Apokalipsa, sad!

izvor: skupstina.me, 31.10.2010.

Beśeda Predśednika Skupštine Crne Gore  Ranka Krivokapića povodom “180 godina śećanja na Petra I Petrovića Njegoša”

Predśedniče Vlade Crne Gore

Poštovani poslanici i ministri

Vaše svetosti

Vaše exelencije

Bezmalo će dva vijeka od kad je blaženi  državotvorac  na   nebo uzet, da tamo svetuje i briži za Goru Crnu i njenu luču vječnu.Nama je zapalo da danas riječju, a svakim trenom djelom, zborimo o onom koji je od vazda najbolje zborio među nama.Onom koji je znao da iza nas ne stoji veća sila no riječ i jezik .Kako  ne biti premali pored tog kolosalnog djela i reći velikom Petru što mi činimo, da bi se bastali zvati  njegovim u novom stoljeću.Vladika je vrnuo pisani zakon među nas, a jesmo li mu mi nauma dostojni, pitaju nas sada iz zajednice slobodnih evroatlanskih nacija, onako kako je on pitao Crnogorska plemena. Ako nam djela nijesu iste vrste ka Petra I ,ono je nakana prema domovini našoj, kroz bespoštednost političke borbe i izvanka nametnute podjele, ka u njegovom vremenu  što je bila.
I

Poštovani učesnici svečane akademije,

Veličina  četvrtog Petrovića iz najdugovječnije od četiri  Crnogorske dinastije- mjerila se izuzetnim  poštovanjem  iskazanim od njegovih  neprijatelja.

Napoleonov maršal Marmon o njemu piše kao o »velikoumnom čovjeku posebnog  značaja«. To zbori o čovjeku koji je vratio Boku Kotorsku Crnoj Gori 1813. na Dobrotskoj Skupštini ujedinjenja. Rijetka je to veličina  o kojoj piše francuski vojskovođa, pred kojom  nije želio skriti divljenje. Uzvišeni umovi često pate od neodlučnosti. Crnu su Goru, međutim, stvarali : i umni i smjeli, i mudraci i vojnici, i političari i svetitelji. Samo je tako, objedinjujući u malom broju vodećih ljudi osobine mnogih, osobine najboljih, ona mogla biti stvorena i odbranjena. Mala zemlja ište jako čelo.

U vremenu u kojem je Petar I živio, Evropa i Amerika su  ključale. Američka i Francuska  revolucija zanavijek su  promijenile politički krajolik, rođen je građanin – ON   donosi  novo društveno uređenje i nove ekonomske odnose. Građanin, kojeg mi tek sad dosežemo. Pokreti nacionalnog preporoda cvjetaju Evropom. Na čijem rubu stoji Crna Gora, usamljena, okružena moćnim neprijateljem i nerazumijevanjem saveznika.

Krajem 18. vijeka, crnogorska plemena u slobodnu Crnu Goru gledaju kao u svjetionik koji će im pokazati put kroz olujna i mračna vremena. Mahmut Paša Bušatlija sprema veliki napad na Bjelopavliće i Pipere, odlučan da zatre crnogorsku ideju o ujedinjenoj i slobodnoj državi.

U predvečeje velikih bitaka Petar I poseže za najvećom  crnogorskom moći – snagom  crnogorske riječi. Donosi   Stegu. Zakletvu kojom se Crnogorci obavezuju na jedinstvo i zajedničku borbu. Stega je u ljeto 1796. u šest tačaka data na Cetinju, čime je postala temelj svih budućih crnogorskih vojnih i državotvornih uspjeha. Zna Petar, ka i mi sad , da mu nema mjesta u novoj Evropi bez pisanog zakona.

Ka i svaki vizionar Petar I ima misiju: stvarati jaku i savremenu crnogorsku državu. Još kao mladi sveštenik shvata da mu nije suđen mir manastira. Velike političke i vojne bitke su pred njim. Kao što se, kao sveštenik, nije libio politike, tako se, i kao državnik i kao duhovnik, nije libio oružja.

