Šef prve familije daje intervju samome sebi

Kako to zvuči kada Đukanović, šef prve familije daje intervju samome sebi tj. Srđanu Kusovcu: “Sve ono što smo znali da treba uraditi u industriji aluminijuma i čelika urađeno je u godini krize i Crna Gora je dobila industriju koja definitivno ima perspektivu”.

izvor: pobjeda.co.me

Dvadesetak dana uoči objavljivanja ovogodišnjeg izvještaja Evropske unije o napretku Crne Gore, koji će ujedno biti i procjena spremnosti za kandidaturu naše zemlje, sa predsjednikom Vlade razgovarali smo o tempu nastavka procesa priključenja naše države EU, ekonomskoj krizi, odnosima sa Srbijom i Kosovom, situaciji u DPS, crnogorskom jeziku…

Datum priključenja Evropskoj uniji nije po meni, od presudnog značaja, niti želimo da se dodatno opterećujemo bilo kakvim rokovima, kazao je u razgovoru za naš list, u petak veče u Ulcinju, Milo Đukanović, predsjednik Vlade Crne Gore. Za građane Crne Gore je najvažnije da se ekonomske i političke reforme obave kvalitetno, a da kao rezultat dobijemo i novi kvalitet života.

Odgovarajući na pitanje – kojom dinamikom se može očekivati nastavak procesa priključenja Crne Gore Evropskoj uniji, predsjednik Vlade je istakao:

– Tempo daljeg širenja Evropske unije ne zavisi, na žalost, samo od nas, nego prevashodno od sposobnosti sadašnjih članica i Unije kao cjeline da se konsoliduje na osnovama Lisabonskog sporazuma.

Kao što znamo, Evropa je par godina bila u instutucionalnoj, a sada se suočava sa ozbiljnim posljedicama ekonomske krize. Ta okolnost bitno opredjeljuje spremnost EU da ide u sljedeći ciklus proširenja. Lično sam uvjeren da je njegov nastavak u interesu Evrope ili još preciznije – da se nastavi proces ujedinjenja na zapadnom Balkanu.

Koliko vas plaši mogućnost jačanja koncepta ,,paketa”, odnosno istovremenog prijema Srbije, Kosova, Bosne i Crne Gore?

– Poznato mi je da postoje zagovornici i tog koncepta i mišljenja sam da je on potpuno pogrešan. Ako na silu pokušavate da napravite paket – to je kada bi jedan vod kao što je kompozicija balkanskih država svoju brzinu podešavao prema najsporijem vagonu. Umjesto toga, i za tu kompoziciju i za Evropu i NATO korisnije je da se brzina podešava prema onome ko je u stanju da najbrže ide.

Sreća bi za Balkan bila da Srbija kao najveći vagon u toj kompoziciji, bude i najbrži, pa možda čak i lokomotiva tog voza, ali iz poznatih razloga ona danas to nije. Nadam se ipak da će biti i da će veoma brzo zauzeti važno mjesto u balkanskoj kompoziciji ka Evropi i ka NATO. Na to, međutim, ne treba čekati jer u prednosti moraju biti oni sa optimalnom brzinom, a Crna Gora ima odličan tempo i zbog toga je zagovornik modela regate u politici proširenja Evropske unije.

Kako, u kontekstu razgovora o Srbiji, ocjenjujete političke odnose između dvije susjedne zemlje?

– Odnosi su u fazi konsolidacije, ali njihov kvalitet u prethodnom opredijelila su, da ih uslovno nazovem, dva šoka. Prvi je – crnogorska nezavisnost sa kojom se tadašnja vladajuća elita u Srbiji nije mirila i mišljenja sam da je djelovala prilično destruktivno prema našoj zemlji, ali takođe – ne suviše konstruktivno ni prema drugim susjedima zbog čega je regionalni konktekst opterećen mnogim naslijeđenim problemima.

Drugi šok je bio crnogorsko priznanje Kosova, što je za mene jednostavno pitanje elementarne spremnosti da pogledamo istini u oči. Kosovo, naime, nije izgubljeno tada kada je formalizovana njegova nezavisnost nego mnogo ranije.

Moje poruke ljudima u Srbiji i ukupnoj javnosti bile su – samo treba gledati istini u oči, pa koliko god ta istina bila teška. Lakše je, mislio sam tada, a mislim i danas, prihvatiti tu istinu na vrijeme nego čekati nekoliko godina jer zakašnjenja gotovo po pravilu donose gubitnički saldo.

Nažalost, to nije pravilno shvatano, ali poslije nekoliko, moglo bi se reći, izgubljenih godina i laganog slijeganja tla, danas imamo period konsolidacije odnosa i vjerujem da će se dalje razvijati u pravcu saradnje dva dobra susjeda koji će zajedno doprinositi i unapređenju odnosa u regionu. To će biti presudno važno za dinamiku napretka regiona prema evropskim i evroatlantskim integracijama.

Kako to da sa Kosovom još nema punih diplomatskih odnosa?

– Diplomatski odnosi su uspostavljeni i dodatno se radi na tome…

… Ali još nije došlo do razmjene ambasadora…

– Tačno, ali se na tome radi, uz rješavanje nekih prethodnih problema karakterističnih za odnose između, da tako kažem, mladih, tek stvorenih ili zemalja koje su obnovile svoju državnost.

