“Nemamo problema sa zapadnim zemljama, s talijanskim, francuskim i britanskim kompanijama. Ali postoje neka politička opterećenja u odnosima s Rusijom, Kinom i Brazilom”, rekao je za agenciju Reuters Abdeljalil Mayouf, glasnogovornik AGOCO-a, naftne kompanije libijskih pobunjenika.
Dužnosnik kineskog ministarstva trgovine Wen Zhong-Liang izjavio je u Pekingu da se kineske investicije u Libiji procenjuju na 18 milijardi dolara i da su ugrožene sukobima u toj zemlji, ali da se nada da će suradnja biti nastavljena nakon što se u Libiji ponovo uspostavi stabilnost.
“Investicije u poslovanje s naftom jedan je segment gospodarske suradnje Kine i Libije. Nadamo se da će nakon uspostave stabilnosti Libija zaštititi interese i prava kineskih investitora i da ćemo i u budućnosti nastaviti gospodarsku suradnju”, rekao je Wen.
Obnavljanje proizvodnje
U Libiji je prije rata poslovalo sedamdesetak kineskih kompanija, s 36.000 zaposlenih, koje su sudjelovale i 50 projekata, navode kineski mediji.
Kina u ožujku nije iskoristila pravo veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi blokirala rezoluciju kojem su odobreni NATO-ovi napadi na Gadafijeve snage, ali je nakon toga osudila napade i pozivala na dogovor pobunjenika i Gadafijeva režima.
Ako pobunjenici i NATO svrgnu Gadafijev režim, a takav ishod je sve izvjesniji, ruskim naftnim kompanijama neće se dozvoliti obnavljanje proizvodnje u Libiji, prenosi agencija Reuters pozivajući se na izjavu predsjednika rusko-libijskog poslovnog saveza Arama Shengutsa.
“Libiju smo potpuno izgubili. Naše kompanije izgubit će tamo sve jer će ih NATO spriječiti da posluju u Libiji”, rekao je Shenguts.
Ruske kompanije, među kojima su Gazprom Neft i Tatneft, u Libiju su uložile milijarde dolara. Brazilski Petrobras i građevinska kompanija Odebrecht također su prije rata imali velike poslove u toj afričkoj zemlji.
S druge strane talijanski EMI već priprema obnovu proizvodnje u svojim libijskim pogonima. Predsjednik kompanije Giuseppe Recchi rekao je da bi proizvodnja mogla ponovo početi prije zime.
Službeni Rim očekuje da će nova libijska vlada kada preuzme vlast poštivati ugovore talijanskih kompanija.
“Dogovorili smo se da poštujemo sve ugovore, uključujući one s talijanskim kompanijama koje je preuzela Libija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini za talijanski radio. Dodao je da “Italija ima ugovore s Libijom, a ne sa Gadafijem”, prenosi Reuters.
Pobjednici
Rim, nekada najbliži europski saveznik Gadafijevog režima, od travnja se “agresivno udvarao libijskim pobunjenicima”, podsjeća Reuters.
Frattini je naveo da je “već postigao dogovor s libijskim tranzicijskim Vijećem o širokoj suradnji između dviju zemalja”.
Za razliku od talijanskih dužnosnika, ostali europski političari i naftne kompanije su rezerviranije u komentarima oko Libije.
U OMV-u kažu da trenutno ne vode nikakve bilateralne pregovore s libijskim tranzicijskim Vijećem.
U Wintershallu kažu da bi proizvodnja mogla biti obnovljena za nekoliko tjedana. “To ovisi o stanju infrastrukture i o sigurnosnoj situaciji o zemlji”, upozoravaju u njemačkoj kompaniji.
Analitičari procjenjuju da bi Eni i Total mogli biti veliki dobitnici nakon završetka libijskog sukoba zahvaljujući snažnoj podršci koju su vade njihovih zemalja pružile pobunjenicima.
Dug oporavak
Zahvaljujući podršci pobunjenicima svoj utjecaj mogli bi ojačati Katar i proizvođač ulja Vitol, koji su također bili prisutni u Libiji prije rata. Svoj utjecaj u Libiji želi ojačati i Shell. BP, koji nije bio u prisutan u Libiji prije rata, planira pokrenuti proizvodnju, ali nije objavio rokove.
