izvor: rtcg.me
Na dan obilježavanja 16 godina od stravičnog zločina u Srebrenici, Crna Gora ima potrebu da da svoj doprinos istini, pravdi, miru, otkrivanju grešnih i sjećanju na nevine, kazao je predsjednik Vlade Igor Lukšića povodom podizanja spomen-obilježja svim civilnim žrtvama ratova vođenih na prostorima bivše Jugoslavije u periodu od 1991. do 2001. godine.
“Spomenik koji danas otkrivamo ne treba samo da nas podsjeća na žrtve suludog rata, već i na snagu našeg društva da se suoči sa istinom koja nas je pogodila ne tako davne posljednje decenije prošlog vijeka. Ovo je čin svih nas koji će nas obavezivati i opominjati da i u budućnosti promišaljamo o prošlosti, greškama i ljudskim slabostima koje su odnijele živote”, naglasio je Lukšić.
On je kazao da otkrivanje spomen obilježja civilnim žrtvama ratova 1991-2001 ima za cilj i da nas podsjeti na događaje koji su Crnu Goru činili tužnom i posramljenom.
“Nikada ne možemo i nećemo zaboraviti žrtve deportacija, stradanje putnika u vozu u Štrpcima, Kaluđerski laz, stradanje civila na dubrovačkom ratištu, progon Bukovičana, civilne žrtve u Crnoj Gori usljed sulude kosovske avanture koja je nekadašnju Jugoslaviju dovela u sukob sa zapadnim svijetom 1999. godine, ali i nijedan drugi događaj i zločin u kojem su stradali nevini”, rekao je premijer.
Obraćajući se prisutnima istakao je da su svi danas tu “da kao građani, ali i društvo, pošaljemo poruku svakom roditelju koji je izgubio dijete, sestri, bratu, djetetu, svakoj porodici u kojoj je neko stradao da Crna Gora i cijeli region više neće dozvoliti da se desi nešto slično! Svakim danom ćemo izgrađivati nove mehanizme uzajamnog povjerenja i zajedničke sigurnosti gradeći ambijent koji će omogućiti da se ovakve stvari više nikad ne ponove”.
Lukšić je rekao da želi da “ovdje, danas, gledajući u prošlost, a ne ona u nas, pogledamo u lice budućnosti, jer nijedan čovjek, porodica, država, a posebno region koji je obilježila dekada stradanja nevinih ljudi ne može gledati naprijed, ako je prošlost ostala uskraćena za odgovore! Samo jasnom osudom zločina i počinitelja možemo živjeti kao normalni ljudi i dobri susjedi”, istakao je.
Napomenuo je da je to građanska, a, prije svega, ljudska obaveza, da kao društvo koje teži da uđe u evropske strukture koje počivaju na civilizacijskim vrijednostima pravde i pravičnosti, ali i našim principima čojstva, junaštva i suživota, damo odgovore na događaje iz prošlosti i rasteretimo se balasta koji je rat donio.
“To će učiniti da nevine žrtve nađu spokoj, njihove porodice snage da nastave, a ovaj region suočavanje sa najtežim od svih – ljudskim zločinom! “, rekao je premijer.
Lukšić je izrazio nadu se da će se promovisanjem ovih postulata, ali i napornim radom, stvarati društvo najstarijih vrijednosti koje će dati odgovore ko su krivci, zločinci i sudionici ovih stradanja. “U tome neka svako prepozna svoju ulogu i odgovornost u cijelom regionu!”, rekao je.
Obraćajući se porodicama stradalih, Lukšić je kazao da vjeruje da im nijedan spomenik i riječ bilo kog državnika na svijetu ne može ublažiti bol, a kamoli vratiti najbliže!
