Niko više, pa ni Afrikanci, ne trpi korupcionaške oligarhije koje isisavaju i privatizuju bogatstva zemlje u dugim i mučnim diktaturama, niko osim potlačenih, bezidejnih i bezvoljnih Crnogoraca.
piše: Duško Kovačević
Svijet se uznemirio i to baš u svojoj najnemirnijoj tački vječite Hermesove vatre. Opet se raslojava taj milenijumski, atemporalni prostor prapočetka Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Kao da ima nešto simboličko, teleološko u toj sudbini Ozirisa koga Set isječe na četrnaest komada i razbaca duž Egipta. Svaki potres na tom mitskom i sakralnom tlu Sredozemnog basena oduvijek je bio fatalan za ostatak čovječanstva, bitno i nepovratno mijenjajući njegovu civilizaciju, kulturu i religiju.
Šta će nam novo donijeti ovo aktuelno vrenje?
Kada je Barak Obama uputio obećavajuće poruke islamskim narodima, izrečene baš u Egiptu još na samom početku svog predsjedničkog mandata, najavljujući egalitarističko poštovanje i slobodu za milione sljedbenika proroka Muhameda, niko nije ni slutio da će to možda biti najava domino revolucija kojima smo svjedoci ovih burnih dana.
Upravo kroz ova epohalna, istorijska i tektonska dešavanja, nošena duhom oslobođenja i antikolonijalizma, čini se da je napokon počeo da se opredmećuje, na međunarodnom planu, sav taj optimizam koji je emanirao iz Obaminih predizbornih nastupa. (Da li to Amerika vraća nekadašnji imidž džentlmenskog geopolitičkog diva?)
Čak i kada se vodeća svjetska sila interesno i vojno ne miješa u unutrašnje prilike ostalih država, kada ne izigrava svjetskog policajca i to je neka „velikodušnost“ i fer diplomatija. Ili je u sve ovo itekako upletena, kao što mnogi već nagađaju?
Postoji i ta zavjerenička teza, prilično ubjedljiva i logična, a opet kontradiktorna, koja dokazuje da iza ovih afričkih „Facebook“ revolucija stoji „američki projekat kontrole nezadovoljstva“, ne objašnjavajući zašto bi se odricali svojih najodanijih i godinama finansiranih diktatora zarad neizvjesvsnosti koju uvijek donosi haos revolucije.
U mogućoj analizi ne smijemo zanemariti činjenicu da je Islamska revolucija u Iranu 1979. godine, kada je rušen šah Reza Pahlavi, počela okupljanjem studenata i sekularnog građanstva, da bi završila dolaskom na vlast najfundamentalnijeg režima u čitavom arapskom svijetu.
Sve je to još početni vrtlog nekih novih političkih ili geostrateških stremljenja koordinisanih savremenim komunikacionim internet tehnologijama i nemoguće je sada atnticipirati sve aspekte ove složene međunarodne stihije.
Da li je uvertira u ovu lančanu reakciju pobuna bila balkanska sječa lidera ili je sve ovo na nekom nivou posljedica svjetske ekonomske krize i propasti ”Vol Strita”… neka su od nagađanja koja se mogu čuti.
Ali šta god da je treba se sjetiti i one Andrićeve misli iz „Znakova pored puta“ :„I rat se ponekad omakne“, na koju često ukazuje naš najveći islamista Darko Tanasković, aludirajući na spontani karakter afričkih nemira.
Jedino što sa sigurnošću možemo ustvrditi u cijeloj ovoj nepoznanici jesu dvije nepobitne činjenice:
– Obamina administracija se ubrzano oslobađa svojih kompromitovanih i istrošenih satrapa širom svijeta (uključujući i ovog našeg),
– afrički čovjek, diskrimisan i omalovažavan, dostojanstveno teži slobodi, spreman na pobunu i borbu do kraja.
Niko više, pa ni Afrikanci, ne trpi korupcionaške oligarhije koje isisavaju i privatizuju bogatstva zemlje u dugim i mučnim diktaturama, niko osim potlačenih, bezidejnih i bezvoljnih Crnogoraca.
Iako nam danas iz Afrike stiže vreli vjetar revolucije i slobode, Crna Gora je mirna i zadovoljna, a po najnovijem istraživanju sedamdeset odsto građana je oduševljeno radom Vlade?!
Vijesti iz Tunisa, Egipta, Libije u prorežimskim medijima reducirano se prenose, stidljivo i kratko komentarišu, pretrčavaju, kako bi se preduprijedio njihov „loš“ uticaj na domaću hologramsku, zaleđenu projekciju.
Prema tome – treći svijet, ropstvo i segregacija više nijesu sinonimi za Afriku već, pogađate, za neke mafiokratske tvorevine poput Crne Gore, jedine države koja oplakuje lažni odlazak svog faraona.
javniservis.me 
Одлична Душкова анализа, као и увијек. Што се тиче овог задњег дијела:
“treći svijet, ropstvo i segregacija više nijesu sinonimi za Afriku već, pogađate, za neke mafiokratske tvorevine poput Crne Gore, jedine države koja oplakuje lažni odlazak svog faraona”
– о примјерима оплакивања одласка монтенегринског фараона (на “заслужено” мјесто владара из сјенке) би заиста могле да се напишу читаве студије. Један примјер оплакивања ми је био нарочито интересантан, и више пута сам га коментарисао. Ево једног од тих коментара.
Ипак, Двометрици се мора признати једна ствар, а то је изузетан еротски набој, такорећи магнетска привлачност коју изазива код својих најоданијих поданика. Он је, како сазнајемо од једног старине с Вилуса, освајач срца на “обје шпонде”, па и на свјетској позорници: нијесу успјели да му одоле ни неки познати интернационални политичари, а богами ни бјелосвјетске даме које су га на кољенима дочекивале.
