Danas je slično. I Bush i Obama užasno se boje arapskog proljeća. I za to imaju vrlo shvatljiv razlog. Ne žele demokraciju u arapskom svijetu. Da arapsko javno mijenje ima ikakav utjecaj na politiku, SAD i Britanija bili bi izbačeni s Bliskog istoka. Zato se oni boje demokracije u regiji.
izvor: nacional.hr
Noam Chomsky, američki 82-godišnji lingvist, filozof i aktivist žestoki je kritičar vanjske i ekonomske politike SAD-a. U intervjuu za Qantara.de, Chomsky govori o arapskom proljeću u globalnom kontekstu
Gn. Chomsky, mnogi tvrde da je arapski svijet nespojiv s demokracijom. Biste li rekli da nedavni događji pobijaju te teze?
Noam Chomsky: Te teze nikada ionako nisu imale temelja. Arapsko-islamski svijet ima dugu povijest demokracije. Redovno je unište zapadne sile. Iran je 1953. imao parlamentarni sustav, a SAD i Velika Britanija su ga uništile. U Iraku je 1958. bila revolucija za koju ne znamo kako bi završila, ali mogla je biti demokratska. SAD je tada u biti organizirao protuudar.
U internim raspravama iz 1958, s kojih su kasnije skunute oznake ‘strogo povjerljivo’, predsjednik Eisenhower govorio je o kampanji mržnje protiv nas u arapskom svijetu. Ne od strane vlada, nego od strane naroda. Vrhovno tijelo Vijeća za nacionalnu sigurnost izdalo je memorandum – možete ga danas pronać na webu – u kojem su pojasnili tu situaciju. Rekli su da je percepcija arapskog svijeta da SAD blokira demokraciju i razvoj i podupire surove diktatore, a sve zato da bi zadobio kontrolu nad njihovom naftom. U memorandumu je rečeno da je ta percepcija manje-više točna i da je to u osnovi ono što bismo i trebali činiti.
To znači da su zapadne demokracije spriječile pojavu demokracija u arapskom svijetu?
Chomsky: Neću ići u detalje, ali da, to se tako nastavilo sve do danas. Neprestano se prosvjeduje i zahtijeva demokracija. Te prosvjede razbijaju diktatori koje mi – uglavnom u SAD-u, Britaniji i Francuskoj – podržavamo. Prema tome, naravno da nema demokracije ako je svaki put uništimo. Mogli bismo reći isto o Latinskoj Americi: dugi niz diktatora, brutalnih ubojica. Sve dok SAD kontrolira hemisferu, ili prije toga Europa, nema demokracije zato što je svaki put uništimo.
Vas, znači, arapsko proljeće uopće nije iznenadilo?
Chomsky: Pa, nije baš ni da sam ga očekivao. Ali to ima dugu pozadinu. Uzmimo, naprimjer, Egipat. Primijetit ćete da su mladi ljudi koji su organizirali demonstracije 25. siječja sami sebe nazivali Pokretom 6. travnja. Za to postoji razlog. Tog datuma 2008. trebala je biti velika radnička akcija u Egiptu u Mahalla tekstilnom kompleksu, velikom industrijskom centru: štrajkovi, prosvjedi podrške diljem zemlje i tako dalje. Sve je to diktatura slomila, ali mi na Zapadu ne obraćamo pažnju: dokle god diktature kontroliraju ljude, što nas briga.
Međutim, u Egiptu se toga sjećaju i to je samo jedna u dugoj seriji militantnih protestnih akcija. Neke su od njih uspjele i o tome postoje neke jako dobre studije. Američki profesor Joel Bienen, on je na Stanfordu, proučavao je egipatski radnički pokret. U svojim novim člancima, kao i u nekim ranijim tekstovima, on raspravlja o radničkim borbama koje već dugo traju: to su napori da se stvori demokracija.
Obamin prethodnik George W. Bush tvrdio je da je uzrokovao domino efekt slobode svojom politikom ‘Novog Bliskog istoka’. Postoji li veza između ustanaka u arapskom svijetu i politike Georgea W. Busha?
Chomsky: Glavna tema moderne poslijeratne povijesti jest domino efekt: Kuba, Brazil, Vijetnam… Henry Kissinger je to usporedio s virusom koji bi mogao proširiti zarazu. Kada su on i Nixon planirali zbaciti demokratski izabranog Allendea u Čileu – o tome danas imamu svu dokumentaciju – Kissinger je rekao da bi, konkretno, čileanski virus mogao ‘zaraziti’ čak i daleke europske zemlje. Zapravo, i Brežnjev se s tim složio, obojica su se bojali demokracije i Kissinger je rekao da moraju uništiti taj virus. I jesu, uništili su ga.
