„Napretku čovječanstva svugdje smeta neograničena vlast običaja, jer se ona svugdje protivi njegovoj težnji zanečim boljim nego što je sam običaj, a ta težnja se zove ili duh slobode ili duh napretka i boljitka.“ (Džon Stjuart Mil)
izvor: nvucak.com, piše: Maja Bakić
Isto je. Od kad znam za sebe. Samo što ranije nismo imali internet.
Dvadeset godina robijamo jednom sistemu, koji opet samo nastavak jedne starije priče, pa je ova nastavak još jedne, pa tako sve do drevnih vremena… To je priča jednog malog svijeta klišea i kalupa, priča ograničenih vidika, simplifikovane stvarnosti, pasivnog prilagođavanja i konformizma, lažnosti, primitivizma. To je priča straha i neslobode. Ljudi su naučeni na strah i to je jedini princip koji funcioniše. A gdje ima straha, tu nema ljubavi, tu nema slobode.
Kako i za koga proizvesti promjene, pomjeranja u stepenima svijesti? Možda je avangardnom duhu suđeno da iščezne u poretku totalitarne primitivne kulture, možda je zaista nemoguće da i jedna intelektualna manjina preživi, možda zaista ne postoji građanska civilizacija u Crnoj Gori i u tom slučaju nema transformacije, ima samo ponavaljanja (za one kojima se posreći) ili potonuća.
Ali…
Ako vjerujemo u optimističniji scenario, onda nam je neophodan kulturni katalizator. Osviješćena bića. Alternativna kultura. Avangardni duh.
Dominantna sužanjaska svijest, naravno teško da će izuzetak dozvoliti kao moguć. Ona će osuditi svaki iskorak u mišljenju, svaki čin koji će joj se podnijeti kao ogledalo sebe same.
Ona će se okomiti na nas, braneći se svim njenim velikim riječima: tradicija, porodica, čojstvo, junaštvo… Iza tih riječi krije sva njena izopačenost i lažnost, njen primitivizam, njena mitomanija, njen edipalno-mizogini karakter.
Treba isplesti mrežu nove kulture. Osloboditi se leševa svojih očeva, što bi rekao Apoliner. Osloboditi ulice i trgove za umjetnost. Biti dovoljno drzak i arogatan spram inkvizicije jedne tvrdokorne javnosti. Izboriti slobodu različitosti!
“Mi nismo vaši neprijatelji
Mi hoćemo za sebe prostrana i neobična područja
Gde se tajna rascvetana nudi onom ko hoće da je bere“
(Gijom Apoliner)
***
Performans crnogorska sahrana/izložba održaće se u srijedu, 31. avgusta u 20h u Perjaničkom domu na Kruševcu.
Crnogorska alternativna kultura nizom akcija i projekata želi da izvrsi dekonstrukciju kulture patrijarhata. Tako će CAK realizovati performans crnogorska sahrana-izložba.
Kultura patrijarhata koja je dominantna u Crnoj Gori produkovala je mizogino, smrtoholičarsko društvo, društvo čiji je fundament totalitarna porodica (pater familias sindrom), društvo koje ne prihvata slobodu različitosti. Ovakva kultura patrijarhata sobom nosi određene ritualne obrasce i modele ponašanja koji pokazuju svu njenu regresivnost, primitivizam i hipokriziju.
Jedan od značajnih rituala ovakvog patrijarhata jeste ritual sahrane. Po nekima ovaj ritual je u crnogorskom društvu daleko najznačajniji, pa se stoga kaže da se može oprostiti nedolazak na svadbu, ali ne i sahranu. Upravo ovaj ritual pokazuje smrtoholičarsku prirodu patrijarhata.
Žene, poput kakvih gavrana crnih, nose crninu i po više mjeseci (pa čak i godina), za pojedine srodnike koje jedva da su poznavali (i prema kojima suštinski nijesu gajile bilo kakvu istinsku emociju). Za razliku od njih muškarci ne nose crninu. Upravo ova crnina služi da liši ženu erotske dimenzije, da naglasi tanatičku, ona je simbol mizogine prirode patrijarhata koji želi da inhibira žensku seksualnost jer upravo u njoj vidi najveću opasnost (s obzirom na to da se ona ne može kontrolisati, što je neprihvatljivo za totalitarnu prirodu patrijarhata).
Crnogorska sahrana predstavlja svojevrsni public event, vid entertainmenta pogotovu za ruralnu sredinu, gdje dolazi do hipertrofiranja hipokrizije.
Performans se bavi sličnošću između rituala sahrane i “rituala” otvaranja likovnih izložbi. I jedan i drugi event su propraćeni poklonjenjem (bilo pokojniku, bilo umjetniku i njegovom djelu). Po izlasku iz kapele/galerije učesnici eventa stoje, ispijaju pića koja se služe, i pričaju (ogovaraju, a predmet ogovaranja je često onaj kojem se poklanjaju). Ove evente prate gotovo uvijek i više nego sterilni govori.
Ruralno stanovništvo migratornim procesima dolazi u urbanu sredinu (bolje reći poluurbanu), i donosi sobom primitivne i patrijahalne obrasce ponašanja. Neki od njih postaju društvena elita (odnosno kvazielita), te se nekadašnji ritualni obrasci ruralne sredine transponuju u nove malograđanske obrasce (tako i imamo suštinski istu ritualnu formu u slučaju sahrana-izložba).
Performans crnogorska sahrana/izložba održaće se u srijedu, 31. avgusta u 20h u Perjaničkom domu na Kruševcu.
javniservis.me 
http://www.nvucak.com/
Bravo za CAK! Ovakve nam stvari trebaju!
Avangardni duh je uvijek aktivan, pokretački, on je skoro uvijek u domenu onoga što Gijom Apoliner naziva “antitradicijom”. (Apoliner je u jednom trenutku možda isuviše brutalan, kad kaže: “Ne možeš vući leš svoga oca svuda sa sobom.”; ali nama su često potrebne brutalne istine da bismo shvatili…)
Prije nekih 6 mjeseci desio se smrtni slucaj u mojoj siroj familiji. U pitanju je bio mlad momak, pa je bilo i vrlo potresno. Kako to obicno i biva u Crnoj Gori, svako pleme ima svog lelekaca, pa se familija angazovala da pozove svog plemenika za ovu priliku.