У међувремену се, на домаћем терену, развио један нови тип љубавне, каткад еротске поезије, која има за тему Двометрицу, у којој распон сеже од сублимиране доживљајности, суптилних алузија, до отвореног исказивања сексуалности. У овим љубавним пјесмама се често истиче љепота вољеног бића, љубавна чежња, прибјегавање магији да се љубав оствари. Ипак, љубавна патња и растанци обично стварају најуспјелију поезију.
Ево најновијег примјера из ове гране нове монтенегринске књижевности, а тема је управо растанак. Аутор је проф. др Благота Митрић, а пјесма је насловљена “Црна гора је данас за мене сироче”. Уживајте:
“Ne samo što mu je Bog dao
državno-političku harizmu,
koja je preporodila Crnu Goru,
već ga je i priroda obdarila
zavidnim oratorstvom,
fenomenalnom političkom pragmatičnošću,
i, što ne reći,
rijetkim izdankom
prave crnogorske
muške ljepote.
Čast i čest
svim njegovim saradnicima
i liderima opozicije,
ali kako god ovo zvučalo
što ću reći lično
– ne vidim nikoga
ko bi ga u ovom
državnom poslu
iole mogao dostići,
a kamoli
prestići.
I kad je govorio
o svom odlasku
ulivao je svima nadu
za bolje sjutra.
Ipak,
za mene lično
Crna Gora je od danas siroče,
makar ona većinska,
jer,
moramo se vratiti
onoj latinskoj rečenici
– mišljenja su mnogobrojna,
a otadžbina je jedna
(Opimio multiplex, patria una)”
Е сад замислите, аутор ове љубавне пјесме је једно вријеме био предсједник странке (пензионера, чини ми се) која се у оквиру коалиције “Боља Црна Гора” залагала за смјену режима и пад фараона.
Знам да овакве ствари више никога не зачуђују. Ово је кафкијанска Црна Гора, а знамо да код Кафке “највише зачуђује то што зачуђујуће никога не зачуђује”.
Hvala Ti Perf,
Jasno je da potičemo iz iste etničke, etičke i svjetonazorne postojbine, tradicije i zato se naše ideje prirodno nadovezuju, i ako se bojim da če sad Pukovnik ili Uvce(kako ga ti zoveš) drvlje i kamenje po nama;))
Domaća hologramska, zaleđena projekcija.
Odlično!
duško, kolko mi je poznato iranci nijesu arapi
Tačno wawy
Poštovani čitaoci, dugujem vam izvinjenje uz ispravku jedne greške u tekstu koja mi se omakla kada sam svrstao Irance u korpus arapskog svijeta! Naime, Iranci nisu Arapi (koji pripadaju grupi semitskih naroda) nego Persijanci (koji pripadaju grupi indo-evropskih naroda).
Mada cijeli taj region Bliskog istoka, posebno nakon prihvatanja Islama, koji je donekle neutralisao etničku razliku između Iranaca i ostalih semitsko-arapskih naroda, najčešće se naziva arapskim svjetom.
da, tako je zvanično imenovano, mada znajući da su bili pod uticajem arapa, ko zna što je zapravo istina.
kad bi se recimo išlo na genetska istraživanja. npr, interesantna su mi bila ona provedena među palestincima i izraelcima, a koja su utvrdila da se, genetski, radi – o istom narodu! a još kako su zanimljiva ona koja govore da južni sloveni i nijesu sloveni.
Wawy,
to je vrlo interesantno. Taj eksperiment je poceo u dvije drzave, Spaniji i Libanu. Genetskim ispitivanjima se doslo do toga da su oba naroda u Libanu jedan narod i da vode porijeklo od Fenicana. A da ih, naravno, vjera dijeli.
Suprotno je u Spaniji. Baski nemaju nista sa Spancima. Genetski se ne moze povezati sa bilo kojim narodom u Evropi, kao i njihov jezik.
Za Juzne slovene je jos interesantnije. To je nasa istorija koju ne znamo. Jedan od najistaknutijih istoricara SANU-a i istaknuti profesor (oprostite sto ne znam ime) je skoro izdao knjigu, zasnovanu na naucno-istrazivackom planu, u kojoj tvrdi da se Juzni Sloveni nisu doselili kako danas smatramo, vec da su na ovim prostorima od mnogo ranije. Oni se po njegovom ubjedjenju nisu doselili u VI vijeku.
Najinteresantnije od svega je njegova tvrdnja da su Tracani ustvari Rascani (Raska). Da je to isti narod ali je zbog razlicitog izgovora u razicitim okolnim djelovima Evrope doslo do ove razlike. On iznosi nekoliko dokaza za ovu tvrdnju, a usko su povezani za Grcku.
Vrlo interesantna stvar je i da medju geneticarima postoje nedoumice da li se DNK mijenja u jednom trenutku mnogo krupnije nego uobicajeno, zasta imaju nekoliko primjera.
naucno-istrazivackom radu :-)
Taj istoričar se zove Jovan Deretić. Skoro je umro. Nije bio istaknuti istoričar SANU, niji bio ni njen član.
Taj ‘istoričar’ i svi njegovi sljedbenici je jedna od najvećih avetinja koja je jašila ovim balkanskim prostranstvima.
U njegovim radovima se tvrdi da su Filip i Aleksandar Makedonski bili Srbi, da je u njihovom grobu pronađena ćirilica, Mojsije je bio Srbin, Isus, Fridrih Barbarosa…i tako redom.
Na YOU TUBEU imaju neki klipovi o tome. Mi smo to puštali kad je ‘veselo’ da se turbo razgalimo…Posebno je zanimljiv njegov sljedbenik , neki Jarčević, koji je čak bio i ministar u vladi srpske krajine…Njemu su SVI bili Srbi; što je izazvalo onog novinara Marića da ga upita : ” Pa dobro bre Jarčeviću, pa zar su sve to bili Srbi ?”
djakomo, nisam znao to za libance i da je dio tog eksperimenta, a ovo za palestince i izraelce znam sto posto da sam čitao (zvanični naučni članak), a sad nema šanse da izguglujem.
