Zipp: Kod Čeda Francuza

Najs Vajs + Čedo Francuz = Ljepota poroka
ili bolje, redom
Čedo Francuz + Najs Vajs = Ljepota poroka
u međuvremenu su se izdašavali i Las Vegas i Maestral.
Kakav “Čedo Francuz”, vjerovatno se pitate. O čemu ovaj?
Da pukašam da vam predstavim Čeda Francuza(francuz mu nije prezime već su ga prozvali tako zbog nekog njegovog angažmana u Francuskoj):
Čedo Francuz je boem, koji je živio život za neku knjigu ili dokumentarni film. Bio je i dubler u nekom davnom američkom filmu, skačući sa zidina Dubrovnika u more. Ali ovdje neću o njemu, već u njegovoj kafani-kockarcnici, koja se zvala “Kod Čeda Francuza”. Ta kockarnica je preteča one u Maestralu i onih u Las Vegasu, iako je bilja divlja, neregistrovana.
Dakle, prva ili druga kuća uzovodno od sastavaka na ušću Ribnici u Moraču nalazi se mala kuća Čeda Francuza. Do unazad 15-tak godina ona je bila kockarnica u kojoj je Čedo Francuz kupio piksu i služio piće zajedno sa svojom suprugom, i tako zarađivao za život. Dvije uvijek zadimljene sobe, 3-4 kartaška stola, veoma skromna piksa koju je kupio od igrača: kafa, pivo, sok, rijetko viski ili votka koji su bili po veoma skromnim cijenama, a koje su povremeno konzumirali igrači i kibiceri, bili su jedini izvor Čedovih prihoda. Čedo je znao mjeru. Ako bi pokupio neko veče 20-tak eura od pikse, ne bi je više uzimao za to veče. Drugo veče možda ne bi pokupio ni 5 eura. A uvijek je bilo vike, nerijetko svađe među igračima, ponekad i tuče. Nerijtko su teški igrači koji gube maltretirali i Čeda i njegovu suprugu. Sve to je Čedo Francuz morao trpjeti. U srednjim godinama, bez posla, zanata i drugih prihoda, pretvorio je kuću u kojoj je živjeo u kockarnicu. Tu atmosferu, sudbina i psihologija Čeda Francuza i njegovih gostiju bili bi idealan motiv za neku pripovjetku Dostojevskog. Ili za novi film Živka Nikolića – da je živ.
Kako sam do 20-te godine bio strastven kockar, zavisnik ili ovisnik o pokeru – samo me on interesovao i samo sam o njemu mislio, ponekad bih svratio na partiju i kod Čeda Francuza. Kako sam igrao veliki poker, iako tako mlad, igrači kod Čeda su mi bili obično “ispod nivoa”: igrali su previše sitan a previše bučan poker. Bučan u tom smislu, što se puno pričalo, svađalo, vikalo, ciganisalo što bie rekli(ništa protiv Cigana, nego je to “odamaćen” izraz).
Tamo je čest gost bio jedan, kasnije će se ispostaviti veliki biznismen – pogodite koji?
Taj biznmismen, ako izgubi jednu noć recimo današnjih 200 eura, sledećih nekoliko noći je bio samo kibicer – ako ne bi imao od koga da uzajmi. Sve dok mu ne bude plata.
Kasnije, kada je postao veliki biznismen, imao je da kocka svako veče u kazinu “Maestral”-a, ostavljajući, kako mi kažu stotine hiljada eura kao od šale. Međutim, uprkos tome što te stotine hiljada za njega nijesu predstavljale ništa, često je maltretirao osoblje u kazinu. Pomislio sam da je to navika iz vremena maltretiranja Čeda Francuza i njegove supruge Ite? A oni su samo zarađivali za život, isto kao što to radi osoblje kazina hotela “Maestral”.
Da li je onomad, kada je u Las Vegasu za par dana izgubio milion, pa tražio od ovdašnjih banaka da mu dostave još dva – a tu je bio problem zbog nekog američkog zakona o provjeri pri dostavljanju veće količine novca, maltretirao osoblje tamošnjih kazina, ne znam. Ali sumnjam. Jer bi: ili završio u zatvoru, ili bi ga vrane kljucale u pustinji Nevade.
Ko je koga ovdje uhvatio za guzicu, ili zadnjicu – kako Miško kaže?
Ili, ko može u ovom društvu, zasad, bilo što da učini, svakome da kaže: “možete me svi povući za k….”?