Odnose li se ti problemi (i) na položaj crnogorske nacionalne manjine?

– Svakako.Uslov je stvaranje pretpostavki za afirmaciju crnogorske manjine u politčkom i ukupnom životu Kosova. U dosadašnjim razgovorima sa kosovskim zvaničnicima, dobio sam nepodijeljena uvjeravanja da je problem prepoznat i da postoji opredijeljenost da se kroz normativna rješenja nađe pravi model za adekvatna rješenja.

Crnogorci na Kosovu će, dakle, imati zakonski, normativni okvir za punu afirmaciju sopstvenih, specifičnih nacionalnih interesa u kosovskom političkom i društvenom životu.

Nakon toga, ostaje nam da konstatujemo kako su stvorene sve pretpostavke i za razmjenu ambasadora, odnosno uspostavljanje kako rekoste – punih diplomatskih odnosa između dvije susjedne države.

Veoma često, naročito u posljednje vrijeme, ističete da je partija na čijem ste čelu izrazito građanska, što je civilizacijski sasvim u redu. Povremeno se, međutim, učini da se u DPS zanemaruje izvjesna duhovna dimenzija crnogorstva…

– Ne bih to baš tako rekao, ali treba naravno imati u vidu da je DPS mnogoljudna partija, čak i u odnosu na bronije zajednice nego što je crnogorsko društvo. Ona je imala različit put emancipacije u odnosu na druge partije iz okruženja, sa istim predznakom. Riječ je o savezima komunista koji su nestali sa scene, a umjesto njih su na scenu stupile nove partije, dok se u našem slučaju radi o evoluitivnom procesu koji i danas traje.

Objašnjenje za kontinuirane izborne uspjehe DPS-a upravo je u tome. DPS je na svakim izborima bolja jer je bolje profilisana, emancipovana i očišćena od dobrog dijela slabosti koje je sa sobom nosila kao partija iz jednopartijskog sistema.

Ali, zašto je onda potrebno ovoliko zamorne priče oko, na primjer, crnogorskog jezika i još nekih identiteskih pitanja?

– Mnogo je manje tih problema unutar DPS nego što bi se učnilo na osnovu čitanja dnevne štampe. Vjerujte da ja nijesam uočio nijedan slučaj ozbiljnog razmimoilaženja povodom bilo kog od tih pitanja.

Vlada koja je zadužena za ta pitanja je bez ijednog konfrotiranog stava donijela rješenja vezana za crnogorski jezik. Smatram da je dobar dio navodnih problema u političkom životu DPS, pa i Crne Gore posljedica medijskog predimenzioniranja zbog jasno definisane strategije nekih struktura koje, kada već ne mogu pobijediti DPS, nastoje da navodno izazovu razdor time što će se stalno izmišljati nekakvi frakcijski sukob.

Toga u DPS nema. To je partija koja ima potpuno jasan pogled na budućnost Crne Gore, kao istinskog građanskog društva.

Ne može da ne bude dobro…

Kakva nas, prema Vašim predviđanjima, očekuje 2011. godina?

– Naredna će biti godina ekonomskog rasta, ne više onakvog kakav je bio prije krize, jer sve procjene evropske ekonomije kažu da će oporavak ići dosta sporo i da će i sljedeću godinu obilježiti rast nezaposlenosti.

No, uprkos naslijeđenoj ekonomskoj strukturi, Crna Gora i u najtežoj 2009. godini i pored pada od 5,7 odsto nije imala nijedan simptom ekonomske ili socijalne nestabilnosti. Nije bankrotirala nijedna ozbiljna firma niti banka, a nije bilo ni masovnog otpušanja ljudi. Tu godinu smo iskoristili za dva važna posla.

Mnogo bolje smo pripremili plansku dokumentaciju, pa investitore čekamo znatno spremnije nego prije krize, a istovremeno smo upravo u tom periodu restrukturirali velike proizvodne sisteme.

Sve ono što smo znali da treba uraditi u industriji aluminijuma i čelika urađeno je u godini krize i Crna Gora je dobila industriju koja definitivno ima perspektivu.

Tu prvenstveno mislim na aluminijum, ali i na industriju čelika ukoliko bude pameti unutar svih subjekata zainteresovanih za budućnost nikšićke željezare i prihvati se paket mjera koji Vlada nudi. Treba, dakle, uraditi samo ono što je urađeno i u Kombinatu aluminijuma.

Prema svim pokazateljima 2009. nije bila izgubljena godina, a na kraju 2010. realno očekujemo izlazak iz zone gubitaka uz ostvarenje minimalnog rasta, dok će 2011. biti godina ozbiljne ekonomske i razvojne rehabilitacije.

Na čemu temeljite tako optimistične prognoze?

– Tokom 2011. godine imaćemo prve efekte velikih investicija koje se tek pokreću. Ako je dobra najava da ćemo za mjesec dana zatvoriti finansijsku konstrukciju za autoput sa novim konzorcijumom, ako je evidentno da ćemo uskoro otvoriti radove na Luštici i to u vrijednosti od milijardu i sto miliona eura, a najkasnije za šest mjeseci imati odabranog partnera za gradnju hidroelektrana na Morači, onda su to već dva godišnja bruto društvena proizvoda naše zemlje.

Od svega toga ne može da ne bude dobro svima. Biće to snažan impuls ekonomskom dinamizmu i novom zapošljavanju.