Danas je slično. I Bush i Obama užasno se boje arapskog proljeća. I za to imaju vrlo shvatljiv razlog. Ne žele demokraciju u arapskom svijetu. Da arapsko javno mijenje ima ikakav utjecaj na politiku, SAD i Britanija bili bi izbačeni s Bliskog istoka. Zato se oni boje demokracije u regiji.
Poznati britanski dopisnik s Bliskog istoka Robert Fisk nedavno je izjavio da su Obama i njegova politika nebitni za događaje u regiji…
Chomsky: Čitao sam članak, dobar je. Robert Fisk je odličan novinar i zaista dobro poznaje regiju. Mislim da je on htio reći da aktiviste Pokreta 6. travnja nije briga za SAD. Oni su se odrekli SAD-a i znaju da je SAD njihov neprijatelj. Ustvari, 90 posto egipatske populacije misli da je SAD najgori neprijatelj s kojim se suočavaju. U tom smislu, naravno, SAD je nije nebitan. Jednostavno je previše moćan.
Neki kritiziraju arapske intelektualce da su pretihi i pasivni. Koja bi danas trebala biti uloga arapskog intelektualca?
Chomsky: Intelektualci imaju posebnu odgovornost. Zovemo ih intelektualcima zato što su privilegirani, a ne zato što su pametniji od drugih. Ali ako je netko privilegiran, ima neki status i može se jasno izraziti i tako dalje, zovemo ga intelektualcem. I to je isto u arapskom svijetu kao i bilo gdje drugdje.
javniservis.me 
http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Novi-ustavotvorci-traze-drugaciju-Evropu.lt.html
Stari, Hordur Torfason (66) kaze:
…………………Oni koji primenjuju nasilje ne pripadaju nama, to su infiltranti”, objašnjava Islanđanin………
infiltranti,
http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Spanci-traze-istinsku-demokratiju.lt.html
Chomsky, kao i do sada, pogadja ,,pravo u sridu”. Intelektualac u pravom smislu te rijeci.
„Ljudske udruge imaju jedan glavni cilj: potvrditi pravo svakoga da bude drukčiji, da bude poseban, da
razmišlja, osjeća i živi na svoj način. Ljudi se udružuju kako bi stekli ili obranili to pravo. No tu se rada
strašna, sudbonosna pogreška: uvjerenje da su te udruge u ime određene rase, božanstva, stranke ili
države prava svrha života, a ne samo sredstvo za postizanje cilja. Ne! Jedino pravo i trajno značenje
borbe za život jest u pojedincu, u njegovim skromnim osobitostima i u njegovu pravu na te osobitosti.”
Pismo iz Egipta: Odbranimo revoluciju od vojske!
Nakon pada diktatora Hosnija Mubaraka, zaboravili smo Egipat, uvjereni da tamo cvjetaju ruže demokratije. Ipak, ovo pismo svjedoči da se diktatura nastavlja. Kao i borba egipatskog naroda za slobodu.
Pismo iz Kaira,
pokretima Okupiraj/Dekoloniziraj, i svim drugim pokretima solidarnosti
Nakon tri decenije života pod dikaturom, Egipćani su poveli revoluciju tražeći hljeb, slobodnu i socijalnu pravdu. Nakon skoro pa utopijske osamnaestodnevne okupacije Trga Tahrir, oslobodili smo se Mubaraka i pristupili drugom, mnogo težem, zadatku: uklanjanju Mubarakovih aparata moći. Diktator je otišao, ali vojni režim je ostao. Tako se, zapravo, nastavlja naša revolucija: i dalje stvaramo pritisak, izlazimo na ulice i zahtijevamo pravo da sami, bez višegodišnjeg sistema represije, kontrolišemo svoje vlastite živote. No, revolucija je sada – tek nakon što je otpočela – već pod udarom. Pišemo vam ovo pismo kako bismo vas upoznali sa trenutnim stanjem, i kako bismo vas pozvali na solidarnost.
