Razotkrivanje: Ivo Josipović

Kažu da se ugled teško stiče, a brzo gubi. Za Iva Josipovića vrijedi obrnuto pravilo. On je svoj ugled, onaj politički, stekao (pre)brzo i bez puno muke, opsežnom medijsko-političkom, a dijelom i pravosudnom operacijom, a gubi ga predugo i presporo.

“Iako je drugu godišnjicu mandata obilježio aferom oko ZAMP-a, ishitrenim podržavanjem ACTA-e i diletantskim gafovima prilikom posjete Izraelu – da ne podsjećamo gomilu drugih grešaka – njegova popularnost u anketama zacementirana je na nezamislivih 80 posto” – piše za Index.hr Tomislav Klauški.

Ugled kojeg nema

Taj podatak iznenađuje tim prije što se Ivo Josipović zapravo nikad nije trebao pomučiti da stekne politički ugled.

Kao poslanik nije se previše mučio u hrvatskom parlamentu. Na predsjedničkim izborima je lako pobijedio zato što je Milan Bandić izgubio. A na Pantovčaku je plandovao zato što je HDZ vladao.
“Sve mu je dolazilo olako, kao što mu sada olako prolaze sve greške, nebuloze, protivrječja, iluzije, pa čak i poneka afera. Ali sve to nije neki veliki problem” – ističe Klauški.

Dodvorava se svima, pazi na sebe

Navikli smo na predsjednika koji kuka da nema ovlašćenja, a onda ne koristi ni one koje ima. Navikli smo da predsjednik gazi svoja obećanja, da se dodvorava svima, a brine samo za sebe. Međutim, ovdje postoji jedan krupniji problem. Ivo Josipović je zapravo opasan.

Ne zato što se u BiH izvinjava zbog Tuđmana, a onda to oportunistički demantuje. Ne zato što prijeti opozivom premijerki, pa onda prelazi preko toga. Ne zato što zapošljava prijatelje i prijateljeve prijatelje. Nije opasan čak ni zato što se izvinio Jevrejima u Izraelu nakon što je to već prije deset godina učinio Mesić, a onda im nabio na nos Tita koji je s Izraelom prekinuo diplomatske odnose. Ispao je samo smiješan.

Nije opasan čak ni zbog afera koje se vuku za njim. One samo ruše njegov politički ugled kojeg ustvari nema. Ivo Josipović opasan je zbog nečeg drugog.

Amenuje Sanaderovo nasljeđe

Za novinara Index-a Josipović je “opasan zato što svojim ponašanjem amenuje nasljeđe Sanaderove vladavine i velikim dijelom amnestira njegove aktere.” Podvlači: ”Ako je Mladen Bajić neuralgična tačka ovog korumpiranog sistema, onda je Ivo Josipović postao njena politička osovina.”

Ne (samo) zato što stoji iza ZAMP-a, što je prijatelj s Markom Vojkovićem koji je upleten u Emporion i Adriaticu.net, a koji je pak povezan s Ninoslavom Pavićem, a ovaj opet s glavnim državnim tužiocem, ministrom policije i ministrom pravosuđa, te naravno s nedodirljivim Ivicom Todorićem. I ne samo zato što mu je Sanaderov ortak Robert Ježić bio glavni finansijer kampanje. Opasan je zato što je pojačao društvenu anesteziju.

Ugašeni generator

Nastupio je kao generator promjena u društvu, kao zastupnik naroda u obračunu s korumpiranim sistemom i pokvarenim establišmentom, a otkrio se kao dio tog sistema, dio tog establišmenta, onaj koji zataškava i utišava, umjesto da otkriva i naglašava.

Primjera radi, Mladen Bajić pomogao mu je u predsjedničkoj kampanji puštajući u javnost priču o dvadeset istraga protiv Milana Bandića (od kojih još nije realizovana nijedna), a potom ga je Josipović amnestirao od višegodišnjeg ignorisanja i zataškavanja korupcije.

To je nova pravednost

Ninoslav Pavić promovisao ga je u predsjedničkog kandidata, prelazeći preko svih afera, dok su ga izdanja EPH štedjela na svakom koraku, pa čak i onda kad je u Saboru glasao protiv arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, iako su svi protivnici pribijeni na stub srama.

Kad je Ivo Josipović najavljivao Novu pravednost, sada je jasno na što je zapravo mislio.

Zaklinjao se da će razbiti centre moći, a ispalo je da ih povezuje. Predstavljao se kao nada u promjene, a ispao je kao onaj koji ubija nadu. Obećavao je da će biti na strani pravde, a ispalo je da štiti nepravdu.

Bandić – neprijatelj kojeg znamo

Da je na izborima pobijedio Milan Bandić, bila bi to katastrofa. Ali makar bismo znali na čemu smo. Niko ne bi imao baš nikakvih iluzija.

“I nije stoga previše bitno što je Ivo Josipović politički diletant, što mu je rezidencija na Pantovčaku totalna stihija, što je častohlepani oportunist, demagog i opsjenar. Nije bitno čak nije li se konkretno okoristio oko ZAMP-a i na koji način. Bitno je da je postao politički pokrovitelj onih koji stvarno vladaju Hrvatskom” – naglašava Klauški.

Mesićeva doza nepristojnosti

Da se razumijemo, imao je i Mesić sličnih veza, ali one nisu bile toliko moćne, a zahvaljujući njegovom temperamentu, ni toliko skrivene. Dodaje: “ Josipović je na sopstvenom primjeru dokazao aksiom koji vrijedi još od ranih devedesetih: sve će ti biti oprošteno ako si fin i pristojan, po mogućnosti ako govoriš engleski, a još više ako ne govoriš ništa. I ne zamjeraš se nikome. I povezuješ se sa svakime.”

Nakon dvije godine predsjedničkog mandata očigledno da je prva velika šansa za stvarne promjene u društvu propuštena. I to za iduće tri, a vjerojatno i sljedećih osam godina.

“Zoran Milanović je sada druga, prilično tanašna šansa.”

javni.me/indeh.hr