što se tiče genetskih istraživanja ljudske populacije, gotovo svake godine dolazi do nekih iznenađenja. do prije par godina je bilo definitivno utvrđeno da smo svi potekli od jedne žene (pramajke) kao neko izdvojeno pleme koje je jedino preživjelo katastrofu. e sad, ne znam kako to uklapaju u potvrđenu činjenicu da su prošle godine utrvdili da svi nosimo par procenata gena neandertalaca (što bi objasnilo pojedine likove iz vlade cg :), kao i svetozara marovića :)), a uz sve to je ove godine pronađena i treća rasa! nevjerovanto, ali pretpostavke su valjda da postoji i četvrta ljudska izumrla rasa patuljastog izgleda. znači, svi su izgledi da je gospodara prstenova ipak bilo :p!
šala, a možda baš i nije.
za južne slovene – rotkovićeva knjiga o porijeklu crnogoraca je mislim nepobitna, jer su toponimi, hidronimi i slično ama bukvalno ka preslikani sa pribaltika na crnu goru.
e sad, to nije kompletna slika. ako skore dnk analize pokažuju da imamo (svi južni sloveni) oko 30% u prosjeku slovenskih gena, onda je ovih 70% zaista zanimljivo, i kako su asimilirani u potpunosti. u tom istraživanju nije za čudit da su u tih 70% pronašli ilire, vlahe, germane, azijate, i slično jer je to i poznato iz znanične istorije, ali je bar meni vrlo čudan udio feničana! okle oni na ove prostore, tj preko koga?
e sad, na sva ta pitanja o neslovenskom udjelu u stanovništvu bivše yu bi dobar odgovor moga da da deretić, ali on se isprosipa teorijama koje počivaju na stvarno zanimljivim činjenicam, npr to povezivanje tračana i rašana, ili rašana i etruraca (etrurci su i dan-danas zagonetka kolko mi je poznato). baš ima gomila zanimljivih činjenica, kao što je povezivanje crnogorske narodne nošnje i praznih rukava ilirskih konjanika na nekom crtežu, u čemu deretić apsolutno može da nađe vezu.
po meni, bolje bi bilo da je sva ta saznanja skupio kao činjenice, i na osnovu njih postavlja određena pitanja (bez postavljanja teorija), vjerovatno bi došlo do tektonskog poremećaja u zvaničnoj istorijskoj školi.
duško, kolko mi je poznato, jovan deretić nije umro nego njegov imenjak. znači postoje dva jovana deretića, jedan je istoričar književnosti, a drugi alternativni istoričar. zabunu unosi i to što su rođeni u istom selu.
a od jovana deretića definitivno preporučujem knjigu koja se zove, ako se ne varam, ‘miloš obilić’ ili ‘mit o milošu obiliću’, tako nešto, đe je u potpunosti razobličio narodne mitove o kosovskom boju u smislu učesnika, đe je nepobitno utvrdio nepostojanje obilića, jugbogdana, i još par likova.
Da da…
ja sam mislio na alternativnog istoričara.
Hercegovci, iz okoline Trebinja, čini mi se.
Palestinci i Jevreji potiču iz iste grupe semitskih naroda. Isti im je korjen, predak-Sem.
Porjeklo naziva je po Nojevom sinu Semu od koga potiče ova grupa naroda.
Noa je imao tri sina: Sem, Ham i Jafet. Postanak 9:18
Komplimenti autoru.
By the way, da li je iko od komentatora čuo da se neko optužuje za antisemitizam zato što širi mržnju prema Arapima?
Zatim, da li je iko čuo da se SAD optužuju za antisemtisku djelatnost kada pljačkaju i i siju smrt po arapskom svijetu?
Hvala Neone,
U pravu si-prava pitanja!
Amerika je pripomogla preko facebook fantoma padanje arapaskih diktatora koji su ( sve bez Gadafija) bili pod njihovom kontrolom iz vrlo objašnjivog razloga : Ne žele da se neko drugi – pa i sami Arapi – umiješa u postavljanje novih ‘favorita’ , bolje da kontrolisanim haosom urade sami.
U Libiji je na sceni klasična pobuna potpomognuta specijalnim ratom koje sprovode lažljivi mediji.
Persijanci nisu Arapi, naravno, ali je arapska kultura i uticaj duboko prodro na prostor Irana; toliko da je potisnut tadašnji sistem vrijednosti u ogromnoj mjeri koji smeta Irancima i navodi ih na proteste.
Đukanović je možda personalizovano najveći problem Crne Gore ali moje je uvjerenjen da je cijelo društvo na tom nivou. Da nije Đukanovića, na isti ili sličan način bi se ponašali ili se ponašaju Mandić, Medojević, Perović, Mugoša…
Onaj ko želi stvarne promjene, neka počne sebi klesati nadgrobni spomenik…i neka bude brz…
Poštovani Kozak,
logički gledano, mada malo logike ima u politici, pa i u životu često puta, zar nije lakše i sigurnije Americi bilo da iz kontrolisane Mubarakove ili Ben Alijeve vlade “demokratskim” i mirnim putem odrede novog poslušnika. Revlucija i uznemirenje ko zna gdje mogu odvesti ta krha i asekularna društva gdje najveći, presudni ugled uživaju “muslimanska braća”….
Ne radi se o tome da Mandić, Medojević ili Milić dođu na vlast mjesto Đukanovića, nego time da njihovim trijumfom napokon otpočne vrijeme promjena, kruga promjena…i što je najvažnije da se crnogorski građanin oslobodi te mentalitetske i endogene, traumatske “navike” da se osjeća vječitim dužnikom gospodara koji ga pljačka-nagrađujući ga svojim iznuđenim glasom na izborima, između ostalog. Da jednom uđemo u političko društvo, društvo koje teče…
Kolonelo je inace bio zadnjih nekoliko godina garant mira i stabilnosti (kako to poznato zvuci).