S nama ste, preko televizije i drugih medija, živjeli 25. i 28. januara i 11. februara. Ali mi smo se borili i 25. februara, i 9. marta i 9. aprila i 15. maja i 28. juna i 23. jula i 1. augusta i 9. septembra i 9. oktobra. Iz dana u dan su nas napadale i vojska i policija: tukli su nas, hapsili, ubijali. Ali smo se odupirali i nastavljali borbu, jednog dana gubeći, drugog pobjeđujući uz žrtve. Preko hiljadu života je izgubljeno da bi Mubarak pao. I nakon toga ubijaju ljude, ali idemo naprijed, jer njihova smrt nije uzaludna. Ubili su Alija Mahera (15-godišnjak, 9. aprila), Atefa Yehija (upucan u glavu od strane snaga sigurnosti na protestu solidarnosti sa Palestincima, 15. maja), Minaa Daniala (ubijena od strane vojske 9. oktobra)… Mina Danial čak ni mrtav nema mira: i dalje je na spisku optuženih od strane vojnog tužioca.
Nakon što je vojna hunta preuzela vlast, pred vojne sudove je izvedeno najmanje 12.000 ljudi, kojima je zabranjeno pozivati svjedoke i koji imaju ograničen pristup advokatima. Jedni su izloženi strašnim torturama, drugi su u zatvorima, trećima su izrečene smrtne kazne. Vojska seksualno zlostavlja demonstrantkinje putem takozvanih testova nevinosti.
Vojska je ubila 28 ljudi na Masperu, 9. oktobra, gazeći tenkovima kroz ulice i pucajući na masu, kasnije na televiziji sve to tumačeći sektaškim koptsko-muslimanskim nasiljem. Istina je cenzurirana. Sistematski ciljaju na one koji javno govore. Prošle nedjelje je uhapšen i pritvoren naš drug i blogger Alaa Abd El-Fattah.
I sve to radi vojska koja je, kao, trebala osigurati tranziciju ka demokratiji, koja je trebala čuvati revoluciju, a u to je, izgleda, uvjerila i mnoge Egipćane, a ne samo svjetsku javnost. Zvanično, vojska osigurava stabilnost pred nadolazeće izbore. Ali i kada izaberemo novi sastav parlamenta, živjet ćemo i dalje pod huntom, koja drži zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Oni koji se usprotive bivaju šikanirani, hapšeni i mučeni. Vojno suđenje civilima je osnovni represivni alat. Zatvori su puni žrtava tranzicije.
Zasad odbijamo sarađivati sa vojnim sudovima i tužilaštvima. Nećemo se predavati, nećemo sami dolaziti na ispitivanja; ako im trebamo, naći će nas kod kuće ili na poslu.
Devet mjeseci traje naša revolucija. Marširamo, okupiramo, štrajkujemo. I vi! Marširajte, okupirajte, štrajkujte! Sjećajući se podrške svijeta u januaru, znamo da nas svijet prati i da je inspiriran našom revolucijom. Sada je red na vas da nas inspirišete dok pratimo vaše borbe. Marširali smo na Ambasadu Sjedinjenih Država u Kairu, u znak protesta zbog nasilnog prekidanja okupacije u Oaklandu. Naša je snaga u našoj zajedničkoj borbi. Ako slome naš otpore, pobijedit će onih 1 posto, u Kairu, New Yorku, Londonu, Rimu – svugdje! Ali dok živi revolucija, naši umovi ne poznaju granice. Još uvijek možemo stvoriti svijet vrijedan življenja.
Možete nam pomoći da odbranimo revoluciju!
Egipatskoj državu su G8, MMF i Zaljevske zemlje obećali pomoć od 35 milijardi dolara. Sjedinjene Države egipatskoj vojsci daju svake godine pomoć vrijednu 1.3 milijarde doalra. Svijet nastavlja sarađivati sa vojnom vlašću u Egiptu. Ubijaju nas mecima proizvedenim u Americi. Suzavac koji koriste od Oaklanda do Palestine proizveden je u Wyomingu. Prva posjeta Davida Camerona Egiptu nakon pada Mubaraka bila je povezana sa prodajom oružja. To je tek nekoliko primjera. Ljudski život, sloboda i budućnost ne smiju biti trgovačka roba. Moramo se ujediniti protiv vlasti koje ne rade za interese naroda.
Šta vi možete učiniti za nas!
– pisati egipatskim ambasadama i konzulatima u svojim zemljama i zahtijevati oslobađanje osuđenih civila;
– tražiti od vaših vlada da prestanu podržavati egipatsku huntu;
– organizirati javne projekcije video-materijala o našoj borbi;
– organizirati video-konferencije sa aktivistima iz Egipta;
O svemu nas možete obavijestiti preko e-mail adrese: [email protected]
http://www.radiosarajevo.ba/novost/67612/pismo-iz-egipta-odbranimo-revoluciju-od-vojske