piše: Marko Milačić (alias Marko Petrović)
Zamislite samo – ta DPS hobotnica zakazuje partijski kongres na Dan nezavisnosti! U velikom stilu, Hitlera, Musolinija, Staljina, i ostalih iz ekipe totalitarnih. Zamislite tu logiku jednopartizma, taj neo-totalitarizam, to manipulisanje i monopolisanje sa identitetom i stavljanje znaka jednakosti između partije i države!
Do kada ćemo lagati sebe? Do kada ćutati kao zemlja-leš, kao nacija zadovoljna mrvama, kao država bez svog “ja”, kao narod koji se miri sa internacionalnom etiketom na kojoj piše – privatni i korumpirani posjed? Do kada ćemo nijemo, bezočno nijemo, trpjeti opasne marovićevsko-dukanovićevske obračune koji cijepaju naše društvo, koji se pretvaraju u veliku igru prljavih računa, koji postaju kancer našeg bića, koji stvaraju osjećaj ogromnog kolektivnog straha?
Iskrenost je suština i pokretač svih promjena – ona lična, u vidu priznanja surovih istina sebi samima o sebi samima, koja već tim činom postaje terapija, i ona građanska i društvena koja, kada se javno prizna, a to itekako peče, pritiska i steže – postaje mjera uspjeha, progresa i lijek.
Bliska rođaka nedavno mi šalje poruku: ”Uništavaš nam živote svojim tekstovima i izjavama u zadnje vrijeme. Nijesi svjestan što radiš i sebi i nama. Molimo te – budi pametan, prestani i ćuti!”
Veoma važna poruka. Opasno važna. Poruka – simptom društvene bolesti, osakaćenog društva, kolektiva neslobode, zajednice razarajućeg, dirigovanog i kontrolisanog straha. Poruka, najmanje važna za mene, jer me ne dotiče i ni trunku ne pokolebava (naprotiv), već, prije – važna za definisanje i opis našeg, crnogorskog usuda. Poruka koja u sebi krije klicu smrti ogledane u predaji, kojom se preporučuje mirenje sa onim što je Žan Pol Sartr nazvao “mrtvački mir koji je naš udes”.
Poruka u kojoj je možda i veća odgovornost za naše poraze i nesreće nego u onim prijetećim, koje dolaze i koje su mnogima dolazile, iz srca kriminalnog, dvadesetogodišnjeg režima. Jer, te prijetnje smrću, koje su dobijali Slavko Perović, Željko Ivanović, Milan Popović, Ibrahim Čikić, Slobodan Pejović i ostali, koliko god to perverzno zvučalo, predstavljaju prijetnje hijena hrabrim pojedincima, a ovakve poruke, koje se množe iz dana u dan, zapravo su, zbog svoje učestalosti i zamaha, direktna prijetnja – svima nama. To su poruke koje dolaze, takođe iz srca represivnog sistema, ali krajnje indirektno, perfidno i nezamislivo lukavo, od šponde pa direktno u rupu – kroz usta naših najbližih u naše ionako prestrašene glave. Zamislite stepen morbidnosti te surove istine! Te zamke.
Prosipaju nam u lice strahove svih vrsta. Strah od gubitka posla, privilegija, ugleda, novca… Njihovi kreatori, anti-političari – Milo Đukanović, Svetozar Marović, Filip Vujanović, Milan Roćen, Duško Marković i ostali ministri, direktori i svima njima skloni i u njih zaljubljeni tajkuni i bogataši, dakle, kreatori tih arhi-strahova indirektno koriste naše majke, očeve, sestre, braću, djevojke, drugove – da nam poruče – ćutite! A naši najbliži tome dodaju i ono, što nas najviše boli – za vaše dobro!
Kakva ubitačna kombinacija politike, psihologije i kriminala. Kakav razarajući miks svjesnog i nesvjesnog, privatnog i javnog, dobronamjernog i zlonamjernog. Kakav kolaboracionizam antipoda! Kakav sočan poljubac nama najbližih, sa onima koje oni, isti oni, politički mrze iz dna duše. Kakav poraz! Autogol u posljednjoj sekundi finalne utakmice.