Duško,
može se svakako uzeti i tvoj scenario o smjeni lidera kao moguć, ali US stvarno ima doktrinu da to radi na način koji treba izgledati što ‘spontaniji’ – posebno kada je riječ o islamskom svijetu. Ja sam to nazvao kontrolisani haos, koji postoji kao termin u nauci. Postoji priča o Gadafijevim milijardama i baš me interesuje da li će te milijarde završiti u rukama libijskog naroda ili njihovih predstavnika.
Želim smjenu DPS-a, oduvijek. Priznaću ti da ne želim da nijedan od pomenutih lidera opozicije nije taj koga vidim kao poželjnog : sve ih držim za Murte i neću ih podržati u nijednom slučaju. Nove ljude , na novim principima, angažovane i hrabre , svakako. I dat svoj doprinos koliko umijem i mogu.
99% sam siguran da Moamer nema centa u bankama. Za djecu ne znam ali svi znamo da su 80 milijardni libijskog fonda investirane u zapad. Imaju izmedju ostalog dosta akcija preduzeca koje stampa FT itd. Dakle zaplijenili su lovu naroda. Sjeca li se neko sto ucinjese sa kreditima i zamrznutim sredstvima SRJ i sto uradise Mladjo i Labus kasnije.
Samo ispravka rečenice jer je pišem dok gledam Pajtonovce : Pomenute lidere opozicije NE VIDIM KAO POŽELJNE LJUDE KOJIMA BIH DAO PODRŠKU …ne postoji nikakva šansa , što se mene tiče, o bilo kakvoj saradnji sa pomenutim liderima, iako razumijem tvoje promišljanje.
Oni su imali Vorholovih petnaest minuta slave i šansu da se pokažu, i sve su usrali.
Naravno, ne mislim sjedat i gledat skrštenih ruku, to obećavam.
Inace malo o arapskoj situaciji koju eto imam prilike da sagledam solidno jer nema skoro zemlje od alzira do irana u kojoj nemam nekog poznanika. Ove zastave te mavaju po Libiji su zastave bivseg kralja koji je bio nesto kao ajatolah. Prvo je bio poglavar tog religijskog reda a onda je zatim postao i kralj i mestar religijski.
Libija inace ima BDP 2x crnogorski, a pet puta egipatskog per capita.
kako je do ovoga doslo. Kada se desilo to sto se desilo u Tunisu i kada se vjerni faraon poceo drmati onda su ameri startovali krizni menadzment, instalirali svoga cojeka ovoga Baradeja pa kada to nije upalilo odradili su vojni udar. Sljedeci je Gadafi jer ima mljac naftea za to vrijeme se pokusava odrzati Kalifa u Bahreinu silom na sramotu jer je kontaska vecijna Siita. Premda Ameri dobijaju bitku za Libiju bice ovo dugacka muljaza ako se ne nadje neki novi kolonelo na jedno 30-40 godnia ili slicni faraon.
Iako nam danas iz Afrike stiže vreli vjetar revolucije i slobode, Crna Gora je mirna i zadovoljna, a po najnovijem istraživanju sedamdeset odsto građana je oduševljeno radom Vlade?!
izmjerenu i dokazanu srecu naroda crne gore tesko da ko moze pokvarit. za sve je kriva amerika i sunce sto sja.
Ova priča mnogo ne pomaže ali ajde da se kaže.
Ako pogledate istoriju unazad 2000 godina (kao i pne) primjetićete da su ratovi bili “potrebni”.
Ništa se ni danas nije promjenilo.
Ljudi su se (iz razloga što nemogu gledati da neko uživa u svim dobrim i luksuznim blagodetima koje daje ova zemlja) uvijek grupisali u borbi protiv (po njima) većeg zla.
U tim borbama ginulo se, mučilo, osvajalo, bogatilo, siromašilo…. Svako je dobijao novu šansu da postane onaj kojeg ubija, osvaja i na čije mjesto dolazi.
Ako bi se i koju godinu desilo da je (“carstvo”) stabilno…, ljudi, koji su se prije toga borili rame uz rame, počeli bi se sukobiti između sebe (pokrajine, regioni, gradovi, sela, komšije, rođaci, članovi porodica). Istorija je pokazala da se ljudi koji su politički napredovali nisu mogli oduprijeti moći koja im donosi povlašten status, luksuz itd… I opet od početka pobuna, rat, bol i patnja, stradanja nevinih!
Tako će biti i dalje sve dok zakoni budu neprecizni, nejasni, napisani po potrebi vlasti.
Ratovi će biti u Africi, Aziji, Evropi, S. i J.Americi. Borba za moć je neprekidna od nastanka ljudi.
Kada su se prvi put srela dva praistorijska čovjeka iz dva različita plemena, šta se dogodilo? (šta god da je isto je kao danas)
Zbog ove priče čovjek nebi smio sebi nikad da dozvoli i piča kako je on pošten, čestit, moralan, ugledan i blablabla….A pažljivo da bira riječi kada optužuje nekoga za bilo šta.
Zbog ove priče čovjek nebi smio sebi nikad da dozvoli i piča kako je on pošten, čestit, moralan, ugledan i blablabla….A pažljivo da bira riječi kada optužuje nekoga za bilo šta.
Apsolutno, sjetimo se samo kako su Mosjo i Milo blatili jedan drugoga…
Slažem se.
Nema g. Pukovnika nigdje!
Gdje li je zaboga?
