Nakon više od dvije decenije sličnih i gorih korupcionaških afera, njihovog iznošenja na vidjelo od strane raznih organizacija i savjesnih pojedinaca, lokalno i globalno, kao i konstantnog odbijanja državnih organa da rade svoj posao, teško mogu da vidim svrhu u pozivanju istih po milioniti put da nešto učine. Ukoliko je po srijedi strpljivo prikupljanje građe za neke buduće sudske procese, onda se zaista pitam koliko još treba strpljenja i ko nazire vremenski period kada bi se ta budućnost trebala konačno desiti.
Tražiti od ovih i ovakvih državnih institucija da preispituju stvari koje su najčešće same i počinile, naročito od tužilaštva koje se s vremena na vrijeme pohvali kako je u porodično-prijateljskim odnosima sa ljudima koji od starenja na raznim funkcijama imaju najviše koristi, pomalo liči na utopiju. Dželati crnogorskog blagostanja ne samo da nemaju namjeru da učine bilo što da promijene smjer u kojem se ovo društvo kreće, već čine sve da ga upodobe za stabilno obitavanje bjelosvjetskih “biznismena”, garantujući im ekonomsko blagostanje i, zahvaljujući svojim porodično-prijateljskim vezama sa sudskim organima, pravnu nedodirljivost. Ukoliko je cilj da se podigne nivo svijesti građana o stanju u zemlji, ne znam zaista što bih trebao reći, dvadeset godina je prošlo. Ukoliko još uvijek treba podizati svijest, onda se plašim da rješenje našeg problema ne treba tražiti na polju društvenih nauka, već medicinskih. Da cijela stvar bude dovedena do tačke koja je dalja i od apsurda, državu Crnu Goru ovim putem vodi koalicija partija socijalističkog i socijaldemokratskog opredjeljenja. U tom smislu, krajnje besmisleno djeluje poziv sindikalnih organizacija na socijalni dijalog sa ljudima kojima bi i najtvrđi američki konzervativci pozavidjeli na sprovođenju agende novog svjetskog poretka. Ima onih koji kažu da situacija sa političkim ideologijama nije više tako crno-bijela – izgleda da je relativizam postmoderne opasno ušao i u politički teren.
Ono što žulja Crnu Goru nisu samo računi za struju ili još jedan u nizu prljavih i netransparentnih poslova. Crnu Goru žulja do srži korumpirani i mafijaški sistem upravljanja, čiji su računi za struju, telekomi, solane, sveti stefani, crkve i jezici samo pojedinačne manifestacije. Tome neće pomoći razgovor sa vlastima niti bilo kojim drugim državnim organima jer, nakon više od dvadeset godina traženja kompromisa, stvari su odavno ušle u sferu ludila. Da podsjetim, definicija ludila je konstantno ponavljanje iste radnje sa očekivanjem drugačijeg rezultata. Pozivati čelnike DPSDP i druge državne organe da pomognu crnogorskom narodu isto je što i tražiti Himleru da pomogne Jevrejima.
Promjena neophodna za moralno i materijalno ozdravljenje ovog društva je oduzimanje političke i ekonomske moći onih koji su okupirali institucije vlasti. Za to nije dovoljna ni puka smjena vlasti, a kamoli regulisanje računa za struju. Energija koja je pokrenuta posljednjim protestima je zaista impresivna. To nije energija koja se da stvoriti bilo kad, već vrlo, vrlo rijetko i zato s njom treba postupati odgovorno. Upregnuti tu energiju u istutnjavanje građanskog nezadovoljstva kroz traženje regulisanja računa za struju najveća je usluga koju crnogorskoj vladajućoj klasi možete učiniti. Oni znaju potencijal te energije i učiniće sve da je izduše ili preusmjere u svoju korist, daleko od rizika da im se oduzme politička i ekonomska moć. Takodje, i organizatori protesta su svjesni što snaga protesta može da promijeni, račune za struju svakako, ali i same uzroke problema – oduzimanjem vlasti i nelegalno stečenog bogatstva. To bi stvorilo poziciju da sve probleme društva rješavamo na normalan i civilizovan način, pa i te račune za struju.
javniservis.me 
Za komentar mjeseca: “Pozivati čelnike DPSDP i druge državne organe da pomognu crnogorskom narodu isto je što i tražiti Himleru da pomogne Jevrejima.”
za komentar mjeseca kao primjer gluposti!