Na dan sahrane su svi bili potpuno skrhani od bola i bilo je prilicno tiho, kada se pojavio ON i poceo da lelece. Pomenuo je sve moguce pretke do 9. koljena, koji su junacki ginuli, pomenuo je sve pokojnike iz familije i pricao sa njima, porucivao im stvari koje ne mogu sad ni da kazem (toliko mi je morbidno). Jadna majka preminulog mladica je bila skoro dokrajcena. Valjda se po tome mjeri njegova lelekacka uspjesnost.
Nakon 10-ak minuta lelekanja i napravljene kolone, prisao mi je bliski rodjak i placnim glasom rekao: “A kako ga izleleka, svaka mu cast, ovo je cudo!”.
Inace, lelekac nikad u zivotu nije upoznao preminulog mladica.
To su ti crnogorski Morbidni Andjeli…
svaka cast ! vidimo se .
aco tabas
btw..
ako me familija ne zazzdi i prospe u morachu , molim ovu organizaciju da mi pomogne da ostvarim to svoje pravo ( ukoliko me nadzivi).
e da, … u slucaju nasilne smrti, poshto su mi organi odlichni , ostavljam ih onima kojima mogu pomoci (dako me neko ne prerepi rad bubrega ). uh. :)
Da nece mozda ona nova crnogorka Marina Abramovic djekat e bi dosa da se “isplacem”!
Ђекат ће Дуууго Ђууурковић-“институција” за тобом Бања,јер тај за лову и то ради прековремено, само му мораш унапријед платити и ђекање и путне трошкове, а Марина је за тебе *** недостижна као и свака краљица…
Odlican nastup Bakiceve, u kom se prepoznaju reference na najvise domete domace kontemplativne misli (Filosofije palanke i slicnog). Puna podrska za ovakav rezon i djelovanje koje ga prati.
“Kako i za koga proizvesti promjene, pomjeranja u stepenima svijesti? Možda je avangardnom duhu suđeno da iščezne u poretku totalitarne primitivne kulture, možda je zaista nemoguće da i jedna intelektualna manjina preživi, možda zaista ne postoji građanska civilizacija u Crnoj Gori i u tom slučaju nema transformacije, ima samo ponavaljanja (za one kojima se posreći) ili potonuća.”
Ni za koga sem za sebe. Licni primjer – ako vam je dobro a onda nista – pa ko se primi. I mikrosvijet, jer svuda (i u manje patrijarhalnom i tradicionalnom drustvu, u kakvom ja zivim) smo natjerani trpjeti teror vecine i mediokriteta. Bez posebno iritirajuceg lokalnog ‘kolorita’, ali ipak teror.
Manjina ce prezivjeti ako bude mudra, ako se u samoj sebi izbori sa opisanim malogradjanstvom (koji je neminovan, u manjoj ili vecoj mjeri, s obzirom na pritisak okruzenja) i odbrani pomenuti mikrosvijet.
Ja bih napravila razliku izmedju alternative (avangarde) i improvizacije, na sta mi je ono sinoc licilo. Ideja je interesantna i moglo se na vise nacina poentirati i uticati na dozivljaj posjetilaca, medjutim, po meni je izostala bilo kakva snazna poruka…
Srecno svakako u daljem radu. Raduje i sama pomisao da se neko trudi razmrdati (ne)kulturnu scenu…
Ideja je bila vrlo interesantna, a takodje i vrlo smjela za nase uslove. Zanima me kako ce to biti ispraceno na nasim mainstream medijima, posto sam vidio novinare RTCG-a, Dan-a i Vijesti, a sve su to mediji koji zive od sirokih narodnih masa, a znamo kako bi prosjecan pripadnik te grupe reagovao (nesto tipa: “sto slutite zlu?”).
Ipak je ono sinoc bilo razbijanje mnogih stereotipa: prazan kovceg na sred prostrorije, ogledalo ispred kovcega kom se svi poklanjaju, cure koje primaju saucesce odisu seksipilom (crne kratke suknje, halteri)… Dovoljno snazna poruka. Bar za pocetak.
Podrska za CAK. Nadam se da ce biti jos njihovih performansa.
Slazem se. Vrlo hrabro! Mislim da ce ovo biti zapamceno kao pravi poduhvat za nase uslove. Cestitke!
A ljudi su generalno navikli da svemu nalaze manu, narocito kad se neko javno ispolji – a vecina ljudi upravo nema hrabrosti da iskoraci i zato iz nekog bolesnog manira zeli da unizi neciju ideju i smjelost da bi time opravdali svoj strah i nemogucnost da izadju iz kalupa.
Ali, samo naprijed!
Upravo sam i pisala da bih dala podrsku, nadam se da je to tako shvaceno. Jedino bih naglasila svoje misljenje da nase drustvo ima i grupe koje bi podrzale (inicirale, ucestvovale u, promovisale) i mnogo shokantnije dogadjaje i eksplicitnije intervencije na drustvenu svijest (ovom prilikom ne mislim na lobotomiju:). Voljela bih da se i o njima razmishlja, da se gaje i stimulishu kao zdrava karika svih buducih promjena. Zato, ako razmisljate da je nesto neprilagodjeno, prenapadno, ispred vremena… NIJE! :)) Dok god performansi budu prilagodjavani vecini, rezultati nece biti proporcionalni ulozenom trudu.
Valjda svoju glad za promjenom sem mojih pokusaja, pokusavam utoliti i dajuci impuls drugima.
Kad vec razni maloumni stvorovi daju sebi za pravo da koriste medijski prostor za najnecuvenije negativne shokove, onda i CAK (izmedju ostalih) ima pravo na odgovor. Spremni smo na sve! :))
@ ostatku napredak,
“Jedino bih naglasila svoje misljenje da nase drustvo ima i grupe koje bi podrzale (inicirale, ucestvovale u, promovisale) i mnogo shokantnije dogadjaje i eksplicitnije intervencije na drustvenu svijest (ovom prilikom ne mislim na lobotomiju:). Voljela bih da se i o njima razmishlja, da se gaje i stimulishu kao zdrava karika svih buducih promjena.”
