izvor: blic.rs
Desetine hiljada Čeha izašlo je na ulice Praga protestvujući zbog reformi penzionog sistema, zdravstva i socijalne pomoći, tvrdeći da su to antidruštvene mere koje nanose štetu državi.
Vođe radničkih sindikata, koje navode da se okupilo više od 40.000 ljudi u centru grada, kažu da će radnici podneti najveći teret reformi u Češkoj, ujedno pozivajući na nove izbore.
“Odbacujemo vašu penzionu krađu. Odbacujemo prezir vlade prema javnom mnjenju i društvenom dijalogu”, rekao je vođa sindikata Jozef Stredula.
Dug Češke iznosi oko polovinu proseka Evropske unije, ali bez reformi očekuje se rast duga. Vlada želi da smanji deficit javnog sektora na 4,2 odsto od društvenog bruto proizvoda ove godine i izvrši rebalans budžeta do 2016.
Reforme uključuju podizanje starosne granice za odlazak u penziju, odvajanje dela penzija u privatne fondove, povećanje odvajanja za zdravstvo i smanjenje socijalnih beneficija.
Eksperti sindikata izračunali su da će reformama koje sprovodi vlada u zdravstvu, socijalnoj oblasti, poreskoj politici i mere štednje u javnim finansijama, vlada smanjiti raspoložive finansije za javne potrebe za 1,4 milijarde evra godišnje.
Vlada planira da iznese svoj plan reformi parlamentu u junu, iako probleme izazivaju unutrašnji sukobi, kao i optužbe za korupciju među tri koalicione stranke. Ako dođe do razbijanja koalicije, Vlada će izgubiti parlamentarnu većinu. Naredni izbori biće održani 2014. godine.
Sindikati prete generalnim štrajkom ukoliko vlada odbije da promeni planove. Poslednji generalni štrajk u Češkoj bio je 1989, kada su milioni ljudi protestvovali zbog komunističke vlade.
javniservis.me 
Masovni anti-vladini prosvjedi u Češkoj, oko 120 tisuća građana na ulicama Praga – “dosta nam je mjera štednje i korupcije !”
Deseci tisuća stanovnika izašli su na ulice Praga u velikom anti-vladinom prosvjedu protiv vladajuće koalicije desnog centra koja se nalazi na rubu kolapsa, prenosi AFP. Sindikalne i radničke udruge, penzioneri, studentske organizacije – svi su danas na ulicama kako bi pokazali svoju ogorčenost i bijes prema uvođenju mjera štednje, ali i prema korupcijskim aferama koje su poljuljale vladajuću koaliciju predvođenu premijerom Petr Nečasom. Prema riječima sindikata, na ulicama se nalazi preko 120,000 ljudi, prenosi ceskatelevize.cz.
“Dosta nam je ove vlade, ne rade apsolutno ništa za obične ljude”, rekla je za AFP Jana Sizlingova, jedna od prosvjednica u Pragu. “Ljuti smo zbog korupcije, netransparentnosti, zdravstvenog sistema, socijalnog sistema – jednostavno nema ničeg dobrog što je ova vlast napravila”, nadodala je Sizlingova. Prosvjednici se kreću prema glavnom gradskom trgu – Václavské náměstí.
Vlada desnog centra nalazi na čelu Češke od sredine 2010, na početku mandata imali su 118 od 200 mjesta u parlamentu, no zbog niza afera pojedini članovi počeli su napuštati koaliciju.
U isto vrijeme snažno napreduju socijal-demokrati, ali i komunistička partija. Prema najnovijim anketama, ukoliko bi se održali prijevremeni parlamentarni izbori, Nečasova demokratska stranka desnog centra završila bi na trećem mjestu – prva politička snaga u zemlji bila bi socijal-demokratska stranka, a odmah iza nje komunistička partija.
Reuters prenosi kako se češka Vlada bori protiv kolapsa koji joj prijeti na pola mandata. Uvođenje mjera štednje – unatoč činjenici da je češka ekonomija relativno slabije pogođena krizom od ostatka EU – razbjesnilo je građane. Sindikalne organizacije navode kako je ovo jedan od najvećih anti-vladinih prosvjeda u Češkoj ikada. List Prague Post prenosi kako su sindikati osnaženi brojnim manjim organizacijama koje već neko vrijeme prosvjeduju protiv nepopularne vlade.
Dnevni list denik.cz prenosi kako prosvjednici otvoreno podržavaju komuniste i socijal-demokrate koji bi na valu općeg narodnog nezadovoljstva mogli preuzeti vlast i okrenuti zemlju u lijevo.
http://www.advance.hr/vijesti/masovni-anti-vladini-prosvjedi-u-ceskoj-oko-120-tisuca-gradana-na-ulicama-praga-dosta-nam-je-mjera-stednje-i-korupcije/
haha,
…………Dnevni list denik.cz prenosi kako prosvjednici otvoreno podržavaju komuniste i socijal-demokrate koji bi na valu općeg narodnog nezadovoljstva mogli preuzeti vlast i okrenuti zemlju u lijevo…………
…….na valu općeg narodnog nezadovoljstva mogli preuzeti vlast i okrenuti zemlju u lijevo…………
……….. mogli preuzeti vlast i okrenuti zemlju u lijevo…………
…………. i okrenuti zemlju u lijevo……….