18. izlazim na ulicu sa transparentom: “Milo stani pored nas!”
ja volim da citam sta stefan popovic pise, bez obzira na to sto je antizapadnjak i antikapitalistam, ali ne razumijem poentu ovog teksta.
za one koji su ubijedjeni da ne moraju nista da urade da bi mijenjali stanje u crnoj gori, jer je amerika i cio zapad, na celu sa turskom, na strani mila djukanovica i ne moze se tu nista, evo dokaza da se sve mijenja. sto je prije referenduma u povjerenju govorio jedan preplaceni veliki borac za drzavu prije svega, ako ‘nam’ ovaj jednog dana ne slomi vrat, niko nece.
NIŠTA NIJE SLUČAJNO
Strujno kolo
U svim ekonomijama u tranziciji energetski sistem i sa njim povezane industrijske grane predstavljaju „zlatne koke“, poput telekoma, koje mogu donijeti ogroman novac
Čemu promocija brane na Morači? (Foto: Arhiva “Vijesti”)Garret Tankosić-Kelly
Autor je osnivač Mreže Jugoistočne Evrope za promjene (SEE Change Network) i bivši koordinator UN u Crnoj Gori
Objašnjenje ministra Kavarića dato u emisiji TV Vijesti „Prizma“ da su u Crnoj Gori cijene električne energije više nego u Srbiji i Bosni i Hercegovini jer Crna Gora mora da uvozi više struje, nameće jedno očigledno pitanje.
Ako ova zemlja ima problema sa velikim uvozom zašto je glavna energetska inicijativa Vlade u posljednjih pet godina promocija brana na Morači koje bi sagradila – vašim novcem – da bi se najveći dio te energije mogao izvoziti u Italiju?
U svim ekonomijama u tranziciji energetski sistem i sa njim povezane industrijske grane predstavljaju „zlatne koke“, poput telekoma, koje mogu donijeti ogroman novac. S obzirom da Vlada u ime građana upravlja državnim dobrima, pitanje za svakog razumnog platišu poreza/računa je gdje odlazi njihov novac? Ni površni podaci u vezi sa ovim pitanjem ne daju lijepu sliku.
Još 1999-2000. američka Agencija za međunarodni razvoj (USAID) dala je Crnoj Gori 11,9 miliona dolara pomoći na ime subvencije za uvoz električne energije koja se dopremala iz EP Republike Srpske. Kada je USAID pokušao da plati prvi račun, informisani su da prema EPRS ne postoji nikakvo dugovanje i da je dug otkupila firma GML/EFT koju kontrolišu Vuk Hamović i Vojin Lazarević (bivši savjetnik Filipa Vujanovića).
Kasnije se saznalo da je taj dug otkupljen sa 30% popusta ili profita, zavisi sa koje strane gledate. Kao što tvrdi Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) „GML u kome je Hamović bio direktor, otkupio je dug sa 30% popusta neposredno prije nego što će USAID prebaciti novac prema EPRS. GML je ponovio slične otkupe duga u pet navrata, svaki put neposredno prije transfera USAID-a“.
Kako navodi CIN, „'ovo nameće zaključak da je GML znao dinamiku USAID-ovih transfera’, kaže se u jednom od istraživačkih tekstova. ‘Isplate za GML Internešnal bile su suvišne i nisu imale nikakvu poslovnu svrhu.'“ Ali koga briga za američke poreske obveznike… Zar ne? Lazarević, Hamović i GML/EFTA su negirali da su radili išta nezakonito.