“A znam da je još teže kad nemate odgovore na pitanje zašto.Mi smo danas ovdje, jer želimo da na ovaj način podsjetimo na našu obavezu i pokažemo saosjećanje crnogorskog društva sa vašom boli i obećamo da nećemo zaboraviti nijednu nevinu žrtvu ratova na ovim prostorima. Crna Gora ne smije i neće zaboraviti zločin i stradanje vaših najbližih, jer ako zaboravimo onda postajemo saučesnici užasnih stradanja”, naglasio je.
On je porodicama uz izraze saučešća ponovio uvjerenje da će Crna Gora težiti društvu odgovornosti u kojem nijedan zločin neće ostati nekažnjen.
“Neka ovaj spomenik svjedoči toj istini i bude podsticaj za otkrivanje sudbine nestalih, a žrtve kojih se danas sjećamo neka budu i posljednje. Neka nađu spokoj gdje god da su!”, kazao je Lukšić na kraju obraćanja.
Ceremonija otvaranja parka i otkrivanja spomen ploče upriličena je u parku na Pobrežju (Podgorica).
Udruženje porodica deportovanih građana BiH iz Crne Gore 1992. godine juče je pozdravilo odluku Vlade Crne Gore da otvori „spomen-park na Pobrežju” i postavi „spomen-ploču posvećenu civilnim žrtvama ratova na prostorima bivše Jugoslavije 1991-2001.godine”, saopštila je predsjednica udruženja Jasenka Perović.
Kazala je da je”ljudski i civilizacijski čin podizati spomenike i tako odavati počast žrtvama, ali i obilježavati zločin kako se isti nikada više nikom ne bi ponovio”.
”Mi smo ohrabreni ovakvom odlukom crnogorske Vlade, te se nadamo da će Crne Gora iduće godine, u sklopu obilježavanje 20-togodišnjice kobnog deportovanja, takođe podići spomen obilježje deportovanim Bošnjacima u Herceg Novom, odakle su naši najmiliji odvedeni u smrt”, navodi se u saopštenju.
Podsjećaju da je takav zahtjev porodica upućen crnogorskim nadležnim organima u maju 2005. godine.
”Porodice deportovanih ljudi očekuju od Vlade Crne Gore da ne podlegne pritisku pojedinaca okupljenih oko tabloida Monitor koji se protive ideji podizanja spomen obilježja u Herceg Novom i iskoristi preostalo vrijeme kako bi na adekvatan način obilježili dvadesetogodišnjicu stradanja naših najbližih”, zaključuju.
javniservis.me 
“…Na strateskim mjestima njihovi ljudi,
kurvini sinovi.
Lutke od krvi bez trunke ideje,
ubice na cesti…”
Kakvo licemjerstvo.
Sram te bilo Lukšiću. I tebe i one koje spomenicima pokušavaš da abaoliraš.
Dje su krivci navedenih zločina? Što je sa poznatim nalogodavcima zločina?
Ko, pored pomenutih žrtava crnogorskog beščašća, posla one momke iz Crne Gore da izginu na Dubrovačko ratište? Pominje li ko njih?
Na žalost, Mila Đukanovića istorija neće pamtiti kao nekoga ko je omrzao šah zbog šahovnice. Nekoga ko snosi veliki dio odgovornosti za paljenje Konavala, napad na Dubrovnik, deportaciju bosanskih izbjeglica… Biće on u istoriji zabilježen kao “otac crnogorske nacije”. Obnovitelj crnogorske državnosti i nezavisnosti. Ako su mu Hrvati i Bošnjaci oprostili, oprostiće mu i Crnogorci! Sramota!!!
samo zrtve mogu oprostiti ili ne oprostiti, ali zrtve ne govore -parafaraza jednog natpisa sa bosanskog stecka.
taj spomen ima smisla koliko i uljepsavanje mrtvaca pred pogreb.
