Podsjetimo: riječ je o oko 3,9 milijarde eura novca stranih ulagača, privučenih sjajnim perspektivama koje je preko interneta nudio fond Icesave, treće po veličini islandske banke Landsbanki.
izvor: dw-world.de
I prije nego što su objavljeni konačni rezultati referenduma o plaćanju potraživanja stranih (prije svega britanskih i nizozemskih) ulagača u fond Icesave kod banke Landesbanki, postalo je izvjesno kako se većina od 230.000 Islanđana s pravom glasa odlučila protiv.
Očito je prevladalo mišljenje kakvo zastupa i 33-godišnja Svanhvit Ingibergs: “Ja nisam sudjelovala u stvaranju dugova banaka i ne želim da naša djeca to moraju plaćati. Mislim da je bolje da se to riješi na sudu.”
“Izabrana je najgora opcija”
To je doista jedina preostala alternativa: kao što je izjavio i islandski ministar financija Steingrimur Sigfusson, “… jasno je da smo dosegli kraj puta gdje se pregovaralo” s vjerovnicima i sada je na Europskom sudu da donese pravorijek. Zapravo, mnogi koji su glasovali “ne” dobro znaju da tamo nemaju puno šanse, kao npr. 28-godišnja Thorgerdun Asgeirsdotir: “Znam da će nas to vjerojatno skupo stajati na međunarodnom planu, ali vrijedi ustrajati.”
Premijerka Johanna Sigurdardottir nema niti najmanje dvojbi kako će ova odbijenica Island skupo – i preskupo stajati: “Izabrana je najgora opcija, a referendum je podijelio naciju u dva tabora.” Podsjetimo: riječ je o oko 3,9 milijarde eura novca stranih ulagača, privučenih sjajnim perspektivama koje je preko interneta nudio fond Icesave, treće po veličini islandske banke Landsbanki.
Obzirom da se ta banka preračunala u trgovini kreditnim jamstvima na američkom tržištu nekretnina, nju je morao preuzeti islandski Odbor za nadzor financijskog poslovanja koji je podijelio banku i u dijelu opterećenom dugovanjima, u listopadu 2008. proglasio stečaj. Zapravo, vlade u Londonu i Haagu su svojim građanima veći isplatile odštetu za novac koje su uložili u Islandu, ali sada Island taj novac treba vratiti Velikoj Britaniji i Nizozemskoj.
Tko je lud Islandu dati novac?
Obzirom da je Island i članica EFTA-e i kandidat za članstvo u Europskoj uniji, islandske vlasti su načelno bile spremne nadoknaditi štetu Britancima i Nizozemcima koji su bili glavne mušterije tog fonda, ali već u ožujku 2010. su građani Islanda odbili isplatu štete strancima. Cijena koju će Island platiti ovom novom odbijenicom nije samo pogoršanje odnosa s Europskom unijom i sudski proces koji će zasigurno dugo potrajati.
Glavni problem jest da je Island i dalje duboko u gospodarskim poteškoćama i da nakon rezultata ovog referenduma, jedva da može očekivati bilo čiji novac i investicije koje su nužno potrebne toj zemlji, smatra Elieen Zhang iz savjetničke kuće Standard & Poor's. Sve u svemu, i na Islandu mnogi misle kako bi ovaj “ne” tu zemlju mogao koštati – i to izraženo i eurima i centima – mnogo više nego da plati potraživanja, što će vrlo vjerojatno ionako jednom morati učiniti.
Osim gospodarske, Island bi ovim rezultatom mogao skliznuti i u političku krizu: premijerka Johanna Sigurdardottir se prije referenduma uvelike založila da Islanđani odobre naknadu štete strancima i rezultat je i njen osobni politički poraz. Za sada je neizvjesno, da li će premijerka, dosljedno njenom zalaganju, podnijeti ostavku na svoj položaj.
javniservis.me 
Gradjani Islanda su potpuno u pravu! Jedno su dugovi drzave a drugo dugovi privbatnih subjekata. Ovaj subjekat je davao veliku kamatu pa su se englezi i holandjani zaleceli. Medjutim, ovim bi drzava Island preuzela i obaveze koje nisu njene i u kojima ni na koji nacin ni preko jednog garantnog fonda nije ucestvovala. Dobar dio novca je zapravo bio plasiran u Internet podruznicu u Londonu pa nikada nije ni stigao u maticnu banku na Islandu. Ovo je samo pritisak velikih pema malima. U ovakvim situacijama uvijek je bolje pokusati dobiti arbitrazu i medjunarodno sudjenje pa tek onda placati ako se izgubi, a inace ko ce davati nekome prezaduzenom kredite. Uvijek je bolji nezaduzeni a mozda nepouzdan nego pouzdan i do grla u dugovima.
…a dugo vremena nam je Island bio zvezda vodilja, kao i Estonija. Nije se mogla odrzati ni jedna ekonomska rasprava, ni jedno predavanje Velikog Vesa &co. a da se ne pomenu ove dvije drzave.
Mali, fleksibilni, konkurentni, interesantni investitorima itd itd. A sad kad su bankrotirale, nigdje ih i niko ne pominje.
Eventualno da su nas prve priznale.
Ceka li nas ista sudbina???
island je bio isto sto se Rusi i ameri mnogo manje pokusali raditi sa CG.
priv poceci se vezi za ruski kapital ranih devedesetih, malo engleskog (ovog sto se pojavljuje u CG) i americkog.
Naravno centralna banka kao i vecim dijelom kod nas se nije pitala sama sa sobom
Ocekuje nas vjerovatno godna sudbina ali je odje ipak bitna razlika. Npr. stranci iz mocnih zemalja nisu jos uleceli u nase banke da orocavaju pare po kamatnim stopama koje su aktuelne a koje su bile vece od najvecih Icesave kamatnih stopa. Sustinski Icesave nije bio pokriven zastitom depozita a britanija se pozvala na zakon o finansiranju terorizma da bi mogla da ih goni. Kako se ono veli kome zakon lezi u topuzu ili sila boga ne moli.
Zaštićenost banaka u modernim međunarodnim ekonomskim neoliberalnim okvirima ravna je zaštiti Ailuropoda melanoleuca.
Ovo je samo jedan u nizu primjera gdje će na kraju narod morati da vraća nagomilane dugove propalih privatnih banaka i njihovih fondova. Islanđani su se s pravom pobunili, ali ipak pravosudni sistem EU, kojoj i Island nakon kraha obezglavljeno teži, će ih ipak na kraju balade “odrati do gole kože”.
Samo uslovljavanje vlada zemalja članica EU je odvratno…one od Islanda zahtijevaju da isplati dugove propalih banaka, kako bi te iste vlade u budućnosti bile spremne da ulažu u uzdrmanu islandsku ekonomiju.
Sličnih 44 miliona se prošle godine i nama obijalo o glavu, a veliku šansu da nas dotuče Vlada nam je omogućila prodajom euroobveznica od 380 miliona eura, za koje još ne znamo gdje ih trošimo, a ni ne razmišljamo odakle ćemo ih vraćati.
Dakle, lijepo registrujemo banku na Island (Crnu Goru), napucamo kamatne stope na štednju ko Dafina, prikupimo milijardu i samo zapalimo preko bare, a milijardu natovarimo islanđanima (crnogorcima) da vraćaju. Freš keš!