Slomila se na Martinićima i Krusima te herojske 1796 Pašina vojska iako je imala i francuske savjetnike u svojim redovima. Petar I je lično predvodio vojsku i bio ranjen.

Poštovanje u Crnoj Gori se stiče kako tada tako i danas, spremnošću da se gleda u oči opasnosti. Zato je u Crnoj Gori svet samo onaj koji može biti najbolji čojek u mnogo pasova.

II

Poštovani,

Crnogorci svih vjera i korijena znaju – vojsci koju  predvode streknuti,  suđen je poraz, država koju  predvode plahi , osuđene je  na nestajanje.

Petar I je bio svjestan snage ličnog primjera, i to je važna pouka za sve političare u svakom vremenu. Ništa ne daje tako snažan politički legitimitet kao lični primjer. Pobjednici najveće revolucije za nezavisnost njegovog vremena – Amerikanci bi rekli: practice what You preach – čini ono što propovijedaš.

Nakon velikih vojnih pobjeda Petra I, kojima je u svoju državu vratio teritorije koje su pripadale i državi Crnojevića, Turska na Crnu Goru više ne gleda kao na svoju odmetnutu provinciju, nego kao na nezavisnu i sve snažniju državu, koja je odlučna ponovo uspostaviti svoje narušene granice.

Petar I se za svoga života često nalazio u iskušenjima koja će pratiti i bezmalo sve buduće crnogorske vladare. Jer istorija se u Crnoj Gori naročito uporno ponavlja. Ponovo učimo da je naša istorija  sidro koje nas čuva a ne lanci koji nas vežu. Pomislimo da nam je teret ali kada naiđu oluje naš brod bi bez iskustva predaka bio razbijen o blisku  obalu . Lako  prepuštamo  izvanjcima da svojataju ono za što smo mi krv prolijevali. Oduvat će nas vjetar sa ove blakanske vjetrometine ako ne bastamo bit to što smo vazda bili , slobodoljubljiv i pravdoljubiv narod  gorski. Zato smo sada kapci biti građani Crnogorski, svih vjera i korijena na časnom čojstvu i  junaštvu nastali .

Kako li je bilo Petru kada je u šesnaestoj godini njegovog služenja  Crnoj  Gori , Velika Rusija u liku svog Sinoda i Ruskog cara zatražila da država i  narod se odreknu našeg Sveca. Koliko će samo puta, sve do današnjeg dana, izvanjci pokušati da smjenjuju i postavljaju vlast u Crnoj Gori? Ponekad će to pokušavati velike sile. Ali najtragičnije je da su u tom bešćašću –  više puta uspjeli,  samo  oni  kojima  smo najviše vjerovali.  Koji bi  nas   braćom zvali dok nas ne bi zaskočili i ostavili bez slobode . Slobode koja je bila osnov svega za Petra I.

Kako tada tako i sada, država se najbolje brani snažnim institucijama i pravdom zadovoljnim narodom. Upravo zato što je ojačao institucije i državu, Petar I se mogao odbraniti od namjere  da ga uklone sa čela Crne Gore. Sa crnogorskog zbora je poručeno da “ niko doli sami Crnogorci ne može smjenjivati i postavljati Crnogorskog mitropolita.”

III

Poštovani,

Velikim vojnim pobjedama Petar I je ne samo osnažio državotvornu ideju u Crnogoraca, nego i stvorio prostor za  vladavinu zakona   koja je oduvjek temelj  države.   Ništa državu ne nagriza kao nagomilana nepravda. Petar I tako postavlja tri kamena-temeljca građevine novovjekovne crnogorske države: ujedinjavanje teritorije, vojno snaženje i uspostavu zakona.

Prosvijećeni vladar, a ponizni sluga  svoga naroda, Petar I kreće u jačanje centralne vlasti, koja će premostiti i nadvladati mrežu uskih interesa posvađanih plemena i pojedinaca.

