Gadafijevoj vladavini, poslije 42 godine, prijeti kraj. Pobunjenici su noćas u potpunosti preuzeli kontrolu nad Tripolijem. Na ulicama vlada slavljeničko raspoloženje. Još uvijek se ne zna što je sa diktatorom Gadafijem.
izvor: dw-world.de
Na libijskoj državnoj televiziji noćas su mogli da se vide sablasni snimci: Uz patriotsku muziku išle su slike nekada ponosne libijske vojske, a nekoliko puta, u kratkim vremenskim razmacima, u program se ulkjučivao Gadafi. Gadafi je nabrajao plemena, koja su navodno još uvek na njegovoj strani i pozivao ih da naoružani dođu u Tripoli, kako bi od napada odbranili njegov režim. U protivnom će se vratiti kolonijalizam, upozorio je Gadafi.
Uhapšena dva Gadafijeva sina
Na svim informativnom programima, koje nisu pod kontrolom režima, mogle su da se čuju trijumfalne poruke opozicije. Predala se i elitna predsednička garda. Na aerodrom u Tripoliju iza ponoći su sletela dva južnoafrička aviona. Prethodnih dana se spekulisalo da Gadafi planira bekstvo u Južni Afriku. Dva Gadafijeva sina su uhapšena.
Međunarodni sud pravde u Hagu nešto kasnije je potvrdio da je među njima i najprominentiji Gadafijev sin Saif al-Islam. Za njim je pokrenuta međunarodna poternica zbog teških ratnih zločina.
„Tu sam, među vama sam u Tripoliju“, poručio je Gadafi sinoć telefonskim putem, nadajući se da će građani masovno iz straha izaći na ulice i suprotstaviti se pobunjenicima.
„Tripoli će biti pretvoren u prah i pepeo. Neće biti ni vode, ni struje. Živećete u strahu. Oni će vas ubiti. Ti ljudi ne mare zbog toga što Libija gori“, upozoravao je Gadafi.
Slavlje na ulicama libijskih gradova
Ljudi su zaista i izlazili na ulice, ali ne iz straha, već zbog slavlja i olakšanja. Oni su pozdravljali pobunjenike koji su u grad ušli džipovima i blindiranim vozilima. Pobunjenici su u Tripoliju naišli na iznenađujuće slab otpor, izuzev nekoliko snajperista po krovovima. Oko dva sata iza ponoći obavljeno je da je Tripoli kompletno osvojen. Zeleni trg u centru grada trebalo bi da bude preimenovan u „Trg mučenika“. Na ulicama je zavladala slavljenička atmosfera. Građani su cepali Gadafijeve plakate i pucali u vazduh.
Gotovo čitavu noć slavilo se i na ulicama Bengazija i iščekivao pad režima. Slavilo se i u Zaviji, Misrati i drugim gradovima. Međutim, još uvek nije poznato gde se nalazi Gadafi. Pobunjenici trenutno svim snagama nastoje da pridobiju puno poverenje libijskog naroda, i poverenje u inostranstvu. Mahmud Šamam iz Nacionalnog prelaznog saveta kaže: „Najpre želimo da uspostavimo pravo i red. Od naših ljudi zahtevamo, ne samo da ne uništavaju imovinu, već i da zaštite ljude koji su naši neprijatelji. Nastojimo da sprečimo osvetu. Uostalom moramo da izvučemo zemlju iz političkog vakuma“.
javniservis.me 
A sad ce ih ogrijati Sunce demokratsko-proamericko.
Narednih 50 godina ce lizati rane i ujedati se za guzicu sta su ucinjeli.
Stucace im se za sretnim vremenima ka nama i mnogim drugima.
No posle “jahanja” nema kajanja.
Tiranin je pao! Čestitam libijskom narodu. A šta će biti sad to zavisi od Libijaca. Samo u bajkama ima ono ” i živjeli su sretno do kraja života “. U stvarnosti obično kad sjaše kurta uzjaše murta. Nadajmo se da će biti mir i da se neće ustoličiti neki talibani. Svijet je pun zla i zato je pad nekog tiranina uvijek dobra vijest. Odvratni su mi ljudi koji žale za likovima poput Gadafija , Huseina , Miloševića , Broza.. To su ljudi koji ne žele da budu slobodni , kojima je uvijek potreban nekakav vođa da ih vodi u svijetlu budućnost. Takvi su u ogromnoj većini u Crnoj Gori i zato smo tu đe smo.