Treba da se zna ko je ko (kakav je ko) i ko je sto! Da ne bi ubice,ludaci,lazovi,licemjeri,pljackasi,.. vodili drzavu -kao npr. u CG.,da ne bi vjerovali u lazi (lazovu) -jer ce nam se iluzija obit o glavu,da se ne bi dogovarali sto sa prevarantima -jer cemo bit izigrani,da ne bi imali lazne prijatelje -jer cemo bit izdani,da ne bi.. Treba reci Istinu u oci i tome (npr. laznom prijatelju -dokazanom) i svima koji ga znaju ispricati sto je i kako -da bi ti ljudi bili na oprezu,da im se ne bi desilo sto i “nama”! Ovo nije nikakva filosofija,ovo je osnovni ljudski osjecaj za ispravno,a ispravno je suprotno od poGresnog!
Koliko Ste imali godina kad je poceo rat u Jugoslaviji? Dovoljno, pretpostavljam.
Posto ste primijetili da je “afrički čovjek, diskrimisan i omalovažavan, dostojanstveno teži slobodi, spreman na pobunu i borbu do kraja”, pa povezali sve sa iranskom smjenom krvavog Saha, cudno je da niste izvukli i paralelu sa nasim prostorima sa pocetka devedesetih. Je li tada jugoslovenski covjek, omalovazen i diskriminisan i bla-bla-bla, podigao ka suncu ruke, okovane lisicama komunizma i veliko srpskog nacinalizma, sa zeljom da te okove jednom zauvijek skine?
Je li to skidanje okova krenulo, ama bas identicno kao i skidanje okova sa Gadafijevog naroda, kada je jednostrana medijska kampanja osuta po onom dijelu Jugoslavije (Libije) koji je zelio opstanak zajednice, istovremeno gaseci svaki izvor informacija sa druge strane, brizljivo brisuci svake tragove ustaskog genocida iz Drugog svjetskog rata (ukljucujuci i brisanje Jasenovca iz Britanike ‘73.) da bi se stvorila slika pravednosti zahtjeva potlacenih, sa naravnom posledicom raspada Jugoslavije? Dvadeset godina stariji, a ocigledno ne i pametniji, imamo tvorevinu kojom se upravlja neokolonijalnim stilom, gdje je vaznije sta je rekao ambasador zapadne zemlje nego premijer i gdje je stav zapada prema unutrasnjim tokovima jedini semafor kojim se upravlja lokalna politika?
Prateci pomno (15 sati dnevno) prenosenje “Libijskog ustanka” na Al Dzaziri, tom bastionu objektivnog izvjestavanja u Arapa, nisam mogao da se otmem sledecim utiscima: 1. visokoj profesionalnosti RTCG-a i 2. huskackom, tendencioznom tonu prenosenja “revolucije”, sa neukusno uvredljivim recenicama upucenim Pukovniku (ludak, monstrum, Hitler, budala, senilni starac kojeg niko ne slusa…), te (namjerno?) pogresnom prevodjenju njegovog govora, zanemarivanjem tezine istog i ismijavanjem posledica bivse revolucije koja je istinski skinula kolonijalne lance njegovom narodu.
Dalje, imamo sledeci raspored slika iz Libije. Gospodin bez imena i prezimena pokazuje cetiri prazne caure, od kojih je jedna caura protiv-avionskog mitraljeza. Ovo je prestavljeno kao neminovan dokaz da vojska i policija puca na narod, uz opasku da puca po istom iz vojnih letilica. Caure u ruci nikako ne dokazuju ko ih je i u kom smjeru ispalio, sa zdravo-razumskom konstatacijim da protiv-avionski mitraljez puca na gore, u pravcu aviona, a ne obratno. Ukoliko ovo ne znaci da je vojska pucala u vazduh u cilju opomene, onda radije povlaci pitanje o posjedovanju raznih kalibara naoruzanja u redovima mirnih demonstranata. Da podrobije ucvrstim ovu tezu, mirni i nevini narod koji samo trazi svoja prava, nekako je silom osvojio i protjerao vojsku i policiju iz odredjenih gradova i provincija zemlje.
Ako mirni i nevini narod ima dovoljno oruzja i sposobnosti da osvaja drzavne teritorije, onda ne mozemo govoriti o gradjanskom protestu nego o gradjanskom ratu. Da vam pomognem u izvlacenju paralele, isti je takav, goloruk i nevin narod pucao na vojnike Vojske Jugoslavije, sto se pretvorilo u gradjanski rat, a ne u demonstracije suzbijene suzavcem i pendrecima, ili uspjesnom reformom.
Pitanje: odakle narodu oruzje i struka da osvaja strasteske ciljeve po Libiji?
Pitanje 2: jeste li culi ijedan strani medij da ovakvim redosledom postavlja pitanja vezana za “Libyan uprise” ili su svi dojednog konstatovali kako krvozedni Gadafi masakrira nevin narod.
Pitanje 3: Djeluje li Vam cudno da svi konstatuju da Libija (koja je sekularna zemlja – u toku je rat protiv islamskog terorizma) ima jedan od najjacih zivotnih standarda u Africi, a vec u sledecem bloku konstatuju da se narod podigao na noge jer ne moze da trpi ekonomski kolaps?
Pitanje 4: Djeluje li vam ovakav scenario identicno, da ne idem u devedesete, a ono identican kosovskom scenariju?
Posto vec govorite o “afričkom čovjeku, diskrimisanom i omalovaženom, koji dostojanstveno teži slobodi, spreman na pobunu i borbu do kraja” – uracunavate li u “africkog covjeka” i Nigerijce, Kongolance u Ugandance itd? Ukoliko je gdje zrelo za promjene (negdje zbog nepodnosljivog zivotnog standarda, a negdje zbog kasapnice koja traje decenijama) onda bi to bile navedene drzave (bez narocitog redosleda), ali, za demokratiju zabrinuti zapadani mediji ne govore ni rijec o tome, pogotovu ne kad izvlace paralele.
