Sve što je učinjeno od kraja hladnoga rata pokazalo se nedovoljnim ili promašenim. Tražila se stabilnost regije, a samo se podržavala kleptokratija i nesloboda. . .
izvor: tportal.hr, piše: Drago Pilsel
Zvona demokracije udaraju u arapskom svijetu i to je doba stiglo, ali Europljani jedva da su to i primijetili. Hrvatima je, štoviše, zanimljivije u središnjem ‘Dnevniku’ nacionalne televizije gledati kako se uzbuđeni pas penje na mačku nego shvatiti da im je, kao narodu Mediterana, prijeko potrebno shvatiti što se događa na njegovoj južnoj obali
Nije da europski čelnici nisu primijetili demokratsku revoluciju koja je zbacila s vlasti despota i lopova, tuniskog predsjednika Bena Alija, ali prevažni su poslovi započeti s tim i drugim diktatorima i režimima da bi se Bruxelles previše zamarao otuđenim zlatom koje je Ben Ali pokupio i prebacio u svoje utočište, kod saudijskih satrapa.
Slučaj je posebno problematičan za zemlje Magreba, ali je riječ o odgovornosti koja zahvaća sve nas, počevši od SAD-a, velikog sponzora takve politike financiranja kršenja ljudskih prava, napose u Saudijskoj Arabiji, zemlji koja je po proelitizmu, bogatstvu i vojnoj moći najsličnija SSSR-u i njegovoj ulozi u odnosu na nekadašnji komunistički blok.
Malo je toga, hoće se ovdje reći, učinjeno tijekom povijesti kako bi arapska društva dosegla slobodu i kako bi se oslobodili demokratski potencijali u tim društvima. Možda bismo ovdje ipak trebali istaknuti ulogu američke diplomacije koja je, otkrivena putem Wikileaksa, poslužila da građani jednog Tunisa shvate da se u Washingtonu Bena Alija nazivalo i prepoznavalo kavim jeste, diktatorom i lopovom. Ali najgora je uloga susjednih zemalja i EU. Počevši od Sarkozyjeve Francuske, kao eklatantnog primjera hipokrizije u međunarodnim odnosima, koja je podržavala tuniskog diktatora do posljednjeg trenutka, kada je postalo jasno da vojska i policija otkazuju poslušnost i ‘preporučuju’ Benu Aliju da napusti zemlju kako bi se izbjegao građanski rat.
Stječe se dojam da Europljanima (naročito trulim elitama) nije stalo do ove mlade arapske generacije koja sebe spaljuje na trgovima i ulicama baš onako kako su izražavali solidarnost kada je slično činio Jan Palach u okupiranoj Češkoj 1969.
Zašto, dakle, ne shvaćamo koliko je teško mladim osobama u tim arapskim despotskim sredinama? Zašto tonemo u apatiju, u skepticizam i u indiferentnost? Zašto nema solidarne pobune studenata, prosvjeda, marševa… kako bi se naše vlade i diplomacije pokrenule u korist slobode i razvoja ovoga arapskoga proljeća?
Tuniska revolucija, ali i ona koja tinja u Alžiru, Jordanu, Jemenu, Maroku, Egiptu i Mauritaniji, proziva sve nas i ukazuje na nepostojanje svrsishodne europske međunarodne i bilo koje druge mediteranske politike, kakvoj smo ipak svjedočili kada je naše gore list Predrag Matvejević bio savjetnik jednoga Romana Prodija ili kada su vanjski poslovi bili predmetom interesa Javiera Solane. Ali sve što je učinjeno od kraja hladnoga rata pokazalo se nedostatnim ili promašenim. Tražila se stabilnost regije, a samo se podržavala kleptokracija i nesloboda.
Podsjetimo se samo koliko je napora učinjeno da padnu željezna zavjesa i Berlinski zid, pa da shvatimo koliko malo činimo za arapska društva. Stoga je zasluga za rušenje Bena Alija i za sve ono što će se uskoro događati u drugim zemljama zasluga samo i isključivo hrabrih arapskih djevojaka i mladića. Ne naša. Nama oni ništa ne duguju. Ali mi svakako dugujemo njima. Ako ništa drugo, tuniska bi nas revolucija trebala pozvati da od vlada u arapskim zemljama zatražimo hitno poboljšanje općeg stanja ljudskih prava, slobodu informiranja i udruživanja. Sve ono što smo tražili za sebe u vremenima neslobode. Građanske i nacionalne.
javniservis.me 
use i u svoje kljuse, mladi arapi su naucili lekciju. sad kad uloze kviska, cesace se evropa sta bi, pa ce ponovi bit bus kriv za sve, od cojena nafte do hrane za doktore bez granica. bravo za arapsku omladinu, samo da ne pocnu da prepisuju od evropljana, jer je to skola za ponavljace, a ne za dobitnike.
a o tome sta, kome i koliko hrvati duguju, o tome poslije ekonomsko propagandnih poruka.