saglasan
Meni nije jasno kako neko moze biti za poluludog diktatora, ne ulazeci u samu spornost NATO intervencije, a biti protiv Djukanovica. Pjevati ode Ahmadnedzadu a biti protiv DPS. To moze samo na ovim prostorima i nidje vise. Mozda i najbolje govori kako nas narod dozivljava politiku kao borbu Murte i Kurte a ne borbu za promjenama,
Kad su svi srpski nacionalisti sa ovih prostora odlucno stali na stranu “pukovnika” znao sam da mu je dosao kraj, pomalo, na slican nacin na koji sam se obradovao kad je u Sava centru odrzan skup Srba iz Crne Gore prije referenduma.
:) Ha, ha. Blagi Boze, katastrofa od ljudi.
Gadafi,Ahmadinedzad i sl.nisu okupirali druge nacije niti palili,otimali i pljackali njihova nacionalna bogatstva dovodeci nerijetko u pitanje bioloski opstanak pojedinih naroda.
Osionost,podlost i kurcevitost su primarne osobine Amera,njihovih poslusnika u marionetskim vladama,a takodje i kvazi demokrata koji po forumima seru o njihovoj “plemenitoj” misiji na planeti Zemlji i koji ih dozivljavaju kao naciju nad nacijama.
Nazivati tiraninom covjeka koji je bio vodja revolucije nakon koje je Libija dozivjela procvat samo zato sto je nakon isteka koncesija htio sacuvati odnosno nacionalizovati resurse svoje zemlje,a demokratama dozivljavati Amere koji bi da ta ista bogatstva otmu od libijskog naroda uz pomoc pete kolone (zvuci poznato),mogu samo duse izgubljene u vremenu i prostoru.
Zar pljačkanje sopstvene nacije nije zločin? Libijci širom zemlje , Evrope i svijeta proslavljaju oslobođenje ali izgleda da oni ne znaju kako im je bilo pod Gadafijem , bolje to znaju ovdašnji experti. Nije im falilo ni ptičijeg mlijeka ali oni nemaju pojma o tome.
“Ameri” se ne pitaju sa spoljnjom politikom koliko svitac sa gu… KAPITAL kroji, navukuje, oblachi ludachku koshulju svakome ko mu se suprostavi.
u Libiji je bila neka vrsta “socijalizma” u kome stanovnici pod-sigur imaju brashno, so, shecer i kahvu(ar.rijech) i duhan(ar. rijech) a njihov Chuvar i uza familija milijarde.
samo mi je Tripoli bio za brigu. sad mogu da oda'nem.
Interesantno,Libijci nijesu znali za lopovluk svojih lidera dok Ameri ne dodjose da im saopste.Koliko im je bilo lose najbolje govori izmedju ostalog i to da su desetine hiljada gologuzija sa ovog prostora zaradili poprilican imetak radeci u toj i takvoj Libiji.
Kada je rijec o slavlju pukovnikovih protivnika,posebno onih nastanjenih u zemljama koje su ucestvovale u bombardovanju njima drage domovine,valja reci da je rijec o izmanipulisanim mediokritetima koji nijesu svjesni velicine tragedije koja je snasla libijski narod i dubine ponora u koji ga je gurnula Amerika sa svojim satrapima ostvarujuci svoje imperijalisticke ciljeve.
http://www.pcnen.com/portal/2011/08/23/gadafijev-sin-demantovao-pobunjenike-da-je-uhvacen/
A da neko ne posumnja, evo i drugog izvora:
http://www.guardian.co.uk/world/2011/aug/23/saif-al-islam-gaddafi-son-free
Ovo je ‘humanitarna intervencija’ s najvecom dozom hipokrizije, jer se u susjedstvu desava masakr demonstranata od strane jos veceg ludaka, Al-Assada. I niko prstom ne mrda. Sve to prati jedna prelijepa propaganda, kojoj ni ovaj portal ne uspijeva da izmakne. A onda ce da se prica o subvencijama za naftu, joint ventures u eksploataciji tih i drugih resursa, ugovorima za reizgradnju, itd. Klasika.