Apsolutno saglasan! Nadam se da ce se steci uslovi, naci platforma (nadam se i da ovo moze biti to mjesto), gdje ce se takvi ljudi (kojih ima u dzepovima svakog grada) povezati i odvesti stvari dalje i bolje.
vise vrijedi jedna recenica u kadru z. nikolica kad p.bozovic kaze babi na pokajanju : “baba jebes li sto “,no citav ovaj performans i suluda ideja da se unisti komplet kultura sa obicajima. (kultura i obicaju su prilicno povezane kategorije ) …mozda bi bolja rijec za ovakvu ideju “mladalacki ekstremizam” ili junoseski maksimalizam ,rijesite samo za koji ste od sinonima…ideja je inace jao radikalna ali istovrmeno i prilicno konzervativna i zastarjela jer vuce korjen od apolinera cija je misao prilicno zastarjela …prilicno ofucano i molim ne porediti ovaj amaterizam i provincijalne ideje sa m.abramovic . neukusna komparacija.
Mislim da je isuvise naporno rasipati energiju na kritizerstvo, a nigdje akcije. Barem bi mi koji posjecujemo ovaj portal trebalo da smo otvoreniji i da smo sposobni za konstruktivne ideje.
To je kao da ja (ili Brano Mandic) napisem neku epsku pjesmu i svojski se potrudim, a vi me odmah uporedite s Njegosem. Jedan moj prijatelj je jednom rekao kako bi Njegosa trebalo ukinuti na dvije-tri godine, da odmorimo malo, jer cemo svi dobit kompleks nize vrijednosti od njega.
Zivko Nikolic je genije, ali ne treba omalovazati ni druge pokusaje, pogotovo ovako hrabre. Nisam bio na performansu, ali podrzavam rezon i spremnost da se na ovaj nacin djeluje.
Ostatku napredak, saglasna skroz :))))
Te male iskorake koliko god bili simpatični i drugačiji treba podržat’ i reć’ im “Bravo!”, ali nema potrebe uvijek govorit da je ovo učmalo društvo, nespremno za nešto drugačije od jezičke lakrdije i serije “Gumuš” jer mi ni ne znamo kako bi ljudi reagovali na nešto avangardnije. Niko nam ništa bombastičnije nije ni prikazao, zato aplaudiramo malim iskoracima koji nam na prvi pogled djeluju “alternativno”. A i za te medije, za koje kažete da žive od širokih narodnih masa, novac i vrijeme izdvajaju i grupice koje nisu utonule u “narodno i široko”. Sve mi se čini da će to proći bez ikakvog medijskog čuđenje, sa malim negodovanjem ili klimanjem. U medijima je, na žalost, mnogo više smjelijeg nego što je ono sinoć bilo. Hvala CAK-u, pri$etismo se tako nekih specifičnih scena sa pokajanja :)))
Da, tacno je da ovo nece biti medijski bum, tacno je da se ne treba uvijek pozivati na ucmalost sredine, ali ne treba ni svoditi sinocnji dogadjaj na: simpatican dogadjaj, nesto sto djeluje kao alternativa i sl.
Svi smo tu da dajemo svoja misljenja, a niko nista ne radi. Da, mi ne znamo kako bi nase drustvo reagovalo na nesto avangardnije, a pitamo li se ima li nekog da to uradi? CAK je tacno i precizno definisao jedan od najvecih problema naseg drustva i krenuo u realizaciju. Sinoc je napravljen korak od 1cm, ali je to ipak korak. I put od 1000km pocinje prvim korakom!
U nasim mainstream medijima ne vidim nista smjelo.
@ostatku napredak
Vas komentar sam shvatio kao podrsku i pozitivnu kritiku koja je potpuno na mjestu. I meni pada nekoliko ideja na pamet kao npr. da je neko mogao da zalelece za crnogorskom kulturom :)
Ali, umjesto sto cemo da pricamo sto je moglo da bude bolje u proslom peformansu, pricajmo o tome sto moze biti bolje u sledecem. Shvatio sam da ste i sami dio grupe koja bi podrzala dogadjaje ovog tipa. Ajde da se povezemo (svi koji tako misle), mozemo na ovom portalu, mozemo na sajtu CAK-a. Znam da oni ovo citaju, pa neka preuzmu obavezu da sire krug ljudi.
Predlozimo, razradimo i realizujmo. Uticimo na drustvenu svijest, mada se ja ne bi slozio da treba izbaciti lobotomiju :)
Pozdrav.
Odlicno. Na izvoru smo ljudi… :)) Do vidjenja…
shvatio sam shta je recheno: uochena je slichnost izmedju izlaganja mrtvaca i izlozbe umjetnina. shta je pisac htjeo da reche? shta je alternativa sahrani posmrtnih ostataka u tradicionalnom ….
treba li umjesto iskazivanja saucheshca familiji “stradalog” iskazati netrepljiovst ka tradicionalnom odlaganju posmrtnih ostataka u familijarnu grobnicu shto je praktichno masovna grobnica? ili je neshto drugo? shta je pisac htjeo da reche?
SMRT je ekoloshki chin kojim priroda reciklira dotrajale ili bolesne chlanove ljucke zajednice, fakat. jel pisac hoce da kaze da posmrtne ostatke treba svaliti u neku deponiju, na Vasove vode npr.?
aj aj..
Sljedeci performans nek slavi kult zhivota, da ne zastranimo u morbidno… :) Dragi clanovi ljuCke zajednice
Pisac je sve lijepo objasnio u tekstu, samo ko oce da procita.
pa… mislim prilikom sahrane iskazujemo poshtovanje zivima i mrtvima i ovjenchavamo mrca nezasluzenom slavom, iako je u najvecem broju sluchaja bio nesoj i nishta roba. takav je sluchaj i sa autorom izlozbe umjetnina, iako se rado o sezonskim umjetnicima – umjetnicima za jednu sezonu.
shta predlazete?
hocemo li mrca upokojiti tradicionalno?
hocemo li mrca sruchiti u deponiju?
hocemo li spaliti posmrtne ostatke?
jer, umiranje je ekoloshki chin, tj. reciklaza.
shta predlaze avangarda?
Ne folirat se, prije svega.