Znaju odlično pomenuti tvorci naše pustoši ono čega je bio svjestan i Borislav Pekić – da “samo strah ubija ljude.” Ali, zamislite samo tu dozu straha!
To je isti strah, isti njegov miris i prizvuk, ista matrica straha, kojeg su naši stratezi onih hladnih noći 90-ih godina do smrti utjerivali i najzad utjerali Muslimanima koji su prebacivani i najzad prebačeni preko naše granice direktno u dubine ništavila. Ista je to nit straha kao i ona u dušama logoraša u Morinju, seljaka u Bukovici, Dubrovčana na koje smo kidisali pošto su nas narečeni velikaši malenih duša sramno ubijedili, a mi još sramnije povjerovali – da tako, i nikako drugačije, ne treba da bude.
To je isti kalup straha, kao i onda kada su se kotrljale hiljade i hiljade ilegalnih tovara cigareta i opijajućeg brašna preko plavetnog Jadrana. U pravcu južne Italije. Kasnije, nedavno – preko modrog Atlantika. U pravcu Južne Amerike. To je strah iz iste političke radionice, kojim su do i od referenduma dijelili i dijele Crnogorce i Srbe.
To je ta turobna vertikala straha koja u korijenu kida sve začetke (kojih je malo) naših normalnosti, moralnosti i poštenja. Svih naših pokušaja (kojih je nedovoljno) da nešto promijenimo, ispravimo i dostignemo. Da se izgubljeni u živom blatu bezličnog trgovačkog materijalizma, anti-građanske kulture, bezgraničnog oportunizma i kalkulantstva, ličnog kukavičluka – pronađemo.
Da se probudimo i osvijestimo. Da se odupremo crnogorskoj oligarhiji, kleptokratiji, možda najpreciznije – kriminokratiji. Da iz jungovskog kolektivnog nesvjesnog izvučemo ono što nam može doći po Petru I Petroviću ili Marku Miljanovom Popoviću. Jer i Viktor Igo je bio svjestan toga kada je rekao – “Smjeti: to je cijena napretka”. Jasno je – ne napredujemo jer ne smijemo!
Ali, pitanje je i kako smjeti, kada generacije i generacije odgajamo i decenijama živimo u duhu intenzivnog demagoškog slobodarstva, istorijskih priča o podvižništvu bez ikakvog pokrića u sadašnjosti, u vremenu kada je vrhovni savjet, ona mudrost iz navedene poruke – budi pametan i ćuti. Kako smjeti i mijenjati, kada na taj način, takvim savjetima, činimo uslugu opasnom, režimu? Kako očekivati od djece, učenika ili studenata da se pobune na nepravdu, kada ih od starta, uz ogromne prekomjerne doze režimskog straha, pripremamo za pozicije, funkcije i srednji put?
U suštini, to su savjeti uplašenih i samim tim ljudi poraženih od režima. To su poruke onih koji velike ideje, angažovanost i bolju Crnu Goru prodaju za jeftini mir i prividni komfor. To su plićaci duha koji nam se iz najboljih poriva prodaju za luče iz njegoševskih dubina. Na te udice straha, jednog kriminogenog, mutnog i okoštalog sistema, kače se oni koji nam žele dobro, a u suštini nam, svima nama, čine – veliko zlo. I to je – paukova mreža, lavirint beznađa, začarani krug, đilasovska besudna zemlja. Crna Gora.
Za kraj jedna teza kao relaksiranje od prethodnih tema. Zamislite samo – ta DPS hobotnica zakazuje partijski kongres na Dan nezavisnosti! U velikom stilu, Hitlera, Musolinija, Staljina, i ostalih iz ekipe totalitarnih. Zamislite tu logiku jednopartizma, taj neo-totalitarizam, to manipulisanje i monopolisanje sa identitetom i stavljanje znaka jednakosti između partije i države!