Koliko se sjećam, USAID je takođe obratio pažnju i na nikšićki Rudnik boksita i, na osnovu nekih osnovnih proračuna, procijenio da je cijena po kojoj se sirovina prodaje KAP-u toliko visoka da se boksit boljeg kvaliteta (sa manje silikata i nečistoća) može uvoziti iz Urugvaja, ili neke slične udaljene destinacije, transportovati željeznicom do KAP-a i opet bi mu cijena bila konkurentna materijalu iz Nikšića. Logično objašnjenje za ovo je da subvencioniranjem cijene struje za KAP moglo nadomjestiti ovo „naduvavanje cijena“ takođe poznato i kao „cijena transfera“.
Na drugom kraju ovog procesa u Deripaskinom vlasništvu, EPCG je prodavala KAP-u struju po cijeni nižoj od cijene uvoza koji je bio potreban da bi se kompenzovala ta transakcija u vrijeme kada su cijene aluminijuma u svijetu bile na rekordno visokom nivou – preko 2600 dolara po toni.
Treći izvještaj USAID-a, ovoga puta iz BiH, koji se ticao projekta Buk Bijela na Tari iz 2005. – a na koji se dosta pozivao UNESCO u istrazi u vezi sa ugroženošću ovog prostora koji predstavlja međuarodno nasljeđe – navodi da od projekata Buk Bijela nemaju koristi ni građane, ni elektroprivrede bilo BiH, bilo Crne Gore.
Zapravo, oni su smatrali da bi od tog projekta imali koristi samo onaj koji bi pobijedio na tenderu, a tender je bio urađen tako da favorizuje jednu određenu kompaniju. I opet sam siguran da bi EFT negirao umiješanost u bilo kakve nezakonite radnje.
U potpuno nevezanoj diskusiji sa jednim visokim vladinim zvaničnikom dobio sam objašnjenje da nažalost, uprkos zaštiti UNESCO-a, mora se nastaviti sa branom na Tari jer je „premijer dao obećanja“.
Očito da nezakonitih radnji nije bilo u ugovoru potpisanom sa ruskim oligarhom Olegom Deripaskom o kupovini KAP-a i odgovarajućim neprestanim „velikodušnim“ cijenama struje, opraštanjima dugova, subvencijama, opraštanjima poreza i možda povremenim „konsultantskim“ ugovorima što je sve zajedno rezultiralo trošenjem desetina, ako ne i stotina miliona od novca poreskih obveznika.
Ni u sporazumima između Silvija Berluskonija – bivšeg italijanskog premijera – i Mila Đukanovića – bivšeg crnogorskog premijera – oko, između ostalog, kabla kompanije Terna i sada propalog projekta brana na Morači, očito nije bilo nezakonitih radnji.
A iako je korištenje državnih fondova, računa koje građani Crne Gore plaćaju EPCG i depozita kompanije A2A da bi se podržala Prva banka Aca Đukanovića neprijatno ličilo na nepotizam i zarobljavanje države, opet ni tu „nije bilo nezakonitih radnji“.
Dakle, iako je pohvalno što lideri PROTESTA ne kažu da odbijaju da plate račune za struju, nego da žele da plaćaju „čiste račune za struju“ sa kojih su uklonjene sve komponente vezane za korupciju, možda ipak postoji jedan mali problem sa tim.
Kad bi se sprovela istraga u energetskom sektoru – onakva kakvu su američko ministarstvo pravosuđa i komisija za nadzor tržišta kapitala sproveli u slučaju Dojče telekoma – nije nemoguće da, ukoliko bi uklonili sve koruptivne stavke energetskog sistema, ne bi ostalo ništa da se plati… osim možda cijene papira na kome je račun ištampan.
Ako je prethodna politika privatizacije i uvoza i izvoza energije imala ikakve veze sa Vladom, fokus nije bio na dobrobiti ili zaštiti građana kroz povećanu efikasnost, uštedi energije i snažnim mehanizmima zaštite od energetskog siromaštva. Čak iako su ovdje za to mogućnosti ogromne.