Dosad se ludaku Gadafiju morao ispunjavati svaki perverzni i idiotski zahtjev, cak i usred Pariza, a sad se mozda svete za ta ponizavanja…
Nema nam spasa sa ljudima kojima su idoli i heroji Gadafi , Ahmadinedžad , Husein , Đukanović , Milošević , Broz , Kastro , Lukašenko , Putin , Staljin , Enver Hodža… Oni se plaše slobode i promjena a srećni su kad ih neko jaše. Oni su zadovoljni kad ne krepavaju od gladi , kad imaju za duvan , alkohol i gorivo i ne zanima ih što se Vođa i njegova rodbina i svita kupaju u šampanjcu. Oni znaju sve o situaciji u Libiji , Avganistanu , Iraku , znaju sve planove pentagona i cie a ne znaju što se čini u njihovoj državi. Oni žale libijsku naftu a što je Crna Gora opljačkana i oglodana do kosti to nije važno. Oni misle da je ovo što imamo u CG u ovih 20 g demokratija pa onda kažu da nam ne treba demokratija. Oni misle da je normalno da jedan čovjek vlada 42 godine , bez ikakvih ograničenja vlasti , pa da mu je i to malo. Kod njih je sve crno i bijelo , ako kažeš da je Gadafi tiranin i da je dobio što je zaslužio , to znači da si vatreni pristalica američke politike. A nema razlike između onih koji vjeruju da neće biti ratova i da će nastati raj u svijetu kada Rusi i Kinezi nadjačaju Amere i onih koji vjeruju da će raj biti kada Ameri zavladaju cijelim svijetom.
Što se tiče Amerike kao svjetskog policajca , kada policajac uhapsi osvjedočenog kriminalca , ubicu , pljačkaša to je dobro pa i kada je policajac kvaran i kada to čini zbog nekih svojih interesa a ne zbog pravdoljubivosti.
morate shvatiti da je silovanje otraga i silovanje isprijed podjednako SILOVANJE.
Zauzimanje Tripolija postaje nešto kao zidanje Skadra: svako jutro pobunjenici i NATO krenu u „poslednji napad“, do noći zaposednu šatro i više od 80 % i napadnu rezidenciju, a onda im vile preko noći pokvare posao, pa sledećeg jutra kreću jovo nanovo. Kanda Gadafi ne čita zapadne novine i ne gleda zapadne TV pa još ne zna da su ga i pobedili i zarobili. Možda zato što u Tripoliju nema struje zbog bombardovanja?
“zlatno” pravilo ratovanja glasi: teze je pobijediti onoga ko se brani nego onoga shto se ne brani.
Ova pukovnikova podzemna tvrđava sa bezbroj hodnika i tunela je dokaz kako je diktator trošio pare od nafte , dok neki mudruju kako Libijcima ništa nije falilo i kako su bogato živjeli pod Gadafijem. Da ne pominjem lumpovanja članova njegove porodice po svijetu , kupovinu fudbalskih klubova i sl. Da im je imalo bilo stalo do naroda i države , Libija je mogla biti jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija poput Egipta , Tunisa , Turske.
Miki,
mnogo je vaznije da je nama ovdje dobro. Sreca nasa pa mi nemamo diktatore i podzemne tunele. Sreca nasa pa ovi nasi i njihova djeca ne lumpuju po svijetu, ne kupuju fudbalske klubove i to.
Bitno je da je nasa omladina zadovoljna, da imaju posao, da normalno zive i da voze kola. A na more za 5 min. To je bitno.
Prosto pucam od srece kad vidim sto se desava po Libiji. Sreca nasa pa mi ne zivimo pod takvim diktatom gdje je skolovanje i lijecenje besplatno, gdje drzava stambeno zbrinjava 100% svojih gradjana, gdje mladi bracni parovi dobijaju stan, posao i kola od drzave, gdje je gorivo bagatela da ga ne racunaju u troskove, gdje su investicije ogromne na svakom polju, gdje nema gladnih i siromasnih drzavljana.
Sreca nasa pa ne zivimo u zemlji koja se razvija i koja ima prospiretitnu buducnost. Najsrecniji sam kad ovi nasi kleptomani ne zele da rasporede drzavno bogatstvo narodu, vec to ostavljaju za sebe i strane kompanije. Srecom je tako, inace bi bili bombardovani od strane NATOa i bili pod udarom gerile iz NK.
