U savladavanju dužničke krize u Evropi kao i krize zajedničke valute, Njemačka ima jednu od ključnih uloga. Ali koji je put najbolji? Sada je ponovo aktivirana ideja veće političke integracije Evrope.
Nekadašnji nemački kancelar Gerhard Šreder smatra da je pouka evro-krize jasna – Evropi je potreban znatno viši stupanj integracije, uključujući uvođenje funkcije zajedničkog evropskog ministra finansija. „Svi će morati da odustanu od dela sopstvenog nacionalnog suvereniteta“, izjavio je Šreder u intervjuu za nemački nedeljnik Špigel. Prema njegovom mišljenju, više nema mesta za otezanje, već je potrebno što pre krenuti u realizaciju projekta tzv. evropskog jezgra.
To je potrebno, smatra raniji kancelar, kako bi Evropa bila u stanju da se nosi s drugim velikim subjektima globalne politike, a to su pre svih Azija pod vođstvom Kine te SAD nakon što se oporave od krize. Time Šreder ponovo aktivira ideju koja se pojavila još dok je on bio kancelar – ideju ne samo ekonomske već i političke integracije onog dela Evropske unije koji je na to spreman. U prvom redu to se odnosi na Nemačku i Francusku.Podrška kancelarki Merkel
Ovom svojom izjavom Gerhard Šreder s jedne strane ponavlja politički zahtev svoje socijaldemokratske stranke, ali istovremeno daje podršku i jednom delu demohrišćanske unije sklonom daljem procesu političke integracije. Tako je nedavno sadašnja nemačka ministarka za rad Ursula fon den Lajen govorila o uspostavljanju Sjedinjenih Evropskih Država kao cilju kojem bi nemačka politika trebalo da teži. A nemačka kancelarka Angela Merkel i njen francuski gost Nikola Sarkozi, prilikom svog nedavnog susreta, pokrenuli su inicijativu za uspostavljanje jedinstvene evropske privredne vlade.
Brojni posmatrači odavno tvrde da je projekt zajedničke valute evra bez jedinstvene finansijske, pre svega fiskalne, politike samo polovičan i da na duge staze ne može funkcionisati. Dok je ideja dalje evropske integracije u Francuskoj vrlo popularna, u Nemačkoj je ona do sada dočekivana uglavnom sa skepsom. Kao posledica dužničke krize, kojoj se još uvek ne nazire kraj, sada se međutim među nemačkim političarima i u javnosti sve više širi uverenje da je potrebna strukturalna promena evropske politike.
Potreban novi Lisabonski ugovor
Zajednička valuta bez zajedničke fiskalne politike nema budućnost
Na jedan važan problem upozorava međutim šef Nemačkog udruženja sindikata (DGB) Mihael Zomer. On napominje da uspostava zajedničke evropske gospodarske vlade nije predviđena dosadašnjim ugovorima Evropske unije, pre svega Lisabonskim ugovorom. Zbog toga je dalji korak u tom pravcu moguć sam uz novo formuliranje Lisabonskog ugovora, kojeg je potrebno onda iznova i potpisati – i to od strane svih zemalja EU.
Njegovo obrazloženje nije samo formalne prirode – evropska ekonomska vlada mora da ima jasnu demokratsku legitimaciju i kontrolu, naglašava nemački sindikalac. I on je uveren da ćemo jednog dana imati Sjedinjene Evropske Države, ali tek u nekoj neodređenoj budućnosti.
Prema rečima Gerharda Šredera, u toj zajedničkoj Evropi će svoje mesto kao članica imati i Turska, a Rusija će biti pridruženi član. Jedino tako je moguće obezbediti političku stabilnost i ekonomski napredak, smatra bivši kancelar. Šef bavarske Hrišćansko-socijalne unije Horst Zehofer upozorava da je za put evropske integracije od ključnog značaja da u projektu sudeluju sve članice EU, a ne samo neke izabrane koje sebe nazivaju „evropskim jezgrom“. „Evropa se ne sme razbijati“, naglašava Zehofer.











