Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra, za razne afere, štedljive supruge, plate, bonuse…,reći ću vam!

piše: Dr Momčilo Dušanov Pejović 

Milan Roćen

Intervju(i) sa gospodinom Milanom Roćenom, ministrom vanjskih (spoljnih) poslova Crne Gore, na tv „Vijesti”-ma u emisiji „NAČISTO”, kao i razne izjave ili intervjui Premijera Vlade Crne Gore, gospodina Igora Lukšića, a povodom burnih nedavnih dešavanja na dnevno-političkoj sceni Crne Gore i posebno „afere listing”, pozitivno su se na mene odrazili ili dojmili dajući mi veliki spisateljski podstrek da kažem neki svoj (u)tisak iz onoga što sam imao prilike čuti i vidjeti (slikom i riječju)!? Iz mnogo razloga bilo je inspirativno uživjeti se u njihovoj ulozi, oprobati se kao „režiser” jednog (sve)mogućeg intervjua pa napisati nešto o „doživljaju” koji me je snašao ili obuzeo datom prilikom, više izazivajući moje želje za „sticanjem publiciteta” nego spisateljske namjere i (ne)otkriveni „talenat ili dar” koji sada kanim pretočiti u jedan moj (ne)mogući intervju pod naslovom „(NA)ČISTO SA SVIMA”!

Kažem, i to javno, da su me imenovane političke i državničke ličnosti značajno inspirisale njihovim izjavama i ujedno me ohrabrile da kao slobodan građanin u „ekonomski prosperitetnoj” zemlji sa zaradama od 30 odsto evropskog prosijeka kao demokratski i (pro)evropski nastrojeni građanin, a po Ustavu države u kojoj živi, ima (za)garantovane slobode govora i mišljenja, javnog reagovanja, iznošenja sopstvenoga stava i kritičkog sagledavanja, naučnog tumačenja, saopštavanja i tako dalje i tome slično!

Dakle, ohrabren njihovim smjelim impresijama i (nad)realnim prikazivanjem ukupnog društveno-političkog i privrednog stanja u Crnoj Gori, a posebno načinom gledanja, prikazivanja i tumačenja određenih prilika, pojava ili događaja i raznoraznih dešavanja u posljednih par mjeseci, nekolike godine ili pak unazad par decenija, hrabro se kao laik upuštam u posao početnika novinara, iako bez i najmanje namjere da nekoga ugrozim ili mu uskratim benefite, koje mi pripadaju po osnovi njihove unaprijed (za)uzete rubrike i objavljivanja teksta u ovom slučaju (ne)mogućeg intervjua sa samim sobom, ali samo u svojstvu Premijera ili Ministra vanjskih (spoljnih) poslova, naravno ni manje ni više, iako je pretenciozno i suviše rizično !

Možda bi moglo biti mjesta za zlonamjerne ili zajedljive da mi pribace ili podvale da se ovdje radi o mojim ličnim aspiracijama na visoke političke i državničke funkcije i položaje, iako se u ovim mojim godinama ne stiče takva karijera, kao moguće opcija za traženje prostora za dokazivanjem, jer sam bio „neuspješan” na naučnom planu odnosno propao sam na izboru u zvanje za naučnog savjetnika, mada je to bila više nečija jaka namjera stavljanja do znanja nestranačkim i neposlušnim ličnostima da se moraju prikloniti ako veće neće pokloniti i ujedno velika stranačka igra da ne smije(m) proći!

Neko će i dodati, pa reći, da se kao (ne)ostvaren u naučnom životu sada želim (do)hvatiti drugog, mnogo lakšeg, iako opasnijeg posla, ali mnogo isplativijeg u materijalnom pogledu, a kao čvrst dokaz tome da je veliki broj mojih kolega upravo involviran u politiku i da su se dobro „situirali”, makar oni u ambasadorskim foteljama, a njih nije mali broj. Nijeste u pravu, apsolutno, i vi to znate, ali zar je vama važno šta je od svega navedenog istina i na čijoj je ona strani u ovoj vašoj ekološkoj, nezavisnoj, malenoj i po mnogo čemu poznatoj „zemlji čuda”, kako je neki odavno prozvaše.

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra vanjskih poslova (ipak ću zadržati naziv spoljnih poslova i tako ću se ubuduće predstavljati), ima li išta od honorara za ovo što pišem i objavljujem? Reći ću vam da ne primam NIŠTA. A onima koji sumnjaju u navedenu činjenicu neka redakcije tih medija isplate makar sto puta više od onoga koliko su meni do sada isplatili!

Ako me pitate, kao Pemijera ili Ministra spoljnih poslova, da li je Crna Gora dobila datum pregovora, kao što njeni koalicioni partneri i zvaničnici na vlasti hvaleći se pričaju? Reći ću vam da ne znam, jer nijesam vodio glavne pregovore niti za njih „mnogo” lobirao!? Međutim, znam da smo dobili „uslovne pregovore” ili da rečem, a da ne bude to za naše uši odviše „zvučno”, dati su nam „domaći zadaci” iz poglavlja 23 i 24, koji se do juna 2012. godine moraju uspješno odraditi.