A onda se suociti sa smrcu kao sto to rade napredne kulture (ili Petar II Petrovic), umjesto od nje praviti samanski ritual. No mi smo pagani i pleme, jebi ga.
vjerovanje-praktikovanje-obichaj-tradicija-kultura. za konstrukciju kao i dekonstrukciju treba poznavati sistem i strukturu gradjevine koja se zove KULTURA. uostalom KULTURA je ono shto jedan narod chini razlichitim od drugog. vi, gospodo, ne razumijete shta je EVOLUCIJA.
promjene se postizu odrastanjem svijesti o sebi i svome mjestu u ljuckoj zajednici.
ne znam kakve su vam namjere, a ne vjerujem da i vi sami znate, jer svojim provokativnim “avangardizmom” izazivate vishe shtete nego koristi. shta god da vi pokushate to se izrodi u otimanje za vlast.
to je nije (re)evolucija gradjanske svijesti.
SAHRANA(pohrana) je (tihi) ispracaj posmtnih ostataka, kojima razlichiti narodi, razlichite vjerske zajednice i razlichiti drushtveno-socijalni slojevi pridaju razlichito znachenje i povodom tog (s)provode razlichite rituale.
tradicija “narikaca”, potjece jos iz doba Rimljana, dakle stara je preko dvije hiljade godina i kao takva treba da bude ocuvana, makar samo kao folklor i kao rijetka etnicko- drustvena ostavstina…
Za Narikace, ili “prefiche”, kako su se zvale te zene na jugu Italije, gdje se ta tradicija naricanja za mrtvacem zadrzala do pocetka dvadesetog vijeka,bile su cesto pozivane glumice iz teatra, koje bi za svoje dobro odglumljeno plakanje, bile i dobro nagradjivane.
Nijesam nikad prisustvovala toj vrsti sahrana sa narikacama, ili lelekacama,( sto mi je u neku ruku i zao zbog samog cina koji mora da je i tuzan i uzasan), pa ne mogu dati svoje misljenje o samom cinu sahrane sa lelekacama, pa ipak smatram, da rugati se performansom takvom jednom nacinu iskazivanja boli i zalosti za pokojnikom, nije u redu, jer smrt i pokojnika treba uvazavati, bas kao sto treba uvazavati i nacin na koji se on ispraca na svoj posljenji put. Posebno ako je to licna i posljednja zelja pokojnika.
E sad, ovdje treba pažljivo napraviti razliku između kulturoloških specifičnosti (koje mogu da budu građa za etnografsko proučavanje) i onoga što predstavlja civilizacijski balast – dobar primjer ovoga je odsijecanje glava pobijeđenim neprijateljima i nošenje istih Gospodaru na Cetinje. Naravno da je to bila naša svijetla tradicija, ali je bila i te kakav civilizacijski višak, a oslobodili smo ga se tako što se to više nije OČEKIVALO od nas.
Ovdje je slična stvar – tradiciju održava OČEKIVANJE da se ona održi, nezavisno od preferencija pojedinca. Ako analiziramo sam čin lelekanja, u pitanju je samo teatralna pohvala nad “palim”, nad “sokolom, junakom, vitezom” ili nad “čo'jek-ženom”, “premajkom” i “kućnom uzdanicom”. Ovo je relikt doba u kojem se pleme pozdravlja sa članom istovremeno ga predstavljajući precima sa druge strane kao vrijednog. Kulturološka specifičnost je da se animistički obred sačuvao uprkos monoteističkoj religiji ,ali tu stvar prestaje da bude zanimljiva osim za antropologa i etnografa. Za porodicu je mučna i nepotrebna, a kad se uzme u obzir finansijski aspekt, i besmislena: neko nepoznat za pare veliča blisku osobu? Pomenutoj dvojici zainteresovanih stručnjaka pridružio bi se i klinički psiholog, kada bi ovo bili pojedinačni gestovi. Ipak, govorimo o kolektivu, i to veoma primitivnom, u kome šaman (za pare) preporučuje nečiju dušu duhovima predaka…
kad sam rekao “nezavisno od preferencija pojedinca”, stvarno sam mislio na to – ako nikad niste prisustvovali tom vidu sahrane, kako onda znate da se na taj način uvažava pokojnik? Da li zaista poznajete nekoga čija je posljednja želja da odavde ode praćen lakrdijom i licemjerstvom?
Mislim da je u redu ovako personalizovati stvari, jer svaki pojedinac, manje ili više voljno i zainteresovano učestvuje u kolektivnoj igri kojom se običaj nameće i održava.
ja vidite ne smatram licemjerjem i lakrdijom taj prastari obicaj sahranjivanja, bez obzira sto mu nikada nijesam prisustvovala, jer smatram da je to mnogo humaniji nacin oprastanja od pokojnika, nego recimo,hladnoca i uvostena profesionalnost prilikom sahrana koje sam gledala na nekim grobljima velikih gradova…ili recimo, ona stravicna slika spaljivanja tijela pokojne Indire Gandi, kada je vatru ispod njenog tijela zapalio, postujuci tradiciju, njen rodjeni sin, ne pustivsi ni suzu, ne trepnuvsi…
Za mene, kao civiliziranu osobu, to je bio krajnje nehuman cin jednog sina, bas kao sto su za jednu Lady Berthis, nehumani bili Crnogorci koji su nabijali turske glave na kolac, dok je istovremeno za Crnogorke to bio vrhunac junastva…
Ljudi umiru, sahranjuju se prema zelji izrazenoj prije smrti, ili po vjerskim obicajima do kojih neko drzi, neko ne, ali u svakom slucaju, pokojnik se mora sahraniti.
A da nasa vlada donese zakon o zabrani lelekanja? Sta mislite o tome? I to licno ministar za kulturu da napise i potpise: zabranjuje se lelekanje prilikom sahrana i tacka!
Mislim da pojedini ovdje nisu shvatili sustinu performansa, Mozda je bolje da pazljivije procitate gore navedeni tekst.
Prisustvovao sam performansu i iznijecu svoj licni stav (kao posmatrac). Naravno da uvazavam pokojnika i uvazavam obicaje (pogotovo ako je to bila zelja pokojnika), a mislim da ih uvazavam neuporedivo vise nego ljudi koji ce naci zamjerku ovom performansu i smatrati ga omalovazavanjem.
Zasto? Zato sto je u Crnoj Gori to odavno preslo granice ukusa:
– Zene nose crninu dug period cak i za nekim koga su jedva znale. Pritom se lisavaju svake moguce seksualnosti, zenstvenosti i postaju objekti,
– Lelekaci su profesionalci koji dobijaju novac za svoju izvedbu (prethodno se pripremaju prikupljajuci informacije o toj familiji i okojniku).