Sreca nasa moj Miki…
Nema razlike između gadafijevog režima i ovih naših kleptomana. Ali ima razlike između Libijaca i Crnogoraca , jer Libijci su srušili diktatora a Crnogorci uživaju u ropstvu. Treba da učimo od Libijaca , Tunižana , Egipćana. Ali kako da se bore protiv crnogorskog despota oni koji se dive libijskom tiraninu? Te bajke o bogatstvu i izobilju , slobodi i demokratiji u kojima su uživali Libijci pod Gadafijem , ne razlikuju se od bajki koje pričaju ovdašnji režimski mediji o CG . Turistička sezona nam je nikad bolja , svjetska ekonomska kriza nam ništa ne može , samo što nijesmo ušli u EU i sl. I kad jednog dana ovaj režim ode , a doći će valjda i taj dan , biće dosta onih koji će pričati da nam ništa nije falilo dok je Milo vladao , kao što sad pričaju da je vrijeme tita i komunističke diktature bilo zlatno doba ili da je Libijcima pod Gadafijem bilo super.
“nema razlike izmedju Gadafijevog rezima i ovih nasih kleptomana” ???!!!
Moj Mikeli kako si neinformisan. Ali te niko za to ne moze okriviti, nije do tebe. Isti mediji ti pricaju da je u CG sjajno, da sve cvjeta i da je Gadafi zlocinacki Diktator.
Isti mediji te pune informacijama o nasem prosperitetu i integracijama i o “oslobadjanju” Libije i “uvodjenju” demokratije.
Istim medijima je Milo posteni i sposobni vodja jedne male zemlje, balkanskog tigra, a Gadafi lopovcina koja ima svoje banke, cija braca i sinovi kupuju pola Evrope.
Isti ti mediji moj Mikeli (CNN,BBC, DW, RTCG, Pobjeda…)!!! Samo okreni naopacke i dobices…
Procitaj dobro poslednji komentar koji je istaknut. Citaj Lazanskog na Politici, pa ces drugacije gledati na sve.
objavljeno 19.03.2011
Kako je zapad ukrao revoluciju
Libija – lažna revolucija
Činjenice i fikcija često se u revolucijama isprepliću, no ako niste simpatični Zapadu, mogli bi proći kao Gadafi
Začuđujuće je koliko malo treba da se javnost prevari i koliko brzo je zapad okrenuo priču prema prosvjedima i revoluciji za 180 stupnjeva.
Prije nekoliko tjedana pisao sam o tome kako egipatska revolucija mijenja svijet pred našim očima. Od onda, neke sitne sumnje u moju tadašnju procjenu situacije su se povećale i narasle u ozbiljna pitanja. Iako i dalje smatram da se svijet informacija duboko promjenio zahvaljujući internetu, moguće je da se stari načini rada kolonijalnih sila nisu promjenili nimalo. Dapače, samo su ih prilagodili 21. stoljeću.
Kako to da su svi mainstream zapadni mediji bez iznimke na strani “pobunjenika” od prvog dana oružane pobune?
Obično se ljude koji su naoružani i pucaju uokolo, ubijaju, pljačkaju, siluju itd. – zove teroristima. Probajte samo izvaditi pištolj na javnom mjestu u Americi, pucati u zrak i bit ćete proglašeni teroristom. No, ako to napravite u Libiji, onda ste za Europu i USA ipak “borci za demokraciju”. Nema veze što ste možda prvi put u životu prešli granicu Libije jer vam je netko platio i dao vam kalašnjikov u ruke, a vi ste crni Afrikanac iz središnje Afrike kojeg zaboli džon za demokraciju, Libiju i Gadafija.
Kako to da su neredi počeli u naftom bogatoj pokrajini, a ne u glavnom gradu države, kao u svim prethodnim zemljama?
Ne možemo uopće razgovarati o revoluciji, jer je nije bilo. Ljudi se nisu masovno skupili u glavnom gradu i mirno prosvjedovali protiv brutalnosti režima. Dapače, čim su se pojavili pobunjenici – bili su naoružani. Zar bi se regularna vojska povlačila pred nenaoružanim prosvjednicima s cvijećem u rukama?
Znakovito je to da su pobunjenici uspjeli zauzeti solidan komad teritorija u kratkom roku. Gadafi je očekivao nekakve prosvjede, pošto su se događali u svim njemu susjednim mediteranskim zemljama. Međutim, izostali su prosvjedi. Umjesto njih se pojavila instant naoružana paravojska. Iz svega navedenog, logično zaključiti je da Gadafijev režim to nije očekivao, da nije imao informacije o naoružanim skupinama inače bi ih odmah presreo i razbio kao što je na kraju i učinio do sinoćnjeg izglasavanja rezolucije UN-a.
