Lukašenko

izvor: slobodnadalmacija.hr

Lukašenko slavi, protukandidati na hitnoj”, “Posljednji europski diktator najavio potpuni nadzor interneta”, “EU za uvođenje sankcija Minsku”, “Bjeloruski predsjednik ne voli ‘homiće’”…. To su samo neki od naslova vezanih uz nekadašnjeg upravitelja državne farme, koji Bjelorusijom vlada posljednjih 16 godina.

Europski parlament priklonio se sankcijama protiv bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka i njegovih 157 najbližih suradnika, a razlog je brutalno premlaćivanje ili uhićenje više od 600 osoba nakon spornih izbora koji su održani 19. prosinca prošle godine. Među pretučenima i zatvorenima su i oporbeni vođe, aktivisti za ljudska prava, novinari… 

Lukašenko je odgovorio kako će poduzeti oštre mjere protiv zemalja koje žele nametnuti sankcije Bjelorusiji. “Nećemo se ni pred kim klanjati… Ako netko pokuša uvesti sankcije, pripremit ćemo protumjere, uključujući i one najoštrije”, dodao je Lukašenko. Aleksandar Lukašenko je za predsjednika biran četiri puta, a posljednji put je s gotovo 80 posto glasova “potukao” 9 kandidata razjedinjene i nesložne oporbe. Kada je prisegnuo, na svečanosti nije bio nazočan ni jedan veleposlanik neke od 27 zemalja Europske unije.

U znak prosvjeda svi veleposlanici su taj dan otputovali iz Bjelorusije, a strane agencije prenijele su kako su taj bojkot vlasti ispratile s komentarom: “Nitko ih nije ni zvao jer to nije praksa.” Režim predsjednika Lukašenka, koji čvrstom rukom vlada Bjelorusijom, često je na meti zapadnih kritika zbog napada na slobode i ljudska prava, kao i zbog progona oporbe.

Kritike sa svih strana

Organizacija za ljudska prava “Human Rights Watch” tako navodi kako posljednji europski diktator krši prava čovjeka, ometa slobodu i neovisnost medija, vrši neposrednu cenzuru, zatvara političke neistomišljenike te ometa razvoj demokracije i pluralizma. I vodeći ljudi Europskog parlamenta redovito kritiziraju diktatorski režim u Bjelorusiji i navode kako tamošnjih 10 milijuna stanovnika “imaju pravo na slobodu”.

Protiv te diktature godinama prosvjeduju Mladi europski federalisti (JEF) i partneri, i to u više od 120 gradova u 50 država na četiri kontinenta. Iako mladi svake godine dižu glas protiv ometanja slobode i neovisnosti medija, Lukašenko je najavio potpuni nadzor interneta u Bjelorusiji. Internet je jedini slobodan medij u Bjelorusiji jer država kontrolira sve televizije i tisak. Dok politički protivnici ističu kako je Lukašenko autokrat i diktator, poznat po staljinističkim metodama i hvaljenju Hitlerovih sposobnosti, pristaše ga odmila zovu “Batka” (što znači otac) i tvrde kako je njegovo vodstvo spasilo Bjelorusiju od štetnih posljedica postkomunističke tranzicije.

Posljednji europski diktator u mladosti je bio komunistički čelnik. Lukašenko je bio protiv raspada Sovjetskog Saveza, no Bjelorusi su proglasili neovisnost od SSSR-a 1990. godine. Lukašenko je 1993. izabran za predsjednika Parlamentarnoga povjerenstva za borbu protiv korupcije. Na temelju optužbi toga povjerenstva “pao” je prvi čovjek parlamenta Stanislav Šuškevič i još 70 visokih državnih dužnosnika.

Zbog toga je Lukašenko postao iznimno omiljen među masama. Iako su ga promatrači smatrali autsajderom, upravo mu je ta popularnost omogućila da na prvim izborima za predsjednika 1994. dobije 45,1 posto glasova. Lukašenko je 2006. izabran treći put za predsjednika. Bjeloruska oporba je tvrdila kako je riječ o prijevari, pa je najavila rušenje “varalice” uličnim prosvjedima na sličan način kao što je to učinjeno “narančastom revolucijom” u Ukrajini. Oporba je isplanirala “modru revoluciju”, ali nisu uspjeli srušiti Lukašenka.

Iako je u vanjskoj politici bio žestoki protivnik američke politike, Lukašenko je “omekšao” svoje stavove, pa je prošle godine izjavio: “Želimo normalizirati odnose s Amerikom i to ne skrivamo.” Ruski novinari nedavno su Lukašenka optužili da pati od psihičkih poremećaja, a naveli su i kako je “paranoičan i narcisoidan poput Hitlera”. O bjeloruskom diktatoru lijepe riječi ne mogu se čuti ni na istoku ni na zapadu jer “ovaj bivši upravitelj farme i danas zemlju vodi kao da je riječ o kokošinjcu”.