Ako me pitate, kao Pemijera ili Ministra spoljnih poslova, kako su moje dvoje đece još nezaposleni, iako sam na tako velikoj i visokoj političkoj i državničkoj funkciji? Reći ću vam to pitajte one u birou rada zašto od njih traže da se prekvalifikuju i da li su zbog toga izbrisani iz evidencije nezaposlenih?

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, otkud to da moja đeca nemaju nekretnine u sopstvenom vlasništvu? Reći ću vam da provjerite njihove imovinske kartone i bankovne račune, a od Direkcije za nekretnine zatražite posjedovne listove! Znam, i to još da dodam, da ću im ostaviti ne tako velika kreditna zaduženja i neprodate knjiga koje sam štampao o svome trošku!

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, otkuda mi stan od 109m²? Reći ću vam da u njemu živi moja petočlana porodica i da smo se ja i žena kreditno zadužili da bi se u njega uselili, a naravno da sam prethodni stan od 60m² morao ustupiti-prodati Univerzitetu Crne Gore, onako kako je to njegova komisija procijenila.

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, za razne afere, kao na primjer: Avale i Zavale, šumske i krivolovne, kupovina vladinih aviona, Koding-e i brojne privatizacije malih i velikih preduzeća po Crnoj Gori? Reći ću vam da je to sve bacanje prašine u oči građanima Crne Gore i da se stvarni krivci neće za lako otkriti odnosno sve će se završiti ili su već završene po onoj narodnoj „tresla se gora rodio se miš”!

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, za sve „moje afere” počevši od „učešća” u Avganistanu, direktorstva u Državnom arhivu Crne Gore (22 mjeseca), izboru u naučno zvanje, privilegijama i benefitima koje imam i primam za rad u naučnom časopisu, za moj „konflikt interesa” jer poznajem direktora sa kojim radim u istoj naučnoj ustanovi pune tri decenije i tako dalje, reći ću vam da su to bile igre onih koji cijeli svoj život provode u dubokoj pozadini njihovih nalogodavaca i plasiraju ih zarad boljeg rejtinga na „pozadinskoj” ljestvici.

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, za moju „štedljivu suprugu”, onda vam moram reći da je za nešto više od tri decenije našega bračnoga života štedjela na svemu što se moglo kupiti i donijeti u ruke i u domaćinstvu spremiti, da je po vas cijeli dana i bogme po noći šila i krpila djeci dok su bila mala nečesove „’aljine”; dok sam po arhivima i bibliotekama istraživao, ne bi li prikupio arhisku građu za doktorsku disertaciju sa sobom sve pare nosio – cijelu platu, dotle je ona kao i dan danas mijesila brašno, rastezala tijesto, pravila kore i razne pite, jednom riječju rastezala koliko god je mogla ono malo novca koje sam zarađivao ne bi li nekako prehranila porodicu, ali moram reći i to da još nije uspjela, iako je rekoh mnogo štedljiva, da ušpara ni eura, a kamo li za desetak godina ambasadorske fotelje „uspjela ušteđeti” za stan.

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, otkud bonusi ministrima u iznosu od preko 4000 eura, a nema novca za isplatu oduzete zarade unazad tri godine i vraćanje istih na prethodno stanje? Reći ću vam da je to najlakši način za državu Crnu Goru da se zadrži visoki „evropski prosijek” životnog stanadarda svih građana Crne Gore. Naravno da bi oni na vlasti i „politička elita” iz „rata za mir” mogli da bolje žive i troše koliko ih je volja odnosno da dijele benefite i visoke bonuse. Novca ima, ali je mnogo više potreban onima na vlasti, jer ste ih vi birali!

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, zašto su nam prosječne mjesečne plate 500,00 eura? Reći ću da su one mnogo manje iz razloga što su „političkoj eliti” na vlasti, direktorima i poslanicima, koji su u raznoraznim odborima, upravnim odborima i bordu direktora, primanja na mjesečnom nivou u prosijeku od 2500-3000 eura.

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, da li poznajem Šariće, Kaliće, Keljmendije i da li sam sa njima imao telefonski kontakt? Reći ću vam da ih ne znam lično niti sam imao sa njima bilo kakva kontakt, a o njima znam ono što su štampani mediji u Crnoj Gori objavili! Samo da dodam da će neko morati snositi punu materijalnu, moralnu i krivičnu odgovornost za ono što je o meni objavljeno kao „afera listing”.