Sjajan naslov :))))
Posto je tekst prenesen sa rtcg, nije se ni moglo ocekivati da ce biti ukljuceno saopstenje koje je u nesaglasju sa navedenom harmonijom. No nije na odmet ponoviti, a licno smatram da je i vrlo bitno:
Protestno pismo Udruženja Žena – žrtava rata i Saveza logoraša Bosne i Hercegovine
Kao žrtve agresije koju su Srbija i Crna Gora izvršili na Republiku Bosnu i Hercegovinu upućujemo oštar protest povodom odluke Vlade Crne Gore da u Podgorici otvori „Spomen – park“ posvećen, kako se navodi, svim civilnim žrtvama rata na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 2001.godine. Ovo je sraman čin sa kojim crnogorska Vlada prekraja ratnu prošlost i posebno što se u ovom slučaju Crna Gora pokušava predstaviti kao država koja nije učestvovala u agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima. Isto tako, ovo je sraman čin zato što vladajući režim CG stavlja u isti ravan žrtve genocida, silovanja, logora i progana sa zločincima koji su u infiromi JNA, rezervi, policije i paravojnih formacija poginuli u ratnim dejstvima, pljačkanju, silovanju… Najzad ovo je posebno sraman čin Vlade Crne Gore koji pomenuto spomen obilježje otvaraju 11. jula – na dan najvećeg genocida u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Javnosti radi, SR Jugoslavija odnosno Srbija i Crna Gora izvršile su oružanu agresiju na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercgeovinu, dok su (i današnji) visoki crnogorski zvaničnici donosili odluke u povodu sprovođenja tog zločinačkog plana, posebno naglašavamo učestvujući u radu Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje zločinačke VJ. Dok su pripadnici crnogorskih vojnih i paravojnih formacija učestvovali u činjenju najtežih ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida nad pripadnicima bošnjačkog naroda diljem Bosne i Hercgeovine. Rezultat agresije na BiH u kojoj je Crna Gora dala „ogroman doprinos“ je dvjesta hiljada žrtava rata, među kojima najviše djece, žena i staraca.
Zato, mi, žene -žrtve rata, žrtve užasnih tortura i silovanja u kojima su učestvovali i pripadnici vojnih i paravojnih formacija iz Crne Gore, i preživjeli logoraši najstrašnijih logora smrti u Europi poslije Drugog svjetskog rata, nastalih kao izraz zločinačke srpsko-crnogorske fašističke idoelogije, sa gnušanjem odbacujemo mogućnost da naši dželati, krvnici i nalogodvaci zločina, podižu spomenik nama – stvarnim civilnim žrtvama rata u BiH.
Nepromijenjena crnogorska vlast smislila je i sprovodi u djelo najsramniji i najužasniji mogući scenarij u kojem dželati podižu spomenike žrtavama svojih zločina. I to zločina bez kazne. Jer, koliko nam je poznato niko u Crnoj Gori nije optužen za ratne zločine po komandoj političkoj ili bilo kojoj drugoj liniji odgovornosti. Stoga mi dolje potpisani vam poručujemo – ne dozvoljavamo da manipulišete bošnjačkim civilnim žrtvama rata, i ne dozovljavamo da gradite spomenike istim onim krvavim rukama sa kojima ste rušili BiH, Sarajevo, Mostar, „oslobađali“ Srebrenicu, Višegrad, Foču, Trebinje, Bileću, Prijedor, Zvornik, Brčko, Banja Luku …
Ne dozvoljavamo da vaš europski put popločavate našim neiskopanim kostima koje su po vašem nalogu sakrivene u brojnim masovnim grobnicama s namjerom prikrivanja zločina i ratne odgovornosti. Zar ne vidite da vam na tom putu stoje brojni logori u kojima ste naš narod mučili i ubijali, na hiljade žena silovali, bezbroj naše djece ubili.
Spomenik koji podiže Vlada CG za nas predstavlja još jedan pokušaj obmane sveukupne javnosti kojom Crna Gora želi sakriti agresorsku ratnu prošlost i abolirati svoje najodgovornije političare iz tog perioda.
Na kraju poručujemo – Vi imate pravo podizati spomenike samo onim vašim građanima koje ste slali da vojuju i ubijaju po BiH a koje očito podrazumijevate pod „civilnim žrtavama rata“.