Moze li neko od VAS ZAMISLIT UJEDINJENE JEVROPSKE DRZAVE,
dhje je PDV 20%,
porez na lichne dohotke 40%, sa osnovicom od 5000 eura béz poreza,
sa porezom na nepokretnu imovinu 1-2%, progresivni, 1% do 200 000 eura,
carina i akcize na alkohol i cigarete od 100%,
putarina na auta od 10 centi po kilometru, mjerenje satelitsko za svako auto,
porez na fosilno gorivo 200%,
porez po kilovatu 100%,
porez po kubiku VODE 300%, novac za puteve, kilovate i vodu se REINVESTIRA u putnu mrezu, ALTERNATIVNE IZVORE ENERGIJE HIDRO I VJETRO GENERATORA I U TEHNOLOGIJU ZA TRETMAN OTPADNIH VODA.
ZABORAVI POREZ NA PROFIT I KAPITALNU DOBIT KAMATE; DEVIDENTE I PRIHODE OD POSTANARA ILI TURISTA 20% za GRADJANE I PRAVNA LICA.
Last edited by milovan; Today at 15:39.
“Svi će morati da odustanu od dela sopstvenog nacionalnog suvereniteta.”
Moze li Njemacka u doglednom periodu i da proglasi aneksiju Grcke, Spanije i Portugala?
German court to rule on eurozone rescue
http://www.ft.com/intl/cms/s/0/5c42925c-d89e-11e0-9089-00144feabdc0.html#axzz1XFd0do4j
Ne moze, ali MOZE DA UVEDE PRINUDNU UPRAVU, i postavi DIREKTORA ZA DRZAVE U STECHAJU,
koje moraju prihvatit REFORME.
Talijanski radnici izašli na ulice
Autor: Krešimir Dujmović
Italiji se piše sve gore. Trenutačno je koliko-toliko spašava Središnja europska banka, no radnici nemaju previše razumijevanja za novi paket mjera štednje koji će povećati PDV i dob za mirovinu. Najveći talijanski sindikat pozvao je članove na osmosatni štrajk koji će paralizirati javni prijevoz
Nezadovoljstvo Talijana na pravom je putu da eskalira u scene s atenskih ili madridskih ulica. Paket mjera štednje kojim Berlusconijeva vlada želi uštedjeti 45,5 milijarde eura u sljedeće dvije godine, danas poslijepodne bit će na izglasavanju u gornjem domu parlamenta, a do 20. ovog mjeseca trebao bi biti ratificiran i u parlamentu. Manevarski prostor za ublažavanje posljedica po egzistenciju građana je minimalan do nikakav. Naime, Italija je na tržištu kapitala u vrlo nezahvalnu položaju, s bankama čije su dionice u posljednjih mjesec dana pale za 37 posto, najviše od svih članica eurozone, a cijena posuđivanja narasla do visine koju država ne može servisirati, prenosi The Guardian.
Vezane vijesti
Italija još uvijek egzistira na burzama naprosto zahvaljujući Središnjoj europskoj banci koja kupuje njezine obveznice, no ta usluga dolazi s cjenovnom markicom: hitan i konkretan plan ušteda. Ima već nekoliko tjedana kako je Berlusconijev tim predložio nacrt, no sada će mu se najvjerojatnije pridodati povećanje PDV-a, kao i podizanje dobi za odlazak u mirovinu. Prava prilika da najveći sindikat CGIL danas pozove članove na osmosatni štrajk za koji se očekuje da će paralizirati javni prijevoz, baš kao i red letenja, dok Senat daje zeleno svjetlo programu ušteda. Isto će najvjerojatnije učiniti i Donji dom pred kraj rujna. Situacija je toliko ozbiljna da su čak i članovi blago lijeve Demokratske stranke najavili podršku.
Sudionik štrajka Marco Vacca zna tek jedno – vlada ne može vraćati povjerenje kreditora preko leđa radnika na rubu siromaštva: ‘Radim u industrijskoj praonici i zarađujem 1.000 eura mjesečno. Na rubu sam granice siromaštva i nije u redu da budem meta novih mjera štednje.’
Kako smo natuknuli, Središnja europska banka postavila je vrlo stroge uvjete za privremeno spašavanje Italije od grčkog scenarija. Mario Draghi, koji preuzima čelništvo te banke od studenog pozvao je vlastitu zemlju na hitnu akciju riječima da se usluga Središnje banke ne može uzeti zdravo za gotovo. Apelu se pridružio i talijanski predsjednik Giorgio Napolitano: ‘Ovo je znak konstantnih poteškoća na putu za povratak povjerenja investitora, a koje je hitno i nužno.’ Pozvao je nadalje sve zastupnike Senata i parlamenta da daju podršku programu ušteda.