Zar treba išta dodatno komentarisati povodom tog nauma osim možda prijedloga, savršeno usklađenog sa tom jadnom političkom idejom, koji ovim putem upućujem centrali stranke, a to je – da se tokom grandiozne svečanosti, na trgu Slobode, otkrije i veliki (naravno, veći od onog Petra Prvog) spomenik od zlata i dijamanata, oca osnivača crnogorske nacije, mirotvorca nad mirotvorcima, čovjeka nad ljudima, neprikosnovenog premijera nad premijerima – Mila Đukanovića.
Razmislite o tome.
javniservis.me 
Odličan tekst!
Svaka cast Marko !
genijalno… jasno i prodorno ..
sasvim je normalno da je kongres partije na dan drzavnosti to je njihova drzava a drzava i svi njeni ljudi to je dps to je to
Pamtite li ove zvuke:
ahahahha pa da to je to uhvatilo nas ludilo DPS ulazimo u crne rupe
marko je definitivno prosao kroz jednu
ovo je glas Marka Milačića u pozadini… i taj momak ako stvarno želi da mu narod vjeruje, mora jasno da se ogradi od režima (rtcg) ali i od druge familije (antiratnih profitera – Miodraga Perovica, Vijesti i ekipe oko njih).
Morao je ODBITI da čita ovakve bljuvotine…
Poštovani BXL,
Slažem se s Vama.
No, ukoliko se novinar Milačić distancira od Milovih i Miodragovih medija, pitam se, gdje može zarađivati za kruh. Jedino, ukoliko dogovori angažman kod inozemnih medijskih kuća, a to, realno, ne znači i da je ostvarivo i isplativo.
Odlican tekst, analizira sustinu naseg posrnuca (uzgred, zato su bile majice NE STRAHU!, i cuo sam da je Aco Tabas pokupio sve, kad niko nije htio da ih nosi, besplatne majice). Ono sto je potrebno jeste da se, nakon dosta pravilnih dijagnoza, nadje adekvatan nacin da se primijeni terapija. Da ovaj i slicni tekstovi, koji dopiru do par pojedinaca spremnih da se pogledaju u ogledalo, dopru i do onih brkatih Crnogoraca koji su izgradili bedeme od odbrambenih mehanizama i koji ne daju da im iskrenost stigne iz podsvijesti u svijest.
Uzgred, Milacic pise za Vijesti, a ove su novine upravo podrzale ono sto one valjda vide kao zdravo jezgro u pomenutoj partiji-hobotnici. Bilo bi lijepo kad bi se Milacic i na to osvrnuo.
Ovdje su se potpuno izgubila mjerila vrijednosti. Dovoljno je neko da vikne UA i biće ‘odličan tekst’. Ovdje ljudi ne razumiju kada kritikuješ nešto, recimo ovaj tekst, nisi PROTIV nekoga a ZA onoga, već jednostavno kritikuješ tekst. A tekst je obrazac za infantilno egoistično samoreklamerstvo nadobudnog autora, ispran prozaičnom i neplodnom PG salonerijom a šminkan zna se đe. Čovjek prosto vapi da bude ‘žrtva’ i šta više bude na margini biće eksplicitniji a time, barem meni smješniji. No, ja mu savjetujem ako želi da bude dosljedan i stane i za svojih riječi da da otkaz i ne sjedi na dvije stolice i smišlja nove ‘napade’ na njega već poput Petra Komnenića radi nešto konkretno i bude novinar a ne ‘spoljni’.
tebi su onda tekstovi rajka kovacevica mjerila kako treba pisati onako nenasminkano okostalo uvijeno i seljacki premazano onako kurvarsko glupo dps narodski .. i da ne treba nista niko da pise dovoljni su izvjestaji rajka kovacevica ..sudeci po tvojoj ocjeni.
ljigavija je stolica u i uloga petra komnenica nego ova na dnevniku rtcg marka milacica
i da… da sam u njegovoj poziciji nikada ne bih napustio rtcg…to bi bio poraz za njega i sve ljude u crnoj gori..
sistem treba bas tamo i tako promijeniti na njegovim stolicama .