Predsjednik Saveza logoraša BiH – Murat Tahirović
Predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata” Bakira Hasečić
U Dubrovniku, na Gruzu, postoji spomen ploca poginulim braniteljima
Dubrovnika, a u Crnoj Gori, imena onih koji su izgubili zivote na Dubrovackom ratistu, ne smiju se ni spominjati. Pitam se, da li ti Crnogorski branitelji koji su dali svoje zivote za domovinu-otadzbinu-drzavu- , imaju majke, oceve, bracu, sestre? Ako imaju, zasto cute? Zasto ne traze da se i njihovim sinovima, braci, ocevima, ne podigne spomenik, jer i oni su bili zrtve rata u koji su natjerani od ove vlasti i zbog cijih su bolesnih ambicija, izgubili zivote?
Mesić nedavno reče,pravdajući oluju:”Ako dio države progasi otcjepljenje,moraš reagovati,braniti integritet zemlje”OVO ISTO VAŽI i za jednostrano proglašenje nezavisnosti republika bivše SFRJ,ali su DVOSTRUKI standardi u igri.U ime SVIH žrtava-srpske najčešće ne pominjete niti zločince koji su ih izvršili-sramno je da i dalje uporno prekrajate sitoriju,pričate o “agresiji” Srbije i Crne Gore” i pominjete isključivo samo muslimanske žrtve!Rat je prljava stvar,stradaju najviše nevini sa obje strane,a okrivljivanje za sve samo srpske ,ne donosi napredak ni pomirenje,naprotiv!Za genocid nad Srbima u dugom sv.ratu niko nikad nije odgovarao niti se izvinio,a u ovom istorija se ponovila!
Postoje odgovorni na svim stranama, ovdje se priča o odgovornosti, a tu uvijek treba krenuti prvo od sebe, jer onda isto možeš očekivati od drugoga. Krečenje prošlosti nikad na dobro nije izašlo…
Saglasan “Fibonacci”.
Fibonacci,pa evo mi odavno krenusmo i ne dočekasmo da krenu DRUGI,nego uporno i dalje ponavljaju iste priče bez imalo samoodgovornosti!!!
Đe smo to krenuli?
Molim za jedan suštinski primjer takvog kretanja.
Akcenat je na suštini, a ne na spomeniku…
Krenuli smo odavno, ali u rikverc.
crnogorska vlada je OBAVEZNA da podigne spomenik na DEBELOM BRIJEGU, svim crnogorskim borcima koji izginuse na DUBROVACKOM RATISTU i za ciju smrt su ODGOVORNI svi oni, koji su u to vrijeme bili na celu crnogorske vlade.
na kraju krajeva, gledano s nashe strane, branioci Dubrovnika su NAPADACHI jer su pucali na NASHE. i, svi su neshto branili – Hrvati hrvacki Dubrovnik a Srbo-crnogorci srpski Dubrovnik. bravo za VLADU, nije nego je svjecka!
bas zato sto je svjecka, ta VLADA, treba da podigne spomenik crnogorskim borcima koji su dali svoje zivote na dubrovackom ratistu za tu Vladu, koja evo jos uvijek vlada svjecki i cojski, nema joj se sta prigovorit.
Gadost licemjerja crnogorskog rezima i njegovih glavnih protagonista je kulminirala u ovoj epizodi postavljanja spomenika. Perfidnim cinom (laznog) poklona zrtvama (koje su indirektno poslali u smrt ili saucestvovali ideoloski u tome, kako god) pokusavaju lazirati, izvrnuti ne samo (sopstvenu) istoriju, vec i elementarnu logiku.
DA SE NE obnovi.
Juce vidjeh spomenik. Nisu se nesto pretrgli a i spomenik je proziran nekako.
