Dragan Šepelj: ARBEIT MILO FREI

Naš premijer povratnik, multitalentovani ekonomista, pedagoški i naučni radnik, Milo Đukanović, potpisuje meni najupečatljiviju i najduhovitiju izjavu dosadašnjeg protoka godine:
“RAD SE MORA SE ISPLATITI !”
…reče Milo, pored još nekih drugih umotvorina, zainteresovanim studentima – njih 200 (dvije čete studenata)- u školi preduzetništva na prestižnom svjetskom sveučilištu UDG – to vam je ono zdanje preko puta Renault zastupništva, na ulazu u Podgoricu, gdje u dvorištima u blizini obično mirno pasu zadnje preostale podgoričke krave vimena nabreklih od količine ukusne trave i akademskog znanja koje zrači iz obližnjeg sveučilišta.
Odmah mi je pala na pamet ona čuvena krilatica koja je stajala iznad kapije zloglasnog nacističkog logora u Aušvicu: ARBEIT MAHT FREI (rad oslobađa). Ta krilatica je stajala na svim nazi kampovima pravljenim za preduzetne Jevreje, Slovene, Cigane i komuniste, ali je ova iz Aušvica najpoznatija.

“Najveći problem Crne Gore danas su ljudi koji nijesu spremni da kontinuirano uče, koji nažalost najčešće posljednji udžbenik iz koga su spremili ispit na fakultetu i posljednja pročitana knjiga. Ako radite ozbiljno ako uložite dnevno 20 časova posla, taj se rad mora isplatiti”, poručio je premijer.

The Premijer je, dunkve, krenuo ozbiljno i u naobrazovanje ove zapuštene mikro nacije, osim što se svojski trudi da nam podebljava račune u bankama svojim kormilarenjem na Putu za Jevropu. “Samo 20 časova!” – garantujem da je uskliknuo “Vasilije”, student fenomenalnog sveučilišta učilišta UDG, naravno u sebi, ne želeći da prekida ovo nadahnuto skoro pjesničko obraćanje premijera povratnika.
“Jesi to mislio, sedmično, mjesečno, godišnje!?”
“Ne sprdaj se, Milo, časti ti!” – takođe će, u sebi, dostojanstveno, podanički, studentica “Milja”, sa druge godine ekonomije ovog sjajnog sveučilišta. “
“20 sati rada I učenja dnevno!!! E malo ga prećera i ti, junače, ovo ni meni ne bi nampalo nakon svih ovih godina” – kolegijalno će, u sebi, i stari drugar, kumpanjon, ekonomski guru Crne Gore, Veselin Vukotić, organizator ovog sjajnog predavanja i mentor svih nama znanih i neznanih heroja tranzicije i referenduma.
Ne sporeći umješnost premijerovu u dokazivanju crnogorskom društvu da je najbolji I najpogodniji za posao koji obavlja, čak mu priznajući da je u ponuđenom odabiru kadrova na oba politička pola vjerovatno daleko najumješniji, uz opasku da ima katastrofalnu konkurenciju pa se nema baš čime ni pozoriti, mislim da je ipak malo pretjerao sa ovim nastupom. Trebao je sve ovo reći ipak ponajprije svojim vitezovima u Vladi, ministrima, i vazalima u javnim preduzećima i ustanovama, profesorskom kadru lojalnih ministranata DPS-a. Ja bih ga još više cijenio, mnogo više nego što to radim kad kažem da je najbolji od ponuđenih političara. Odmah zamišljam kako ministri, direktori, profešuri, aktivisti rade 20 sati, mrtvi umorni kasno dolaze kući gdje ih za stolom čeka pospana supruga, majka, sestra i davno ohladnjela večera. Od juče. To bi bila Sretna Zemlja, ne Besudna kako ju je, ne bez dokaza, nazvao jedan povlašteni dissident komunizma kakav je bio Đilas. Monako, iz slogan LSCG.
Ali, Milo je ipak to sve samo ispričao studentima sa UDG i zainteresiranim medijima, te nekim ljepuškastim sljedbenicama iz Matica i ostalih organizacija, lišavajući nas velike šanse da društvo krene naprijed krupnim koracima. U Jevropu. No, nikad nije kasno.
Karnevalski su dani. Neka sazove sjednicu Vlade, obuče staro odijelo sa radnih akcija iz osamdesetih, koje je siguran sam posjećivao sa žarom i zadovoljstvom; par lažnih kratkih glumačkih brkova iz CNP, zalizana kosa, traka na podlaktici sa svastikom ili grbom DPS – svejedno, i neka krikne ili odpjeva svojim poslušnim i nama dragim ministrima: “ Tek je 12 sati. Treba 20 za Jevropu. Volio bih znati, mislite li na mene kad ste s Njom. Tek je 12 sati.
ARBEIT MAHT FREI, Gvozdenoviću, Ivanoviću, Lukšiću, ARBEIT MAHT FREI.”
Bolje Njima nego crnoj duploj četi od 200 izgorenih studenata sa UDG i onim jadnim preostalim kravama koje pasu u susjedstvu sveučilišta. Mlijeka ionako nema dovoljno.
Čuš 20 sati. Malo Milo li je.