Najgore od svega, kresanje proračunskog deficita tek je manja stavka za povoljan status na tržištima kapitala. Daleko važnija je perspektiva rasta, nešto za što Italija još nema pojma što i kako. S navedenim paketom mjera zemlja će u najboljem slučaju produljiti stagnaciju. Ako ne iskoristi to vrijeme za nove gospodarske inicijative, katastrofa je neminovna.
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/146897/Talijanski-radnici-izasli-na-ulice.html
Evropa bez granica!
Treba ici naprijed, Evropa ima šansu da bude drugačija i lider u svijetu u mnogim poljima, ali građani treba da daju svoj doprinos i utiču na kontrolu i stvaranje demokratske zajednice koja se neće pretvoriti u totalitarnu i imperijalističku big brother tvorevinu.
Duboki uvid u nas same daje prave primjere,ali ljudi su cesto lijeni da odgledaju taj video i nesto nauce.Citava poenta krize u EU i USA je isfabrikovana od banaka i one su glavne krvopije.Neko sad ozbiljno misli da Merkel,Sarkozi,Cameron ili neko cetrvti imaju stvarnu moc i da oni nesto odlucuju.Citava ideja EU je zamisljena da se stvori jedna drzava,jedna banka,jedinstvena valuta i zajednicka vojska.Svi ovi nepovezani,nasumicni,slucajni dogadjaji su duboko povezani i vode ka jednom jedinom cilju,stvaranje totalitarnog sistema gje ce postojati mikrocipovano stanovnistvo koje ce biti na nivou robota.kada dodje pravo vrijeme smanjice se broj stanovnistva u Evropi i svijetu da ne bude vise od 500 miliona.gdje ce biti 10 miliona gospodara i ostatak ce biti poslusnici.
Sve ono sto su nacisti nekada htjeli sada EU to puno suptilnije radi razlika je u tome sto je to toliko grandiozno da vecina obicnih smrtnika nije u stanju da vidi cunami koji se priblizava.
Tu imamo mobilne telefone,internet,rigorozne kontrole na aerodromima,milione kamera,presrijatenje i skladistenje svih elektronskih komunikacija,od interneta,telefona .Naravno tu su i sve vrste softvera koji kupujemo ili ugradjujemo na nasim uredjajima koji su prije svega prilagodjeni agentima iluminata da mogu nesmetano da udju kroz zadnja vrata.najbolji primjer je pogresno programiranje softvera u Fukusimi gdje je Mosadovo osoblje bilo odgovorno za sigurnost rada nuklerke,pa su pogresnim programiranjem izazvali katasrtofu 100 puta vecu od Cernobila.Uplaseni Japanci ne smiju ni da pokazu prs
tom ko im je kumovao u nuklearnoj katastrofi neuporedivo vecoj nego u drugom svjetskom ratu.
Ovo je bila mala ilustracija sto Novi Svjetski Poredak moze da napravi neposlusnima.
Ono sto je prilicno nezapazeno je katastrofalno ili na nivou APOKALIPSE,sistematsko unistenje proizvodnje hrane i svega onoga sto je povezano sa ljudskom ishranom.
prvi put u istoriji u zadnjih desetak godina,imamo organizovano,programirano djelovanje Sveukupnog aparata EU u istrebljenju,iskorijevanju,eliminisanju,svega onoga sto su hiljadama godina upotrebljavali u ishrani ljudskoj kao i zivotinja.
Znaci sva ona hrana koju su nase babe i djedovi nekada pripremali,sve ono voce i povrce,sirevi,skorupi,sve ono pripremano i pravljeno prirodnim putem za dvije decenije ce nestati iz Evrope.
Zato cete u prodavnicama imati pune police,voca koje je istog oblika,velicine,boje ali totalno bez mirisa,ukusa ,varenika koja ima ukus sladoleda,hleb koji je kao zvakaca guma,voda koja zahvaljujuci hemikalijama moze da opstane u plasticnim bocama i po 12 mjeseci,Nocna mora covjecanstva je tu na nasim policima,u mobilnim telefonima,na televiziji gdje koriste 25 ili 26 frame da nes podsvjesno truju sublimiranim porukama.
