Kako se kamp pretvorio u kemp (ili priča o 60.000 eura)

Kako smo saznali sa lica mjesta, u prijestonici Cetinje zapažen je značajan broj NN lica, za koje se pretpostavljalo da su povezani sa kubansko – bolivijskom terorističkom grupom CHE. Naime, na obroncima planine Lovćen, po tvrdnjama mještana, ulogorio se veliki broj naoružanih osoba koji svakodnevno trče do vrha Lovćena i nazad. Na tu vijest, gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović stavio je na snagu ukaz o vanrednom stanju u tom dijelu grada i odobrio hitnu evakuaciju mještana podlovćenskog kraja. Pripadnici specijalne antiterorističke jedinice Prijestonice su nakon evakuacije izvršili upad u kamp u kojem su se nalazila lica za koja se vjeruje da su povezana sa terorističkom grupom CHE. Pretresanje kampa prekinuto je kada su gerilci – mahom mladi i nejaki muškarci – odlučili pozvati starješine. Prvi se pojavio tvrdeći da je marksistički revolucionar, kubanski gerilski vođa, ikona XX vijeka. Jedan od pripadnika antiterorističke jedinice tvrdio je da to nije istina, i da prepoznaje Srđana Grahovca, glumca, iz Zetskog doma. “Danas bi svako da je Napoleon!” uzviknuo je on ljutito. Na tu konstataciju, ostali pripadnici antiterorističke jedinice strpaše Grahovca u kombi i zaprijetiše mu ludačkom košuljom, a neko dodade i: “Dosta je bilo jednog generala, nemoj još i ti!”

Onda se pojavi pravi starješina, glavom i bradom. Tvrdio je da je sve nesporazum. “Mi smo upravo na mjestu prvog organizovanog ustanka u Drugom svjetskom ratu na tlu porobljene Evrope” rekao je. “Organizujemo vojnu obuku.” Cetinjski specijalci i dalje su ga gledali sa nevjericom. “Radimo u interesu Crne Gore. U interesu partije. Ovu vojsku finanasirala je država Crna Gora sa šezdeset hiljada eura! Evo, zvaću sad Źagu, da se uvjerite.” Pozvao je i uključio laudspiker.

“Alo?”

“Źaga, Slobo je.”

“Koji Slobo?”

“Milatović, Źaga.”

“Pa znaš li Slobo koliko je sati?”

“Četiri popodne.”

“Pa što me zoveš ovako rano?”

“Na Cetinje sam. Sa vojskom. Dosla je cetinjska policija da pretresa kamp.”

“A rekao sam fino Janku da ćemo bit providni. Toliko vojnika, niđe žene. Poslaću Radmilu da ti pomogne…”

“Ada, nije to. Nego ne vjeruju da nam je vlada dala šezdeset hiljada. ”

“A ne znaju ti oni što je gerila, bre! Aj’ ti, Radmila je ka’ furija. Ona će sve to završit.”

“Fala Źaga.”

“Aj’ Slobo, pa se čujemo.”

Ubrzo se pojavila Radmila Vojvodić u pratnji gradonačelnika prijestonice. Akcija pripadnika specijalne antiterorističke jedinice je obustavljena. Gerilci su nastavili da trče gore dolje po Lovćenu. Detalji o njihovoj misiji ostali su nepoznati javnosti, a čak i kad smo, na osnovu zakona o slobodnom pristupu informacija, tražili iste od Agencije za nacionalnu bezbjednost, rečeno nam je da je u pitanju državna tajna.

Bilo kako bilo, mještani podlovćenskog kraja spekulisali su o posjetama javnih ličnosti ovom kampu, između ostalih Branislava Mićunovića, Branimira Popovića, Janka Ljumovića, Marinka Vorgića… Kako i zašto – nikom nije jasno. U blizini kampa Radmila Vojvodić organizuje svake večeri „Kabare El comandante”.

S.L.

Povod za odlazak našeg dopisnika na lice mjesta je današnji tekst u Побједи:
Reditelj Slobodan Milatović za Pobjedu o novoj ambijentalnoj predstavi “Če Gevara”