticiji, na nju će biti usmereno više pažnje od strane medija i onih koji donose odluke.
Srdačan pozdrav,
Peticije24.com
POSTOVANI,
bit cu uskracen da mogu komentarisati na ANALITIKU,
PRFIDNO MI JE ZABRANJENO kao ILIJI PETKOVICU da ulazi u KAZINA EVROPE,
JA SAM POSTAO DUKLJANSKA OPASNOST kako njima tako i njihovoj CRKVI tako i NJIHOVOM KOMUNIZMU ,
NEPRIJATELJ br. 1.
Tako su me INDETIFIKOVALI ,
i sada mi svaki KOMENTAR kasape i POLIVICNO OBJAVLJUJU,
pogotovo kada NAPRAVIM PRESJEK i FOKUS na PARTIZANE -KOMESARE itd….
Ali nista rekao sam ako mi jos jedan PREPOLIVE necu se javljati,
Jer time NANOSIM SAMO STETU PO MOJIM STAVOVIMA kada se objave polovicni,
zar ne ?
Nadam se da mi je PROSTOR SLOBODAN kod vas posto ne UCESTVUJEM vise na nijednom FORUMU portalu itd….
SRDACAN POZDRAV,
ZIVAC
SIDA I KOMUNIZAM zive i umiru sa PACIJENTIMA, nidje pod KAPOM NEBESKOM, DIPLOMA ne moze od MAGARCA NAPRAVIT COJEKA, ako nije MAGARAC SA DIPLOMOM SPOSOBAN da sebe i druge neskolovane ZAPOSLI, bolje da je DOMA SJEDIO ILI CUVA KOZE I OVCE, covjek se SKOLUJE, da bude SPOSOBAN DA KREIRA POSAO ZA SEBE, a ne kao MAGARAC, da ceka pred DRZAVNE I OPSTINSKE INSTITUCIJE DA GA ZAVEZU ZA FOTELJU I POKAZU DJE SU JASLE.