izvor: dayline.info, piše: Blažo Davidović
Iako mediji sami kreiraju, forsiraju i potenciraju razne oblike nasilja, čudnovata simbioza modernog života, političkih trend- majstora i radišnih zakonodavaca, potpomognuta hiperaktivnim nevladinim udrugama ( njihov broj je zaista impresivan, pada mi na pamet da i sam osnujem neku udrugu ) instalirala je borbu protiv nasilja kao kultnu djelatnost.
Paradoks je tako da u izuzetno nasilnom vremenu, društvo pokušava percepirati navodno nove oblike nasilja. Nasilje uopće, odnosno nasilje u obitelji ( i školi ) medijski su izuzetno tiražne teme. U čemu je problem ? U tome da sve što je moda, sve što je trend, gubi osnovni smisao početnog motiva i prvotne inicijative, upravo zbog pretjerivanja, karikiranja i manipuliranja podacima koji su često pogrešni, napuhani,krivi ili naprosto izmišljeni.
Nedavno sam pročitao da je svaka druga žena žrtva nasilja u obitelji !? Pročitao sam i da 40 posto žena nije svjesno da su žrtve nasilja. Ispada da su toliko retardirane da ih možeš tuči bejzbol palicama, ali one, eto, ne znaju da se nad njima provodi nasilje.
Stvar je sa nasiljem da ono mora biti uređeno. Svaka država počiva upravo na sili i nasilju. Ako država ne kontrolira nasilje, onda je to nasilje koje je problem. Moderna vremena imaju moderne standarde. Uče nas kako danas imamo nove oblike nasilja. Recimo, internet nasilje i slično.
Ali, sve ja malo kad su u pitanju vrhunski demokratski standardi. Čisto se zapitam kako je moja generacija uopće preživjela sve strahote krvožednog nasilja koje je prije postojalo, a koje sada zakonodavci pedantno i preventivno uređuju i sankcioniraju.
Ne smijem više vlastitog sina udriti po guzi, da ne ispadnem teški, okorjeli kriminalac.
I sad, prije par dana, naiđem na ozbiljni tekst u ozbiljnom mediju o borbi protiv nasilja.
Imamo raznih oblika nasilja, veli se na tom mjestu. Nije stvar samo fizike i tjelesnog nasilja. Što je sa ismijavanjem ? I to je nasilje. Zamislite kako je to kad vas netko stalno ismijava. Pa onda zastrašivanje. Tu su i prijetnje. Pa onda izolacije. Verbalno nasilje, ruganje, širenje laži…Spisku kao da nema kraja.
Dopustite da tom popisu skromno pridodam još par važnih oblika nasilja. Recimo, mrko gledanje. Zamislite kako je to kad vas netko mrko gleda i to stalno ? Pa, recimo, učestalo zijevanje u društvu, piljenje sa seksualnim akontacijama, štucanje, prdež, sve su to ozbiljni oblici nasilja i oko toga se demokratsko društvo mora pozabaviti. Očekujem zakone na tu temu. Kad bih zbrojio sve pridjeve koje mi je, za vrijeme braka, uputila moja bivša supruga, ona bi dobila 116 godina zatvora, da je sreće i pameti u percepiranju psihološkog nasilja, verbalne torture i duhovne autokracije. Ali, kažem, društvo kaska za modernim standardima. Ili, što je sa provociranjem ? Što je sa seksualnim iritiranjem ? Može me, ni krivog, ni dužnog seksualno napaliti neka studentica pokazujući, kao slučajno, tanga gaćice ispod namjerno niskog struka jeansa, meni se digne i ja sam potom predmet ismijavanja sa svojom nabreklinom, svi zure u mene i došaptavaju se, kako se ja tad osjećam ?
Dugo čekanje tramvaja, namjerno pokazivanje strija i celulita, pisanje besmislica, sve je to, zapravo, užasan vid nasilja koje nas okružuje.
Pa, pa da, i medijsko nasilje. Ma, spisak je dug, dug….
javniservis.me 
Komentariši