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, koliko imam radnoga staža i jesam li što ušteđevine ostavio đeci? Reći ću vam da radnoga staža imam pune tri i po decenije, a da sam u zvanju višega naučnog saradnika, i da mi je mjesečna plata i sva moja lična primanja ne viša od 796,00 eura, i da što se tiče ušteđevine neka je niko slobodno ne traži poslije moje smrti, nako da uzaludno traga za nečim čega nema(m).

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, da li bi oni u Senatu Univerziteta Crne Gore mogli tumačiti mjerila i kriterije za izbor u akademsko ili naučno zvanje onako kako su do sada tumačili? Reći ću vam da im ne bi bastalo, već bi se potrudili i potrčali da mi napišu i više radova nego što sam stavio kao bibliografiju ili bodovao pojedine radove. A da još dodam da bi Rektor i prorektori, ipak, razmislili da li bi na onakav način diskutovali i započinjali sjednice bilo Vijeća društvenih nauka ili Senata kada je su u pitanju bile reference dr Momčila D. Pejovića, a bogme bi i glasanje bilo drugačije (na)vođeno ili preporuke za glasanje ostalim članovima Senata. Vjerujem da bi mjerili više puta pa tek onda skrajali uzduž i poprijeko, gledajući reference naučnih radova, a ne one koje su političke odnosno stranačke prirode objavljene kao kritičko reagovanje na društveno-političku zbilju u Crnoj Gori!

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, da li bi Uprava policije i nadležne službe u policiji odnosno Ministarstvu unutrašnjih poslova za godinu dana istražnih radnji  konačno dostavili izvještaj šta su uradili na pronalaženju lica koje je krivotvorilo i lažno se predstavilo potpisaujući se ispod teksta sa mojim imenom i prezimenom, naučnom titulom i naučnim zvanjem i sve to objavilo u dnenom listu „DAN” od 18. decembra 2010. godine, a da niko ne odgovara niti državni tužilac da se glasne ili njegova administracija da me obavijeste, niti ministar policije, a ni direktor policije i tako dalje? Da li bi moglo biti da odgovornost niko ne snosi, a cijeli teret lažnog predstavljanja i kompromitujućeg teksta nikome na teret ne stave sem potpisniku ovoga (sve)mogućeg „intervjua”? Reći ću vam da se to ne bi moglo desiti, nego bi svi potrčali u sudstvu, tužilaštvu i Upravi policije, pa bi se našla „IP adresa” sa koje je poslat kompromitujući tekst koji je potpisalo lice lažno se predstavljajući sa mojim imenom i prezimenom.

Ako me pitatete, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, zašto sam bez dlake na jeziku, reći ću vam da bi mi bilo isto i da su mi po jeziku stavljene čelične bodlje. Još samo da dodam da ne znam koliko je dobro onima koji cijeli svoj život provedoše kao ćutolozi!

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, da li će neko odgovarati – snositi odgovornost za „aferu listing” ukoliko se ne pronađe počinilac, bez obzira da li se radi o sposobnosti ili nesposobnosti stručnih lica i službi da se uđe u trag počiniocima toga krivičnoga djela? Reći ću vam da bi cijela služba morala da pretrpi radikalne promjene kako na stručnom i organizacionom planu tako i na personalnom i da bi makar ministar Unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije i ANB službe bili odmah smijenjeni, a istraga bi se morala nastaviti i krivci za navedenu aferu kazniti. Naravno da bi i moje „afere” prije nego sam postao Premijer ili Ministar spoljnih poslova bile u potpunosti istjerane na čistac i sankcionisani počinioci.

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, zašto se zakon o lustraciji još ne uvodi u naše zakonodavstvo, a na brzinu smo donijeli-usvojili dekriminalizaciju uvrede i klevete? Reći ću da bi to bio prioritet svih prioriteta u reformi crnogorskoga zakonodavstva.

Ako bi me pitali, kao Premijera ili Ministra spoljnih poslova, a da vam može biti, za mnogo toga što je ostalo bez pitanja i odgovora, kao na primjer o rasporodaji preduzeća, o trgovini droge, kriminalnim organizacijama, organizovanom kriminalu i korupciji, sudstvo i reformama u njemu, sindikatu i vječitim predsjednicima sindikata i tako dalje? Reći ću vam da bih sve to duboko sasjekao u korijenu, jer nam se mnogo toga nagomilalo u prethodne dvije decenije. Jednom bismo rasčistili sa onima koji su vodili „rat za mir”, a koji su danas „mirotvorci” i zagovornici evropskih integracija ili ulaska u NATO alijansu iz ličnih interesa u cilju očuvanja sopstvene političke moći u vlasti i ogromnih materijalnih vrijednosti stečenih na nezakonit način!

Ako me pitate, kao Premijera ili Ministra spoljnih (vanjskih) poslova, da li je ovo danas dan ili noć? Reći ću vam da od kada su došli na vlast ovi „mladi, (s)lijepi i pametni“ meni je mrklo, liše moje đece i cijele omladine u ovoj državi njihovoj.