Све Вујичине функције

биљежи: Војин Николајевич

– потпредсједник Владе за економску политику и финансијски систем
– предсједник Савјета за приватизацију
– шеф Комисије за економска питања (КЕП) која Влади предлаже економско-финансијске потезе
– министар за информационо друштво
– вршилац дужности министра просвјете и науке,
– потпредсједник Савјета за изградњу аутопутева
– члан Савјета за изградњу хидроелектрана.
– предсједник je Тендерске комисије за Електропривреду, под његовим вођством је окончана прошлогодишња полуприватизаци ја државне електроенергетске компаније
– шеф комисије за закуп улцињског Валданоса и Острва цвијећа
– члан разних тендерских комисија
– главни за испитивање законитости распођеле отпремнина и накнада члановима одбора у државним, јавним компанијама и регулаторним агенцијама. – најављено је да ће за међуресорску групу за праћење реализације обавеза из уговора са власницима Комбината алуминијума и Жељезаре бити задужен и Лазовићев кабинет
– ванредни је професор за групу предмета Информатичке економије
– задужен за наставу на више дисциплина на додипломским и постдипломским студијама на Економском факултету (информатичка економија, менаџмент информациони системи и пројектовање информационих система)
– задужен је за наставу из предмета Информациони системи на Факултету политичких наука
– од 2008. године руководилац је докторских студија на Економском факултету.

Comments

  1. Romanopisac u trci s vremenom
    01. maj 2011.
    Share Vujica Lazović je rođen 10. marta 1963. godine u Plavu. U vrijeme kada počeo da stiče visokoškolsko obrazovanje, upisao je Ekonomski fakultet u tadašnjem Titogradu. Završio ga je u roku. 1986. godine, sa visokom prosječnom ocjenom 9,83; jedan je od najboljih studenata Univerziteta Crne Gore. Zato ne čudi što je dobitnik dvije nagrade za najbolji uspjeh na završnoj godini studija – „Oslobođenja Podgorice – 19. decembar“ i Univerziteta “Veljko Vlahović“, koje su samo dio niza priznanja koje je zavrijedio. Ostao je zauvjek vezan za Univerzitet Crne Gore, kompjutere i Ekonomksi fakultet. Oni koji ga dobro poznaju kažu da je uvijek spreman na duhovitu opasku, bezazlenu šalu. On sam kaže da je taj talenat naslijedio od – oca.

    Na postdiplomskim studijama se u potpunosti posvetio izučavanju informacionih sistema, pošto je 1994. godine magistrirao na istoimenom smjeru na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Titulu doktora nauka stekao je na istom fakultetu na kom je počeo studije – Ekonomskom, ali je 1997. ovaj grad ponovo nosio ime Podgorica.

    Ekonomski fakultet za njega ujedno predstavlja instituciju u kojoj je proveo, do sada, najveći dio svog radnog vijeka, a počeo je još 1988. godine. Skoro istovremeno počeo je i politički angažman, gdje je do 1993. godine, pored ostalog, bio poslanik u Skupštini Crne Gore i Vijeću građana Skupštine Jugoslavije i ministar u Vladi Crne Gore. Na Ekonomskom fakultetu je od 1998. bio prodekan za nastavu a od 2001. dekan tog uglednog crnogorskog Fakulteta. Paralelno s tim, dobio je zvanje docenta, a zatim vanrednog profesora za grupu predmeta Informatička ekonomija. Danas se može pohvaliti i da je već niz godina predavač na postdiplomskim studijama tog fakulteta, kao i na odsjeku za politikologiju susjednog Pravnog fakulteta, a od 2008. godine je rukovodilac doktorskih studija.

    S druge strane, od 2006. godine obavlja funkciju potpredsjednika za ekonomsku politiku u Vladi Crne Gore, a već dvije godine je i Ministar za informaciono društvo.

    Lazović je autor više radova, knjiga i publikacija iz oblasti ekonomije i poslovnih informacionih sistema, ali je pored pisanja i putovao – dva puta je studijski boravio u Velikoj Britaniji i SAD. Pored engleskog, govori i ruski jezik.

    Oženjen je i ima kćerku.

    BUĐENJE

    Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

    – Bezbrižnost, vedar pogled i topli savjeti majke.

    Što najviše volite u tome što ste odrasli?

    – Stabilnost i uspjeh.

    Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

    – Kao đak sam bio opsjednut romantizmom i klasikom, i tad sam počeo da pišem romane. Te svoje žvrljotine i dan-danas negdje čuvam, pa kad ih pročitam stvarno vidim da je tu bilo materijala. Nisam dozvolio tom talentu da se razvije zato što je drugi dio mene sasvim drugačiji, jer sam vrlo dinamičan, a romanopisci moraju biti strpljivi, smireni i uporni.

    Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

    – Skromnost.

    Što najviše cijenite kod drugih?

    – Organizovanost i iskrenost.

    U OGLEDALU

    Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

    – Glumio bi me Dastin Hofman, a biografija bi bila “Ovo se neće završavati bez zveka”.

    Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

    – Čudan, nepredvidiv, požrtvovan, ćelav, brz.

    Kako biste opisali sebe da ste hrana?

    – Da sam hrana, bio bih gorak zalogaj.

    Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

    – Nijednu.

    Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

    – Nemam želju da se mijenjam sa bilo kime.

    SVAKODNEVICA

    Što radite nedjeljom poslijepodne?

    – Sabiram misli i pravim plan za sljedeću nedjelju.

    Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

    – Bijelo dugme: “Sve će to, o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš”

    Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

    – Džejn Džejkobs: “Gradovi i bogatstvo naroda”

    Gdje biste voljeli da otputujete?

    – Na Sjeverni pol.

    Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

    – Avion.

    DA TI KAŽEM…

    Kome sve ispričate?

    – Rijetko kome.

    Čemu se uvijek obradujete?

    – Uspjehu najbližih.

    Da li za nečim žalite?

    – Izgubljenim vremenom na dosadnim sastancima.

    Bez čega ne možete?

    – Bez jutarnje šetnje.

    Za što ste se posljednji put izvinili?

    – Zbog kašnjenja – to radim svaki dan.

    SUMRAK

    Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

    – Prva: da riješim problem svih onih kojima je potrebna pomoć. Druga: da mi oproste svi moji dragi što nemam dovoljno vremena da se njima posvetim. Treća: da ulovim novu zlatnu ribicu.

    Što je najteže što ste do sada uradili?

    – To što sam disclipinovao sebe.

    Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

    – U kafani, uz muziku.

    Kako biste voljeli da umrete?

    – U 115. godini, na planinarenju.

    Koji bi bio Vaš epitaf?

    – Brzo ću se vratiti. Otišao sam samo na kratko da virnem kako je ovamo.

    (Priredila: K.JERKOV)

    =====================

    Ovo je juce objavili analitika a mnim da je platio goreblagoglagoljivi supermen. Vrlo vjerovatno ima sukoba u SDP-u na liniji ko ce mjesto Krivokapica (za koga se prica da ce u Brisel, on je nesto kao OZNAs 48 koji je zatvarao muzeve a ovaj ih je slao u diplomatiju, na koncu ce i on u diplomatiju).

    • Војин Николајевич kaže:

      Кривокапић се идеолошки потрошио, вријеме је да нови пижон дође на његово мјесто…

      :))

  2. Vujo je zasluzio beneficirani radni staz ka i po ne jedan, no 13 drugih :)

  3. Raspade se čovjek.

  4. perfect stranger kaže:

    “Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

    – Skromnost.”

    А тек да није скроман шта би радио, гре'отице од њега?

  5. Nema sto no je zasluzio :)))))))

  6. Bez cega ne mozete?
    -Bez jutarnje setne.
    Pored svih obaveza koje ima, covjek jos i upraznjava jutarnju setnju…
    Pitam se, da li mu i tu jutarnju setnju placamo, mi koji u vrijeme, dok ministar seta, radimo?

    • Tu mu stajem u dobranu. Ide na Goricu oko 7.30h skoro svako jutro. Vidim ga ponekad kada i ja prije posla odšetam Goricom.

      • Onda mu ni ja ne zamjeram sto obavlja sve te silne, povjerene mu duznosti, jer ih je taj covjek vjerovatno zasluzio zbog svoje marljivosti…
        Pitam se, da li stigne da popije jutarnju kaficu, ili se odmah baci na te silne radne zadatke?

  7. Sve Vujicine funkcije,pa sve funkcije raznih vidjenijih cg pametnjakovica i univerzalaca dosli bi do ukupnog broja cg stanovnika sto bi znacilo da svaki stanovnik cg obavlja samo po jednu funkciju bilo bi posla za sve a po rezultatima rada ne bi bilo nista gore nego sto je sad sa tim sto bi svi stanovnici imali posao i zivjeli dobro.Ovako samo Vujica sa tako formiranom druzinom zivi dobro a ogromna vecina je na rubu egzistencije bez obzira sto im se intelektualni kapaciteti gotovo ne razlikuju.

Odgovorite na ratko Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.