Sloboda i nezavisnost su složeni pojmovi. Oni sežu u prošlost sve do religijskih ideja slobodne volje i odnose se na mističnog vladara koji je sadržan u apsolutnim monarsima. Bez apsolutnih monarha, koji su bili saobraženi starim bogovima i vladali zahvaljujući verovanju i religijskom zadovoljavanju, sloboda i nezavisnost nikada ne bi stekli svoje sadašnje značenje. Ovi ideali za svoje postojanje duguju minulim primerima ugnjetavanja. A sile koje su održale takve ideje raspašće se ukoliko se ne obnove kroz dramatična učenja ili nova ugnjetavanja. Ovo je najtemeljniji ključ mog života. – Frenk Herbert
Fantasticno.Hrabro , muski skockane recenice koje je lako razumjeti,jer cutanje ubija |Crnu Goru a toga nijesmo svjesni , zato ljudi pisite ko umije, ukazite na probleme jer ovaj put ka bankrotu treba da se zaustavi.Da politicatri otvaraju fabrike zxa narod a ne za sebe i to ilegalne.Donese Medo kutije cigareta u parlament , i nikad to vise niko ne pomenu cak ni vijesti koje su na sva zvona pisala o svercu cigareta.Koji je to intezitet straha da se plasimo od ljudi koji vode ovu drzavu i koji se bave kriminalom i koji ponizavaju Crnu Goru , zar treba takvi da nam uceruju strah do kosti.
Posto vidim da neki kritikuju moj ostanak u RTCG i smatraju to licemjerstvom pozvao bih ih da procitaju moj prethodni tekst – Udica lazi u kojem sam sasvim eksplicitno objasnio razloge ostanka u Javnom servisu.
Pojedini propagiraju povlacenje i predaju u zamjenu za kvazi-moralnost i kvazi-principijelnost.
Ljudi, prije svega morate shvatiti pojam borbe da biste shvatili moj ostanak u televiziji. Borbe kako na licnom planu tako i one na drustvenom i za drustveni plan.
I jos jedan dodatak.
Neko je postavio klip u kojem citam najavu za prilog o blogerima. Prije svega, novinar koji je radio taj prilog odlicno zna sto sam mu rekao tom prilikom a rekao sam – “cuvaj se da ne budes izmanipulisan !” A najava uopste nije sporna. Opet bih je procitao – sporan je prilog i sporan je odabir sajta. A taj sajt je odabran, siguran sam, iz cisto politickih razloga. Onih najogavnijih.
Ako vam sto znaci to je jedan od dva slucaja tokom mog rada u televiziji kojih se nerado sjecam.
Ali znate, prezenterski posao je organizaciono, koordinatorski a ne urednicki.
Uz to covjek cesto i nema vremena da pogleda priloge. To su i neki od razloga zasto sam izasao iz dnevnika i zavrsio sa prezenterstvom.
Eto, ima vidim, dosta dobronamjernih, pa rekoh da njima pojasnim stvari.
Da znate. :)
Kao sto vidite g. Milacicu, rezimski licemjerni, dusebriznici su se uznemirili, jer su osjetili da je glas istine poceo da se siri i da nadjacava njihove lazi. Nastavite samo tim putem , jer za to imate neosporno sve kvalitete covjeka sa bezbroj vrlina i ne obazirite se na piskaranje nedobronamjernih likova koji se kriju iza nikova, plaseci se i sopstvene sjenke.
Poštovani gospodine Milačić,
Razumijem Vašu intervenciju kao potrebu da objasnite određene nakane i procedure.
No, mišljenja sam, kako je za same autore neproduktivno na ovaj način objašnjavati vlastite napisane redove. Jednostavno, to se ne radi.
Tko je shvatio, shvatio je… Netko podupire, a netko ne.
Ukoliko niste, a nadam se da niste, depeesova demokratska šarena laža, podupirem ovo što radite.
Bog je, najprije, stvorio sebi bradu, stoga, osigurajte, ukoliko već niste, vlastitu egzistenciju! Ne želim vidjeti još jednu mladu “žrtvu” nedemokratskog sustava od Gore Crne!
“Ako vam sto znaci to je jedan od dva slucaja tokom mog rada u televiziji kojih se nerado sjecam.”
Meni znaci, smatram da je bitno.
Samo sam htio istaknuti da novinar, koliko to god izgledalo korisno, prisno, cool i in, ne komentira i objašnjava vlastite tekstove.