U Hrvatskoj potac mog prijatelja je upozoren prije neku godinu od veterinara da je on taj koji treba da vjestacki oplodi krave a ne njegov bik.Djavo je odavno zakucao na nasa vrata ali mi to ne vidimo,zauzeti milionima informacija kojima nas kljukaju iza svakog ugla.
Najdalje je ipak otisla medicina.Covjecanstvo je hiljadama godina upotrebljavalo prirodne ljekove za izlecenje skoro svih bolesti,ali zakonskom regulativom,naravno na insistiranje farmaceutske industrije i intezivno lobiranje medicine,doktora i drzave sva ona znanja koja su se prenosila sa koljena na koljeno su skoro nestala a ove nase generacije su skoro sve nazalost zaboravile.Ko je cuo za petrovac,konoplju,steviu,bokvicu,koprivu,maslacak.
zato svi znaju nurofen,antibiotike,Red Bul i koka kolu.
Znam jednoga tipa koji ne pije nista drugo zadnjih 35 godina osim koka kolu.rekao mi je da ne moze da vari hranu bez nje.Jednom sma mu rekao,sto bi uradio kada bi morao da biras izmedju djece ili koka kole.
Zeitgeist !!!!
Polako ali sigurno…
Protokoli sionskih mudraca.
Zbog straha od produbljivanja dužničke krize u eurozoni, tržište kratkoročnog bankovnog kreditiranja našlo se prošli tjedan pod snažnim pritsikom. Banke, bojeći se da bi uskoro mogle ostati bez mogućnosti samofinanciranja i naplate odobrenih kredita, masovno drže gotovinu te se teško odlučuju na međusobno posuđivanje novca.
Prema pisanju londonskog Financial Timesa, takav pritisak na tržištu kratkoročnog financiranja posljednji put je viđen u travnju 2009. godine. Analitičari europskih banaka kažu kako bi se financijski sustav mogao naći pred slomom bez kredita Europske središnje banke (ECB), no niti takav oblik financiranja neće biti održiv zauvijek.
Nick Matthews, analitičar RBS-a, kaže: “Nalazimo se pred ključnim momentom dužničke krize u eurozoni. U financijskom sustavu prisutne su tenzije jer brojne banke imaju poteškoće na privatnom tržištu kreditiranja gdje pokušavaju uzeti kredite. Te se banke moraju oslanjati na ECB. No to ne može biti dugoročno rješenje.”
Ekonomist brokerske kuće Icap, Don Smith, komentirao je: “Posljednjih dana i tjedana primijetili smo izraženu zabrinutost vezanu uz bankarski sustav”.
Banke moraju plaćati ekstra premiju za novac posuđen na tri mjeseca u odnosu na prekonoćno kreditiranje, koje se smatra najmanje rizičnim. Zadnjih dana, pak, razlika između kamata na ova dva posuđivanja dodatno se produbila. U utorak je razlika, između Eonia, kamate na prekonoćno posuđivanje i Euriobora, kamate na tromjesečno posuđivanje, iznosila 78 bazičnih bodova.
U četvrtak se spustila na 74 bazična boda, što je još uvijek za 10 bazičnih bodova više u odnosu na tjedan prije. Za usporedbu prosječna razlika u razdoblju od siječnja do lipnja kretala se između 20 i 25 bazičnih bodova.
Drugi znak pritiska na tržištima eurozone je i oštro povećanje novca kojeg banke drže na računu kod Europske središnje banke. U utorak su depoziti kod ECB-a iznosili 169 milijardi eura, što je najveća razina od kolovoza 2010. Dan kasnije, u srijedu, iznosili su 166 milijardi eura. O kolikoj je promjeni riječ najbolje govori podatak da su 15.lipnja depoziti bili 4,98 milijardi eura.
Prije izbijanja financijske krize iznos novca kojeg su banke deponirale kod središnje banke bio je blizu nule jer su banke slobodno posuđivale novac drugim bankama, umjesto da traže sigurno utočište s manjim prinosom.
Posljednjih tjedana, posebno talijanske banke imaju poteškoća u pristupu financiranju na tržištu jer su ulagači zabrinuti situacijom u tamošnjem gospodarstvu.
http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Svijet/tabid/104/View/Details/ItemID/71898/ttl/Umjesto-medusobnog-posudivanja-banke-novac-drze-kod-ECB-a/Default.aspx
MALO je tko u Europskoj uniji mogao odahnuti zbog prognoze da eurozoni vjerojatno ne prijeti recesija s dvostrukim dnom, koju je iznio Standard & Poor's. Ta je izjava ostala u sjeni smanjenih projekcija gospodarskog rasta, što znači da se krize nećemo tako brzo riješiti.
