Prva familija D.O.O.

izvor: monitor.co.me

UNIVERZITATS, KAPITAL INVEST, PRVA BANKA, GLOBAL MNE

Od čega će živjeti diplomirani ekonomista Milo Đukanović? Ostaće šef DPS-a. Na raspolaganju u Dva sanduka mu je predsjednički kabinet renoviran i opremljen još 2006, kada je prvi put demisionirao; no, tamo je volonter, partijac je iz čiste ljubavi. Može nazad na poslaničku platu; alternativno, sljeduje ga „funkcionerska” na godinu dana.

Od kraja 2006. do početka 2008, sa 765 eura tadašnje poslaničke plate kao početnim kapitalom, već je zaradio (klevetnici tvrde – oprao) 10 miliona funti, pa su ga ljetos u Indipendentu rangirali na 20. mjesto najbogatijih državnika. I sada najavljuje reaktiviranje u svojim firmama gdje se, kaže legenda, za premijerskog zemana bio odrekao upravljačkih prava i „zamrznuo” svoj status.

UNIVERZITATS: Preduzetnik Milo Đukanović je počeo sa suvlasničkih 25 odsto u Univerzitatsu d.o.o., koji je osnovao skupa sa svojim bivšim profesorom dr Veselinom Vukotićem, građevinskim tajkunom Tomislavom Čelebićem i dr Draganom K. Vukčevićem. Triling eks-premijerovih partnera, vrijedi napomenuti, sjedi u filijali Atlantskog vijeća, nezvaničnoj ambasadi NATO-a u Crnoj Gori. Registrovali su Univerzitats 19. decembra 2006. i u kratkom roku – jedno vrijeme bez građevinske dozvole i riješenih imovinskih pitanja – izgradili kompleks Univerziteta Donja Gorica.Nije poznato koliko je svojih para Đukanović stvarno uložio – možda ni cent? – da bi zavrijedio četvrtinu firme.

Na Univerzitats se vodi zemljište od 12.038 kvadrata, dok je ukupna površina zdanja na sedam nivoa i pridodatog objekta prema katastru 17.000 kvadrata. Premda je to tek „prva faza”, iz Čelebić kompani reklamiraju ga kao „najveći objekat u privatnom vlasništvu u Crnoj Gori”.

No, „poslovni prostori u vanprivredi” Univerzitatsa su pod hipotekom kredita kod Crnogorske komercijalne banke (CKB) – dva od ukupno 7,9 miliona eura iz 2007. i jednim od dva miliona iz 2009, sa rokom otplate od 12 godina. Firma kod NLB Montenegrobanke ima kredit od 132.000 eura.

KAPITAL INVEST: Svoju stoprocentno prvu firmu Đukanović je sa 2.000 eura osnivačkog uloga registrovao 23. februara 2007. i to za konsalting i menadžment poslove. Prema verziji koju je objavila Uprava za sprječavanje pranja novca (u sastavu Ministarstva finansija, ministar bio Igor Lukšić), Đukanovićev Kapital invest d.o.o. – frima bez poslovnog rejtinga ili imovine – 11. jula 2007. sa „bankom iz Velike Brtitanije” sklapa ugovor o kreditu od 1,48 miliona eura, „čije se vraćenje garantuje kupovinom akcija” Prve banke. Đukanović akcije nije imao u momentu podizanja kredita, već je njih 11.657 kupio, prema službenoj verziji, 3. avgusta 2007.

Druga, neslužbena, na činjenicama zasnovana verzija (objavili smo je u Monitoru, 19. februara 2009), ubjedljivije svjedoči o tome kako je bivši premijer kreditom postao milioner. Podigao ga je kod londonske filijale grčke Pireus banke, koja je u Srbiji kupila Atlas banku Duška Kneževića. Iz Ugovora o zalogu R-07101100027 od 11. oktobra 2007. doznaje se da je Kapital invest založio svega 8.000 akcija, ili 3.657 manje od deklarisanih.

Od podizanja kredita do zaloge, cijene akcija Prve banke vrtoglavo su skočile: sa 127,82 eura fiksiranih u kreditnom ugovoru na čak 867 eura. Za samo tri mjeseca Đukanović je bio ,,dobar” 5.913.440 eura.

PRVA BANKA: Kroz svu tu misterioznu komplikaciju je Đukanović stekao, legalizovao ili oprao svoj prvi milion ili milione i postao knjigovodstveno uredni suvlasnik Prve banke. U tome su mu pomogla povezana lica i akcionari te banke. Advokat Branko Čolović iz Beograda sa kancelarijom u Budvi, zastupao je Pireus banku, takođe i londonsku kompaniju Bepler i Džejkobson vlasnika Zorana Ćoća Bećirovića, Đukanovićevog kuma. Zoranov mlađi brat, Dragan Bećirović, akcionar je Prve banke, u kojoj je gazda Aco Acika Đukanović.

U ugovoru o zalogu i aneksu ugovora, kao kontakt podaci Kapital investa, upisani su telefonski broj i imejl registrovani na advokata Anu Kolarević, Đukanovićevu sestru, akcionarku Prve banke. Poput Čolovića, Kolarevićka je bila zastupnik Beplera i Džejkobsona i to ne samo onomad, tokom privatizacije hotela Avala u Budvi i Bjanka i Lipka u Kolašinu, već i periodu podizanja kredita za Kapital invest.

Tu su i drugi rodbinsko-poslovni spletovi oko Prve banke. Izvršni direktor Kapital investa, dr Radislav Jovović, predavač na Univerzitetu Mediteran Duška Kneževića, član je Odbora direktora Acikinog Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Većinski vlasnik Prve banke je bratu 2007. ne samo kadrovski pomogao, nego poklonio stan od 73 kvadrata u komšiluku (koji je eks-premijer spojio sa svojim) a sinovcu donirao dva poslovna prostora u PC Kruševac, pa ga Milova uža porodica rentira za 132.000 eura godišnje.