Američke kompanije poput Marathona, ConocoPhillipsa, Hessa i Occidentala povukle su se se iz Libije početkom ove godine i od tada su imale malo utjecaja na tamošnje događaje.
“U ovom trenutku nemamo namjeru vraćati se u Libiju jer još uvijek ne znamo što se tamo događa”, rekao je za Reuters John McLemore, glasnogovornik ConocoPhillipsa. “Nismo u kontaktu niti s pobunjenicima, niti s Gadafijevim ljudima. Pridržavamo se sankcija UN-a i ako one budu ukinite, razmotrit ćemo kako ćemo dalje”.
Prije rata Libija je proizvodila oko dva posto ukupne svjetske proizvodnje nafte, odnosno oko 1,6 milijuna barela dnevno, a njezine rezerve nafte omogućuju održavanje te razine proizvodnje za idućih 80 godina. Analitičari smatraju kako će punu, prijeratnu proizvodnju Libija ponovno postići tek za 36 mjeseci i više.
javniservis.me 
Sad je valjda svima jazno zasto pobunjenici nisu smjeli da izgube…
Sve za narod, njegovu slobodu i demokratiju.
I naravno, sve za gradjanski rat…
E onda kad pocne mozak da im se ispira: cijene moraju da budu evropske ili juznoafricke (pa kad skoci gorivo, hleb, voda…), promovisati evroatlantske, transatlantske i sajberafricke integracije, vi zivite bolje samo toga jos niste svjesni, pa Sarkozi pocasni gradjanin Tripolija, a Berluskoniju Nobelovu nagradu za mir, pa kompijuterske simulacije auto-puteva i otvaranje milion novih radnih mjesta, zatim slijede otkrivanja masovnih grobnica, morace da prihvate realnost i da se suoce sa prosloscu, dok ce neki strani potrcko, najcesce macho izgleda, da vlada narednih 20 godina, rasproda sve sto valja i vrijedi, a Libijci konacno upoznaju sta je zapadna demokratija.
Pa kad Libijci shvate sto im se radi, kad shvate da bi valjalo nesto mijenjati, onda se otvori problem Numidijske islamske zajednice, pa pitanje Libijskog jezika, za sve im je kriv naravno Tunis, dok za svo to vrijeme neka italijanska kompanija B2B, koja se bavi uzgojem morki, kupuje svu njihovu naftu i pravi podvodni naftovod.
Demokratija se nastavlja siriti, svi smo srecni…
Bravo Djakomo, to je upravo to!
Bravo! Perfektno!
http://www.rudan.info/amerika-u-plamenu/
Interesi Velike Britanije u Libiji: “pokreni rat – zaradi novac”
NATO je završio svoj posao u Libiji i otišao, ali prisutnost Zapada je daleko od toga. Velike tvrtke sada su zamjenile borbene zrakoplove.
Zemlje koje su bombardirale naftom bogate državu sada preuzimaju unosne ugovore za obnovu te iste države.
Računica je jasna. Britanija je u invaziji na Libiju potrošila 500 milijuna dolara, vrijednost ugovora za obnovu Libije mogli bi doseći i 300 milijardi dolara, gdje će se britanska vlada potruditi da ima vodeću ulogu u obnovi, baš kao i u ratu.
John Hilary, izvršni direktor humanitarne organizacije War on Want, usporedio je situaciju u Libiji s onom u Iraku, gdje su nakon invazije, zemlje koje su imale najveći udio u razaranju ujedno dobile i najveći udio poslova u obnovi.
“Mi bombardiramo i razaramo pa zatim dobivamo poslove na obnovi”, kazao je Hilary, dodavši je da je Britancima komercijalni interes najbitniji još od doba kada su BP i Shell ušli u Libiju, nakon ukidanja sankcija prije deset godina,piše RT
http://www.advance.hr/vijesti/interesi-velike-britanije-u-libiji-pokreni-rat-zaradi-novac/
To je to.
Ovo je odgovor na sva pitanja i kada su u pitanju Irak, Afganistan, Srbija, Libija, a sjutra ko zna koja drzava (Iran, Sirija, Venecuela, Sjeverna Koreja, Bjelorusija…)
Bezdusnost vlada…. a to ne krije i nije ga sramota.
Gore sam vec ispricao vidjeno i nama dobro poznato…