Sumornim gospodarskim statistikama u dobroj mjeri doprinose i Europska centralna banka (ECB), odnosno njen predsjednik Jean-Claude Trichet. Mnogi će se financijski stručnjaci složiti da je Francuz pobrkao prioritete; ECB ne samo da ne doprinosi ekonomskom oporavku, već ga i usporava!
Borbom protiv inflacije ECB ubija mogućnost gospodarskog oporavka
Šefovi ECB-a zadnjih su godina demonstrirali talent podizanja kamatnih stopa u najgorem mogućem trenutku. Učinili su to u lipnju 2008. godine, kada je kriza taman kucala na vrata, a onda ponovo u travnju i lipnju ove godine, taman kada se činilo da bi mogao uslijediti gospodarski preporod.
Trichet ima svoje razloge za ovakvu politiku. Šef ECB-a podizanje kamatnih stopa opravdava strahom od inflacije. U više navrata je Trichet izjavio da mu je glavni prioritet očuvanje financijske stabilnosti, pa ECB-ove kamatne stope pokušava koristiti kao instrument za reguliranje cijena na tržištu eurozone.
Gospodarski prioriteti
Istina je da su stope inflacije, usprkos krizi, ostale relativno niske. Ali također je činjenica da eurozona ima puno većih problema od inflacije: visoka nezaposlenost, usporeni gospodarski rast i pokušaji Grčke, Portugala, Irske, Španjolske i Italije da izbjegnu bankrot trebali bi imati prioritet. Podizanjem kamatnih stopa šef ECB-a pogoduje samo jakim gospodarstvima poput Njemačke, dok svi ostali trpe negativne posljedice.
James Surowiecki u uglednom časopisu New Yorker vrlo je jednostavno sumirao osnovne probleme eurozone: premalo rasta i previše duga. Za oba problema djelomično je odgovorna i politika ECB-a, koja tvori svojevrsni zatvoreni krug: podizanje kamatnih stopa rezultira skupljim zaduživanjem, čime se usporava gospodarski rast. Čak i kada ECB kupuje obveznice Italije i Španjolske da bi te zemlje spasila od bankrota, time samo “krpa” rupe koje je sama stvorila, tvrdi Surowiecki.
Šutiranje mrtvog magarca
U kontekstu dužničke krize, pogrešna politika ECB-a dodatno dolazi do izražaja. Većina europskih zemalja ionako su primorane na rigorozne mjere štednje i rezanje potrošnje, što već samo po sebi ograničava gospodarski rast. Kada uz to i središnja banka odbija svaku pomisao na ekspanzivnu politiku, možemo govoriti o ekonomskom ekvivalentu “šutiranja mrtvog magarca”.
Naime, zbog dužničke krize čak ni jake ekonomije ne mogu prosperirati od niskih kamatnih stopa i zauzdavanja inflacija. Istina je da Njemačkoj ne odgovara pad vrijednosti robe koju izvoze u ostatak Europe. Ali još manje im odgovara gospodarski krah i pad kupovne moći u zemljama s kojima posluju. Svi su na gubitku, a šefovi ECB-a i dalje ne pokazuju da su naučili lekciju. “ECB provela je ovu godinu u borbi protiv fantomske prijetnje inflacije. Vrijeme je da se suoče s pravom prijetnjom recesije”, zaključuje Surowiecki.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/kako-europska-centralna-banka-pogorsava-krizu/569139.aspx
Ratnici iz trosjeda traze krivce za sopstvenu nesposobnost, dok dhjedovo imanje pokrijeva DRACHA&KOPRIVA,
razmazeni i lijeni vide bjelosvijetske zavjere,
dok guzicu dobro zalijepljenu za stolicu ne zele pomjerit, ali svojim svijetlim mozgovima se razmedju i pomazu u pamet LUDOM NARODU, da svi shvate, da se ne vrijedi borit i trudit, jer je bitka unaprijed izgubljensa, nash NEPRIJATELJ JE JACHI OD NAS njih je 10 miliona a nas BUDALA I ROBOTA 490 miliona, ali smo mi programirani da njih sluzimo, jer nam taj OPAKI NEPRIJATELJ brani da muzemo desetak krava ili kupimo buljuk koza i zivimo u skladu sa PRIRODOM, ali chak i ovi shto vide zavjeru,
dobro znaju da je sve to teorija,
a praksa je neshto drugo,
nashe gospodje vishe vole pedikire i manikire i sex u grad, i muzu jedne sise, umjesto ekoloshki chiste sredine i zivota na selu,
ali se od te bolne istine radje bjezi u teorije BJELOSVIJTSKE ZAVJERE, svi zaboravljaju chinjenicu da 40% EU budzeta ide POLJOPRIVREDI, da se podrzi poljoprivrednik da ostane na svom imanju, da ne opterecuje prenatrpane gradove, dhje vishe borave po bolnica i klinika i psihologa 132 miliona gradjana EUe je proshle godine trazilo pomoc od istih, NARODSKO LUDILO JE POSTALO ZAKON.