Nazalost, vidim da je i vama bilo blize da izvucete “zapadne paralele”, a da se ne sjetite da povucete jednu sa sopstvenom bivsom domovinom, a sve u cilju objektivnosti u sagledavanjem realnih slika i posledica ovakvih “mirnih revolucija”.
Ako je Gadafi diktator, ko su ljudi u Nigeriji i Ugandi? Razlika izmedju Libije i Konga, meni izgleda, je u tome sto je odliv resursa sredjen i stabilan (pogodite u ciju korist), dok sa Libijom to nije slucaj. Stavise, Libija je jedna od rijetkih koja je sredstva od prodaje sirove nafte ulagala za razvijanje rafinerija, viseg tehnoloskog stupnja, sa ciljem da uveca drzavni profit preradom naftnih derivata, a ne pukom prodajom sirove nafte.
Plasim se da je ovo od Gadafija napravilo nepodnosljivog diktatora, radije nego njegov treman sopstvenog naroda (jer tretman sopstevnog naroda nije bas najpovoljniji u velikom broju zemlja na svijetu, pa se zapad oko toga ne sjekira – npr. kod njihov velikog prijatelja, S. Arabije).
Nije li po istom kljucu – zabranom daljih kredita i zahtjevom za opstom privatizacijom, Jugoslavija, nakon odbijanja drugog dijela postala nepodnosljivi faktor opresije u Evropi? Sta ce Vam Iran za paralelu? Imate zemlju od Vardara do Triglava da uvidite slicnosti i razlike.
To sto je “domino revolucija” krenula u Africi (koja nekako ide pravcem koji ni pod razno ne kaci najrepresivnije rezime na kontinentu), ne bih dovodio u vezu sa Crnog Gorom takodje, jer nas dijeli Sredozemno more, pa ako u medjuvremenu nisu smislili letece domine, nas taj tok ni po cemu ne kaci. Osim geografskih barijera, nismo ni pre-represivni, a resurse smo dali Milo-za-drago.
što će reći, ista su govna oboje. povlačili nepovlačilii paralele.
Соно афасионадо.Браво!
Da se izrazim zemunskim slengom: “bruka” kako dobar komentar!
Paralela sa SFRJ je genijalna, s tim što valja pomenuti da je Jugslavija bila poslednja domino kocka u lancu obrušavanja nakon pada Berlinskog zida, a Libija bi mogla da bude poslednja u lancu koji se ruši nakon pada “Dolarskog zida”.
Status Dolara kao jedine svjetske rezervne valute i definitivno se urušava, a s njim tone i ekonomija SAD. Šta je potrebno onima čija se moć urušava padom “dolarskog zida”, da bi kupili bar nekoliko godina za traženje izraza?
Totalna kriza na Bliskom istoku, totalni konflikt Arapa sa Izraelom, opšta panika zbog rasta islamskog radikalzima… i sve što ide pride a što ište “adekvatno” angažovanje NATO-a i Vašingtona. Iran očigledno nije mogao da izdrži teret “strašila” koje poziva na sabiranje svih banana država i američkih vazala iz EU… Zato se krenulo u promjene sistema u Egiptu, Tunisu, Libiji… (Da li se Alžir ne dira jer je dovoljno militantan i radikalan?).
Pri tom, tužno je gledati kako Ujka Sem brani “svoje interese”, kako čuva demokratiju na Sjewveru Afrike istim onim arsenalom kojim je dejstvovao i na Balkanu 90-ih: Juče je recimo lansirana raketa mis Amanpur ( CNN-ov Darko Šuković). Ukratko, desila se ista ona eksplozija medijske nevjerice na zapadu zbog zvjerstava Gadafijeve pretorijanske garde, kakva je bila podignuta i za potrebe kreiranja poželjne slike sa Balkana devedesetih, ili Iraka uoči Huseinovog svrgavanja. Obratite pažnju na snimke nereda sa ulica! Kao da među onolikim demonstrantima niko nema pristojnu kameru da pošalje snimak NATO medijima nego se koriste kvazi amaterske fotografije i snimci sa bezbjednosnih kamera na ambasadama, valjda da bi utisak o haosu u Tripoliju bio potpun!?
Sad ja uzvraćam :
Apsolutno profesionalno obrađeno Stefane.
taman izgubih nadu kad pamet. hvala.
Stefane,
Sa mnogo čime se slažem u vašem svrtu na ovu temu, mada nije sve u standardu (Libija), ima nešto i u slobodi. Baš o tome lijepo piše Dostojevski u “Velikom inkvizitoru” kada u sevilji inkvizitor kaže Isusu: “Narod hoće hljeb-kakva sloboda, o čemu govoriš?
Zar nije previše vladati od 69.te, čini mi se, pa i demokratskom a kamoli u totaltarnom maniru?
Tako je, mnogo je država u Africi u nezavidnom, ponižavajućem stanju…u mnogo gorem nego u zemljama Sjeverne Afrike-pa se ništa slično ne dešava!
Znaš kako-veći standard, bolji uslovi podrazumjevaju veću osvješćenost, veću socijalnu intelegenciju!
Marks nije planirao da se revolucije proleterijata u početku odvijaju na Istok ( Rusiju, Kinu…) nego na Zapad.
Što se tiče komaracije sa Iranom a ne sa Jugoslavijom-ipak su to po nmnogo čemu koherentne kulture, regioni koji dijele zajedničku religiju i njen preovladavajući uticaj na ostale sfere društva, slične modele vladanja, kaste, strukture…jednom rječju civilizacijske paradigme, osim univerzalne volje za slobodom-oslobođenjem,
i to je ona pojavnost ovih zbivanja koja bi mogla biti zajednička i “crncima i crnogorcima”( J. Đonović). Upravo je to ono što me navelo da napravim tu paralelu između nas i njih.