Ako se oko toga možemo složiti, nije nam teško zaključiti da su zapadne sile naoružavale pobunjenike. Znamo da to obožavaju raditi. Znamo da se CIA time bavi dobrih 80ak godina. Znamo da su razne skupine britanskih SAS-ovaca uhvaćene unutar Libije.
I ponovno mediji
U razgovoru s ocem nedavno, skužio sam da on puno previše gleda televiziju. Zemlja koja je donedavno bila smatrana socijalističkom državom, koja velik dio svojih prihoda troši na poboljšanje životnih uvjeta stanovništva, odjednom je postala strašna diktatura bolesno agresivnog diktatora Gadafija. Zašto to nije bila prošle godine?
Ne tako davno smo gledali na HRT-u emisiju u kojoj se izvještava kako Gadafi gradi cijele stambene blokove na račun države kako bi svi građani bili stambeno osigurani. Dakle, ne govorimo o POS-u, iliti poticanoj stanogradnji i sufinanciranju kredita. Govorimo o državnom rješavanju stambenog pitanja svojih građana. Govorimo o kvalitetnom obliku socijalizma koji nije ugrožen nedostatkom ekonomske efikasnosti jer je Libija zemlja bogata naftom. Govorimo o zemlji čijem narodu je taj socijalizam donio bar donekle pravednu raspodjelu bogatstva. Prije Gadafijevog režima, to je većinom bio nepismen narod bez ljudskih prava i organizirane države.
Šta god mi mislili o njemu, unatoč njegovoj ekstravaganciji, Gadafijev režim je za svoje ljude napravio više nego Obama, Cameron i Sarkozy skupa za svoje. Dapače, ova trojica uvode policijske države, dokidaju ustavna prava i srozavaju svoje zemlje civilizacijski na najniže grane u posljednjih 100 godina.
Ovo je kratki prijevod sa zanimljivog članka na ruskoj Pravdi u kojem se prenose stavovi i pitanja čitatelja u vezi sa cijelom situacijom:
Samo još nekoliko zemalja na svijetu pruža komfor poput onoga u kojem žive Libijci. Imaju potpuno besplatan sustav zdravstvene zaštite, bolnice su opremljene najsuvremenijom opremom. Obrazovanje u Libiji je besplatno, a talentirani studenti mogu studirati na stranim sveučilištima na trošak Libije. Nema puno zemalja u kojima stanovnici uživaju tolika socijalna prava kakva imaju Libijci. Nakon vjenčanja, par može dobiti i više od 60 tisuća dinara (50 tisuća dolara) financijske pomoći od države. Državni krediti su bez kamata, a vrlo često se i glavnica smanjuje ili otpisuje. Cijene automobila su znatno niže nego u Evropi i dostupne svakome. Litra benzina košta 18 centi, a kilogram kruha 4 centa. Libijci imaju imaju sigurno socijalno okružje, siguran posao, a razina obrazovanja (kod žena i muškaraca podjednako) je daleko iznad onoga što se zove naprednim arapskim zemljama poput Saudijske Arabije.
Kako to da su paravojne skupine uvezene iz drugih zemalja svugdje u svijetu teroristi i plaćenici a sad su odjednom pobunjenici? Kako se netko može pobuniti protiv strane države, a biti pobunjenik?
Čuo sam priču o tome kako je prijatelj prijatelja zapeo u Libiji. Skrivao se danima u pustinji u postrojenju u kojem ga je ostavila američka kompanija koja mu je onemogućila bijeg iz okupiranog područja dok god im je skupa oprema ostala unutra. Kaže čovjek da je nekolicina ljudi ubijena u njegovoj neposrednoj blizini, da se skrivao od bandi koje su harale postrojenjem, da je jedva izvukao živu glavu i da je u tom području evidentno bezvlašće u kojemu nema vladinih snaga i totalni je kaos. To sve može zvučati OK dok ne shvatite da te bande nisu stanovnici Tripolija ili Bengazija nego pljačkaške skupine koje se pojave niotkud i nestanu isti dan. Zar libijska vlada nema pravo osigurati svoj teritorij od takvog nasilja i pljačke?
Mi Hrvati!
Kako to da je 95% populacije u hrvatskoj afirmativnog stava prema “dokidanju tog odvratnog režima” i “zaštiti pobunjenika”?