Islandski predsjednik optužio je europske zemlje u nedjelju da su prisiljavale Island da pristane jamčiti otplatu dugova njegove banke, čime je oživio spor s Britanijom i Nizozemskom čijim građanima banka duguje milijarde.
Kada je bankarski sektor Islanda doživio slom tijekom globalne financijske krize 2008. zamrznuti su računi u Landsbanki koja je primala uplate britanskih i nizozemskihi štediša putem online fondova nazvanih Icesave.
Island je rekao da će imovina propale banke biti dovoljna za otplatu oko pet milijardi dolara duga Birtancima i Nizozemcima. Dvije su zemlje, međutim, tražile da vlada u Reykjaviku da državna jamstva za vraćanje duga.
Na referendumu ranije ove godina Islanđani su po drugi puta odbili dati jamstva.
“Ljudi u vladi su popustili pritisku Europljana…”, rekao je predsjednik Olafur Ragnar Grimsson javnoj radio postaji RUV. On je rekao da je zahtjev Britanca i Nizozemaca da vlada jamči otplatu duga “apsurdan”.
“Tako da ono što se sada događa dokazuje da se s tim pitanjem pažljivo postupalo od početka bilo bi potpuno nepotrebno Islanđane i našu suradnju s Europom stavljati u ovu luđačku košulju”, rekao je.
“EU treba istražiti i suočiti se s pitanjem kako je bilo moguće da članice EU-a pristanu podržati ovo apsurdno potraživanje od Islanda”, rekao je.
Britanci i Nizozemci su, uz podršku drugih država EU-a, također uspjeli uvjeriti MMF da izvrši pritisak na Island, rekao je Grimsson i dodao da mu je bivši čelnik MMF-a Dominique Strauss-Kahn u siječnju 2010. rekao da nije sretan što se ta organzacija koristi koristi kao “šaka” protiv Islanda.
http://www.nacional.hr/clanak/115657/island-kaze-da-je-bio-prisiljavan-jamciti-dugove-banke
Island sa 100 milijardi duga, 300 000 stanovnika, i sa BNPom od 14 milijardi , samo uz pomoc Skandinavskih zemalja je izbjegao BANKROT, da ima takve solidarnosti na Balkanu,
DOMINACIJA STARIH JEVROPSKIH HOSHTAPLERA koji drze 85% finasija u svom vlasnishtvu i Slovenija, nebi bila tako izrazena u postkomunistichkim zemljama koje su prodale svoje BANKARSKE SISTEME STRANCIMA i zadrzale samo 15% u svojim rukama.
Demokracija kakvu još niste vidjeli
Amerikanci se mogu sjetiti da je na početku financijske krize 2008. Island doslovce bankrotirao. Razlozi su navedeni samo u prolazu, te je otada ova malo poznata sjeverna zemlja pala natrag u zaborav i gotovo se ni ne spominje u medijima, piše The South African Civil Society Information Service (SACSIS). No Island je stvorio jedan novi sustav i othrvao se međunarodnim uvjetovanjima, što mu je pomoglo da se izvuče iz krize
Pet godina čistog neoliberalnog režima na Islandu, koji broji 320 tisuća stanovnika, činilo ga je jednom od najbogatijih zemalja na svijetu. Sve državne banke su 2003. godine privatizirane, a u nastojanju da privuku strane investitore nudili su online bankarstvo čiji su minimalni troškovi nudili relativno visoke stope povrata. Računi pod nazivom IceSave privukli su mnoge engleske i nizozemske male ulagače. No kako su ulaganja rasla, tako je rastao i inozemni dug banaka. Dug Islanda je 2003. bio otprilike 200 puta njegova BDP-a, ali 2007. iznosio je čak 900 posto, a 2008. došlo je do financijske krize. Tri glavne islandske banke, Landbanki, Kapthing i Glitnir, bile su nacionalizirane, a islandska kruna je izgubila 85 posto svoje vrijednosti u odnosu na euro. Na kraju godine Island je proglasio bankrot.
