Nekadašnji industrijski centar drži neslavan rekord po broju samoubistava. Za dvije godine se ubilo više od 60 ljudi, a za dva mjeseca sedmoro. . .
izvor: novosti.rs 
NIKŠIĆ – Poslednje samoubistvo 21-godišnjeg Miloša Vranića koga je otac pronašao i skinuo sa vešala, sedmo je u Nikšiću u poslednja dva meseca. Da grad podno Trebjese drži crni rekord u Crnoj Gori po suicidu govori podatak da je ta brojka u minule dve godine premašila 60 ljudi!
Za samo 18 meseci (2009/10) ubilo se 52 ljudi, što je mnogo i za daleko veće sredine od nikšićke. Nažalost, crni bilans nastavljen je i narednih meseci, pa se procenjuje da je više od deset novih osoba na razne načine sebi prekratilo životni vek.
Statistika pokazuje da se na očajnički korak najviše odlučuju muškarci, a nešto manje žene. Načini izvršenja suicida su takođe različiti. U poslednje vreme ih se više odlučuje na vešanje, a manje ubistvom iz vatrenog oružja. Bilo je i onih koji su rešili da se utope ili podmetnu eksplozivnu napravu, mada je bilo i onih koji su na onaj svet otišli skokom sa visine. Zanimljivo je da je zabeležen samo jedan slučaj samoubistva hladnim oružjem i to nožem. U prvoj polovini 2008. registrovano je 19 samoubistava od kojih su 14 počinili muškarci, a pet žene, dok je u prvoj polovini 2009. bilo 18 samoubistava (11 muškarci, a sedam žene).
Razlozi za ovaj korak su opet raznovrsni. Najčešći su svakako ekonomski, jer grad skupo plaća cenu tranzicije, u kome su mnogi ljudi ostali bez posla i perspektive. Oni koji rade su kreditno ili na drugi način zaduženi i nemaju načina da probleme reše. Samoubice ne prezaju gde će se i u koje vreme odlučiti na taj korak. Pamti se samoubistvo jednog čoveka u po bela dana i to u najprometnijem delu grada, kada je iz pištolja pucao sebi u glavu pred očima zapanjenih prolaznika.
Po mišljenju sociologa dr Srđana Vukadinovića uslovi društvene nelagodnosti, svakodnevno “bombardovanje” naroda informacijama o ekonomskoj krizi, kao i loša politika vlasti negativno utiču na svest ljudi koji su u velikoj meri dovedeni u težak položaj.
– Ljudi su sve više nesigurni, jer nisu rešili osnovno egzistencijalno pitanje, a i ne vide perspektivu u budućnosti. Muškarci kao nosioci porodice smatraju se obaveznim da članovima obezbede siguran život. I kako to nisu u mogućnosti da učine onda se odlučuju na korak očajnika – kaže profesor Vukadinović.
U najvećem broju samoubistava razlog nije bila neizlečiva bolest, već narušeni psihički sistem Nikšićana.
PROBLEM U GLAVI
Slobodan Simović, direktor NVO “Humanitarac”, kaže da su poslednja samoubistva počinile osobe između 17 i 25 godina, što je po njemu, indikator da veliki broj mladih ima problema sa mentalnim zdravljem. – Nadam se da će projekat naše NVO i italijanske organizacije COSV oko uspostavljanja servisa za pružanje socijalnih usluga pomoći u prevazilaženju ovog problema i podstaći nadležne da se njime pozabave – kaže Simović.
javniservis.me 
jutrosnji update… + 1
Govore mi: “Nesreća tvoje zemlje samo je dio nesreće svijeta, suze i krv u tvojoj zemlji samo su kapi u rijeci suza i krvi što danju i noću teče ravnicama i dolinama.”
Da, ali je nesreća moje zemlja bezglasna, njome su nasilno zagospodarile odurne zmije, nesreća moje zemlje je tragedija bez humki i bez spomenika.
Kada bi se moj narod digao protiv tirana i kada bi svi stradali u pobuni, rekao bih da je smrt za slobodu dostojnija od života u pokornosti. Tko vječnost prigrli sa sabljom u ruci, besmrtan je kao što je besmrtna istina.
Kada bi moj narod pristupio borbi drugih naroda i kada bi svi izginuli na bojnome polju, rekao bih da je to silna oluja koja lomi i zeleno i suho granje te da je smrt u oluji časnija od staračke smrti.
Kada bi se zemlja silno potresla, moju domovinu naopako okrenula i kada bi moj narod i moje drage potrpala, rekao bih da je to Nevidljivi Zakon što sve pokreće voljom svoje moći većom od čovjekove te da je besmisleno pokušavati njegove tajne shvatiti.
Ali, moj narod nije umro u pobuni, nije stradao u ratu, niti mu je zemlja domovinu potresla da bi umrli višoj volji pokorni.
Moj narod je umro na raspelu.
Umro je ruku ispruženih i istoku i zapadu, a pogleda uprtih u crnu prazninu.
Umro je šutke i čovječanstvo nije čulo njegove vapaje.
Umro je jer nije volio svoje neprijatelje, kao što to čine bojažljivi, i jer nije mrzio one koji ga vole, kao što to čine prevrtljivi.
Umro je jer nisu bili nasilnici.
Umro je jer prema ugnjetačima nisu bili okrutni.
Umro je zato što su bili mirni.
Umro je u zemlji u kojoj teče med i mlijeko.
Umro je jer su paklene zmije sve požderale po poljima i po ambarima.
Umro je jer su i zmijske zmije zatrovale zrak koji bijaše pun cedrove svježine, mirisa ruža i jasmina.
Umro je i moj i vaš narod, Sirijci, i što možemo učiniti za one koji nisu umrli?