– Na danasnja saucesca dolazi ogroman procenat ljudi iz navike. Svoju tugu za pokojnikom nerijetko utole u rezultatima iz kladionice, ogovaranju prisutnih ili cak pokojnika.
– Nakon treceg jutra ili cetdesnice se cesto organizuju i meze u kucama ili restoranima na kojima ponekad rodjaci znaju da popiju, pa pocnu pricu o politici, pocne svadja itd…
Uz sve to, CAK-ovci su odlicno primijetili dokle nas je to dovelo.
nema to veze sa potrebom dekonstrukcije kriminalno-mafijashkih “familija” u Cg. gadjate u sasvim pogreshnom pravcu.
kriminalno-mafijashka “familija” na vlasti koristi najmodernije metode za odrzavanje na vlasti.
izvinite, ali moram vam reci da nemate pojma.
Oprostite, znate li citat? Ono azbuka, abeceda i te fore? Nekako cudno pisu rec patrijarhat kod vas, izgleda.
“Jeste l’ culi, kumo,
Verujte, bez sale –
Otvara se skola
Za pacice male.
Tako je i bilo,
Verujte, bez sale –
Otvorila se skola
Za pacice male.
Svi pacici dosli,
Na skamijam’ stoje;
Stari patak metno
Naocare svoje.
Sve ih je upiso
U katalog, male,
Pa ih je prozivo –
Verujte, bez sale.
Pa se onda seto
S ozbiljnoscu krutom;
Ucio ih, ucio
I knjigom i prutom.
Ucio ih, ucio
Od srede do petka,
Al’ se nisu odmakli
Dalje od pocetka.
Nije bilo uspeha
Uciteljskom trudu,
Cela muka njegova
Ostade zaludu.
Nista vise ne nauci
Pacurlija ta,
Nego sto je i pre znala:
Ga, ga, ga, ga, ga!
milslim da bi kod nas, kao sto je postajao predlog u poljskoj, trebalo donijeti zakon o zastiti zdravog razuma. taj zakon bi suzbio ovakav nacin ispracaja mrtvih, jer je protiv zdravog razuma da osoba kojem je preminula bliska osoba stoji satima i pruza ruku i ljubi se sa ljudima koju su dosli da izraze saucesce iz nekih trivijalnih razloga (na primjer: red je, ucio/ucila sam mu sa setrom od tetke), da nosi crnu odjecu minimum 40 dana (jer u suprotnom neko prokomentarisati kako to nije u redu, kako moze, mora da mu/joj nije ni stalo i sl), da razmislja hoce li biti dovoljno meze, rakije, kafe i cigara da se svi ti, koji se, zaboga, napatise za pokojnikom, najedu, napiju, napuse, pa isto to na trece jutro, pa isto to poslije 40 dana, a treba i platiti zenu da zalelece, i to je red…umjesto da, shodno osjecanjima u takvim trenucima, ta osoba u krugu uske porodice i bliskih ljudi preminulog sahrane istog u intimnoj atmosferi, koja bi se iskljucivo ticala osobe koju sahranjuju. ne radi se u ovom performansu o karikiranju sahrane kao takve, vec sahrane kakvom su je nasi obicaji definisali, koja nema veze sa empatijom i tugom vec licemjerstvom i prizemnim dokazivanjem (sto je u prirodi naseg drustva). sve se ovo vrlo lako moze zakljuciti iz teksta autorke, ali i kako sama ona kaze, zivimo u ,,svijetu klišea i kalupa, priča ograničenih vidika, simplifikovane stvarnosti, pasivnog prilagođavanja i konformizma, lažnosti, primitivizma”.
…”ne radi se u ovom performansu o karikiranju sahrane kao takve, vec sahrane kakvom su je nasi obicaji definisali, koja nema veze sa empatijom i tugom vec licemjerstvom i prizemnim dokazivanjem (sto je u prirodi naseg drustva).”
Boze blagi,sto volim kad neko,kao sad Tanja,sroci ono sto ja sva iznervirana (stupidnim komentarima) nisam u stanju da napisem!
komentari mogu biti stupidni, ili prstati od pameti, sasvim je svejedno, jer svi cemo na kraju umrijeti i zato da ne bi ocjenjivali jedni drugima komentare, pocnite razmisljati o sahrani kakvu bi zeljeli. napisite oporuku, izrazite zelju, naredite da se ona mora izvrsiti, izracunajte koliko bi to moglo kostati, ostavite lovu za troskove i imacete sahranu po vasoj zelji bez klisea i kalupa, na kojoj nece biti licemjera i primitivizma.
ako covjek ne moze odabrati kako ce se roditi, ko ce ga roditi i gdje, o sopstvenoj sahrani moze odluciti do najmanje sitnice, a samim tim, izostace i komentari po blogovima koji nerviraju.
gosn cvrcak, ne budite na kraj srca!:)
Da su ovo Buksovci, napravili, a jesu slicnu, svi(debela masna vecina) bi tapsali, a kad se neko drugi osmjeli, a ko nema podrsku sirokijeh narodnijeh masa i naravno Antene M, onda je to kao neki pucanj u prazno.
Podrška ovakvim akcijama, GO AHEAD!
P.S.
biće belaja
vise od 20 godina sam u Londonu i za to vrijeme sam bio samo dva puta na sahrani i to mi je izgledalo potpuno drugacije nego kod nas,nesto je bilo u redu a nesto mi se nije svijdjelo ne sjecam se detalja.Ono cega se sjecam je bila sahrana moje majke koja je bila ove godine u aprilu.Majka je provela zadnjih nekoliko nedelja izmedju Brezovika i Krusevca i kada nije bilo pomoci sa rodbinom sam se dogovorio oko nekoliko vaznih detalja vezanih sa sahranom.Dok je majka bolovala i svih ovih godina rodbina je bila tu da joj pomogne pa kad je doslo vrijeme sahrane i mi smo slijedili obicaje.Sada srecom tijelo se uglavnom ostavi u kapeli pa vise nema dvorenja,jednu ili dvije noci,pa svi spanu od umora, stajanja i nespavanja.Ono sto sam izricito bio protiv je bilo odrzavanje cetrdestice ali posto su svi ostali bili za to popustio sam,bilo mi je krivo.ali nijesam mogao reci ne sestrama moje majke,zato sto su bile uz nju kada joj je bilo najteze,Isto i ostala rodbina je ukljucujuci mog brata koji je samo zbog toga dosao iz Londona su htjeli i progutao sa i pretrtpio.Sve je proslo za dva dana,na stranu troskovi .Nesto je bilo pozitivno a nesto nije.nekad me neka glupa sitnica iznervira kao uporno trazenje,da li ima Jelen piva i pored desetak vrsta raznoraznih pica .Ali ono sto je bilo prijatno je vidio sam se sa nekimo rodbinom i prijateljima sa kojima se sigurno ne bih vidio.Saznao sam neke stvari koje ne bih znao i podsjetio se nekih zaboravljenih detalja. Iako sam bio protiv organizovanja cetrdestice,sada mi nije zao sto smo organizovali.