U Hrvatskoj se izgleda mora isključivo mirno prosvjedovati. Na svaki znak nasilja, makar i plaćenog i isprovociranog od strane političkih stranaka većina populacije odmah “ne podržava takav način”, postaje “protiv rušenja” i sl. A kad se dogodi ekstremno nasilje od strane “prosvjednika” u tuđoj zemlji, onda nisu protiv rušenja nego za?
Možda zato što čitamo i slušamo bljuvotine prepisane od Reutersa i BBCa, prepisane štreberskom marljivošću i izgovorene od strane novinara poput famoznog gdina Jabuke na televizijama i medijima koji imaju manje veze s novinarstvom nego kvantnom fizikom.
Kako možemo vidjeti u članku “Libija gori”, stupu profesionalnog novinarstva – HRTu, dovoljno je samo prepisati slijedeće:
“Britanski ministar vanjskih poslova William Hague u Londonu je rekao da je primio izvještaj kako se na prosvjednike pucalo iz teškog oružja i snajpera. To je neprihvatljivo i užasavajuće, rekao je Hague”
A gdje su dokazi? Gdje su snimke? Gdje su fotografije? Koji novinar je tome svjedočio? Gdje je neovisna potvrda? Gdje je izvor? Čiji izvještaj? Skraćeno, ako postoji interes, novinar se ne mora pitati “zašto?”. Samo treba prenijeti što kaže neki političar. To je očigledno dovoljno.
Gadafi NE bombardira civilno stanovništvo!
Iz sljedećeg se Reutersovog videa vidi dokle idu konstrukcije zapadnih medija. BBC je prethodno izmislio iz vedra neba da je Gadafi bombardirao civile avionima. Da se nisu Rusi oglasili, tko zna dokle bi se razvila priča. Možda bi mu i Haag sudio zbog toga.
From the horses mouth
Možda je najbolji sažetak cijele situacije dao sam David Cameron:
“Jasan sam: vojna akcija u Libiji je u našem nacionalnom interesu i zato Britanija, s našim saveznicima Amerikom i Francuskom, uz bok arapskog svijeta, mora odigrati svoju ulogu u odgovoru na nastalu krizu.”
Zapad je izabrao stranu i prije nego je nastala pobuna. Dapače, pobunjenici su vjerovatno plaćeni ali sigurno naoružani od strane zapadnih zemalja (dokaz: prvi i drugi). Ako im šalju oružje besplatno, to se može smatrati plaćanjem jer zapad ne poklanja oružje džabe bez da vidi svoj interes. Znači da govorimo o zapadnim plaćenicima.
Ako smo i mogli pričati o arapskoj revoluciji donedavno, sad možemo pričati samo o euroameričkom neokolonijalizmu. Umjesto da navijamo da ga što prije sruše, trebali bismo se pitati nad time kako se zapravo informiramo, koga slušamo i kome plaćamo pretplatu.
Koji je naš stav?
Možda i najbitnije od svega, mi smo po novom saveznici i partneri ovim zločincima. Ne svojom odlukom. Mi nismo imali referendum. Za nas su to odlučili međunarodni kriminalac Ivo Sanader i njegova najvjernija suradnica Jadranka Kosor. Niti je čelnik oporbe prstom mrdnuo da bismo imali referendum. U mojoj glavi, to se zove izdaja nacionalnih interesa i prodaja neovisnosti i najbitnije – kolektivnog obraza nacije, za sitne pare.
Ako smo već kao država doživjeli “Srpsku agresiju na Hrvatsku”, kako možemo podržavati istu takvu agresiju na drugi narod? Zaista mislite da smo išta bolji i pametniji od krvožednih Amerikaca?
Piše: Tomislav Glavaš
http://metro-portal.hr/libija-lazna-revolucija/56672
Djakomo , ti si izgleda zaboravio da su pukovnik i don Milo bili prijatelji i saradnici i da su gadafijevi sinovi proslavljali rođendane u Splendidu. Milo mu je okrenuo leđa , kad je shvatio da je pukovnik gotov , isto kao Miloševiću nekada.
Pogledaj bagru , anđele ,
njihova duša je prokleta.
Svima su stavili amove ,
sebi sagradili hramove ,
ruke im ogrezle u krv.
Ovo ti je istina o našoj crnogorskoj bagri ali i o srpskoj , hrvatskoj , bosanskoj , albanskoj , gadafijevoj , mubarakovoj , asadovoj , lukašenkovoj , putinovoj , američkoj , kineskoj , iranskoj , kubanskoj bagri itd.