Suprotno onome što bi se moglo očekivati, Islanđani su oporavili svoja suverena prava kroz proces direktne participativne demokracije koja je u konačnici dovela do novog ustava. No sve je to došlo nakon mnogo boli, piše The South African Civil Society Information Service (SACSIS).
Geir Haarde, tadašnji premijer iz Socijaldemokratske koalicijske vlade, ispregovarao je 2,1 milijuna dolara kredita na koji su nordijske zemlje dodale još dva i pol milijuna. Ali inozemna financijska zajednica izvršila je pritisak na Island i nametnula mu drastične mjere. FMI i Europska unija htjeli su preuzeti njegov dug, tvrdeći da je to jedini način da zemlja Nizozemskoj i Velikoj Britaniji vrati dug.
Uslijedili su prosvjedi i neredi koji su na kraju prisilili vladu da podnese ostavku. Došlo je do novih izbora 2009., koji su rezultirali lijevom koalicijom koja je osudila neoliberalni ekonomski sustav, ali je odmah izdala zahtjev da Island isplati ukupno tri i pol milijuna eura. To je značilo da svaki građanin Islanda mora platiti 100 eura mjesečno (ili oko 130 dolara) narednih petnaest godina, s 5,5 posto kamata, odnosno, da se isplati dug koji su prouzročile privatne osobe vis a vis drugih privatnih osoba.
Ono što se dogodilo bilo je neočekivano. Uvjerenje da građani moraju platiti za greške financijskog monopola, da cijela nacija mora biti oporezovana da bi se isplatili privatni dugovi bilo je odbačeno, što je transformiralo odnos između građana i njihovih političkih institucija. Šef države Olafur Ragnar Grimsson odbio je ratificirati zakon kojim bi građani Islanda bili odgovorni za dugove bankara, te je prihvatio poziv za referendum.
Naravno, to je samo povećalo pritisak međunarodne zajednice na Island. Velika Britanija i Nizozemska su zaprijetile stravičnom odmazdom koja će izolirati zemlju. Islanđani su izašli na referendum, a strani bankari zaprijetili su da će im blokirati bilo koju pomoć od MMF-a. Britanska vlada prijetila je da će zamrznuti štednju i provjeru računa Islanđana. Kao što je Grimsson rekao: ‘Rekli su nam da ako odbijemo uvjete međunarodne zajednice, postat ćemo Kuba na sjeveru. Ali ako prihvatimo, mi bi postali Haiti sjevera.’
U ožujku 2010. na referendumu je 93 posto Islanđana glasovalo protiv otplate duga. MMF je odmah zamrznuo njegov kredit. Uz podršku bijesnog građanstva vlada je pokrenula građansku i kaznenu istragu onih koji su odgovorni za financijske krize. Interpol je izdao međunarodne tjeralice za bivšim predsjednikom Kaupthinga, Sigurdurom Einarssonom, kao i drugim bankarima odgovornim za financijsku krizu, koji su pobjegli iz zemlje.
No Islanđani se nisu tu zaustavili: odlučili su napraviti nacrt novog ustava koji bi oslobodio zemlju od pretjerane snage međunarodnih financija i virtualnog novca.
Za pisanje novog ustava Islanđani su izabrali 25 državljana između 522 odrasle osobe koje ne pripadaju nekoj političkoj stranci, ali pod uvjetom da ih je preporučilo najmanje trideset građana. Taj dokument nije djelo nekolicine političara, ali je napisan na internetu. Sastanci se mogu pratiti online, a građani mogu slati svoje komentare i prijedloge. Ustav koji proizlazi iz participativnog demokratskog procesa bit će podnesen parlamentu na odobrenje nakon sljedećih izbora.