Neki stvari u zivotu radimo i kada ne zelimo pa one ispanu bolje nego sto smo ocekivali.Sto se nosenja crnine,sto posto ste u pravu,cesto se pretjeruje,i zene su tu vise pogodjene od muskaraca koji nemaju specijalnih obaveza u oblacenju.
davne 1982 kada mi je djed umro citavu noc se dvorilo i sluzilo pice i hrana.Negdje posle 3 sata ujutra jedan od rodjaka mi je rekao.Nemoj da si zalostan toliko.djed se nazivio i mi smo svi dosli da mu odamo postovanje i popijemo za njegovu dusu.Nekako mi je bilo lakse i te noci sam se naslusao najsmjesnih prica i necuvenih detalja.neko se mozda i napio,ali niko nije nikoga uvrijedio ili ponizio.
Porodici je bilo uzasno naporno ali i to prodje posle dodje olaksanje.
za tugu u samoci za nasim najmilijima uvijek cemi imati vremena.
ono sto me zaboljelo i boli me i sada ,kada mi je otac umro 1999 nijesam mogao da prisustvujem sahrani ,bio sam u Engleskoj i to mi je jako tesko palo,trebalo mi je oko pet godina da prebolim smrt oca.Ono sto me bas razljutilo,samo me jedna osoba od sve te rodbine nazvala da mi izjavi saucesce svi ostali nikada bas nikada nijesu nasli za shodno da me nazovu i kazu rijec utjehe.Bas niko,ni stricevi ni braca od striceva ni ujcevina ni drugovi niko,samo sestra od strica. I za sve te godine u Londonu,a ovdje sam od 1987,vrlo malo je bilo ko od njih nazvao da pita kako mi je,jesam li gladan,tuzan ,sam,kako se osjecam.
A ja sam svaku svadbu,vjencanje,rodjenje ,nazvao, cestitao.odtugovao i cesto poslao telegram koji je bas problematicno poslati preko engleske poste kada sve treba spelovati.
I narvno kada sam se 2008 vratio kuci,vidjeci kako sva ta djecurlija koriste mobilne telefone,a njihovi roditelji nijesu nasli minut vremena da mene nazovu za 21 godinu koju sam proveo u Engleskoj,onda se zapitas,koliko su oni tebi zapravo bliski,koliko si ti vazan za njih,koliko im zapravo znacis.
zato sam zapamtio sve one pozive od Bana i Nikole,koji su ostali moji vjerni prijatelji i posle 24 godine mog odsustva iz Crne Gore ponovo nazovu.Naravno tacno je ono daleko od ociju daleko od srca.
Vrijeme je najbolje reseto.
.
Imam jednu zamjerku na uvazene komentare.Upotrebljavate previse rijeci koje su uglavnom iz engleskog i cesto imamo odgovarajuce zamjene za te rijeci u nasem jeziku.kako god da ga zvali a ja ga zovem srpskohrvatskim.
Dakle sto manje projekat,performansi,preferencija,konformizma,public event i slicno
“nekad me neka glupa sitnica iznervira kao uporno trazenje,da li ima Jelen piva i pored desetak vrsta raznoraznih pica .”
E samo ovo zasluzuje performans poput CAK-ovog.
“Negdje posle 3 sata ujutra jedan od rodjaka mi je rekao.Nemoj da si zalostan toliko.djed se nazivio i mi smo svi dosli da mu odamo postovanje i popijemo za njegovu dusu.”
Ovako iskreni i mudri ljudi cine zivot u primitivizmu podnosljivijim i donose evoluciju svijesti. Nemalo puta sam upravo od takvih ljudi cuo kako ne vole ekstremne folklor elemente poput naricanja.
“Ali ono sto je bilo prijatno je vidio sam se sa nekimo rodbinom i prijateljima sa kojima se sigurno ne bih vidio.”
pa onda par redova nize:
“Bas niko,ni stricevi ni braca od striceva ni ujcevina ni drugovi niko,samo sestra od strica. I za sve te godine u Londonu,a ovdje sam od 1987,vrlo malo je bilo ko od njih nazvao da pita kako mi je,jesam li gladan,tuzan ,sam,kako se osjecam.”
Primjecujete li kontradikciju?
Iz svega ovoga se namece zakljucak da ta rodbina zapravo odlazi na sahranu iz prostog “valja se, sto ce reci drugi iz plemena, isto mora poci jedan iz familije iako on nije bio mojoj majci…”. Dakle, klasicno licemjerstvo. Takodje, mora se primijetiti da su udaljenost i zivot u inostranstvu Vas ucinili veoma nostalgicnim, te ne znam koliko je komentar relevantan (voljela bih da ovo ne shvatite kao uvredu, samo analiziram) pored svih nas koji zivimo ovdje cijeli zivot, koji smo svjedoci ljudi koji ulaze u 5 kapela zaredom nevezano s tim da li poznaju pokojnog ili nekog iz familije, ljudi koji odlaze na takve dogadjaje da bi se najeli/napili, mozda samo izgubili dio svog penzionerskog vremena i procaskali, culi neki trac…
Ne bih dalje nabrajala, ipak ima dosta komentara iznad s kojima se slazem u potpunosti, a CAK u potpunosti podrzavam i ukoliko je potrebno, nudim svoju pomoc u daljim planovima i radu.
“Takodje, mora se primijetiti da su udaljenost i zivot u inostranstvu Vas ucinili veoma nostalgicnim, te ne znam koliko je komentar relevantan… pored svih nas koji zivimo ovdje cijeli zivot, koji smo svjedoci ljudi koji ulaze u 5 kapela zaredom nevezano s tim da li poznaju pokojnog ili nekog iz familije.”
