Neđeljom, u pet do devet

…Koncept albuma je po riječima Bob Ezrina više ličio na filmski
storibord nego na planove za rok album. Glavni akter tog storiborda,
kasnije albuma i filma je Pink. Kroz njega će Waters ispričati jednu
od najiskrenijih autobiografskih priča. Počev od gubljenja oca u II
svjetskom ratu (kome će i posvetiti svoj poslednji Pink Floyd
album”Final Cut”), majčine pretjerane zaštite preko koje se u album
prvi put uvodi motiv zida, rigidnosti školskog sistema u Britaniji,
teškog razvoda (koji se i desio upravo u vrijeme nastajanja The
Wall-a), pa preko njegovih fobija, iskupljenja, želja, do konačnog
razrješenja u pjesmi “The Trial” – Pink se transformiše jednako kao i
njegov tada emotivno rastrzani “otac”. U sve ovo uspjela se uvući i
pjesma “Nobody Home”, posveta bivšem Flojdovcu – Sid Barrettu. Naravno
Waters ne bi bio Waters da u sve ovo nije utkao svoje antiratne
stavove i kritike modernog društva. Kao koautor na albumu se
pojavljuje i Gilmour sa pjesmama “Young Lust”, “Run Like Hell” i
“Comfortably Numb” za koju će reći da je vjerovatno zadnja velika
stvar koju će njih dvojica zajedno napisati…(mulj.net)


Comments

  1. johnny english kaže:

    A,da, gledao sam ih tri puta ,njihovi koncerti su najveći spektakli uživo,daleko daleko ispred svih ostalih a vidio sam dosta njih i oni su jedini uspijevali da podese lajt šou da ima stvarnu vezu sa muzikom,ostalim grupama lajtšou je samo sporedna dekoracija.
    Nažalost njihove koncerte je vrlo teško ili nemoguće ili makar djelimično predstaviti na CD ili DVD,to je samo bijedna slika onoga što se događa na biniKad nema onoga huka publike Ništa ne može zamijeniti onaj neopisivi udar zvuka koji dolazi sa prvim talasom pravo na vaše grudi.To je kao neki zvučni zid koja vas prođe ,obuhvati .Zvuk je toliko snažan,prodoran da vam ustrepti svaki nerv u tijelu.Svaka ćelija je ispunjena treperavim jakom,senzacijom.koja vas prožima iznutra,samo znate da je to toliko neopisivo .nešto što ranije nijeste doživjeli a vjerovatno nećete ni poslije.Ravno je, ako ne i iznad prvog ili najljepšeg seksa u životu.,ta snaga,taj osjećaj je neponovljiv,može se mjeriti sa bilo kakvim vrhunskim osjećajem .Mjesto na kome sam stajao je bilo,tačno na pola puta izmađu mix pulta i 20 metara od bine.na ostalim mjestima na stadionu zvuk nije isti ,naročito za ove koji su po tribinama oko 50-100m daleko,oni kao da nijesu na istom koncertu.
    Vremenom sam kupio sve njihove CD,DVD i neka piratska limitirana izdanja,ali zvuk sa Vemblija je bio neopisiv.gledao sam ih u oktobru 1994 na Earls Court.Bilo je super ali ne kao prvi put.Zvuk je bio super,a pošto je moja supruga bila trudna,sjeli smo malo podalje i bilo je odlično ali ne kao prvi put.
    Gledao sam kasnije još puno koncerata ali,nikada tako više.Leb i Sol su me oduševili u Londonu,i za divno čudo njihov zvuk sa CD je vrlo blisak onome što se odsvira na koncertu ,puno vjernije nego Pink Floyda,Springstina,Rolingstounsa,Santane ili bilo koga drugog.Zašto je zvuk Leb i Sola tako dobar,nešto mi nije jasno,dok drugi zvuče na koncertu superiorno, kući na CD ili DVD nije tako a vjerujte mi imam kvalitetan sistem kod kuće,pa ipak ne zvuči to tako dobro kako bi trebalo sa CD kao u studiju ili na koncertu ali sve od Leb i Sola zvuči neuporedivo superiorno od bilo čega.Zašto, nije mi jasno ali ako poslušate Čuvam noć od budnih,ili Uči me majko,karaj me,biće vam jasno o čemu pričam.
    Moje pitanje je kako producenti zvuka Leb i Sola,postižu fantastičan zvuk na svojim cd a najveće grupe kao Pink Floyd,Roling Stones,U2 na CD ili DVD zvuče mizerno dok na koncertima njihov zvuk je briljantan ali iz nekog razloga toga zvuka nema kada slušamo kući.Da li nas diskografske kuće namjerno lišavaju dobroga zvuka ili nijesu u stanju taj zvuk da breprodukuju na CD.imam preko 1000 cd,ploča,LD,DCC,Dat,DVHS,i drugih nosilaca zvuka koje i ne znate da postoji ali situacija je uvijek ista,zvuk nije dobar kao što bi trebalo da bude,dok na koncertu to zvuči jako dobro.Ne pričam o koncertima tipa Madone,gdje je sve odsvirano na playbuck.Pričam o koncertima kao recimo kad Piter Grin svira u pabu na 10 m od mene u pabu na Camden Town .Taj zvuk nažalost niko namjerno neće da snimi.

  2. Mogao bi i nas vođa uskoro against the wall…

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.