Sto godina Dana žena

izvor:  nacional.hr

Zvoni telefon. Budilica, 6:30 je ujutro. Ustajem se kao i svakog drugog dana, nevoljko i premoreno. Ali danas nije bilo koji dan – danas je Dan žena.

Žena se diže nešto kasnije od mene pa prije izlaska namještam aparat za kavu da je jutarna porcija kofeina dočeka topla točno deset minuta nakon što je probudi budilica.

Na putu do posla tipkam po mobitelu i šaljem čestitke svim ženama koje znam. Usput čestitam i teti na kiosku koja mi ispod pulta prodaje Winston cigarete. Mora ih potajno prodavati jer bi izgubila bonus ako bi joj tajni kupci vidjeli da prodaje otrov konkurencije.

Nekoliko minuta kasnije i prodavačicu u dućanu srdačno pozdravljam i želim joj sretan Dan žena. Ona mi svako jutro napravi sendvič mada zna da zbog toga po novom zakonu može gadno robijati.

Na posao stižem u osam, a pola sata kasnije idem od ureda do ureda i svakoj ženi čestitam njen dan. Čekam tih pola sata da stignu popiti jutarnju kavu.

Nakon toga skupljam lovu od muške ekipe. Svake godine imamo dogovor s jednom cvjećarnicom koja nam za Osmi mart isporuči jednu ružu za svaku ženu u firmi. Nikada ne tražimo količinski popust jer Dan žena slave i cure u cvjećarnici.

Konačno, kraj radnog vremena. Jurim kući s buketom roza-crvenih ruža u jednoj ruci i velikom bombonijerom u drugoj. Usput kupujem hranu jer moram pripremiti večeru prije nego što žena dođe s posla.

Brzo se presvlačim u traperice i staru majicu jer ću se sigurno zaprljati. Kuham kao manijak – jednom rukom miješam gulaš, drugom kremu za kolač, a oči mahnito lete po zamrljanim stranicama kuharice da ne zaboravim ključne sastojke. Kako nešto kapne na štednjak već imam spremnu krpu kojom to brišem da se ne zakori.

I konačno, najdraža ulazi na vrata! Sve sam stigao: skuhati, očistiti kuću i presvući se u nešto bolje da je ne dočekam kao oznojeni, prljavi kromanjonac. Dok joj oči sjaje od sreće dajem joj cvijeće i nježno joj šapćem da je volim.

A onda me prene zvuk telefona. Koji kreten me budi u 6:30 popodne?! Ustajem se kao i svakog popodneva kada zadrijemam nakon posla, nevoljko i smušeno. Ali srećom, žena je stigla ranije s posla pa kuća blista i večera je gotova. Ljubim je u kosu, “Sretan ti Dan žena.”

———————————-

izvor: dnevniavaz.ba

Sto godina Dana žena: Jednakost polova je i dalje dalek cilj

Na svakih 90 sekundi po jedna žena u svijetu umre tokom trudnoće ili na porođaju – bez obzira na današnje znanje i resurse koji porođaj mogu učiniti sigurnijim

Michelle Bachelet, šefica nove agencije Ujedinjenih nacija (UN) za ženska prava, istakla je “izuzetan napredak” za 100 godina od kada je prvi put obilježen Dan žena, ali je ukazala da je jednakost polova i dalje dalek cilj.

Prema riječima bivše predsjednice Čilea, diskriminacija žena i dalje je raširena, i ženama nedostaje političkog i ekonomskog uticaja.Bachelet je povodom stogodišnjice obilježavanja 8. marta saopštila da bi žene koje su uvele taj poseban dan sa ciljem poboljšanja radnih uslova, dobijanja glasačkog prava, prava obavljanja javne funkcije i izjednačavanja sa muškarcima, vjerovatno gledale na današnji svijet s “pomiješanim osjećanjima ponosa i razočaranja”

Prema njenim riječima, i dalje je vjerovatnije da ćete u školi vidjeti dječaka nego djevojčicu, gotovo dvije trećine svih nepismenih među odraslima su žene, i na svakih 90 sekundi po jedna žena u svijetu umre tokom trudnoće ili na porođaju – bez obzira na današnje znanje i resurse koji porođaj mogu učiniti sigurnijim.

Žene, takođe, i danas u prosjeku zarađuju manje od muškaraca na istim poslovima, nasljedna prava su im i dalje ograničena, saopćila je Bachelet.

Sa druge strane, ukazala je da je u posljednjih 100 godina došlo do jačanja ženskih prava bez presedana: žene su gotovo svuda u svijetu dobile pravo glasa, imaju pristup profesijama u kojima su ranije bile nepoželjne, i u dvije trećine zemalja svijeta donijeti su zakoni o kažnjavanju nasilja u porodici.

Takođe, Savjet bezbjednosti UN tretira seksualno nasilje u ratovima kao sračunatu ratnu taktiku.

Više od milion žena, članica radničkih i socijalističkih pokreta, izašlo je 19. marta 1911. na ulice u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj u znak protesta zbog diskriminacije žena.

Međunarodni dan zaposlenih žena, kako se tada nazivao taj dan, bio je isprva popularan u Istočnoj Evropi, Rusiji i zemljama bivšeg sovjetskog bloka, a zatim je prihvaćen širom svijeta.

U nekim regionima, praznik je izgubio političku aromu i postao dan kada muškarci izražavaju ljubav ženama darujući im cvijeće i slatkiše, dok se u drugim regionima žena i dalje bore za ljudska prava, a njihova politička i socijalna jednakost sa muškarcima i dalje je pod znakom pitanja.

Osmi mart pod nazivom koji danas poznajemo – Međunarodni dan žena – postoji od 1975. godine koja je bila proglašena međunarodnom godinom žena, a dvije godine kasnije Generalna skupština UN je rezolucijom proglasila 8. mart Danom ženskih prava i međunarodnog mira.