To je to! Obicaji su lijepi do odredjene granice i sa ukusom (toliko mogu da primijete ljudi koji zive van, jer se rijetko srijecu sa tim). Kod nas je to odavno preslo sve moguce granice (a to primjecujemo mi koji smo tu).
@splendido
“ili recimo, ona stravicna slika spaljivanja tijela pokojne Indire Gandi, kada je vatru ispod njenog tijela zapalio, postujuci tradiciju, njen rodjeni sin, ne pustivsi ni suzu, ne trepnuvsi…
Za mene, kao civiliziranu osobu, to je bio krajnje nehuman cin jednog sina, bas kao sto su za jednu Lady Berthis, nehumani bili Crnogorci koji su nabijali turske glave na kolac, dok je istovremeno za Crnogorke to bio vrhunac junastva…”
to je već vrlo subjektivno mišljenje. Za razliku od plaćenog leleka, padanja na kovčeg i drugih teatralnih izliva(nja), tuga bez suza ipak ima svoje dostojanstvo.
Takođe, mislim da teško miješate humanost i civilizovanost, kao što miješate način sahrane i prateće rituale – kremacija je vid sahrane zastupljen u mnogim civilizovanim društvima. Lelekanje je vid rituala koji nije civilizovan (jer se kosi sa dostojanstvom pojedinca u smrti), niti human (jer, osim teatralnog, nema baš nikakav drugi efekat, naročito ne neki koji bi se mogao opisati kao humanizujući).
@pjantao, lelekanje je stara tradicija evo saznadoh iz komentara g.iz Londona, stara 3000 godina, pa je kao takav drevni obicaj treba cijeniti, jer eto, taj obicaj prilikom sahranjivanja, ma koliko se tebi cinio primitivnim, ima u sebi znacenje koje ti najvjerovatnije, od silne zelje da pobjegnes od sebe, nikada neces ni shvatiti, ni prihvatiti, ali si itekako spreman da hvatas za rijec i dajes lekcije o dostojanstvu, smatrajuci da je primjer spaljivanja Idire Gandi, na nacin, kako su se spaljivale vjestice, dostojanstven…Svasta!!! Ja volim Crnu Goru i ovakva kakva je, sa svim njenim manama i vrlinama, kojih ima i jednih i drugih podjednako, ali ono sto ne volim, to su ljudi koji je ne vole i oni sto su na vlasti i koji je pljackaju. Ne vjerujem da ce na njihovim sahranama biti lelekaca, jer oni se stide svoje proslosti i svoga porijekla, ali nece biti ni iskrenih suza, jer iskrene suze se liju samo za onima koje volimo…
Kome smetaju narodne tradicije, neka ih izbaci iz svoga zivota, pa stoga ti preporucujem,(bez da zapjenis), ako vec zelis nesto novo da ucinis po tom pitanju nacina sahrana na crnogorski nacin, koje ti se ne dopadaju, a ti pocni sa edukacijom od kuce do kuce, gore po brdima, gdje se te sahrane uprasznjavaju. Poslije se javi da nam kazes, sta su ti rekle one zene u crnini,koje na taj nacin izrazavaju zalost za pokojnikom…
@splendido “ima u sebi znacenje koje ti najvjerovatnije, od silne zelje da pobjegnes od sebe, nikada neces ni shvatiti, ni prihvatiti, ali si itekako spreman da hvatas za rijec i dajes lekcije o dostojanstvu, smatrajuci da je primjer spaljivanja Idire Gandi, na nacin, kako su se spaljivale vjestice, dostojanstven…Svasta!!!”
pa tako kažite, da ne dangubimo dalje. Samo jako velika neznalica može da brka kremaciju i auto-da-fé.
(p)ozdrav!
kremacija, piantao, moze biti javna i kao takva se upraznjava u Indiji, toliko neznalice nijesmo ni ti ni ja, ali ono sto ti namjerno vadis iz konteksta, je indikativno, pa sad tumaci kako zelis…, jer ja rekoh da me upravo taj cin javne kremacije, podsjeca na spaljivanje vjestica, ili auto-da-fè, kako ti napisa, sto za mene, posebno ako vatru potpaljuje vlastiti sin,(u ovom slucaju Indirin) predstavlja horror, veci i jaci, nego i najjace lelekanje…
znas li kako kazu Talijani kada nekome zele reci da prestanu da se prave ludi: piantala piantao!
piantao (luđaku) nijedan:)
Moj pokojni otac je isao jednom nedeljno na sahrane,i to mi je izgeladalo cesto pretjerano,ispratio je i zadnju staricu iz plemena da ne kazem tacnog kog zato sto ne zelim da otrkrijem moje pravo ime za jos neko vrijeme.
Nekoliko puta sam se ozbiljno zamjerio majci zato sto nijesam htio da idem na neka saucesca,ja obicno tamo kad podjem ne znam rodbinu pokojnika,ali oni znaju mene svi,pa ponekad ne mogu da ne podjem.cesto vidim poznata lica ali im neznam imena,pa se malo osjecam neprijatno.
Sto se tice lelekaca taj obicaj u Crnoj Gori postoji i duze od Trojanskoga rata,znaci vise od 3000 godina i jedino se se ovdje sacuvao.To je uz guslarske pjesme najstariji obicaj koji je ostao u Evropi i mi bi trebali da budemo ponosni da tako nesto jos postoji,sacuvano u svom iskonskom obliku.Lelekaci ne poznaju obicno mrtve ali su se raspitali oko nekoliko osnovnih detalja i to ukomponuju.Nekad su tako dobri da me stvarno dirnu do srca .Oni kreiraju dio drame i folklora nasih pozitivnih obicaja,koji su nekad nazadni ali nekad vanvremenski i sto nas cini drugacijima,uzvisenijima,boljima .
Ono sto je cesto nerazumno da pojedine porodice,toliko potrose novca na sahrane,da je to bas tragicno za ostatak porodice,pa u ovoj besparici ostaju kao visegodisnji dugovi.
Nekada na sahrani,vidim prijatelje,rodbinu,poznanike koje nijesam vidio dugo,pa je za men licno ponekad drago da ih vidim makar i na sahrani.