Naše naricanje ne može im spriječiti izdisaje, naše suze ne mogu im žeđ utoliti, i što onda da učinimo kako bismo ih izbavili od gladi i stradanja?
Zar ćemo ostati sumnjičavi, neodlučni, učmali, opsjednuti ništavnostima života umjesto velikim dramama?
Osjećaji koji te obuzimaju, brate iz Sirije, ipak nude nešto onima što život gube, makar i osjećaj slobode po danjoj svjetlosti i u tišini noći.
Novčić koji stavljaš u praznu ispruženu ruku zlatna je karika koja veže tvoju humanost s nečim što je iznad humanosti. – Halil Džubran, Mirisni plodovi duše
Kotor je vec pasao…Plaudite Civies!
Da li je moguce, ljudi? Kako grozni tekstovi danas, prvo Basarin o Golgoti Ibarske magistrale, pa onaj hrvatski posvecen TBF-u i pjesmi ‘Nema nam pomoci’, pa Sirenin pod naslovom ‘Nema niceg…’, i sad ovo… Uzas. Novostima vazda treba oduzet pola (iz istog razloga kao i Pobjedi), ali ovdje se nema sta oduzeti. Neko gore cak dodaje jedan. Strasno.
Da li je bas tako crno, Niksicani?
I mrak ima svoje svijetle strane, sto kaze pjesnik Dis. Jedino CRNO SUNCE u ovoj situaciji je sto je Niksic plasticni prikaz ubijene, silovane, popljackane i moralno-mentalno izmasakrirane Crne Gore. Podgorica je, recimo, Potemkin i njegova sela.
Kolumbijski gledano, Niksic je Medeljin, a PG Bogota. Sve je to jedno te isto: trulo, mracno i uzasno. Uzasno!
sjajno poredjenje, svaka cast Remember.
zadjite i u beransku dzadu…nishta bolje..
shetaju sjenke od ljudi…
Ja mnim mada nisam 100% siguran da sa propascu velikih kompanija propadaju gradovi. Ode Obod pade Cetinje, ode Jugooceanija kotor na aparate, krcmi se Zeljezara ode Niksic. Citao sam intervju sa Dragom Malovicem (Radosavom) od prije neku godinu i sjecam se da je rekao da nerado ide u Niksic. I pored eloksirane bravarije on veli “grad se poseljacio”. Ljudi koji su privuceni ili natjerani da u dobu industrijalizacije i matraka dodju u gradove a koje je propast industrije (nicim izazvana) uhvatila u raskoraku.
Vjerovatno ste u pravu, barem djelimicno. Kompletan socio-ekonomski ambijent uslovljava ovakvo stanje, ali pitanje je da li mi mozemo nesto da uradimo u vezi toga!? Da li nekim grassroots akcijama/organizacijama mozemo ublaziti katastrofalne posljedice politickih i ekonomskih odluka koje su motivisane prigradskim kompleksom siromastva i mediokritetstva?
Dobijam sad mail da proslijedim u vezi konferencije o nekoj visokoj proizvodnji, i pitam se kome to u CG da proslijedim, sta se kod nas proizvodi, ko ima fabrike a da nije privlascen, da ne dovodi Klintona ili Pamelu Anderson… Svejedno, postovacu ovdje poziv, pa ako nekoga znate da je zasluzio, saljite dalje:
—
We would like to ask you to support us in the following action: we would like to invite about 50 experts/authorities on manufacturing from EECA region and Balkan countries to actively participate in the MANUFUTURE 2011 Conference. We have a budget to pay their travel and accomodation. The Conference is organised in association with the upcoming Polish EU Presidency and supported by the European Commission. We would be glad if you could help us to establish a list of potential experts/authorities to be invited.
I am attaching a table, which you could fill-in with the sugested persons’ data.
Please send the list by 15 February 2011 to [email protected]
List of suggested experts/authorities on manufacturing from EECA region
(Russia, Ukraine, Kazakhstan, Moldavia, Belarus)
and
Balkan countries
(Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Serbia, Montenegro)
Here is the link to the conference website
http://www.manufuture2011.eu/
Da budem iskren ne znam kome da uputis ali prva adresa ti mozda moze biti unija poslodavaca (neoliberaln o vesovo dijete) medjutim barem mozda mozes od njih da dobijes sljedece informacije: mogu ili ne mogu da nadju nekoga ko je zainteresovan. Ako se sjetim nekoga konkretnije javicu ti ali ovi UP barem imaju neku djevojku koja vodi ovo oko moze/ne moze (za razliku od Privredne komore u kojoj adi brat bratu 200 zaposlenih).
Kakva poražavajuća statistika. Meni govori i o razlozima zbog kojih je otpor prema lošim pojavama u društvu tako neznatan.
Ljudi se odlučuju dići ruku na sebe umjeto da nezadovoljstvo istresu na one koji su ih doveli u to stanje beznadežnosti svojim ZLOčinjenjem.
Danas nikom nije lako, a samoubistvo nije resenje i ne donosi dobro NIKOME. Dajte, pokazite malo povjerenja u Gospoda, imajte na umu da On nikad nece poslati bilo sta sto je pretesko za vas!!!
Tacnije, moze biti pretesko, ali ja vjerujem da ne moze biti neizdrzljivo. Ljudi se suocavaju sa svakakvim stvarima, bolestima, ratovima, logorima, a ovamo se klinci u jeku mladosti ubijaju…. Ma dajte!
jad i cemer.o narode crne gore stoko najveca.milo nam se usra u gradove,firme,mladost zivote a vi trk glasajte za lopove bog vas ubio dabogda sve
Nije stvorio Milo vas nego vi Mila. Usrali ste sve zajedno. A sto vas je na kraju zajebao tjesite se jer nijeste jedini.