Mobing kao novi-stari crnogorski hobi

Izvor: Mala Sirena

Medju raznim tudjicama kojima je nas jezik i te kako  “izbombardovan”   prethodnih godina je i mobing.U jutarnjem programu RTVCG odgledah nekih petnaestak minuta posvecenih ovoj temi, koja je eto na radost voditeljke i gosce konacno naceta i u Crnoj Gori.Zakljucak: mobing je problem koji se vise ne smije stavljati pod tepih i mobing je nesto o cemu mora da se govori.Zakljucak na globalnom nivou je da je mobing nesto sto postoji odvajkada i uvijek je bilo tirana i tiranisanih na poslu, ali da bi se ovaj problem izvukao ispod tepiha u bilo kojem kutku svijeta, potrebno ga je istaci zestoko, i dati mu bas onaj stepen vaznosti koji mu i pripada obzirom na sve stetne uticaje koje nosi sa sobom, a koji se, na kraju krajeva, odvijaju daleko od radnog mjesta.Mobing je tema kojoj se, i te kako, sve vise vaznosti posvecuje cak i u nasem okruzenju, ali mobing je i tema koja uporno zaobilazi Crnu Goru.Zasto je mobing ovdje tabu?Mobing-sikaniranje, zlostavljanje, ignorisanje, ismijavanje, prijetnje, ucjene, zakidanje na platama, seksualno uznemiravanje. Problem?
Nemogucnost-nesposobnost njegovog resavanja ili jednostavno pristajanje i podrska raznim „mobing dikovima“ koji su navikli da rade sve sto im je volja bez straha od posledica, aktivno ucestvujuci u stvaranju drustva naopakih vrijednosti, kao protagonisti njegovih najvecih svetinja.E sad, problem problema mobinga na ovim prostorima je sto se niko ne usudjuje da cacne bilo sto na ovu temu, znajuci iz kojeg pravca riba uvijek smrdi, a stvari su poprilicno jasne, i samim tim, i idealne za pod tepih, poput mnogih drugih koje su im srodne, a ticu se prava covjeka na normalan zivot i rad.Mene licno vise zanima „opruzenost“ mobinga kroz sistem, jer bez pomeni sistema problem neopravdano suzavamo samo na temu poslodavac-zaposleni, sto nije i ne moze biti istina, jer nas slucajevi koji su se s vremena na vrijeme pojavljivali kroz medije, a nijesu bili istaknuti kroz problem mobinga, demantuju i jasno pokazuju da ni ovaj problem kod nas ne moze opstati na ovoj dvosmjernoj relaciji ( kao u vecini drzava u svijetu ), vec da njegove korijene moramo traziti duboko u drzavnim institucijama koje se sa njim ne obracunavaju samo iz razloga sto ga iste i te kako upraznjavaju. Znaci, mi smo drzava koja mobing upraznjava kao hobi dok god imamo strukture koje se nazivaju drzavnim organima i kojima je ista poslodavac, dok god imamo finansijere sistema koji se preko svojih firmi u svojstvu pravnih lica pojavljuju kao poslodavci, i dok god je glasacki listi mjerilo vaseg rada, nerada, zasluga, sposobnosti, nesposobnosti, vjere i nevjere.Posto smo mi inace poznati kao inovativno drustvo sposobno da u svaki svjetski poznat problem dodamo i nesto „nase“, pod hitno da se u problem mobinga, pored onih gore navedenih problema koje nosi sa sobom, uvede i njegova nova politicka osobenost.Mozda bi se jedan Njemac ili Svedjanin zacudio, i bilo bi neprihvatljivo njegovom mentalnom sklopu da se politika i na koji nacin moze uopste povezati sa mobingom, ali ce zato prosjecan crnogorac odmah skociti da pomen sikaniranja, zlostavljanja, prijetnji, ucjena, izbacivanja sa posla poveze sa svojim politickim opredeljenjem.Ovdje grubost, blagost, uvazavanje, neuvazavanje