Nije dobro za novinarevu profesionalnu karijeru.
A zašto da ne, ako je korisno? Odsustvo reakcije može biti protumačeno kao pasivnost i kao davanje bezrazložnog prostora raznim Ladimirima i saboterima. Ovo su blogovi, ne treba se ovdje previše pridržavati nekih formalizama.
Perfect stranger, upravo tako ! Ovo je mjesto na kojem treba bas to i da radimo da produbljujemo tekstove i otklanjamo sumnje. To je vrhovna prednost interneta i ovakvih prostora.
Novinari, posebice oni koji svojim znanjem i pozicijom zavrijeđuju pozornost, a takav je i poštovani Milačić, ne treba, na ovaj način, da objašnjavaju svoje navode.
Držim da to nije novinarska praksa.
Pančić, primjerice, Jergović i Dežulović također, ne lijepe objašnjenja na svoje tekstove. Pa i pomenuti Komnenić ne komentira svoje intervjue, niti objašnjava zbog čega je postavio ono ili ovo pitanje.
Marko, vjerujte mi, činite si kontrauslugu.
Gospodine Hrvoljube,
vjerujem Vam da je to praksa-da novinari ne objašnjavaju/komentarišu svoje tekstove. Prakse koja se meni ne dopada. Ne kažem da autor teksta treba ići u beskrajne polemike i pojašnjavanje svake pojedinosti iz teksta, ali podržavam da napravi par osvrta, otkloni moguće nejasnoće koje se mogu izvući iz srža komentara. Praksa koju Vi pominjete, meni djeluje elitistički i nadmeno od strane novinara.
Poštovani gospodine Zipp,
Potrebno je da gospodin Milačić pobliže objasni svoju poziciju i stavove, međutim, ne na ovaj način.
Nama, komentatorima, to odgovara, pa možda i imponuje, međutim, nije dobro za njega.
Slobodan sam da, sukladno ovome, predložim uredništvu javnog servisa točka me da uradi intervju s gospodinom Milačićem i da se, upravo kroz takvu vrstu komunikacije, definaraju stavovi i razjasne nejasnoće.
Marku Milacicu zelim da nastavi svoju borbu kako zna i umije. Sto se slobodnih novinara tice tu je gospodja Sonja Radosevic, siguran sam da bi mogla napisati knjigu o borbi za profesionalni i egzistencijalni opstanak. ako cita ove redove pozdravljam je sa dubokim postovanjem.
Ja nisam ‘dobronamjeran’. To je bar poznato svima, jel’?
Interesantno je kako se u Crnoj Gori vodi polemika. Prvo se postavi projekcija pa se ona napada. Tu možete da učestvujete tako što ćete odgovoriti na isti način i učestvovati u igri gluvih telefona, što je uglavnom praksa ili se iščuđavati čudnim navikama ‘slobodomislećih’.
Meni je interesantnija ova epidemija ‘ja sam žrtva’ tipova. U ovakvoj Crnoj Gori, onoj kakva je ustvari i onakvoj kako je oni opisuju bilo je, još je i biće stvarnih žrtava. Ljudi koji su ostajali bez posla, egzistencije, kore hljeba, kojima su prijetili, koji su napadani… Takve žrtve ne zauzimaju novinske stupce, nisu predmet medijske pažnje. Ne mogu to ni biti od ovih ‘instant’, ne mogu to biti jer nisu ničiji, jer su svoji, a ljudi koji su svoji su ugrožena vrsta.
Zato priča suspendovanog novinara koji nije suspendovan o napadima na FB naloge, kako je to groteksno za svakog upućenijeg, o pričama i savjetima rođaka i sl. jednostavno zvuči kao farsa. Postoje stvari o kojima se govori i one o kojima ne, jer ispadate smiješni. Kada bi svaki novinar, političar… pričao o tim marginalijama. Eh, gdje bi im kraj bio. Kad smo već kod Petra Komnenića čuste li kada od njega to? Petar se ne bavi kreacijom i projekcijama već konkretno govori činjenicama i za kojih stoji istraživački rad. Nego da ne dužim, ŽIVJELO ZDRAVO TKIVO RTCG!