Na Opštezemaljskoj skupštini, koju je sazvao Vladika Petar I  dvije godine po vraćanju Bjelopavlića i Pipera u slobodnu domovinu, u   Manastiru Stanjevići, donesen je Zakonik Obšći Crnogorski i Brdski. –od (čl. 1 do 16). Poruči nam veliki Vladika tada :

,, nastade dakle Zakonik među vama,

nastade sud i pravda,

mir i tišina ,

vrijeme srećnje i blaženo,

radost i veselje za dobre i bogobojazne ljude i za nejaku siromaš i sirotinju ,

prestade samovoljstvo, prestade domaća rat i krvoproliće “

Zakonik je dopunjen  1803. godine na Skupštini u Cetinjskom Manastiru (čl. 17 do 33) u kojem je inkoporirana i Stega iz 1796. godine. Sud koji je narod zvao KULUK jer su sudije sudile samo za čast,  krenuo je na put sudovanja koji i dan danas je najveći izazov za evropsku  Crnu Goru.

Petar I nije imao snažnu državnu upravu, pa se u sprovedbi zakona među Crnogorcima morao osloniti na svoju moćnu riječ. Bio je beśednik koji je riječju pomjerao vrijeme. Vodio Crnu Goru od vojnog logora ka državi spremnoj da izađe na biljeg i  Napoleonovoj Francuskoj i Habsburškoj Austriji .

Petar Prvi hodi Crnom Gorom i širi slovo zakona, miri zavađene i nudi pravdu onima pravde gladnim. Po tome, on je sličan svetom Pavlu, najpolitičnijem od jevanđelista, koji je Mediteranom putovao šireći Božiju riječ. Kao i Pavle, Sveti je Petar i teolog i političar – malo je ko tako vješto kao on vjeru koristio u plemenite političke ciljeve.

Nasuprot njemu, neki  ovdašnji sveštenici  su vjeru upregli u kola mržnje i razaranja. Zato je Petar Prvi Svet, a oni bruka naša, jer mu ni zemni ostaci još nijesu slobodni ka njegova Crna Gora. I kako je on stao pred Univerzitet Crne Gore sa knjigom mi moramo stati pred Cetinjski manastir sa zakonom i pravdom.

Poštovani učesnici svečane akademije,

Više od tri stotine Poslanica Petar I je uputio Crnogorcima, u nadljudskom  naporu da se od slobode  podigne država, a od naroda rodi nacija. Današnja Crna Gora je na milenijumskom temelju  i moguća je zato što je i Petar I u svom naumu  uspio.

Te poslanice, Stega i Zakonik Obšći crnogorski i brdski pravni su Petrov amanet.

Zakon kojim on reguliše politički život dubinski je ukorijenjen u crnogorskom domu, porodici i plemenu.

Petar I je očito znao ono o čemu pišu savremeni politički mislioci,  da građanska država podrazumijeva državu koja rođenje, sami ljudski život, čini temeljem vlastite nezavisnosti. Crnogorska praksa krvne osvete jeste bila direktna prijetnja suverenosti. Sposobnost je Petra I da obustavi unutrašnje nasilje, da ga prepozna kao direktnu prijetnju crnogorskoj slobodi. Njegovi uporni pozivi Crnogorcima da odustanu od prolijevanja vlastite krvi, da odustanu od osvete i čuvaju živote, otvorili su mogućnost stvaranja i očuvanje države Crnogoraca.

Petrov projekat uspostave zakona u zemlji pod stalnom opsadom nedovoljno je proučavan. Stalna opsada, život pod neprekidnom prijetnjom napada višestruko moćnijeg neprijatelja sama je definicija vanrednog stanja. Stanja, koje je i u modernoj državi  osnov za suspenziju temeljnih pravnih instituta. Petar I upravo u takvoj situaciji permanentnog vanrednog stanja mora graditi pravni poredak. I to je tek jedna od specifičnosti Crne Gore i njene istorije, koja se opire šematizovanim prikazima i iskopiranim modelima.