Kada je opet bio premijer, Đukanović je jula 2008. na berzi prodao (kupcu iz kruga „prve familije”) svojih 2.540 akcija po cijeni od 610 eura – zarada 1,55 miliona eura. Krajem te godine objavljuje da je vratio kredit Kapital investa, pa kao premijer, akcionar bratovljeve banke i primalac njegovih „poklona” u nekretninama – inicira donošenje Zakona o podršci bankarskom sektoru i sa 44 miliona iz državnog budžeta spašava Prvu banku. Sada u noj posjeduje 10.466 akcija čija je nominalna vrijednost ukupno 1,38 miliona eura.

GLOBAL MONTENEGRO: Osim Acike, aktuelna je kombinacija sa još jednim igračem iz Prve banke. Firmu Global Montenegro d.o.o. je sa eurom osnivačkog kapitala januara 2007. registrovao Vuk Vučko Rajković, Milov kum i školski drug. Kao žovijalni predsjednik Upravog odbora, Vučko je Prvu banku doveo do faktičkog bankrota i protiv njega Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal već dvije godine vodi pretkrivični postupak.

Činjenica da je Vučko bio na čelu konkurentske banke nije bila prepreka Hipo Alpe-Adria Banci (HAAB) da odobri Global Montenegru 14. februara 2008. kredit sa višegodišnjim grejs periodom od pet miliona eura (u internoj reviziji HAAB-a pominje se cifra od 5,5 miliona).

Kada je kredit legao, 25. februara 2008. – par dana uoči reaktiviranja na funkciji premijera – Đukanović sa Vučkom sklapa Ugovor o prijenosu udjela bez naknade kojim su podijelili vlasništvo Global Montenegra. Kupuju parcelu od 20.229 kvadrata u Budvi (naselju Podkošljun), preko puta famozne Zavale.

SO Budva, pod rukovodstvom Rajka Kuljače, sredinom 2008. usvaja primjedbe i dopušta ucrtavanje dodatne podzemne garaže u bloku 40 na parceli br.1 DUP-a Podkošljun za objekat čiji je investitor Global Montenegro. Ali, nikakvi građevinski radovi u međuvremenu nijesu započeti. HAAB i Global Montenegro su 25. februara 2009. sklopili Aneks ugovora Br.5969/09, no nijesmo uspjeli doznati što u njemu piše.

O kreditu Global Montenegra Đukanović je krajem 2008. kazao: „Novac od kredita je prevazilazio potrebe plaćanja zemljišta”. Kvadrat su platili oko 200 eura. Dodao je: ,,Partner nije želio da bez mog učešća dalje razvija projekat, tako da je on u fazi ispitivanja tržišta kome bi firmu i zemljište mogli prodati”.

SURVIVOR: Tako stoje poznate činjenice oko eks-premijerovih firmi, koje će sada „odmrznuti”. No, za razliku od vremena prve njegove demisije, poslovni ambijent se pod poznatim okolnostima radikalno promijenio.

Biće teško reprizirati konspiraciju sa kraja 2006; Acika je preko firme Monte nova na berzi tada preuzeo kontrolu nad Nikšićkom bankom (preimenovana u Prvu banku), dok je Ana Kolarević zastupala ,,80 odsto svih stranih kompanija i pojedinaca koji posluju u Crnoj Gori”. Keš se slivao u Acikin buđelar, pa je mogao da „donira” bratu nekretnine; bio je dobitnik prodaja Telekoma ili CKB-a, muvanja sa vaučerima i na berzama; u njegovoj banci su deponovane pare državnih organa i preduzeća; ruski tovariši su aterirali sa kešom koji je trebalo oprati kupovinom nekretnina, pa su svi partijski klanovi – rodbinski, kumovski, zavičajni – profitirali i živjeli u miroljubivoj koegzistenciji.

Ni nalik vremenu današnjem. Milo Đukanović je početkom 2000-ih reklamirao ulaganje vaučera kod Veselina Veskobara Barovića, jer Eurofond „vode moji prijatelji”; godinama su bili dio priče o „tranzitu duvana”, skupa u Italiji osumnjičeni za mafijaško udruživanje… sada Eurofond tuži Prvu banku, tvrde da im je uzela 1,56 miliona eura a Prva banka pokušava prodajom nekretnina Eurofonda namiriti svoja potraživanja prema Veskobaru.

Ko bi rekao da je Svetozar Marović oktobra 2007, kao suvlasnik u Moninvestu (firma ima važnu ulogu u „slučaju Zavala”) kroz ,,zatvorenu dokapitalizaciju” za pola miliona eura kupio 2,2 odsto akcija Prve banke po nominalnoj cijeni od 127,82 eura, iako su tada vrijedile oko 900 eura – zarada Moninvesta u toj transakciji je bila oko tri miliona eura; već 26. juna 2008. Marović je (Ugovor br. 24029/08) od Prve banke dobio i kredit od 578.000 eura, itd.

Ni nalik, velimo, današnjici. U eks-premijerovom okruženju, nakačenom dvije decenije na Prvu familiju d.o.o. sve su brojniji neprijateljski nastrojeni skeptici: Milo nije više reinkarnacija Mide, mitološkog kralja koji u zlato, pardon, u prvofamilijarno blago pretvori sve što dotakne.

U toku su međusobna potraživanja i naplate dugova. Slijedi finalni „survivor”. Ko pobijedi zaradiće, ko preživi pričaće.