Narodi kao i zvijezde imaju pravo na pomrčinu. I sve je dobro, samo ako se svjetlost vrati i ako se pomrčina ne izrodi u noć. Zora i uskrsnuće jesu riječi istog značenja, ponovno pojavljivanje svjetlosti identično je s postojanošću »ja«. – Viktor Igo, Jadnici
Daj kakva sloboda,demokratija i ta sranja,sve je biznis.Uvjek je sirotinja ta koja gine.Sjasi Murta da uzjase Kurta.Teba malo frke da se ima kome prodat koja kubura jer trebaju masoni,popovi demokrate ,levičari,desničari ,sa zapada da zarade još koje milionče.Jebi ga globalna je kriza! Alo probudi se !
pa šta ti onda predlažeš?
Ok. Probudjeni veli jasno i glasno da čujemo što nam je činjet!
Johny je rekao istinu, potpuno se slazem sa njim. Grubo i surovo zvuci, ali to jeste tako. Nema tu defetizma, to je reality.
Krleza da si mislio sto cinjet vec bi ucinio nebi mene ceka da ti recem ,a ja znam sta ću.
kako ono krleza reče:
sačuvaaj me bože srpskoga junaštva i hrvatske kulture
I crnogorskih licemjera, kako rece moj djed Bokelj.
U vremenu wikileaks-a i interneta nista vise nije moguce staviti pod tepih i cuvati kao strogo cuvanu tajnu i svetost, ideal. Pa tako ni tekovine zapadne demokratije, koje su posebno u posljednjih 10ak godina ogoljene do kosti. Sistem je surov, mocan i nemilosrdan. Ljudi na vrhu piramide su, prirodno, vrhunski podlaci, enormno bogati i mocni. Oko 70 % covjecanstva prezivljava u misjim rupama. Nekih 5 % izlazi na ulice, ili je spremno da to ucini, vodjeno ocajem ili idealom slobode, koji je valjda prirodno utkan u svako bice koje misli svojom glavom. Ili bi bar trebalo, ili bismo bar voljeli da je tako. Ideali su rasprodati tv i drugim korporacijama, komercijalizovani, banalizovani.Ideale nose samo jos pojedinci. Koji su, paradoksalno, u vremenu hiperkomunikacije, potpuno izolovani, pretvoreni u “incidente koji misle svojom glavom”, a nemocni su da ucine bilo sto.
Kako dalje? Jedino komunikacijom, ohrabrivanjem ljudi da ostanu normalni i svoji. da se spajaju, upoznaju, da sire neku, kakvu-takvu energiju. Osjecaj da nijesi sam i da svijest o makar dalekoj mogucnosti promjene raste, jedino preostaje. U tome je mala klica. Pa mozda iznikne neko stablo. Cini mi se da nema drugog puta…
Bravo…slazem se sa tobom !
Remember,
odličan komentar. Jedino tako. Misliti, pisati, delati, pričati…svako od nas bi morao biti mikro javni servis.
Moja je ideja da probamo kroz dijalog ovdje pronaći način kojim bi se homogenizovali i predstavili javnosti.Javnom argumentovanom nepokolebljivom Kritikom njenog najeksponiranijeg dijela, oličenog u vladajućoj strukturi i njenim pomagačima u liku nekritičke i podaničke javnosti i simulirane neučinkovite opozicije, kao i nuđenjem predloga i rješenja za svaka sporna pitanja ; te podrškom spram svih onih koji ne pristaju na podređenost u okviru društva.
Nije lako, kao ništa u životu, ali ako smo ispravni, nije i nemoguće.
Žižek često koristi izreku Hopi indijanaca : “Mi smo TI na koje smo čekali”…jer očito Bog ima neke važnije poslove u nekoj drugoj galaksiji.
remember,
slazem sa vecinom ovog sto si napisao, ali to je samo jedna trecina problema. druga je kako pozitivno promieniti djelimicno slobodne i povoljne sisteme da budu vise slobodni i povoljni za veci dio njihovog stanovnistva, uz mnogo vise obracanja paznje na pojedinca, a ne na grupe i podgrupe, kako interesne, tako i na korisno-idiotske; treca je kako izbjeci sudare nepomirljivih svjetova, kultura i civilizacija? bice ovo vrlo zanimljiv vijek, nece nam biti dosadno.