IV

Dame i gospodo,

Pisano je da veliki događaji stižu na golubljim nogama i iznenađuju nas u najtišem času. Kada taj čas dođe, oni koji uz sebe imaju velike figure poput Petra Prvoga, oni su koji su spremni. Ova generacija građanskih Crnogoraca  je kad je bilo najteže  onoga mitskog maja 2006., pokazala da jeste spremna. No za Crnu Goru vrijeme izazova ne može stat. I neka ovog dana kad ga slavimo ostane najvažnije sjećanje  za Crnogorce svih  korijena – građane Crne Gore, njegova vječna riječ :

» Crnogorci o Crnogorci

Tako vi svega što vam je najmilije, tako vi ovog i onoga svijeta, tako vi duše i obraza, tako vi jučerašnjice i śutrašnjice, tako vi dana današnjega ,

tako vi vaše đece, tako vi neba i mora na njinim rukama, tako vi dana na njinom licu , tako vi sunca u njinom glasu,

ne budite tuđa metla i lopata, ne ližite tuđe šake, ne obijajate tuđe pragove, ne dajte se varati , ne dajte se kupovati, ne budite tuđa sreća vrćite se sebi i svome.

Pod svoje nebo , na okup ! Oko svoga sunca , Crnogorci.

O Crnogorci »

Comments

  1. Kao Bubreško u svoje vrijeme:
    “SJutra na SJeveru SJeverni vjetar, a u poneđeljak đeca kreću u školu”.

    Izvinjavam se zbog nekorišćenja novokompovanog slova “SJ”. Moja tastarura ne podržava (ili neće da podržava) takve plug in-ove :)

  2. Znam da padamo munjevitom brzinom, ali ovaj tekst…. fijuuuuu!

    Kad samo zamislim moralne spodobe koje su ovo slusale…uzas!

  3. biljana koprivica kaže:

    Drug Ranko ima ambicija(u potaji)!

  4. Ovaj tekst je samo ogledni primjer Zla koje je dobilo najopasniju moguću Formu. Tako smo 90-ih imali rat i užas, imali smo, kako se sjećate, otvorena zalaganja tadašnjeg i manje-više sadašnjeg državnog vrha da se u Crnu Goru uvede ekavica (kao što je uvedena u Republici Srpskoj, što je smijurija o kojoj bi se dalo pisati jednako beskonačno kao i o ovoj u CG!), ne bi li se “sve srpske zemlje” i tako ujedinile! Ta ideja, ipak, nije prošla, iako je grijala njihova srca i duše kroz mnoge literarno-epske tekstove koji su pisani npr. u Pobjedi toga vremena. Sjećate li se Emila Labudovića i maratonskih Dnevnika, npr?! Klinci, vi rođeni krajem 80-ih i mlađi, ako se ne sjećate tog tipa (ili imate roditelje koji se “ne sjećaju”), taj vam je danas opozicioni poslanik, to vam je danas “opozicija” u “parlamentu”! I da znate: između Jevrema Brkovića i Emila Labudovića razlike nema. To su tipični predstavnici prosječnog crnogorskog homo sapiensa koji danas obitava među Lovćenom i Durmitorom. Takvi likovi i njihovi klonovi zagadili su našu Crnu Goru do srži!

    Zlo u Crnoj Gori je pokrenulo točak unazad, pokušavajući da samelje, izbriše, uništi.. sve što se desilo juče. Moramo prepoznati matricu crnogorskog Zla, koja je evo 20 godina ista: glupa, užasna, ubilačka matrica podjela, kriminala, sistematskog zaglupljivanja i pljačke ogromnih razmjera…

    Ljudi, kičmu uspravno i ne dajmo im više!

  5. Ranko Krivokapić je “čedo” Jervema Brkovića i Emila Labudovića

  6. Jezik je loš. Govor je pisan populističkim manirom, ne dugačijim od onog koji su koristili neki drugi čistunci jezika i otadžbinstva sa početka devedesetih.

    Ipak, meni je najviše zasmetalo to što se niko nije obrnuo na , po meni, suštinsku stvar u vezi Petra I , i njegove uloge u nekim dešavanjima koja su jako ličila na RAT ZA MIR našeg vremena.

    Petar I, odnosno njegova vojska, su istim manirom popalili Konavle kao što su to uradili i Miomir i Milo, prije neku deceniju. Pobili, popljačkali i spalili. U ime rusko Petar, u ime srpsko Momir i Milo…

    niko o tome ni riječi…

Odgovorite na rtcg Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.