E,toga se DESNI boji i srta ga je od kekovica, jer moze biti snjim jos Ljevije.
Sva Orwellova djela nose političku poruku. Čitanje Orwella nije potpuno bez poznavanja njegovog političkog opredjeljenja i nijansiranih transformacija koje je to opredjeljenje, u izrazu i manifestaciji, ali ne i u osnovi, doživjelo kroz oštre političke konfrontacije. Njegovo neposredno iskustvo sa strahotama autoritarnog mišljenja, vjerovanja i ponašanja možda je ključ i za razumijevanje njegova cjelokupnog stvaralaštva.
Na prvi pogled Orwellov politički razvoj izgleda kontradiktoran. Poslije vremena koje je proveo kao policajac u Burmi, on je bio anarhist, možda ne najdosljedniji, ali tako se on tada osjećao. Ranih 30-tih je postao više kritički raspoložen prema društvu, pa ga u Putu u Wigan Pier vidimo kao socijalistu. Ali, on nije dogmatski socijalista,jer svoje političko opredjeljenje na zasniva na teorijama.
On kritikuje indoktrinirane socijaliste koji upravo zbog svojih teorija zaboravljaju da socijalizam prije svega znači slobodu i pravdu. Poslije učešća u Španskom građanskom ratu, Orwell se očitovao kao simpatizer anarhizma.
Postao je protivnik centriranih značenja, jer je uvidio dokle može dovesti dogmatizam. Njegovo članstvo u Nezavisnoj radničkoj partiji je iznenađujuće, budući da je smatrao kako je pripadnost partiji neka vrsta podrške određenoj dogmi. No, ovu sekvencu treba tumačiti u Orwellovom odnosu prema ratu. Sa početkom Drugog svjetskog rata u Orwellu se dogodila krupna promjena: prvo je bio protiv rata, a onda za rat. Kritikovao je pacifiste za stavove koje je donedavno i sam branio, te je napustio partiju. U Životinjskoj farmi i u Kataloniji u čast inspiriran je bio Španijom. Orwellov antiautoritarizam bio je mnogo jasniji što se više bližio 1984, gdje ga susrećemo kao anarhistu koji je uvidio opasnosti totalitarne države i kulta vođe u takvoj državi.
Stiče se utisak da je Orwellov politički razvoj kontradiktoran, ali samo zato što su njegovi pogledi uvijek bili replica na aktuelnu situaciju u društvu i u politici, koja je sama po sebi podložna promjenama. Čini se da je imao samo jedan pogled, ljevičarskog humaniste, ali da se taj pogled u prizmama različitih stvarnosti prelamao u različite refleksije. Napisao je 1936. da za njega socijalizam prvo i krajnje znači slobodu i pravdu, i ovo ubjeđenje nije nikada napustio. Kontradiktornosti su u mnogo slučajeva izišle kao konzekvence upravo ovog vjerovanja, koje je kroz taloženje Orwellovih političkih razočarenja davalo različite odsjaje.
Teško je staviti političku etiketu na Orwella, čisto zbog toga što je bio nedogmatičan, ili čak antidogmatičan.
Orwell je vidio socijalizam kao socijalni aspekt sveobuhvatnog moralnog stava, pogled koji je bez sumnje proizveden njegovim susretom sa španskim anarhistima za koje je anarhija bila moralni stav sa političkim konzekvencama.
Ali jedan od najvažnijih temelja anarhizma, nepostojanje države, Orwell nije mogao prihvatiti. Orwell je smatrao da je neka vrsta države potrebna sa ciljem održavanja slobode. Po njegovom mišljenju društvo bez države ima totalitarne tendencije. U eseju Politika protiv literature iz 1946, kaže:
U društvu bez zakona, jedini arbitar ponašanja je javno mišljenje. A javno mišljenje tj. mišljenje javnosti je manje tolerantno od bilo kakvog sistema zakona…
Orwell je bio protiv društava svog vremena, ali nije imao ideju kako i u kom pravcu bi trebalo voditi promjene.