nasih sefova zavisi bas kao i nas cjelokupni zivotni pravac upravo od nasih politickih afiniteta. Jer nasi sefovi, naravno, zavise od svojih sefova.Ko su trenutne zrtve mobinga u Crnoj Gori?Je li zrtva mobinga „slucaj“ Marijana Mugosa koju zbog psa vodica sikanira gradonacelnik serif zajedno sa svojim „alergicnim“ pulenima?Je li zrtva mobinga nastavnica Aila Soskic?Jesu li zrtve mobinga svi gradjani koji ne pristaju na nametanje misljenja?Jesmo li zrtve mobinga kad nas nadlezni pitaju za koga glasamo?Jesmo li zrtve mobinga kad nam se sugerise za koga da glasamo?Jesmo li zrtve mobinga kad ostanemo bez posla jer se zna da nijesmo glasali?Jesu li zrtve mobinga radnici Zeljezare kad ih premijer sa drzavne televizije naziva pogrdnim imenima? Ili to nije sikaniranje, zlostavljanje i prijetnja?I sad zamislite razliku izmedju stresa neke Svedjanke koja ce zbog komentara sefa na njenu kratku suknjicu dobiti sudski spor i biti proglasena zrtvom seksualnog uznemiravanja tj mobinga i stresa jednog radnika koji boreci se za svoju zaradjenu platu tj koru hljeba bude proglasen neprijateljem svoje firme, svog poslodavca i na kraju, gle cuda, neprijateljem drzave i svih celnih joj ljudi. Gospodja psiholog na tv-u kaze da je mobing siroko rasprostranjen kod nas i da se o njemu uglavnom cuti. Da se time sistematski unistava psiha covjeka povecanom anksioznoscu koja vodi ka cescoj upotrebi alkohola, duvana i ljekova. Da je netretirana anksioznost siguran put u depresiju. Iz depresije se radja nezadovoljstvo i problemi po porodicu i okolinu itd.itd.Javise se u program i zene koje su bile ili su trenutno zrtve mobinga. One koje su potrazile pomoc i resenje od nadleznih organa, a dobile invalidske penzije i traume.I ko su uopste one pa su se usudile da prijave svog sefa, tiraniju i nepravdu?Zamislite kad bi se crnogorski sudovi bavili pravdom.Na sta bi to licilo kad bismo u desetinama hiljada prijavili razne „mobing dikove“ koji nas svakodnevno tiranisu, govore da smo stoka, zakidaju nam plate, ne daju odmor i slobodne dane.I kako kuma, kum, tetak, tetka, ujak, majka da presudi „svojima“ ? Psiholog kaze da se ne smije cutati i da je put zdravlja put pricanja istine.Ja u potpunosti razumijem zenu, a vjerujem da ona isto tako i dobro razumije nas.I da se tiraninu u ovom drustvu moze da tiranise.I da je „normalno“ da se pod tiranijom podlijeze bolestima.I da je „normalno“ da bolesti negativno uticu na porodicu.I da u bolesnim porodicama ne rastu zdrava djeca.I da se nezadovoljstvo roditelja odrazava i na nezadovoljstvo djece.I da nezadovoljna djeca postaju alkoholicari i narkomani.I da problem mobinga u Crnoj Gori ne pociva samo na problemu poslodavac-zaposleni.I da upravo zbog dubine i sirine ovu temu imamo prekrivenu najdebljim vunenim tepihom i o tome se cuti. I da se ovaj problem, bas kao ni mnogi drugi, nikad nece rijesiti dok god se ne razbije matrica ovog sistema.Mobing je sistem i to je jasno.Bas kao sto je i jasno zasto nidje drugo na svijetu ne mozete dobiti antidepresiv bez ljekarskog recepta.Crnogorci ih zbog politickog i svakog drugog mobinga gutaju kao bombone, iako se zna da bi njihova upotreba morala da bude strogo kontrolisana od strane nadleznih ljekara.Nazdravlje!I sa problemima po mogucnosti u kakvo cose!