Auh, što me nađe, što me nađe…
Zato priča suspendovanog novinara koji nije suspendovan o napadima na FB naloge, kako je to groteksno za svakog upućenijeg, o pričama i savjetima rođaka i sl. jednostavno zvuči kao farsa.
Lado, da li mislis da napad na Facebook nalog i njegovo preuzimanje predstavlja napad na slobodu govora i na novinarstvo ako se ima u vidu da je to nastupilo dan nako sto sam o mom fejs nalogu pisao u medijima ?
I drugo, povodom poruka rodjaka koje pominjes, da li mislis da covjek treba da bude iskren i da se iskrenoscu bori protiv ove hobotnice ?
I na kraju, pominjes Petra Komnenica. Posto sam zavrsio novinarstvo moram ti reci da brkas novinarske forme. Ovo sto ja pisem je komentar a ono sto radi Petar ( veoma dobro ! ) je intervju. Odmah da ti dam insajdersku informaciju ( direktno iz moje duse ) ja volim komentar jer mislim da je dokazivanje bilo cega izlisno u CG. Uz to Danilo Kis je jednom rekao dokazivati budali da je budala je kompromitantno. Slicno je i u crnoj Gori. Dokazivati da je ovo kriminogena vlast je kompromitantno. Svi to vidimo ali ne zelimo da priznamo. To je tacka koja mene intrigira i inspirise. Tu je problem.
Krajnje dobronamjerno te pitam.
Primjer M. Milacica, kao i mnogih drugih normalnih i osvijestenih ljudi (sa ili bez greskica iz proslosti…) otvara dvije mogucnosti i dva, ali samo naizgled, suprostavljena stava. Milacic, recimo, radi u uzasnoj, svi vec znamo kakvoj RTCG, kao uostalom i mnogi od nas u nekim drugim institucijama i ustanovama sistema koji je “zagadjen” i kvaran do srzi. Stoga se postavlja pitanje da li da ih napustimo ili da djelujemo unutar njih. I jedan i drugi odgovor ima logike i oprvdanosti. No, cini mi se da je bitniji individualni kapacitet i kreativnost kao vid OTPORA nakaradnom sistemu. Priznajem da sam do nedavno bila iskljuciva i sklona uvjerenju da treba sve napustiti, pa i ovakvu drzavu (samo josh da nadjem optimalan modalitet za solidan zivot “tamo nedje”:). Medjutim, nije za odbaciti ni ideja ostati – tu dje jesi i voditi, vise ili manje, donkihotovsku borbu (makar zarad sopstvenog zadovoljenja) i nade da se stvari, ipak, mogu promijeniti i u neposrednom okruzenju. Nekako mi svaki “odlazak” pomenutog tipa, ipak, vise lici na predaju i popustanje pred dominantnim bezobrazlukom i gluposcu. Tako da odluka “uzmi ili ostavi” (sto u principu najvise volim) u ovakvim situacijama nije bas jednostavna.
Slazem se do kraja, i ne sudim o ljudima koji ostaju unutar drzavnih institucija. Samo je bitno da se u procesu ne izgubi svijest o cilju, da se ne bi upalo u zamku mijenjanja sistema iznutra, u kom ustvari sistem polako ali sigurno mijenja pojedinca izvana (cukajuci ga livorom po glavi).
Одлично речено Владимире.
Ako je istinski mudar (i subverzivan) pojedinac nece dozvoliti da ga sistem “kucka” po glavi…samo ce ga josh vise nadahnuti……. :)
Moj odgovor je bio Marku, sad vidim da ih ima više. Nema miješanja formi već logičan raspored poteza. Komentarisati možemo i radimo svi. Ono šta je kolumna, komentar u pravom smislu je rezervisano za nekog ko je prošao sve i izgradio pedigre ali razumijem zašto je crnogorskim novinarima milije komentarisanje.
