Jadranske tranzicije: Od soli do golfa

Umjesto ptica i proizvodnje soli, crnogorske vlasti primjerenijom svrhom za Ulcinjsku solanu vide hotele i golfere. Radnici će ostati bez posla, 250 vrsta ptica bez staništa, ali će profitirati jedan vješti poduzetnik. U Hrvatskoj, na Marleri se beru zadnji karfioli prije dolaska bagera, a i drugdje niču novi golf planovi.
U zbirku jadranskih apartmanizacijsko-korupcijskih afera u ime razvoja i golfa ubrojila se i ulcinjska solana Bajo Sekulić u Crnoj Gori. Ta samozvana ekološka država, i prema nedavnom istraživanju ruskih medija još malo pa “Ruska Gora”, s trenutnih 40 posto nekretnina u vlasništvu nositelja ruskih putovnica, u apartmanizaciji i rasprodaji napredna je čak i u usporedbi s ostalim jadranskim susjedima.

Osim što se u Ulcinjskoj solani nešto čak i proizvodi ili se donedavno proizvodilo, ovo je i izuzetno važno područje za ptice gdje obitava 250 od ukupno 500 vrsta koje se mogu naći u Crnoj Gori. Samu solanu je 2004. godine od države preuzeo Eurofond podgoričkog biznismena Veselina Barovića, i od tada počinje njezin raspad koji je doveo do pokretanja stečajnog postupka u travnju prošle godine.

“Eurofond i Barović do sada nisu pokazali interes da kompaniju izvuku iz stečaja”, piše u siječnju crnogorski portal Vijesti online. Za to jednostavno nemaju financijske računice jer je u posljednjoj izmjeni Prostornog plana Crne Gore područje solane prenamijenjeno u građevinsko za izgradnju hotela i golf terena. Cijena zemljišta tako je višestruko porasla, dok je vrijednost radnika i soli ostala na niskim granama. “Solanu je kupio za 800 tisuća, a sada pokušava da je proda za skoro 260 miliona eura što znači da bi ovaj vješti biznismen, ako mu to uspije, zaradio 320 puta veću sumu od uložene, a da pritom nije morao da se trudi da ulaže i vodi kupljeno preduzeće, već samo da ga uništi”, piše Radio Slobodna Evropa.

To je područje sada “turističko-razvojna zona”, predano tako mešetarenju zemljištem i daljnjem izjedanju apartmanizacijskog biznisa ostataka vrijednih prostora na crnogorskoj obali. Prema pisanju lokalnih medija, izradu Prostornog plana do 2 020 godine financirala je tamošnja delegacija Europske unije pa se tako i Unija našla u ovom skandalu.

Prenamjena je usvojena unatoč protivljenju građana Ulcinja i brojnih nevladinih organizacija, a neke od njih bezuspješno zazivaju i tamošnjeg državnog tužitelja da krene u akciju.

“Ovaj je ekološki dragulj najznačajnije gnijezdilište, zimovalište i odmorište pri seobi ptica na istočnoj obali Jadrana čime njegova vrijednost prevazilazi isključivo interes Crne Gore, budući da ptice koje tamo borave i koje treba da budu osnovni pokretač turističkog razvoja zaleđa Velike plaže nijesu ‘crnogorske ptice’ već dolaze sa drugih područja. Zbog svih tih vrijednosti ovo područje je prepoznato kao IBA-područje od međunarodnog značaja za boravak ptica, zatim kao Emerald stanište Bernske konvencije, a od 2008. godine nalazi se na listi potencijalnih Natura 2000 staništa u Crnoj Gori”, stoji u apelu organizacije Green Home.

Kako je Ulcinjska solana i na Ramsarskoj listi međunarodno značajnih močvarnih staništa, iz Ramsarske konvencije ponudili su crnogorskoj Vladi i vlasniku rješenja koja bi se zasnivala na tome da solana nastavi proizvoditi sol i razvijati održive oblike turizma, kako se to radi na najvećoj močvari na Mediteranu u Camargueu, na jugu Francuske, a od čega ovaj park prirode ubira miljune svake godine. Međutim, oni se nisu očitovali o ovim prijedlozima, a ni prvi pokušaj prodaje imovine solane u sklopu stečajnog postupka nije uspio zbog nezainteresiranosti kupaca.

“Upozoravamo cjelokupnu javnost da bi uništavanje ulcinjske Solane jednom za svagda ugasilo nadu da ćemo ostvariti ustavno opredjeljenje i postati ekološka država, što bi nesumnjivo imalo negativan efekat i na razvoj turizma kao jedne od strateški najvažnijih grana”, apelirao je i Ekološki pokret OZON krajem prosinca.

Crnogorska je priča šira od golfa i ekologije. Osim prenamjene i uništavanja poljoprivrednog zemljišta, što je obično slučaj u Hrvatskoj, ova priča uključuje i uništenje proizvodnje. “Kupovina fabrike samo zbog vrijednog zemljišta je specifičnost crnogorskog modela privatizacije koji za rezultat ima, sa jedne strane, stotine otpuštenih radnika i propale fabrike, a sa druge ogroman profit za nove vlasnike tako privatizovanih kompanija”, objašnjava lokalni ulcinjski portal.

izvor: h-alter.org