Važnost Orwella kao političkog pisca nije u tome što je teoretičar, već što je kritičar. Za Orwella je socijalizam jedina solucija. Nije moguć savršen svijet, ali je moguć bolji svijet, a da bi se to desilo, konstantna kritika je neophodna. Nemoguće je staviti političku etiketu na Orwella. Možemo ga zvati nedogmatskim socijalistom, iako ni to nije posve precizno. No, to određenje je realno, budući da je on pokušavao održati svoju individualnost i izbjeći dogmu sa svim tim upitnim kontradiktornostima. U jednom trenutku Winston u 1984 u svoj dnevnik zapisuje riječi koje bi po svojoj jednostavnosti mogle obuhvatiti sveukupnost političke misije književnosti Georgea Orwella:
Sloboda, to je sloboda reći da su dva i dva četiri. Ako je to dato, sve ostalo dolazi samo po sebi.
Unutrašnji kritičar socijalizma
Orwell je duhovno, intelektualno i politički pripadao ljevici i bio vjernik socijalističke ideje. No, Orwell se nikad nije politički angažirao, niti je imao ambiciju da osvoji neku funkciju u vlasti. Reklo bi se čak da je osjećao prezir prema mogućnost da pisac postane političar. Za njega je – prihvaćanje bilo koje političke discipline nespojivo s literarnim integritetom. Smatrao je da je obaveza pisca da sudjeluje u političkim i društvenim zbivanjima, kao kritički korektiv, kao savjest, kao opomena. Orwell kaže da – kad se neki pisac upusti u politiziranje, onda to mora učiniti kao građanin, kao čovjek, ali ne i kao pisac. Dalo bi se polemizirati sa ovim Orwellovim stavom, budući da se upravo on upuštao u politiziranje kao pisac, a ne kao građanin, o čemu, napose, svjedoči i njegovo djelo. Orwell dalje kaže:
Predati se pak pokorno na milost i nemilost ne samo stranačkom stroju, nego čak grupnoj ideologiji, znači upropastiti se kao pisac. Dilema je vrlo bolna, jer istodobno osjećamo potrebu da se angažiramo politički, a vidimo koliko je to prljav i ponižavajući posao.
Međutim. Orwell je samo jednom bio član neke partije,i to 1938. kada se učlanio u Nezavisnu radničku partiju. U članku Zašto sam se pridružio Nezavisnoj radničkoj partiji on objašnjava svoje motive:
Epoha slobode govora se bliži kraju, ono što se desilo sa slobodom govora u Italiji i Njemačkoj uskoro će se desiti u Engleskoj. Jedini režim koji će se dugoročno usuditi da dozvoli slobodu izražavanja je socijalistički režim.
Razlog zbog kojeg je izabrao baš ovu partiju je u tome što je NRP jedina veća britanska partija koja propagira njemu blisku viziju socijalizma. Smatrao je da će NRP imati snage da zauzme pravi stav prema imperijalizmu i fašizmu kada dođe red na Britaniju. Orwellova opravdanja za učlanjenje u NRP najprije objašnjavaju koliko je ozbiljno, donekle i paranoično, on shvatao probleme svoga vremena.
Ali kazuju i o tome da Orwell vremena totalitarizma nije želio dočekati sam.
U više navrata ponavljana Orwellova dilema o svrhovitosti političkog angažiranja čini se da polazište ima u brojnim gorčinama koje je on kao iskreni i predani socijalista doživio upravo od socijalista, a zbog svoje vjere u progresivnu moć kritičkog mišljenja. Orwell svjedoči da – moderan pisac intelektualac živi i piše u neprekidnu strahu – ne doista od javnog mnijenja u širem smislu, nego od javnog mnijenja unutar svoje vlastite grupacije.
Upravo su brojni ljevičari optuživali Orwella da se pridružio reakcionarima, da je antikomunista, jer je nakon svog iskustva u Španskom građanskom ratu, a zapravo – razočarenja, postao unutrašnji kritičar socijalizma i dijagnostičar ljevičarskih bolesti.
Orwellovo stvaralaštvo pokriva politički vrlo haotičan period. Njegova prva knjiga Niko i ništa u Parizu i Londonu, objavljena je 1933, samo 16 godina nakon ruske revolucije.
Do 1949, kada je 1984 objavljena, svijet je bio svjedokom Španskog građanskog rata, nacizma u Nemačkoj i Italiji, staljinizma i moskovskih procesa u SSSR-u, kao i Drugog svjetskog rata. U tom rasponu od dvadesetak godina, Orwell će preći put od vatrenog zagovornika socijalističke ideje, spremnog i da u Španskom građanskom ratu žrtvuje život za ciljeve antifašizma i jednakosti, pa do razočaranog socijaliste, autora koji vjeruje da je socijalizam uništen staljinističkim modelom vladavine, bahatim obesmišljavanjem ideje slobode i jednakosti, ali i nekritičkim konformizmom zapadnoevropskih, a poglavito engleskih ljevičarskih organizacija. – Fatmir Alispahić
Kliknite da pristupite ORWELLAND_cip.pdf
hm,
……….koji vjeruje da je socijalizam uništen staljinističkim modelom vladavine, ………
Pusti Staljina, sto je Lenjin i njegova “CEKA” ,cinijo !