Šta je pozadina svega-kao što napisah u tekstu teško je još uvijek utvrditi, ako ikad i utvrdimo.
“Šta je pozadina svega-kao što napisah u tekstu teško je još uvijek utvrditi, ako ikad i utvrdimo.”
Ja sam upravo sve ono i napisao da bi se utvrdilo sto je pozadina svega. Dok je opste-prihvaceno misljenje da treba gledati i sacekati da se stvari otpetljaju, da bi se saznala istina, jos jedan narod ce da padne pod korporativnu cizmu. Zato ja zauzimam stav prema toj pojavi, sa nadom da ce ga zauzeti i drugi, te na taj nacin, ako ne nista, a ono kao javno mnjenje (globalno) uticati da korporativnom valjku ponestane goriva.
Cijeli dogadjaj u Libiji nema nikakve veze sa Gadafijem, vec sa ciljom koporatokratije da vlada resursima. Gadafijeva preduga vladavina odlicno posluzi kao apstraktni razlog zasto se udara na naftna postrojenja. Uzeo sam Libiju, jer je najsvezija, a smatram da je situacija umnogome slicna u ostalim zemljama u kojima se igraju domine, samo je razlog za pokretanje igre drugaciji.
Da li Gadafi treba da umre na vlasti ili ne, pitanje je naroda Libije, a ne korporacija koje svoje pretenzije formulisu kroz vjestacku volju za slobodom, do zuba naoruzanih, mirnih demonstranata. Stavise, mediji otvoreno govore (kao da je to najnormalnija i najlegitimnija stvar na svijetu) da je kolac Libije prevelik da bi korporacijama bilo svejedno sto je tako bijedno eksploatisan.
Moje je da imam misljenje o Gadafiju, ali ne i da to svoje misljenje pokusavam da exsterno ubrizgam u unutrasnja kretanja u njegovoj zemlji. Moje misljenje, medjutim, prema stranom faktoru koji na silu okrece zemlje naopacke je takvo da ne mogu i ne smijem da ga zadrzavam za sebe, vec treba da uradim sve sto mogu da korporativno krstasenje zaustavim (koliko god to sto ja mogu bilo malo).
Shvatam šta želiš da nam saopštiš Stefane, i sam sam antiglobalista koje je protiv korporacijskog, konzumerskog i lešinarskog neoliberalnog koncepta koji pod patetičnom i lažnom floskulom navodne borbe za slobode, prava i egalitarizam sprovode ogoljenu otimačinu i nad-dominaciju.
Ali to je stara logika velikih sila, odnosno, čovjeka i njegove prirode…”volja za moć” što bi rekao Niče.
Ali šta da radimo ovako mali i nemoćni, osim da u tim velikim i neumitnim istorijskim olujama pokušamo da izdvojimo neki pozitivni epifenomen i ugradimo ga u sopstveno nesrećno društvo ako je to moguće.
Sa Bliskog istoka su nam oduvjek dolazili proroci i to baš u liminalnim, nemirnim vremenima…američki utjecaj na tom području blijedi, da vidimo gdje sve ovo ide…
Možda ovaj put ne bude kako amerika hoće…kažu da je i Obama po malo kenedijevski raspoložen.
Sačekajmo-šta drugo možemo Stefane.
Mozemo da pisemo. Vi cak pisete za Vijesti, sto znaci da imate vecu publiku od mene. Bas me zanima sta ce Vam reci vlasnik ako pozelite da napisete nesto o antiglobalizmu i Americi konkretnije.
Dalje, mozete li mi objasniti kako, kao anti-globalista, niste ubacili Vas osnovni tekst u taj kontekst , sa nadom da ce se Libija oduprijeti napadu, vec ste vrlo maglovito uzeli razne pretpostavke kao moguce polaziste?
Ako Vi, kao anti-globalista ovo ne vidite, ne moramo vise citati globaliste.
The Pentagon says there is “no confirmation whatsoever” that Col Gaddafi's forces have used air power to attack civilians
——————————
Jbg a oruzje za masovno unistenje?
Stefane,
Ako pišem za “Vijesti” i kako kažete da imam veću publiku od vas, to još ne znači da bolje pišem ili dublje promišljam od Vas.
Nemam “vlasnika”, teme biram sam, po vlastitom nahođenju.
Nisam amreikanofil, naprotiv, mnogo mi je draži istočni( pravoslavni, vizantijski, ruski, panslovenski)…koncept sa kojim smo po svojoj etničkoj i kulturnoj karakterologiji srodni, komplementarni.
Svoju svjetonazorna i duhovnu zavičajnost smještam u idejama Vasilija Velikog, Grigorija Niskog, Arepagite, Grigorije Palame…
Ali, nova vremena rađaju nove sile. Moramo naći neko moguće rješenje kao što ga je i morao naći Gadafi. Politika u svojoj biti i jeste to! Još u staroj Grčkoj se znalo za tu realnost da je demokratski dogovor jedino moguć ako su suprostavljene strane podjednako snažne, moćne.
Morao je Gadafi pronaći neki pametniji “modus vivendi” shpodno jačini svoje zemlje. Za to je bio plaćen, preko svake mjere!
Dusko,
rijec “vlasnik” sam upotrijebio glede Vijesti, ne Vas licno. Ne bih imao zelju da Vas na taj nacin uvrijedim – niste mi nista uradili. Takodje, Vase pisanje za te novine ne smatram negativnim.
To o cemu sad govorite je real-politika, koja se zasniva na odnosu snaga. Po tom kljucu, Gadafi je sad trebao da popusti Americi (ili ko god vec stoji iza “mirnog protesta potlacenih i ponizenih”), jer objektivno snaga nije na njegovoj strani.
