Pobuna grafita

izvor: dayline.info

Grafiti su relativno brzo prigrabili status urbanog otpora i subkulturalne alternative društveno riznatim normama. Pisanje grafita je, kako kaže Ratko Božović, zadovoljstvo tajnog učestvovanja, dok su ishodišta javna. Između ostalih definicija, tu je i ona o grafitima kao spontanoj reakciji na dominantni životni stil. Neki misle da su grafiti nastali iz osvete frustriranih, drugi smatraju da je to agresivan revanš malograđanskom ušutkivanju.Grafoman igra svoju igru komunikacije. Igru započinje tajno, najčešće noću. Iz grafita kao “čulne forme” prizlazi provokacija, kao rezultat slobodne volje autora. Dakle, osim grafita koji su impulsivna reakcija, zidovi nude i varijantu grafita- stava, odnosno poruke koja je najčešće svojevrsna opozicija istrošenoj konvenciji. Slijedeća varijanta je umetanje korektivnog materijala u poznati sadržaj, na primjer: “Tko rano rani, cijeli dan zijeva”.

Pisac grafita teži onim životnim tokovima koji ga približavaju sebi samom. On brani svoju slobodnu volju i ne pristaje na dodijeljen mu podanički status. Njemu ne odgovara mentalitet povijenih glava, duh komformizma i poslušnosti. Za razliku od vanjskog reda i sivila poretka, grafiti brane duh spontaniteta kao emanaciju slobode. U kontroliranom svijetu, grafit je originalni otpor duhovnoj policiji. Odstupanje od konvencije ne znači da grafomani imaju unaprijed koncipiran sustav vrijednosti koji je bolji od proklamiranog. Naprosto, pisci grafita ne pristaju na poredak represije i represiju poretka. Najčešće prepričavan grafit jeste onaj “Kolumbo, jebem te radoznalog”. U knjizi Riječnik grafita, Radomir Đorđević posebno analizira grafit “Svi živimo pod istim nebom, ali nemamo svi isti horizont”. Đorđević je mišljenja kako živimo u dobu grafita.

Ima grafita sa jednostavnom porukom, ima tu nekad i vulgarnosti, ali sasvim sigurno i duha, i duhovitosti. “Mijenjam cimera koji hrče za cimerku koja uzdiše”, “Meni fali daska u glavi, tebi cijelo skladište”… Neosporno je da su balkanski grafomani ovoj pojavi dali bogatu dimenziju novog i razbarušenog, duhovitog otpora, premda ima grafita koji su nastali na engleskom jeziku, a čini nam se da je autor neko iz našeg susjedstva: “Tko nije zbunjen, mora da je dezinformiran” , “Tko ima šizofreniju, nije sam”, “Savjest mu je čista – nikad je nije upotrijebio” itd.
Između duha i banalnosti, grafiti opstaju na marginama stvarnosti, nekad u kiču, nekad u prizemnosti, nekad u vulgarnosti, ali svakako i u lucidnosti, to je definitivno medijalno jaki glas nepokorenih ljudi.
I za kraj, evo kratkog izbora vrlo lucidnih i duhovitih grafita:

Kaligula jeste prvi postavio konja za senatora, ali i mi konja za trku imamo.

Hrvatska izlazi na Jadransko more. Rijetko, ali izlazi.

Temelji jesu klimavi, ali ostatak građevine puca od čvrstine.

Statističar je čovjek koji pati od kompleksa srednje vrijednosti.

Moja zemlja se ne zadužuje bez velike nužde.

I protivnik je počeo da nam pomaže kada je shvatio šta radimo.

I treba da nas vode oni koji su najviše lutali. Oni najbolje poznaju teren.

Tko jednom na policiji propjeva, cijelog života izlazi na bis.

Nije vođa slijep, samo sagledava put iz unutrašnje perspektive.

Tko kaže da je ovo stranputica, taj pojma nema šta je ćorsokak.

A kad je vlast potegla svoje argumente, nešto se u meni prelomilo.

Građanin je drug ometen u razvoju.

Demokratska država ima Ustav, Parlament, a po potrebi i narod.

Jednima je došao glave, drugima ide na jetru. U proseku, svima je prirastao za srce.

Još jedan čovek je spriječen da izvrši zločin. Osuđen je nevin.

A sedmoga dana Bog se uhvatio za glavu.

Društvo je napravilo veliki pomak, a uskoro će se znati i u kom pravcu.

Informacije moraju biti dostupne novinarima. U protivnom bi izašle u javnost.

Mene novac i slava ne zanimaju. Zanima me samo novac.

Ljudi se razlikuju po tome što imaju jednaka prava.

Kad javna kuća časti, gosti najebu!