Danas se Island oporavlja od financijskog kolapsa na način koji je suprotan od onih koji se općenito smatraju neizbježnima, što je potvrdila i nova šefica MMF-a Christine Lagarde. Grci su rekli da je privatizacija njihova javnog sektora jedino rješenje. A oni u Italiji, Španjolskoj i Portugalu se suočavaju s istom prijetnjom.
Oni bi se trebali ugledati na Island i odbiti se poklonit stranim interesima te pokazati da su suvereni. To je razlog zašto Island nije više u medijima, zaključuje SACSIS.
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/145214/Demokracija-kakvu-jos-niste-vidjeli.html
AGENCIJA za procjenu kreditnog rejtinga Standard & Poor's nastavila je “terorizirati” zemlje eurozone i dolijevati ulje na vatru u ionako kritičnoj situaciji općeg nepovjerenja na globalnom financijskom tržištu.
Najnovija “žrtva” S&P-a je Italija, čiji je rejting skresan s A+/A-1+ na A/A-1, uz dodatak kako je perspektiva zemlje “negativna”. Kao razlog takve odluke navodi se dvojba oko talijanske sposobnosti da skreše javnu potrošnju i dovede svoje financije u red, iako je Italija prije nekoliko dana izglasala vrlo nepopularne mjere štednje. “Smatramo da će usporeni rast talijanske ekonomije ostvarenje vladinih fiskalnih ciljeva dovesti u pitanje”, stoji u objašnjenju S&P-a.
Percepcija je važnija od realnosti
Podsjetimo, S&P je prije Italije već srezao rejtinge Španjolske, Irske, Grčke, Portugala i Cipra. Međutim u situaciji kada tržište doslovno pleše na rubu potpunog raspada zbog neizvjesne situacije u eurozoni, postavlja se pitanje koliko smisla ima ovakav potez koji samo dodatno demotivira investitore, i u čijem je to interesu.
“Ne razumijem motive takve odluke u ovako teškom trenutku, jer to nikome ne pomaže. Tu nešto smrdi. U ovoj situaciji, percepcija je mnogo važnija od realnosti”, kazao je Carl Weinberg iz High Freqency Economics za BBC.
Euro opet tone u odnosu na jen i dolar
“Investitori će biti uzdrmani, kao da dosad nisu bili dovoljno izluđeni. A sad im se u lice baca najava da će se srozati uvjeti za još jednu državu eurozone”, dodao je. Naravno, ova odluka će novo posuđivanje novca za Talijane učiniti još skupljim.
I zaista, investitori su se već uzdrmali. U ranom trgovanju na azijskim burzama, euro je jako pao u odnosu na jen i dolar, a indeksi su općenito bili u crvenom.
“Virtualna zaraza se širi. Ukoliko nema povjerenja u sistemu, sve je moguće. Što je manje povjerenja, to je za zemlje eurozone posuđivanje novca skuplje, a kriza je sve gora. Kriza tada napaja sama sebe”, kazao je Marc Lansonneur iz Societe Generalea.
S&P izazvao krizu 2008. godine?
Zbog ove odluke, koja očito ne pomaže nikome, S&P će ponovno biti pod povećalom, kao i njegovi motivi. Podsjetimo, američko ministarstvo pravosuđa već je pokrenulo istragu o tome je li S&P svojim nemarom svjesno uzrokovala i krizu 2008. godine. Točnije, praksom davanja neprimjerenog rejtinga lošim hipotekarnim kreditima. I da, istraga je pokrenuta i prije negoli je S&P skresao i savršeni američki rejting.
Quo Vadis eurozono?
Ipak najveći problem u vezi ove krize povjerenja očituje se u pukoj činjenici da sve “konstruktivne” fiskalne mjere mogu situaciju stabilizirati na možda dva do tri dana, a promjena jednog slova ili znaka u rejtingu nekakve agencije izaziva ponor iz kojeg se je praktično nemoguće izvaditi.
Čini se da su i političari i ekonomisti u proteklih par mjeseci povukli sve poteze koji su mogli, ali ništa ne pomaže. U situaciji u kojoj ekonomijom očito upravljaju neke “virtualne sile”, povjerenje je jedino vezivno tkivo koje sprječava ovu kulu od karata da se sruši. A njega više nema. Stoga scenarij “spašavaj se ‘ko može” sve više djeluje kao izvjesna budućnost.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/italija-najnovija-zrtva-kreditnih-lesinara-jeli-sp-eurozonu-gurnuo-u-ponor-bez-izlaza/572670.aspx