Medjunarodna politika danas funkcionise po shemi “spoljnog legitimiteta” drzava. Pokazuje se (realno) da je taj legitimitet moguce obezbijediti samo ukoliko ste raspolozeni da ga obezbijedite manje-ili-vise statusom roba zapadnih interesa. Sto se Crnogoraca tice, ovo nije problem, ali, sto se tice Libijaca, Latino Amerikanaca itd. – to malo teze ide.
Tragedija je sto se ideja nacina otpora bespogovornom slusanju centara moci rodila upravo u Jugoslaviji. Bez obzira na porijeklo i kontekst te drzavne tvorevine, ideja je bila potpuno zdrava.
To sto Jugoslavije vise nema, nikako ne znaci da su i njene ideje umrle.
Ah-ta ideja Jugoslavije!?!?
Da je nije bilo, da se nismo zanosili…pa da smo na vrijeme zaokružili svoje nacionalne države, spoznali i projektovali svoje interese i polja djelovanja…ne bi možda sada lutali dezorjentisani i od ratova opustošeni…dok vladaju s nama kriminalci i probisvjeti (nije li i Tito to bio, samo na većem nivou?)
S druge strane…jesmo li se pitali u vezi Jugoslavije?
Mnogi će reći da je ona bila projekat velikih, potreba određenog istorijsko-političkog trenutka, masonsko čedo-koje si stvorili i razbili drugi, ne pitajući nas.
Velika je to tema Stefane, baš velika…složena, kompleksna…mnogo je tu istina i laži….
Ima jedna izreka u pravnika, kaze – lazes kao ocevidac. Ja zivio u YU, kratko doduse = nemam pojma o YU.
Ovo sam Vam i napisao ovako da ne bih ulazio u pricu sta-kako-kome-i-za-koga Jugoslavija.
Ideja treceg bloka mi, medjutim, zvuci fantasticno (pa i da je sam Hitler smislio). Ne nesvrstanih, vec itekako svrstanih. Prednosti bi bile to sto, osim sto mi se ne dopada na duge staze da pripadam onom dijelu svijeta koji sluzi za potkusurivanje 2 centra moci – kada sledeci put dodje do disbalansa tih moci, postojalo bi nesto trece, sto ne bi dozvolilo zapadu ili Rusiji da pogazi pola Planete u praznom hodu – galopom. E sad, na ovako dugackoj recenici bi mi i Crnjanski pozavidio…
Neki kazu da bi postojanje treceg bloka izazvalo jos vecu pometnju u medjunarodnim odnosima. Argument # 1 – eventualna koalicija 2 bloka bi zapalila/razorila pola svijeta. Argument # 2 – koga briga…
Ja smatram da koalicija treceg sa bilo kojim od dva bloka ne bi bila moguca, jer su, istorijski, postojeca dva bloka toliko issikanirala, izvarala, izdala i izeksploatisala zemlje (eventualnog) treceg bloka da im ove zadnje vise nikad ne bi vjerovale, kamoli pomagale.
Danas je čuvena kristijan amanpur intervjuisala pukovnika Gadafija. Imala je sigurno prilike vidjeti kakav je intenzitet sukoba i ‘demonstracija’ u Tripoliju.
Od svih gradova oni i dalje spominju Bengazi. Svijet obilazi slika onog ‘demonstranta’ koji ispaljuje šaržer iz kalašnjikova u zrak.
Đe je Eštonova ?
Hvala na pohvali gore :) i, sto se tice Amanpur – ona i slicni su me natjerali da se dnevno obrazujem iskljucivo preko interneta. Odsustvo svakog profesionalizma i tendenciozno izvjestavanje najgledanijih svjetskih medija je vise dosadilo i bogu i narodu. Kad na to dodam njihove (“novinara”) zadovoljne izraze lica, povrace mi se.
Neka neko simultano na CNN-u i BBC-ju uzivo zakolje jednog Balkanca i dva Arapa i da zavrsimo s maskama za svagda.
Čuvena Kristijan Amanpur-vjesnik modernih ratova i cnn-propagande u čijem studiju se režira rat umjesto general štaba-
Kako bi se na engleskom zvala emisija u kojoj Krisitjan Amanpur otrkiva svoje “istine”? “Living truth”?
ima li boljeg olicenja zla koje se zove ‘neazvisno novinarstvo’ od kristijan amanpur? ne, da jebe rak raka, svi svjetski legionari sa oruzjem u rukama joj nijesu do koljena!
dvadeset godina ovaj tenutak kasni za planerima, crna gora jedno trideset. nema bolje opcije blokiranja stetnih uticaja histerijske i sveobuhvatne globalizacije od lokalizacije i decentralizacije. dok god je sve u rukama podgorice, globalizovani smo potpuno i u najzabitijem selu.
p.s. komentari i ‘otrkovenije’ stefana popovica na ovoj temi su prajsles.
Tekst Stefana Popovica nikad Vijesti ne bi prenijele. Kako na ovu temu tako i na teme iz Crne Gore. Vijesti samo lice na slobodan medij. Nasih amanpurcica ima dosta za probrat.
Vijesti (i gomila “nezavisnih” medija na Balkanu, počev od B92) su osnovane novcem sa izvora koji hrani i Amanpur. Kompanija preko koje su uplaćeni novci se zove MDLF. Milo i ekipa su upali u posao procijenivši da je idealan trenutak za promjenu strane. Za zasluge im sada omogućavaju tiho i bezbolno povlačenje. To je suština igre.
Ovo je skica storije o “borbi za građanske slobode i demokratiju” u Crnoj Gori. Režim je kasnije pokuavao da prekopira igranku, sa svojim divče listovima i televizijama, ali sinalco-cola nije potisla coca-colu sa tržišta. Bez obzira što je podjednako otrovna. Marketing prvog proizvoda gradi se decenijama…
;)))))))
“Vijesti” vs. Fox/Rupert Murdoch i kako mediji kreiraju stvarnost:
http://www.avaaz.org/en/stop_rupert_murdoch_3/?cl=966879198&v=8521