Sahrana je kod nas mjesto okupljanja,vidjenja,upoznavanja,tuge i plakanja.Ne mozemo bez njih,mladje generacije,cesto ne razumiju te obicaje,koji se pomalo i mijenjaju,sporo ali se mijenjaju.
kod Albanaca-katolika je (bio) prisutan obichaj lelekanja.
“To je uz guslarske pjesme najstariji obicaj koji je ostao u Evropi i mi bi trebali da budemo ponosni da tako nesto jos postoji,sacuvano u svom iskonskom obliku.Lelekaci ne poznaju obicno mrtve ali su se raspitali oko nekoliko osnovnih detalja i to ukomponuju.Nekad su tako dobri da me stvarno dirnu do srca .Oni kreiraju dio drame i folklora nasih pozitivnih obicaja,koji su nekad nazadni ali nekad vanvremenski i sto nas cini drugacijima,uzvisenijima,boljima.”
Ako je nesto jedino kod nas sacuvano to ne znaci obavezno da treba i da ga njegujemo, jer mogao se sacuvati i obicaj da nabijamo glave na kolceve, a to nas ne bi cinilo nimalo uzvisenijima, iako bi prilicno drugacijima.
Jedna od kljucnih rijeci ovdje je ‘anahrono’, sto znaci da sve ima svoje vrijeme, a da je vrijeme ovakvih obicaja odavno proslo i da ih treba smjestiti tamo gdje pripadaju – u epske pjesme, muzeje i istorijske knjige. Druge kljucne rijeci su folklor (drago mi je da ste to pomenuli), prekoplotovski pogled, pleme, carsija, itd.
3000 godina? ali mi nismo tu 3000 godina :)
odnosno, ako jesmo, onda nismo Crnogorci :)))
pazi ovo: http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/147345/Default.aspx
ma, neshto mislim… svi koji imate stariju ili bolesnu rodbinu imacete shansu da pokazete svoju avangardnost. iskoristite shansu kad vam umru roditelji npr. i creirajte od toga moderni performans. jel pochteno?
pokazite svojim primjerom shto ste stjeli reci. kuj cesh bolje od toga?
ok, tako recite, trebalo je da Radživ zaleleče Indiru i doda malo humanosti tom jezivom činu kremacije?
:)))
Imam 48 godina. Na sahrane sam povremeno počeo ići od nekih 20 godina. U to vrijeme, pored svega navedenog, kada neko umre, porodica nije palila TV: 40 dana, pola godine, godinu. Razlog? – Korotovanje. Žal se pokazivao (i dokazivao) ne paljenjem TV-a, tada jednog od glavnih vidova razonode.
Malo kasnije sam “redovno” morao ići na sahrane rodjaka, ličnih i porodičnih prijatelja zbog starosti i smrti tj. nemogućnosti roditelja da podju, a “valja se, treba, mora…”.
Nekad, majka bi me pitala: “Dome, je li mu bila velika dženaza?” Ako bih odgovorio da jeste, majka bi rekla: “zaslužio je, dobar je čovjek bio”. I, koliko se sjećam, doista je bilo tako-poštenim, dobrim i vrijednim ljudima posjećonost sahrane je bila “ogledalo priznanja” za pošten i dostojanstven život koji je pokojnik vodio.
Poslednjih 15 godina, iako izbjegavam sahrane-osim onih na koje osjećam ličnu obavezu da trebam poći, situacija je najčešće obrnuto proporcionalna. Što je pokojnik vodio skromniji i pošteniji život, to mu je sahranja manja, skromnije posjećena. Najposjećenije su sahrane onih pokojnika koji su imali “kontroverzan život”: mafijaša, sitnih i krupnih kriminalaca, političara, novopečenih biznismena, prevaranata, zlih dužnika, “estradnih” zvijezda…. Na takve sahrane se dolazi da vidiš, budeš vidjen, sklopiš posao ili otvoriš put za sklapanje posla, završiš intervenciju…
Genije, Živko Nikolić, bi imao nepresušnu inspiraciju sa dogadjanja na našim, “savremenim” sahranama.
Evo nekih potvrdjenih svjedočanstava sa njih:
Na sahranama gore opisanih, “vidjenih” pokojnika, dio “ozalošćenih”-od kojih neki nijesu ni poznavali pokojnika, niti su mu u srodstvu, znaju po nekoliko puta stati u red da izjave saučešće, kako bi bili sigurni da ih je moćna i uticajna porodica pokojnika upamtila.
Zapisano je da, kada je jednom visokom policijskom funkcioneru umro otac, jedan od “ožalošćenih” je pitao sina: “umoran si, da te odmjenim i primam saučešće umjesto tebe dok malo ne odmoriš”.
Negđe početkom ljeta čuo sam govor održan pokojniku u kapeli do one u koju sam izjavljivao saučešće. Pored ostalog, zaposleni iz državng preduzeće u koji je pokojnik radio u govoru reče:
“Bio si neumoran radnik, cijenjen i poštovan od svih svojih kolega, za tebe nije važilo uobičajno radno vrijeme…, zato, iako sa srednjom stručnom spremom, obavljao si poslove rukovodioca, na opšte dobro naše firme i zadovoljstvo svih radnika koji su te beskrajno cijenili, poštovali….”
Ko zna kako funkcioniše i koliko se cijeni pošten rad u državnim firmama(a ja znam), jasno mu je ko je i kakav bio pokojnik, te kako je mogao zaslužiti rukovodeći položaj sa neadekvatnom stručnom spremom.
SAHRANA je ekoloshki chin kojim se recikliraju stari i bolesni chlanovi ljucke zajednice. sve ostalo je stvar mishljenja i vjerovanja. kult i kultura.
Anyway,
za one koji su raspoloženi za komunikaciju,
evo adrese:
http://www.nvucak.com
[email protected]
Vuk Jaredić i alternativa? Wow…mislim, lol… mislim wtf.
:(
Zivio broju jedan! Arhitekto alternativne Crne Gore!
Nema nista ljepse u Crnoj Gori no biti disident poput tebe piantao.
za sta se ti majo zalazes, osim trebalo bi i mogli bi? imas li bar ti neki konkretan predlog, ili si i ti clan komisije za razvodnjavanje svijesti i savjesti?
(zavrsil ti cetinjsku akademiju?)
A propos patrijarhata, evo prikladnog klipa ;)
Might be the greatest blog yet…