Iskreno, ne mogu da vjerujem da komentarišem ‘napade na FB naloge’!? Da li su vas osujetili u svom naumu sa time, da li se najjača služba na svijetu po riječima ‘opozicionih’ vedeta bavi takvim budalaštinama? Da li će u izvještajima međunarodnih organizacija biti tretiran ‘napad na FB nalog’ kao primjer ugrožavanja slobode govora i novinarstva? Da li će ili je kontaktiran FB administracija da pomogne u otkrivanju počinilaca napada, što bi bio još jedan primjer kako FB ‘oslobađa’? Mnogo je pitanja a priča je apsurdna sve da je i istinita i svaki će je ‘protivnik’ potencirati i potrošiti te na tu temu. Dakle, meni je upitno da li je ‘napada’ uopšte bilo.
Izabrali ste pogrešno mjesto za promociju, na performansu KUD Libertas, imali ste mnogo bolje prilike a niste, pisali ste pod nikom, bili ste suspendovani a niste, sve reklamirano u novinama gdje ste pisali pod nikom da bi javnost uz biru moreti upoznali da je FB nalog stradao i da ste ustvari na studijskom putovanju u Italiji. Toliko kontroverzi oko ničega. Mislite da takvi smetate ovoj vlasti? Naprotiv. Ima da se ponose sa vama i da svima prezentuju koliko je javni servis slobodan i demokratski orjentisan. A ako bi išao manirom dežurnih on line blogera ja bi kao dežurni kerber mogao tu da izbacim par ‘patki’ i teorija zavjera ali neću. Nije moj nivo. To ostavljam ovima koji nemaju šta da kažu.
Pozdrav.
Lado, bas vi ste vec ubacili sve te patke.
Vi ste Taj. Vi predstavljate tu matricu, taj milje, taj fenomen.
Sa vama i ne bih raspravljao da u Vama ne vidim klasicni tip jedne sire pojave i problema.
Pitate – Da li su me osujetili u svom naumu sa time – odgovaram DA
Pitate – da li se najjača služba na svijetu po riječima ‘opozicionih’ vedeta bavi takvim budalaštinama – odgovaram DA.
Pitate – Da li će u izvještajima međunarodnih organizacija biti tretiran ‘napad na FB nalog’ kao primjer ugrožavanja slobode govora i novinarstva – odgovaram MOZDA mada je to sasvim irelevantno.
Pitate – Da li će ili je kontaktiran FB administracija da pomogne u otkrivanju počinilaca napada, što bi bio još jedan primjer kako FB ‘oslobađa’ – odgovaram NE jer sam isao logikom da je bolje da napravim novi nalog i da ne trosim vrijeme oko tih dosadnih procedura mada je i to irelevantna tema.
Na koncu, pitate – da li je ‘napada’ uopšte bilo – odgovaram NARAVNO.
Dakle, ovo odgovaram zbog onih dobronamjernih na ovom portalu prisutnih, a pisem Vama jer ste vi samo povod.
I ponavljam, odgovaram Vam jer Vi predstavljate petfektan primjer jedne siroke pojave u nasem drustvu koja je i snazna kocnica naseg napretka. O takvima kao Vi ja pisem u skoro svakom svom tekstu. Bas o toj malicioznosti ciji je duboki izvor u jos dubljem kompleksu koji se zeli prodati kao ono suprotno – krajnja kvazi-moralnost, krajnja kvazi-istina i krajnja kvazi-doslednost. To je u psihologiji odavno poznato kao potiskivanje i projektovanje.
Uz to vi radite za rezim. Indirektno sa teznjom ka direktnim.
Tu zavrsava moja polemika sa Vama.
Sjajno Marko. Necete se vi lako otarasiti Lada, jer je njegova specijalnost polemisanje sa zdravorazumskim argumentima, ali ste ovo odlicno iznijeli.
Gospodine Milačiću,
polemisati sa Ladom Tajovićem je čisto gubljenje vremena i enregije. Napisat će sto komentara ako treba, a neće reči ništa. Kao da luta Platonovim pećinama. Čovjek bez stava. Jedina jasno izgradjena pozicija mu je da oponori oponentima režima, ne libeći se da: insuinira, podmeće, vadi rečenice iz konteksta. I da pokuša skrenuti raspravu. On uporno pokušava biti “crkva na Rumiji” i “crkva na Svetom Stefanu” ovog site-a. Ponekad, nažalost, je i uspjevao u tome.