Kao što su Mreža Jugoistočne Evrope za promjene i partneri istakli u našoj nedavnoj energetskoj studiji „Pravednije, čistije, sigurnije“, energetski sistem u Crnoj Gori nalazi se u užasnom stanju, a gubici – tehnički i komercijalni (učtivi izraz za krađu) – iznose oko 20% ukupnog snabdijevanja strujom iz EPCG.
Prosječni gubici u Hrvatskoj i Sloveniji iznose oko 2-2,5%. Sigurno bi za EPCG, umjesto što se žali na uvoz ili što planira ogromni izvoz za Italiju, bolji posao bio da se usredsredi na smanjenje ovih ogromnih gubitaka energije. Na potencijalnu uštedu potrošnje između 15 i 35 odsto u domaćinstvima, javnim ustanovama, industriji itd. To je nivo uštede između 2 i 4 puta veći od predloženog uvećanja računa za struju.
A ko treba da spovede ovu promjenu? Ako postoji neka oblast u kojoj se možda ne slažem sa PROTESTOM to je naziv „premijer pripravnik“. On se možda ponekad tako ponaša, ali po zakonu i ustavu ima sva neophodna ovlaštenja da postavi rok do kog EPCG treba da smanji komercijalne gubitke na 2,5%, promoviše otvaranje serije istraga u svim transakcijama koje se odnose na energiju u posljednjih 15 godina – uz nezavisnu inostranu pomoć – dozvoli procesuiranje krivaca, a njihove ekstra profite usmjeri u fond za otvaranje novih radnih mjesta sa ciljem da svi sektori budu energetski efikasniji za 20% što je u skladu sa ciljevima EU. Sve ovo će a) očistiti energetski sektor i b) obezbjediti da dok cijene struje rastu džepovi građana budu zaštićeni.
To neće zaustaviti PROTEST, ali je stvar koju je ispravno uraditi.
“za one koji su ubijedjeni da ne moraju nista da urade da bi mijenjali stanje u crnoj gori, jer je amerika i cio zapad, na celu sa turskom, na strani mila djukanovica i ne moze se tu nista, evo dokaza da se sve mijenja.”
prvo – to nije bila poenta teksta.
drugo – ne znam zasto smatrate da sam anti-kapitalista/zapadnjak. iznosenje cinjenica me ne svrstava automatski ni na jednu stranu.
trece – sad ja ne razumijem zasto garetov tekst ima veze sa icim sto sam gore napisao.
prvo- ja i kazem da ne shvatam poentu ovog teksta, a ne impliciram ovo citirano tebi, nego dodajem mnogima koji ratuju protiv svijeta da nebi morali cistit sopstveno dvoriste.
drugo- antizapadnjacka i antikapitalisticka strast koja ide tri koraka prije cinjanica govori o tebi, ne o cinjenicama. ja skidam kapu onima koji se zalazu za mijenjanje ovog lopovsko-rodjacko-partijsko-depresivno-kriminalnog sistema, koji nema mnogo karakteristika kapitalizma, osim na posterima, sloganima crnogorske ekonosmke pljackaske skole i parolama socijalista i kvaziljevicarske olosi koja predvodi, kontrolise i sprovodi ovaj crnogorski ‘kapitalizam’, dakle, skidam kapu i tebi, ali samo dok ratujes na domacem terenu, ali se cudu ne mogu iscudit da rjesenja trazis u okviru ovog sistema, vlasti, tuzilastva, sudstva, ekonomije i pravde.
trece- garet radi za ljude koji pakuju proljeca, podrska rezimu u inostranstvu je minimalna, na granici podnosljivosti (javno) do totalne nezainteresovanosti u rukavicama. milo nema podrsku zapada, no je muka sto nema ko na mila, svi bi da budu milo i ne vide da su dio problema, a ne rjesenja. stvari ce se mijenjat i u crnoj gori, na ciju stetu- vidjecemo.
http://orianomattei.blogspot.com/2012/02/ana-je-zakon.html
mogu li se protestima ponistiti Anini ugovori?
Pa,dje ste vi,gospodine Laufer?!Velika je praznina bila odje,bez vas!
evo me biljo, dobro, hvala Bogu, sto i Vama zelim!!