Medijski napadi pod pokroviteljstvom vlasti
(http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=56194)
Grupa bošnjačkih intelektualaca i javnih ličnosti je izdala danas zajedničko saopštenje za javnost u kome se javno suprotstavljaju presiji na lidere crnogorskog antiratnog pokreta koji su “izuzetnom hrabrošću supostavljali zločinima i nasilju nad bošnjačkim i drugim narodima u Crnoj Gori”
U nastavku objavljujemo saopštenje u cjelini:
Već duže vremena, poznati crnogorski intelektualci, ljudi koji su i u najtežim ratnim godinama kao pripadnici crnogorskog naroda nesebično iskazivali solidarnost sa ugroženim bošnjačkim narodom, izloženi su grubim javnim napadima, uvredama i klevetama, samo zato što se dosljedno zalažu da se ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica u potpunosti rasvijetli, a najodgovrniji za taj državni zločin izvedu pred sud i pravedno kazne. U tim medijskim napadima koji se organizuju pod pokroviteljstvom vlasti, ovi lideri crnogorskog antiratnog pokreta se sada nastoje prikazati kao navodni zaštitinici počinioca zločina prema Bošnjacima. U tu svrhu posebno su grubim dezinformacijama i manipulacijama izloženi predstavnici udruženja koja zastupaju porodice žrtava, kako bi svoj gnijev umjesto na vinovnike zločina usmjerili prema onima na čiju su solidarnost i pomoć uvijek mogli računati.
Svaki čovjek i svaki narod ima neprikosnoveno pravo da zahtijeva kažnjavanje zločina, ali i moralnu obavezu da pamti i promoviše primjere otpora nasilju. Kao pripadnici bošnjačkog naroda i kao crnogorski građani i na ovaj način javno se suprostvljamo presiji na ljude koji su se izuzetnom hrabrošću supostavljali zločinima i nasilju nad bošnjačkim i drugim narodima u Crnoj Gori, koje je činila crnogorska vlast slijedeći politiku Slobodana Miloševića. Činimo to i zbog sudbine naroda iz kojeg potičemo i zbog budućnosti Crne Gore i zbog vrijednosti na kojima počiva svako civilizovano društvo. Sigurni smo da bošnjački narod nikada neće zaboraviti svoje tragedije i stratišta, ali isto tako ni pružene ruke pomoći prijatelja u za njega najtežem istorijskom vremenu. Pozivamo crnogorske intelektualce, predstvanike civilnog sektora i nezavisnih medija da, bez obzira na pritisak da se prošlost potre i tadašnji režim amnestira, zajedno nastavimo da zahtijevamo od državnih institucija da se rasvijetle ratni zločini počinjeni na tlu Crne Gore i odgovornima organizuje fer suđenje.
Prof. dr Šerbo Rastoder, akdemik BANU i DANU
Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik Monitora
Husein Tuzović, predsjednik savjeta Foruma Bošnjaka/Muslimana CG
Jakup Durgut, predsjednik Udruženja građana Bukovice
Aldemar Ibrahimović, akademski slikar
Azra Jasavić, advokatica
Atvija Kerović, izvršni direktor Almanaha
Ibiš Kujević, etnomuzikolog
Sead Sadiković, novinar
Faiz Softić, književnik
Ferid Šarkinović, direktor Centra za kulturu Plav
Добро би било да су, осим ове подршке мониторцима, показали мало више грађанске храбрости и директно, без икаквог увијања и скривања, саопштили да је у току срамни покушај прања биографије највећег балканског зла – трансформерса Мила Ђукановића.
Vjerujem da je to ipak kazano u saopstenju. Sa druge strane, slazem se da je ono moglo biti konkretije, pa recimo pomenuti spomenike, one podignute u Podgorici i one planirane za Herceg Novi. Tako bi saopstenje bilo jasnije onima kojima je prvenstveno upuceno.
U Crnoj Gori kojom i danas neprikosnoveno vlada jedan od Milosevicevih ratnih zlocinaca, Milo Djukanovic, jos uvijek nema uslova za suocavanje sa prosloscu.