Više ne, čini mi se. Preporučujem Vam da ne obraćate pažnju na njegove uvijek slične provokacije, često veoma prizemne iako zaogrnute plaštom naizgled kulturne i pismene komunikacije.
Vi ste upravo dokazali ono u šta sam sumnjao. Ko radi za režim, kako kažete, a ko na RTCG i prima platu pitanje je sad? Ko je kvazi a ko pravi vrijeme će pokazati. Ja sam iznio slijed događaja koji ne možete demantovati pa otvarate prozor za bijeg tako omiljen u crnogorskoj ‘opozicionoj’ čaršiji. Ovo nisu ‘patke’, pačići možda i uvijek se završi kao u onoj Zmaj Jovinoj pjesmi.
Ne znam šta mislite postići sa time ali znam da se ne stiže nigdje. Da li je u pitanju lenjost i nedostatak kondicije ni to ne znam ali očigledno postoji neko zadovoljstvo u polemisanju na tom nivou. S obzirom da odustajete a ja nemam ambicija za samoreklamerstvo ne bi više trošio riječi.
P. S. Ispod vas se javila još jedna ‘žrtva’ tvrdi da je cimamo na telefon, mi iz UDBE, non stop. Tako da ima problema sa snom što utiče na kvalitet njegovih komentara u zadnje vrijeme.
Мени увијек представља задовољство када ме назову твоје колеге, шалимо се и забављамо:) А проблема са сном имаш ти, посвећујеш ми пјесмице у 4 ујутро:) Ја сам безбрижан, спавам као бебица…
“Ko radi za režim, kako kažete, a ko na RTCG i prima platu pitanje je sad?”
Tačan odgovor je: NA RTCG RADE MILAČIĆ I TAJOVIĆ!
BINGO!!!
Brko, Milacic jeste tamo, ali Lado nije.
Svaka cast Marko za izvanredan tekst. pusti ove anonimce koji nemaju petlje da se poptisu poput Lada neka slobodno pricaju sta oce.
Odlicno si napisao u komentaru rijec je o kompleksima . ono sto Lada boli je to sto si mlad, hrabar, sto imas bunt u sebi i sto govoris JAVNO.
BRAVO MARKO SAMO NASTAVI OVAKO KAKO SI POCEO.
Uvodnik teksta, pa stoga i sve što je poslije napisano ne objašnjava težinu riječi koje su upućene vlastima. To što je datum taj koji je odabran ne znači da treba potrošiti ovoliku količinu prostora i energije na napad koji provjereno neće dati rezultat.
Pisac teksta mora znati da njegov angažman u mediju koji na tako užasan način oslikava dešavanja u Crnoj Gori, govori i o njegovoj svijesti, kao političkog bića. Osim ako ne povraća nakon svakog dnevnika u kojem učestvuje, ne vidim da ga bilo što može pravdati za tako nešto.
Jako sam nezadovoljan i praćenjem spoljne politike, izvještavanjem iz Libije posebno. Neka tu unese neke novine, neku različitost uodnosu na ostale iz regiona koji pišu samo ono što im se sugeriše iz USA.
Strah potiče iz bratstveničko plemenske podjele u državi. Podanici plemena ne mogu biti svjesni i građanski buntovni.
Ovog puta Lado Taković je sto posto u pravu. Tačno – dovljno je da neko vikne UA i da postane junak dana i zadobije sve sipmatije, ali onih koji ne znaju ili neće da znaju da je i prije Marka godinama bilo i ima novinara koji su pokazali od njega mnogo veću hrabrost, znanje, preživjelki razne vrste torture… Ovo, naravno, ne treba da obeshrabri Milačića, naprotiv, ali nije dovljno jednom bljesnuti i pomisliti da si genije za sva vremena.
Irena, ko je rekao da je Marko pomislio da je genije za sva vremena ?
Marko samo nastavi uz tebe je sva slobodarska Crna Gora i svakim danom nas je sve vise i vise kojih te podrzavamo jer tvoj glas dopire cak i do Londona.
Bravo Marko!